BD 2107 ‘GDJE SU DVOJE ILI TROJE OKUPLJENI U MOJE IME…’

Bertha Dudde, br. 2107, 10 Listopad 2010

‘GDJE SU DVOJE ILI TROJE OKUPLJENI U MOJE IME…’

(Matej 18:20)

‘Gdje su dvoje ili troje okupljeni u Moje ime, tu Sam Ja među njima...’Koje li obećanje leži u ovim Riječima Gospodnjim! On najavljuje Svoje prisustvo onima koji se susretnu u ime Isusovo. Time je Njegova volja da se ljudi sastaju zajedno i prisjećaju Gospoda... Njegova je volja da oni potiču jedni druge na vjerovanje, da pomažu jedni drugima i govore o Njemu, da Ga oni stoga nose u svojim srcima i uvijek spominju Njegovo ime. Onda će On htjeti biti sa njima, pa makar nevidljiv(o)... On želi da oni budu svjesni Njegovog prisustva iako Ga ne mogu vidjeti... i prema tome je Božanska volja da se ljudi okupljaju u malim krugovima kako bi čuli Božansku Riječ. Ipak On tome dodaje... dvoje ili troje... Ljudi bi trebali uzeti u obzir da Gospod nije slučajno izgovorio ove Riječi... oni trebaju uzeti u obzir da čak u ovim Riječima počiva vrlo duboko značenje. Javne molitve sa mnogo ljudi ne mogu biti Božja volja, jer nešto što bi trebalo biti duboko unutarnje iskustvo se pretvara u mehaničko djelovanje. Jer nikakve se formalnosti ne događaju tamo gdje je samo nekoliko ljudi okupljeno, a ovi u Božju Riječ prodiru još dublje pošto raspravljaju njihova pojedinačna gledišta i također se najozbiljnije trude živjeti u skladu sa Božjom Riječju. I ova dobra volja već privlači Boga k njima; to je zašto On razveseljava vjernike Svojim prisustvom. Ali tijekom velikih javnih molitvenih okupljanja je izmjena misli nemoguća. Svaka je osoba zaokupljena svojim vlastitim mislima a one se ne odnose uvijek na duhovno kraljevstvo. Ljudi se ne bave uvijek sa pitanjima o vječnosti; često su oni također vrlo svjetovna uma... Bog prema tome nikad neće biti među ovima jer On je jedino prisutan tamo gdje se za Njime najiskrenije čezne. A u takvoj zajednici će biti samo nekolicina koji imaju iskrenu volju biti dobri i prema tome apeliraju Bogu za snagu da budu sposobni živjeti u skladu sa tom njihovom voljom. Ove će Gospod usrećiti. Ali njih nema mnogo... Većina ljudi samo ispunjava dužnost i njihovo je vjerovanje više formalnost pa im se tako Božansko obećanje ne može nikad ostvariti. To je zašto ljudi trebaju ostati uz Božju Riječ (u smislu, ‘držati se Božje Riječi’, ili još, ‘živjeti u skladu sa Njom’), oni se trebaju sastajati u malim krugovima i crpsti snagu iz Božje Riječi, ali oni stvarno nikad ne bi smjeli vjerovati da je Bogu ugodno kada se takva okupljanja zahtjevaju kao stvar dužnosti, pošto ovo isključuje vrlo duboku iskrenu vezu sa Gospodom ukoliko njegova volja nije toliko snažna da ljudsko biće zanemari sve izvanjske impresije koje utječu na njega. Onda će Gospod biti također sa njime. Ipak netko tko udovoljava samo formalnostima nema žive vjere, tako on ovim Riječima neće pripisati značenje koje je u zbilji sastavni dio ovih Riječi (ili ‘koje je inheretno/koje se nalazi u ovim Riječima’).

 

AMEN