Svjedočanstva

Svjedočanstvo Tereze O.

Dragi moji

Evo stigao je dan kad ću i ja napisati par riječi o tome što za mene znači Čista istina i koliko se moj život promijenio otkako sam ju upoznala.  Dugo mi je trebalo da sjednem i počnem pisati ovo svjedočanstvo, Lorens me znao pitati kako napreduje moje svjedočanstvo, trudio se u Ljubavi potaknuti me na pisanje, govoreći kako svojim nepisanjem zakidam potrebitog bližnjeg za Ljubav (jer svaki je bližnji potrebit ako je u neistini!).

Ipak koliko god mi je to bilo neugodno za čuti znajući da je u pravu, nisam krenula s pisanjem. Osim očito nedovoljno aktivne Ljubavi u meni spram bližnjeg, jedan od razloga  je bio i u tome što ja dugo tim Objavama nisam pristupala na pravilan način. Na taj način nisam bila ni svjesna koliko bogatstvo leži u njima. Čitala sam ih razumom, ali ne i srcem. Istina kao takva mi je godila,  no ne oživljavajući je dovoljno djelima ostavila sam  poprilično mjesta Zlome da me ispuni sumnjama u njenu istinitost. S takvim stavom u srcu nisam osjećala da imam puno toga za podijeliti s drugima na tu temu. Molila sam za to da joj pristupim na pravilan način i ja sam Objave zaista počela doživljavati kao direktne upute našeg voljenog Oca. Nisam više išla za količinom pročitanog, nisam više hranila svoju znatiželju. Uzela sam jednu Objavu i čitala ju dok ju u potpunosti nisam razumjela. Dok mi nije postalo sasvim jasno što Isus želi od mene i koji su koraci prema ostvarenju toga cilja. Što sam ju više čitala pročitano mi je postajalo sve slađe i istina se sve više urezivala u moje srce. Kad se tamo smjestila počela sam ju i aktivno živjeti te vrlo brzo osjetila plodove u svom životu. Mir, razumijevanje, sloboda i Ljubav otada svakim danom sve više rastu u meni.

Read more...

Svjedočanstvo Daniele S.

1 Petrova 5:14 „Pozdravite jedni druge cjelovom Ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu!

Dragi moji, za početak šaljem vam radost i Ljubav u ime našeg Oca, Isusa Krista!

Htjela bih vam reći pokoju riječ o Čistoj Istini koja mi je promijenila život. No za početak, možda je bolje da ukratko opišem svoj put prema njoj. Naime, odrasla sam u katoličkoj obitelji, mama običajni vjernik, tata u drugoj vjeri (Krishna) pa sam ga često gledala kako se on na svoj način moli Bogu i često sam s njim mogla razgovarati otvoreno o Bogu za kojeg je moj otac stalno naglašavao kako je Bog Apsolutna Istina. No sve u svemu uvijek sam zajedno s mojom braćom bila „tjerana“ u crkvu, na mise, redovno sam čitala, pjevala, molila se, čitala Bibliju, uživala u tome, voljela pomoći drugome i kroz sve to, u skladu sa mojom tadašnjom zrelošću razmišljala o Bogu i nastojala sebi dati odgovore na pitanja koja su me mučila.

Pred kraj osnovne škole imala sam dosta upitnika na koje nisam dobivala odgovore…zašto moj tata mora vjerovati u drugog Boga, zašto svatko ima drugi naziv za Njega, zašto je to Bog tako morao zakomplicirati, zašto dopušta da ljudi vode ratove, zašto Bog nije jednak prema svima, postoji li uopće pravda, voli li me Bog manje nego druge i slično. Počeli su me „gušiti“ na neki način ti odlasci na misu, taj stalni pritisak da se nešto mora. Uvijek sam mislila da će se Bog ljutiti ako ne odem. Kad se sad sjetim svojih molitvi, zapravo vidim u kolikoj sam magli i neznanju bila. Nisam znala treba li prvo spomenuti Boga, pa Isusa ili Mariju, kako izgleda Duh Sveti i zašto Bog ne izvlači ljude iz pakla ako je rekao da nas sve voli? Kako to da je Bog Početak i Kraj…kako sve ima svoj početak tako je i  Bog morao „odnekud“ doći. Pravi košmar u glavi a bojala sam se i sramila pitati ikoga, posebno vjeroučitelje jer se nikad nisam osjetila slobodnom u njihovom prisustvu i osjećala sam da svi to znaju osim mene jer sam vjerojatno prespavala taj sat vjeronauka kad se o tome učilo.

U srednjoj školi sam sve manje odlazila na mise, jednostavno mi se nije dalo, previše ceremonije, previše obreda, previše klanjanja, previše kipova, previše naučenih molitvi, a nigdje nije bilo rezultata od svega toga.  Biti ću možda i pre iskrena pa ću reći da su me živcirali svi oni ljudi koji su redovno odlazili na mise a nisu bili baš tako svijetlog obraza nakon što bi izašli iz crkve, oni su i dalje bili mrzovoljni, pokvareni, sebični, zavidni, lažljivi, ogovarali su i nisam nigdje vidjela tu iskrenu Ljubav prema bližnjemu o kojoj je Isus tako govorio…o kojoj smo mi čitali a nismo djelovali. Smetala mi je ta njihova dvoličnost.

Read more...

Svjedočanstvo Frane O.

(iz bloga)

 

Pitanje:

"Kao katolik koji vjerujem u Boga u Isusa, u Majku Božju itd itd…..
Nije mi jasno i nisam nikad čula za Bertha Duddu koju stalno citiraš.
Zanima me kojoj crkvi pripada vjerovanje o kojem svaki dan pišeš?"

Odgovor:


'Molite i dat će vam se; tražite, i naći ćete; i onome koji kuca će biti otvoreno.' Matej 7:8; 21:21, 22.

Bok dragi moji, kako je danas?

Evo da krenem odmah sam možda najvažnijim pitanjem.. a to je: kojoj Crkvi ovo vjerovanje pripada i tko je Bertha Dudde?

Moj susret sa Kristom koji se objavio preko Berthe Dudde je počeo prije nekih 2 godine a rezultat je moje višegodišnje potrage za osobnim kontaktom sa Bogom. Bio sam Katolik, pa sam kao i mnogi u to vrijeme srednje škole otišao iz Crkve.. no ne zato što mi je to bilo dosadno ili mi je draže bilo naganjati cure i izlaziti van, nego zato što mi to sve baš i nije imalo smisla.. nisu mi to znali objasniti na način da to meni bude interesantno i na način da mi to može odgovoriti na sva moja pitanja koja imam... sve u svemu, problem jedan svima poznat problem Katoličke Crkve (to da teško zadržavaju mlade) i to su uglavnom bili razlozi.. i onda u tom periodu sam se šetao vamo tamo po ostalim teorijama života i naišao na knjigu 'Moji razgovori s Bogom'... koja mi je bila hit! (sa 17 godina).. i držala me godinama.. gdje sam ja razvio povremeni intimni dijalog sa Bogom kakav je meni odgovarao i činilo me zadovoljnim.. No i dalje sam izlazio van, pio, bio sav u požudama tijela i nisam bio baš dobar, tj. preciznije rečeno ja sam osjećao iznutra da ja mogu živjeti puno kvalitetnijim i ispunjenijim životom nego što ga živim..

Read more...

Svjedočanstvo Ljubice T.

Dragi naš Lorens.. zaista me raduje svako tvoje javljanje.

Uvijek mi srce zatreperi i preplavi novi osjećaj veće i čišće Ljubavi koju nam Krist preko tebe šalje. Drago mi je čuti kako se osjećaš i kako živiš u Duhu Kristove prisutnosti, jer se to jako osjeća. Veliki si blagoslov za nas koji te imamo u ovom vremenu. Preko tebe sam dobila najveću radost i slobodu spoznaje u Čistoj Istini koja je naš Najveći, Jedini, Spasitelj, Brat, Prijatelj, Utjelovljeni Gospodin Isus Krist. Hvala ti na poticaju da iznesem za braću neka svoja iskustva u traganju i hodu sa Kristom.

Uvijek sam u dubini duše vjerovala u iskrenu i pravu Ljubav, a koju mi nisu mogli pružiti moji bližnji. Odgojena sam u kršćanskom duhu vjere izvršavanja crkvenih propisa. Kada sam sama počela čitati Bibliju u srednjoj školi (obrađivali smo na satu Hrv. jezika Pjesmu nad pjesmama) to mi je toliko ispunilo dušu da sam osjetila još veću čežnju za pravom Ljubavi. Tada još nisam znala da je ta Ljubav u cjelosti utjelovljena u našem Isusu Kristu. Jednom kada je A. iz molitvene zajednice Kršćana-katolika došao kod nas i rekao da Isus stoji pred vratima i kuca i ako netko čuje glas i otvori Mu, doći će k njemu i večerati s njim (Otkrovenje 3, 20)  u mene je ušla tolika radost da ju ne mogu riječima opisati.  Znam da sam u vjeri tada prihvatila Riječ, koja je sama otvorila vrata moga srca i Krist je te večeri ušao i večerao sa mnom. Nisam uopće osjećala težinu tijela, samo moje srce, koje je sve jače i jače kucalo u ritmu Kristove Ljubavi, kojoj sam se ja potpuno prepustila i osjećala veliko blaženstvo još do tri dana.

Read more...

Svjedočanstvo Marije B.

Od kuda početi? Kao iz topa bi odmah odgovorila- to za mene nije prazna Riječ....nego ŽIVOT...hrana za dušu (Pnz 32:47)

Bibliju imam u ruci od malena...na početku kada sam je krenula čitati (osnovna škola) nisam apsolutno ništa shvaćala (osim zapovijedi Ljubavi)...pa sam krajem osnovne škole i početkom srednje sve više i češće ju čitala...polako sam je zavoljela...i baš je nekako godila mojoj duši...posebno Psalmi...uvijek su u meni budili posebne osjećaje...doista sam više puta (al zbilja) mogla osjetiti slatkoću u ustima  (kako piše u jednom Psalmu da je Riječ Božja "slađa od meda samotoka") dok sam sam je sa srcem, iskreno čitala, u želji da razumijem Riječ i izvršavam je u svom životu...i doista me puno puta Riječ okrijepila, odmorila, utješila, razveselila....ali sam uvijek osjećala da mi još fali znanja, spoznaje i nešto što će mi dati veću sigurnost, prosvjetljenje s obzirom na Boga i mene...baš taj naš odnos...mučilo me da li sam Mu zbilja bitna?...da li sam sigurno Njegova?...da li sam sigurno spašena?...imam li Duha Svetoga?...pa onda nedoumice oko toga kako da Ga oslovljavam u molitvi- pa sam se malo molila Ocu, malo Isusu, malo Duhu...razdvajajući Ga kao da su to 3 Boga...a Duha Svetoga me bilo strah...mislila sam da je to Sila koja će me strefiti kao munja...pa sam se toga bojala...nisam znala da On dolazi u lahoru...a ne gromu i oluji :) :)

Read more...

More Articles...

  1. Svjedočanstvo Jelene B.