Kako se živi Ljubav (Svjedočanstvo Sašo O.)

Draga naša Ekipice Čiste Istine...

 

Ne mogu a da ne posvijedočim o mom danu s Kristom... ili kako mi je Otac pripremio dan, da Ga slijedim… koja dobra djela mi je unaprijed pripremio, da tako mogu napredovati – rasti rastom Božjim do Kristove punine...

 

Naime dok mi je Otac po Duhu slagao ovo svjedočanstvo, kad sam se kasno od Ljubljanice u molitvi i promišljanju pješke vraćao kući na Rudeš

, mi je htio također i Sotona uletjet sa svojom pričom: „ Pa vidi Sašenka, krivi su ti motivi za ovo svjedočanstvo… želiš uzdizat sebe, smatraš sebe boljima od drugih... nije ti to dobro... itd. ... več poznate sotonske priče...“ Pa sam se onda ja fino pomolio, kako bi rekao naš Apostol, i odmah dobio odgovor da mu kažem: „Slušaj, dragi Sotono... ne znam da li ti spavaš na ušima... ali ne znam koliko puta ću ti još morati reći da smo ti i ja prekinuli svaku suradnju... da je Isus Krist moj Gospodar... i da ti i ja nemamo ama baš o ničemu pričati, jer jednostavno nemamo ama baš ničeg zajedničkog... i to važi sve dok se ti ne preobratiš... i ako ćeš tako nastaviti, to će još jaaako dugo trajati...“

 

I tako fino ja dođem doma... sjednem za komp... pomolim se: „Isuse dragi, molim Te da Ti napišeš ovo svjedočanstvo… da me zaštitiš od svakog krivog MOTIVA... s kojim bi mogao sebe promovirat ili uzdizat se iznad drugih... da slučajno ne bi smatrao sebe većim od drugih… i da bude ovo jednostavno poticaj na služenje, Ljubav i dobra djela… da se u svemu proslavi Tvoje preseveto Ime ISUS... „ I kad sam krenuo, jednostavno sam znao da je to od Njega... jer se počelo izljevati bez ikakvog velikog naprezanja mozga... baš onak tečno...

Ajmo onda u dan...

 

 

Probudim se u pet ujutro... prva misao: „hvala ti Oče Isuse, što si me probudio u nov dan... često molim da mi bude stalno u mislima... prva i posljednja misao u danu… i sve između… ustane i Ivan… izgrlimo se, jedan drugog blagoslovimo, malo popričamo u Ljubavi i krenemo svaki svojim putem...

Idem na posao... odmah iz kuće počnem molit: „Isuse, evo hvala Ti za ovaj dan... za ovaj Tvoj dar... ovaj novi dan ti dajem u Tvoje presvete Očinske ruke u svijesnosti da Me ti bezgranično Ljubiš... da me štitiš i vodiš na svim mojim putevima... da sam sa svime opskrbljen u novom danu... Neka se Tvoja čista Ljubav izlije u moje malo srce... Oče, neka bude svaka moja misao, namjera i djelovanje u ispravnom MOTIVU... Isuse, Ti budi moj motiv... „ To je osnovna molitva... a onda dalje kako me Duh vodi...

U busu ili tramvaju obavezno molim za snagu i međusobnu Ljubav svih na poslu... u Ime isusovo se zaštitim od sotone i šaljem Anđele svugdje, kako nas je naučio naš dragi Apostol…

 

Dođem na posao... u uredu kod šefice doma me obavezno čeka kava... onda popričamo o planu za novi dan... popričamo i o duhovnim temama ako naravno Isus otvori priliku... uvijek osluškujem srce, stalno molim za vođenje i izuzetno pazim, da moja pala priroda ne bi uskočila i povrijedila Ljubav... Na poslu se susrećem sa raznoraznim kušnjama… ljudi na terenu (pogotovo u centru grada) su svakakvi... pa svađa oko biljke ili stabla... vrt nisu dirali najmanje pet godina a onda kad počistimo se svađaju oko hortenzije (kako je orezana, zašto je tako orezana)... itd... i odma prilika da u duhu blagoslivljam te imam nastojanje da sam blag i nježan... da ne govorim ako nije potrebno.. da ne idem u rasprave... da slušam... i najbitnije, da u mislima stalno tražim Njega... za vođenje, zaštitu, blagoslov... Ponekad se otvori prilika da posvijedočim... uvijek čekam najbolje pitanje: „Zašto je Slovenac došao radit u Hrvatsku???“, kako je uvijek obrnuto da Hrvati idu radit u Sloveniju... i onda odmah prilika da kažem Istinu: „Zato jer slijedim Isusov put Čiste Istine...“

 

Na terenu, dečki smo Ekipica (Leopold, Andrija, Vedran i ja) i stalno se trudimo biti u Ljubavi... da ponizno služimo jedan drugome... da se ne uzvisujemo jedan nad drugim... da otvoreno pričamo, međusobno se nadopunjavamo, podjelimo marendu, pričamo o duhovnim stvarima, bodrimo jedan drugog, pazimo jedan na drugoga... A što se tiče ureda... tu je Antonija jako dobro zauzela njezinu od Krista danu poziciju... pomaže šefici u uredu u vezi posla, radi sa djecom (instrukcije, odgoj)... tako da ona i ja imamo stalnu komunikaciju... duhovno - Ljubav je prioritet, a poslovno je usput (Matej 6:33)... Pogotovo kad se zajedno vraćamo s posla… pričamo o svemu… kako nas Isus vodi... kako i gdje pojačat da bi rasteretili šeficu zbog njene situacije u obitelji... kako joj još više pomoći… zajedno na molitvenoj molimo za nju (Lešković sisters prayer team), da se otvori za Istinu, za djecu... Tonkica i ja se jednostavno super slažemo...

 

Završim posao... u raznoraznim molitvama i promišljanjima idem prema doma... legnem, koji sat odmorim i idem dalje kako Isus posloži... nekad unaprijed dogovorim preko dana a nekad dođe to spontano... ne zamaram se s time... jer Isus savršeno vodi...

 

Zove me žena koju smo Ivan i ja upoznali kad smo iz Črnomerca putovali za Bistru... žena u velikoj potrebi... bolesna, potlačena, izbacili je iz kuće, nema novaca,... zivka me cijeli dan na poslu (tako treniram dugotrpljivost)... dođem iz Rudeša pješke na Černomerec (cca 5 km)... u molitvi u jezicima... opet molim za ispravan MOTIV... izgrlim ženu, nosim joj torbe u hlad jer je bila na suncu... idem u dućan kupiti joj hrane… popričamo o svemu… osluškujem kako joj pomoći… iznutra molim za nju…  Pričam joj o Isusu… svjedočim kako je mene promijenio…  kažem: „Isus te voli...“ A ona meni: „Znam, a i ti me voliš... ti si moja ljubav...“ ... ajme meni, radost iznutra jer znam da sam je pridobio u Ljubavi i da joj onda mogu i nešto duhovno reći… kaže ona: „ Reci, reci... slušam ja tebe...“

 

Idem dalje prema centru... nazovem muža i ženu koje sam upoznao neki dan kad sam na poslu molio Izaiju 53:4-6... i onda ogromna snaga... i onda sretnem potrebitu ženu koja me zaustavi, uhvati za ruku, pogleda me u oči i kaže: „Ti si Božji čovjek… molim te, pomozi mi… “ ... ja kažem: „Što želite... kako da vam pomognem?“ I onda je to već drugo svjedočanstvo… znači da se vratim, dođem ja do njih... u ruksaku sam donio donji veš za Marjana (tako se zovu... Marjan – bivši novinar i Vesna... ona ima problema s alkoholom a on ima rak)... zamolio me da treba donji veš... dam i čarape za Vesnu... sve to sam dobio od Ekipice... divno krasno, samo sam prosljedio dalje... dao sam im i novac... uzeo nešto u dućanu (voće i sladoled… on voli sladoled)... pričali u Ljubavi... oboje se složili da bi željeli da je njihov stan i moj stan, da mi naprave ključeve... ja ipak kažem, da ima vremena za to... Ja ga pitam, da li bi imao protiv, da dođe Ekipica... da počistimo stan, napunimo frižider, popričamo, prošetamo ... On kaže... nema problema, samo vi dođite... Juhuuu, ja u duhu več slažem ekipu za pomoć… Pomolili se za snagu... ja mu dao Knjižicu Iscjeljenje za svo naše tijelo... izgrlili se, proslavljali Krista uz dogovor za posjetu Ekipice... ja naravno letio po Britancu, sav sretan slaveći Krista... pun snage...

 

Idem dalje po Ilici... neki dan kad sam bio u tramvaju sam vidio prosjaka, kojeg inače već znam, često prosi na Ilici... i baš mi je bio na srcu ali nisam tad imao ništa za dati pa nisam onda sišao sa tramvaja…  ali eto Isus mi ga baš danas pošalje na put... bila već noć… ja ravno prema njemu, dam mu novčeke, blagoslovim ga u Isuovo ime i pitam ga, da li ga smijem zagrlit... on kaže da loše čuje... pa ga ponovo pitam glasnije... a on onako začuđeno pogleda i s rukama pokaže zagrljaj te reče: „Mislite ovako...“ Ja kažem: „ Da, da... ovako...“ On kaže: „Može...“... i ja ga zagrlim i kažem mu da ćemo se sljedeći put moliti za uši... i odem dalje...

 

Napravim nekoliko koraka i dođe žena koju isto znam, koja prosi na Ilici i nekad joj dam novac ili joj pak idem kupit hrane... Opet dam novac i blagoslovim u Isusovo Ime... želim joj i pomoć sa kolicima sa hranom… pa nije htjela… ali eto zahvaljivala Isusu: „Hvala Ti sveti Isuse...“ Ja radostan idem dalje...

 

Već je noć… i idem prema tramvajskoj stanici... kad odjednom neki momak sa jednom kunom u ruci i pita me, da li imam nešto novaca za hranu… Nosio je heavy metal majicu i malo si je popio... ko da vidim sebe prije par godina... Ja ga pitam da li želi nešto pojest... da idemo kupit... on naravno kaže da može... I tako idemo mi nazad prema centru grada naći neku pekaru ili slično... usput pričamo... opet pitanje, odakle si, zašto si došao u Hrvatsku... pa onda odmah prilika za svjedočanstvo... kupim mu hranu... Isus nas počastio pa u cijenu dodao kukuruz i umak... i tako popričali, rastali se u Ljubavi... i eto mene konačno prema domu... sav pun i jedva čekam da sve ovo izlijem u svjedočanstvo…

 

Želio bih naglasiti da u zadnje vrijeme često molim za ispravan MOTIV... za to da bude Isusova Ljubav moj motiv i da svakog Njegovog najmanjeg gledam s očima Njegove Ljubavi, da ne osuđujem... i moram reći da je to jedna od najlijepših uslišenih molitvi... On mi doista sve više daje te oči i tu svjesnost… Onda se pitam… Isuse moj, ako sam ja, koj sam ništa, tako počeo gledat te ljude, kako onda Ti gledaš svako Svoje dijete… kolika je onda Tvoja Ljubav... O Isuse moj... kako češ nas ti ostavit... O Sašo moj malovjerni…

I kad sam Ga tražio za objavu u srcu i za MOTIV... dobio sam odgovor vezano za motiv... Objava je bila, kao da govorim sam sebi: „Ja želim biti svakome prijatelj...“

 

Hvala Ti Isuse na svemu... hvala Ti Isuse na Apostolu i na svakom istinskom radniku... Evo mene Oče, pošalji mene u Svoj Vinograd…

Hvala ama baš svima u Ekipici Čiste Istine... ovo je od srca... hvala Zagrebu, što ste me primili u Ekipicu... radujem se da budem ponovo vječnostima s vama... zajedno s našim nebeskim Ocem Isusom Kristom... u raju Nove Zemlje... to je ujedno i moja molitva... da svi zajedno dođemo tamo... savršeni u rastu beskonačne Očinske Kristove Ljubavi, mudrosti i sile...

 

Voli vas vaš Sašo :D