Isus je Pastir moj - svjedočanstvo Lobel S.

Isus je Pastir moj-SVJEDOČANSTVO

Hvala ti Isuse na ovoj prilici da svjedočim i pišem što si učinio za mene, slavit ćemo te na vijeke jer Ti si Bog, Ti si Ljubav, jer bez tebe nema ničega. J

Moje ime je Lobel Skočibušić, rođen sam u rano zagrebačko jutro 31.10.2000. godine. Sestru i mene majka je dobila dosta rano ( s 20 godina sestru, mene 2 god. kasnije), a tata nas je posjećivao neredovito kad bi stigao. Budući je majka pohađala faks većina brige o nama spala je na dragu moju baku. Hvala ti IsuseJ. Predivna žena koja nas je odgajala u obilju ljubavi i dobrote, tako sam ja tokom djetinjstva na dar dobio blagoslov osobnosti, Bio sam pristojan, poslušan, bezbrižan krelac, uvijek okružen ljubavlju i toplinom doma i ljudi oko mene. Dakle moja uža obitelj se sastoji od majke bake i voljene sestre, odgajajući se sa ženama sam razvio ojećajan ženski princip i brigu prema bližnjima. Hvala ti IsuseJ.

U osnovnoj školi imao sam odlične ocjene jer sam učen da je to nužno za sreću i blagostanje u životu. Dolazim iz katoličke pozadine, no nikakva prisila nikada nije vršena na meni da uspostavim kontakt s Ocem ili da idem na nedjeljne mise. U trećem osnovne dogodio se moj prvi maljušni korak prema Svevišnjemu. Došlo je vrijeme prve pričesti za koju sam se s veseljem pripremao. Ministrirao sam na misama i čak sam rekao majci da ću postat svećenik, na što smo kasnijih godina simpatično ismijavali budući da  sam ispao takav kakav sam ispaoJ.

Život je teko dalje na način da sam s uspijehom pohađao školicu, a nakon pričesti u potpunosti zanemario svoj poziv svećenika i odlazak na misu, a Bogu bi se molio samo prije košarkaških utakmica da odigram što bolje, tojest da mi nahrani taj mladi ego. Kao što se može uvidjeti lagodan zemaljski život,bez prevelikih poteškoća, odsustvo oca nije mi falilo, a Oca sam gledao na potpuno pogrešan način.

Drugi susret sa Svevišnjim tokom krizme rezultirao  je mojom nezainteresiranošću za crkvu pa sam automatski i Oca sakrio pod tepih, smjestio u drugi plan, stvaljajući svoje potrebe ispred odnosa s Njime. U crkvu sam išao nedjeljom samo radi pogleda drugih, a znam da su i ostali vršnjaci jer smo bili pod prisilom i prijetnjom da nećemo dobiti krizmu. Hvala ti moj presvijetli IsuseJ. Tad sam već počeo kopčat da je crkva profitabilna institucija koja djeluje u licemjerju, tojest ne živi ono što propovijeda. ODBACIVŠI CRKVU I NJENE DOKTRINE ODBACIO SAM I OCA, A KAMOLI ISUSA. ( tad sam ih doživljavao kao dvije odvojene osobe).

***

E sad dosta o mom dosadnom životu zavedenog krelca (zaveden jer nisam mislio svojom glavom, već puštao druge da to čine). Imao sam potrebu taj period opisati kako bih sebi razjasnio neke stvari, a možda se i netko od vas najmilija braćo našao u sličnoj situaciji pa se može poistovjetitJ.

Eto, dakle, upisao sam s 14 godina 3.gimnaziju u Zagrebu( Kušlanova) pod vodstvom svijesti ,,idi u školu koja je na dobrom glasu da lagodno živiš uz dobar posao i obilje para i bit ćeš sretan jupiii“.

Evo ga prvi dan gimnazije je gotov i ja sam se našao u parkiću pokraj škole s par novih prijatelja i ubrzo sam u ruci imao debeli đoks( marica). To mi je bio prvi susret s nekom drogom doli alkohola kojeg sam u međuvremenu par puta konzumiro na zabavama. Tako započinje dio mog života koji bih volio podijeliti s vama voljeni moji i neka mi Duh ispuni riječi snagom.

Sve češće smo pušili travu (recio jednom radnim tjednom i vikendom), pa je to prešlo svaki dan nakon škole dok nismo i pod velikim odmorom dimili da bi ubrzo u školi profesori počeli stvarat sumnje. Trava me promijenila na način da sam počeo promišljat svojom glavom i u konačnosti usmjerila me ka duhovnosti. Zagrijao sam se za tu duhovnost današnjice punu obećanja o lagodnom životu, teorijama zavjere i ubrzo pokopćao da su ljudi skrenuli s pravog puta te da žive nesvrhovito, nesvjesni da imaju dušu. Iz tog razloga škola me prestala zanimat, samo sam tu duhovnost proučavao (nažalost sve su to bili lažni proroci puni praznih obećanja). Život sam posvetio youtube učiteljima, travi, a u međuvremenu su i pilocibinske gljive i LSD došli u moj život.

Da rezumiram... Iz uloge uglednog poslušnog učenika prešao sam na život pun trave i psihoaktivnih droga s ciljem traženja životne svrhe jer sam bio svjestan da je svijet oko mene u zabludi i nisam znao gdje točno idem ali definitivno nisam želio živjeti kao ostali ( iako uživam u međuljudskim odnosima, pogotovo s vršnjacima, polako sam uviđao našu malodušnost te nezainteresiranost za bližnjega u nevolji, kao mladež jedino gledamo kako osvijetliti svoj obraz). Takve spoznaje dovode do depresije pogotovo sa saznanjem da ni osobno nisam ništa bolji, duhovnost koju sam živio imala je svrhu učiniti me boljim od drugih, uzdići me, i to je rezultiralo da sam odbacio svoju obitelj i većinu prijatelja kao ,,zatucane budale“. Duhovni učitelji uče kako nadvladati ego, a moj ego samo raste i ubrzo zapostavljam tu duhovnost,budući nisam postigao prosvijetljenje kako mi je obećano te ju stavljam u drugi plan. Tu sam, sa ovim znanjem da ljudi žive nesvijesno i da pate i nitko mi ne može dati odgovor kako da ja to izbjegnem i tako se okrećem težoj drogi (no najmiliji, najmudriji Otac nikad nije skrenuo pogled sa svoje izgubljene ovčice,i makar vidio koliko sam plesao sa Sotonom on ni dalje nije odustao od mene. HVALA TI MOJ MILI ISUSEKJ.

Ovdje ću nakratko zastati u periodu između početka ,,traženja“ (nekakvog osnovnog osvještavanja) i prelaska na kemijske droge jer bi ga volio detaljnije opisati budući sam u međuvremenu došao u kontakt s Čistom Istinom i Lorensovim predavanjima.

U mojem viđenju duhovnosti Isus je bio prosvijetljen čovjek vrijedan divljenja (no ništa više od toga), isto kao Buddha i ostali protagonisti istočnjačkih religija u čije sam doktrine zaglibio budući sam tražio mir u ovom neprijateljski nastrojenom svijetu. Želio bih napomenuti da su te doktrine opasne za dušu, pogotovo za mladu dušu u razvoju jer pružaju prividnu sliku Oca, no potiču nas da ljubimo kreaciju (univerzum) umjesto Kreatora (Oca našeg predivnog (koji ne želi da ga se bojimo kao što mnogi mislite)).

Da se ne pravim pametan što svakako nisam, na svijetlo Čiste Istine doveo me ljubljeni striko Hrvoje kad smo gledali Lorensov seminar 'Ljubav se ohladila', koji ukazuje na kompletiranje ovog ciklusa stvaranja a.k.a. Apokalipsu.

Ti seminari su  me toliko zainteresirali da sam s njim sjedio na kauču satima i gledao.

Vrativši se u Zagreb iskra Ljubavi je bila tu, no ne zadugo jer je utjecaj ,,neprijatelja“ bio posvuda oko mene što me vratilo u njegov zagrljaj.

Prva kemijska droga  s kojom sam stupio u kontakt bila je extazi. O Hvala ti Isuse moj dobriJ. Mislio sam si to je to, to je taj osjećaj koji moram postići, koji nisam našao u duhovnosti, no nažalost ni u crkvi. Extazi mi je jedno vrijeme bio ideal, težnja i debela zabluda. Krenule su i druge droge budući da smo počeli izlaziti na partije koji su mi postali smisao života. Redom su došli i speed i bomboni, sve u čežnji za tim osjećajem ljubavi koji trijezan nisam bio sposoban postići pa čak i primajući veliku ljubav od strane predivne cure koja me pratila u svemu tome.

Dobro  sam sve to prikrivao i dosta ,,uvjerljivo“ ukomponirao u svoj izvanjski gledano zdrav i primjeren život (ne jedem meso (ljubim te Hrco na podršci), svijesnost o nutricionizu, tjelesno vježbanje). S ljudima sam zadržao ugodne odnose i uživao ljubav i poštovanje od kolega u školi

(nitko nije znao za moje poroke).

E, tu sam počeo dilat travu, počevši od 5 grama ubrzo sam došao i do 100g tjedno što sam gledao kao poželjno i uspješno, uz neprestano posjedovanje drugih supstanci ( sjećam se da sam od mame skrivao speed i bombone u salatu u frizideru J).

Eto u njenim očima sam cvjetao (nisam trazio novce jer sam ih imao dovoljno od dilanja, sam sam si kuhao i kupovao hranu, na neki nacin tražio sam samostalnost i nesvijesno se odvojio od predrage mamice i ubrzo ohladio odnos s obitelji).

U školi sam pao, često izostajao jer bi bio konstantno napušen i nije mi se dalo izvršavat obaveze, počeo sam se izbjegavat kontakt sa svijetom od kojeg sam osjećao negativnu, egoističnu energiju premda ni ja nisam bio ništa bolji, i tako se povukao u svoj svijet, upao u duboku depresiju.

Zgadila mi se droga no trava kako sam ju uvijek imao u velikim količinama pružala mi je jedini užitak uz prejedanje.

Ukratko smisao života mi je napušit se i jest, izgubljen sam, izgubio sam volju za svime pa čak i za djevojkom koja je uvijek bila samnom uz puno ljubavi i par dobrih prijatelja, ništa me to nije zanimalo.

Hrvoje (Striko) bi mi tu i tamo slao poruke da  se vidimo, što je meni srce tražilo,ali um je izgubio volju za ičime. I tu sam pao...

Pao sam na koljena i zavapio „Isuse ako postojiš pa šta je ovo reci mi“. (bio sam toliko bezobrazan da sam ga pitao: Pa dobro Isuse koji je ovo ,,reproduktor“ J). Hvala ti moj Najmiliji. Imam prelijepu curu, novaca i vise nego sam sanjao budući da dolazim iz financijski skromne obitelji, ugled u društvu, karizmatičnost (budući sam mario za druge iako sam nesvijesno većinom radio to da osvijetilim obraz).  ,,RECI MI ZAŠTO NISAM SRETAN IMAM SVE ŠTA ŽELIM“.

U zazivanju Iskupitelja najmilijega krenule su suze, osjetio sam neki impuls koji se počeo širiti cijelim tijelom kao ljubavni karcinom i tu mi je bilo jasno da mi se neprestano javljao putem Hrvoja i raznih situacija u životu.

Počeo sam se buditi u 6 ujutro ko s petardom u dupencu (umjesto dehidriran i razvaljen od večeri) kako bih gledao seminare Čiste Istine, ove duhovne pjesme koje su mi se gadile u potpunosti su zamijenile tehno muziku, ma ne mogu vam opisati što se u meni dogodilo u 5 minuta dodira s Duhom. Hvala ti Isuse J. Odustao sam od sebe, svog ugleda i ambicija. Samo Njega i ničeg drugog netrebaš. Što više materijalnog imaš to manje Njega imaš pa si ti skupljaj zalihe za crne dane dok ti je bratovo dijete gladno.

I evo ovo vam je moje skromno svjedočanstvo koje pišem Isusu u čast, ovo je njegova pobjeda, a ne moja, sada dilam Njegovu ljubav makar bio najmlađi slinavac u Njegovom vinogradu, On me svaki dan uči kako sazrijevati u duši.

Napokon vidim Očevu providnost u patnji koju još proživljavam jer je još puno kušnji preda mnom i hvala ti Isuse na tome.

Eto pišem ovo najprije za mladež da vidite da je Isus naš Pastir i da uvijek jednim okom gleda na zalutale ovčice (a tko je istinski sretan bez Isusa neka se javi dat ću mu nagradu za vrhunskog lašcaJ), a također i za stariju braću i sestre da se posramite što gurate križ dalje od sebe cijeli (ne) život umjesto da ga podignete i krenete u svijet u žrtvi za brata svoga, kao što je Isus učinio (a on je uistinu učinio ono što piše). To je uski put odricanja i žrtve u Ljubavi prema Ocu i bližnjem, put kojim hoda samo nekolicina no nema boljega od ovog vjerujte mi tražio samJ.

SLAVA TEBI I JEDINO TEBI ISUSE MOJ DOBRI.

AMENJ