Svjedočanstva

Svjedočanstvo Igor B.

Moje svjedočanstvo

                Tijekom života sam tražio nešto što bi me istinski usrećilo i zadovoljilo, dovelo do samoispunjenja. Prirodno sam emotivan čovjek koji je uvijek davao od sebe i primao malo zauzvrat, jer nisam znao što je prava ljubav, primanje i davanje.Borio sam se sa nedostatkom razumijevanja, ljubavi, osjećajem odbačenosti i usamljenosti.Nedostajalo mi je nešto više, ispunjenje duše, osjećaj više voljenosti… Ovisnost o alkoholu i drogama je bila neminovna, pošto sam se želio opijati i drogirati. U početku zbog eksperimentiranja i društva, a kasnije samo da budem u stanju ošamućenosti i lažnoj svjesnosti – nesvjesnosti. Sve je bilo super, imao sam materijalnih blagodati, puno „prijatelja“, dobar posao, do trenutka kada sam uvidio da sam otišao jako predaleko i više nisam mogao bježati od sebe. Izgubio sam posao, zanemario obitelj i drage prijatelje. Pogoršalo se i zdravstveno stanje. Liječio sam se 15 godina u bolnicama po 3-5 mjeseci godišnje i uzimao razne ljekove protiv depresije, anksioznosti, za spavanje... Isprobao sam najnovije ljekove i ništa. Na kraju sam pio ljekove-blokatore koje uzimaju heroinski ovisnici (osobno nisam nikad bio ovisan o teškim drogama), ali opet ništa. Zaliječenje je bilo moguće, ali izliječenje nikako. Apstinencija sama po sebi nije imala nikakvog smisla. Stanje se samo pogoršavalo. Shvatio sam da moram otići u komunu i zauvijek promijeniti nazore. Izabrao sam komunu koja nije vjerskog tipa i otišao u Đurmanec krajem 2012. g. Zapravo, nisam se bavio rješavanjem uzroka (potrebna mi je bila ljubav i smisao za daljnji život), izbjegavajući posljedicu (prekomjerno sam pio), do susreta sa Isusom Kristom koji mi je konkretno dao upute preko Čiste Istine (Iv 17:17), pravi lijek i nov život u Njemu (Kol 3:1-17).

Tamo mi se u proljeće dogodio prvi susret sa Isusom Kristom uz pomoć drage prijateljice Ivanekoja vodi jednom tjedno grupu/školicu vjere u zajednici, te Frane i Lorensa koji su posjećivali zajednicu. Na tim grupama sam slušao i čitao kako doći do istinskog iscjeljenja putem vjere u Isusa Krista (1 Pt 2:24). To je bilo nešto sasvim novo i u početku nisam vjerovao u Božju iscjeljiteljsku moć (Jr 30:17). Izbjegavao sam prve grupe, ali Riječ Božja je dolazila polako u moju izmučenu dušu, koja se počela buditi i prihvaćati Istinu i iscjeljenje. Počeo sam čitati Knjižicu br. 58, 'Ozdravljenje za svo naše tijelo'. U početku je bilo teško koncentrirati se i razmišljati. Što sam se više trudio čitati, više sam razumio što čitam i tako je krenulo... Prilikom posjete zajednici Lorens mi je objasnio kako posaditi sjeme života u sebe putem Isusa Krista (čitanje ulomaka iz Novog zavjeta). Dobio sam knjižicu br. 15, te kasnije br. 39 i br. 40 u kojima se opisuje praiskonski početak Božjeg stvaranja, otpadništvo Lucifera i prvobitnih anđela, te Božji plan spasenja od vječnosti.

Pročitaj više..

Svjedočanstvo Tomislav K.

Ekipica draga pozdrav svima u ime Isusa Krista <3

Želim podijeliti s vama nešto što mi se po prvi puta dogodilo u životu, te se već očitovalo u kratkom vremenu.

Moj život nije imao smisla, ni svrhu da znam što STVARNO TREBAM UČINITI, jer sam bio zaveden na svjetovan način tj. u mraku dok sam hodio i za mrtvim djelima se povodio.
Majka me nije učila o stvarnoj biti vjere, što doista treba biti i koja je naša svrha, kako je sama bila učena u katoličkoj tradicionalnoj vjeri, pa sam uglavnom znao o onome što su sve ostale učili, sve dok nisam upoznao stvarnu istinu, što više Čistu Istinu koju sam prihvatio, jer On kuca na vrata našeg srca, a na nama je hoćemo li dobrovoljno otvoriti (Otkrovenje 3:20).

Evo prošli tjedan nakon više slušanja i čitanja Objava Čiste Istine i Svetog Pisma, dogodilo se nešto fantastično, prelijepo, prekrasno..., tako što sam osjetio u srcu toliku mirnoću da je to neopisivo i toplinu koja je prevladavala, kao da sam se priključio na punjač koji ti daje sve više i više energije.

Shvatio sam da je to to :) da je za sve zaslužan Isus kojem sam zahvalan do neba… jednostavno hvala ti ISUSE :))))))))

Pročitaj više..

Svjedočanstvo Tereze O.

Dragi moji

Evo stigao je dan kad ću i ja napisati par riječi o tome što za mene znači Čista istina i koliko se moj život promijenio otkako sam ju upoznala.  Dugo mi je trebalo da sjednem i počnem pisati ovo svjedočanstvo, Lorens me znao pitati kako napreduje moje svjedočanstvo, trudio se u Ljubavi potaknuti me na pisanje, govoreći kako svojim nepisanjem zakidam potrebitog bližnjeg za Ljubav (jer svaki je bližnji potrebit ako je u neistini!).

Ipak koliko god mi je to bilo neugodno za čuti znajući da je u pravu, nisam krenula s pisanjem. Osim očito nedovoljno aktivne Ljubavi u meni spram bližnjeg, jedan od razloga  je bio i u tome što ja dugo tim Objavama nisam pristupala na pravilan način. Na taj način nisam bila ni svjesna koliko bogatstvo leži u njima. Čitala sam ih razumom, ali ne i srcem. Istina kao takva mi je godila,  no ne oživljavajući je dovoljno djelima ostavila sam  poprilično mjesta Zlome da me ispuni sumnjama u njenu istinitost. S takvim stavom u srcu nisam osjećala da imam puno toga za podijeliti s drugima na tu temu. Molila sam za to da joj pristupim na pravilan način i ja sam Objave zaista počela doživljavati kao direktne upute našeg voljenog Oca. Nisam više išla za količinom pročitanog, nisam više hranila svoju znatiželju. Uzela sam jednu Objavu i čitala ju dok ju u potpunosti nisam razumjela. Dok mi nije postalo sasvim jasno što Isus želi od mene i koji su koraci prema ostvarenju toga cilja. Što sam ju više čitala pročitano mi je postajalo sve slađe i istina se sve više urezivala u moje srce. Kad se tamo smjestila počela sam ju i aktivno živjeti te vrlo brzo osjetila plodove u svom životu. Mir, razumijevanje, sloboda i Ljubav otada svakim danom sve više rastu u meni.

Read more...

Svjedočanstvo Emila Š.

Dragi moji štovani i ljubljeni u Isusu Kristu,

Kao prvo htio bih vam se predstaviti, moje ime je Emil, imam 43 godine, živim i radim u Zagrebu. Tijekom svog života, imao sam mnogo padova, propusta, a ponajviše življenja u grijehu. U tom životu, i ako ga uopće mogu nazvati životom nisam bio ni sretan, a kasnije ni zdrav.

Živio sam uglavnom za prohtjeve drugih i općenito za požude svijeta. Služio sam svima i svemu, samo ne Isusu Kristu. Doživio sam velike krahove kako kroz obitelj tako i kroz društvo. Rana smrt roditelja te nesuglasice sa najbližima u obitelji, uvelike su utjecali na moj duhovni i zdravstveni život. U toj agoniji bio sam sve dok nisam ušao u spoznaju Čiste Istine.

Prvo obraćenje ka traženju Istine potaknula me je duhovna promjena moje djevojke Martine koja je prisustvovala seminaru „Kako primiti iscjeljenje od Isusa Krista?!“ u mjesecu veljači 2013. Vidjevši njezino oduševljenje seminarom bio sam potaknut da se i ja pridružim ostalima. Došavši na seminar (bio je treći dan istoga) imao sam čast upoznati apostola Lorensa. Taj prvi dojam susreta s njim je zračio neopisivom, čistom radošću i Ljubavi.

Na tom seminaru susreo sam se sa novom i sad shvaćam istinitom doktrinom o Ljubavi Isusa Krista, a spram nas njegove djece. Sve propovjedi su bile produhovljene i imale su cilj dolaska pod Križ, čime sam prestao biti prirodan svjetovni Emil, a postao sam dijete Božje. S obzirom na svoj prijašnji život koji je bio ispunjen tamom i zlom, u meni se dogodio jedan prijelomni trenutak spoznajom Čiste Istine o Isusu Kristu te žrtve koju je podnio za sve nas male ljude. Jedan nevin Koji je uzeo sve naše grijehe i otkupio ih Svojom Krvlju te me pomirio sa Ocem i napravio put ka kraljevstvu Božjem. Saznanje da je sa Sobom ponio sve bolesti, opačine i grijehe probudilo je u meni dostojanstvo da je moje tijelo i duša skupo plaćena Krvlju Jaganjca bez mane, stoga sam prvo umom, pa srcem ista saznanja osvijestio i odlučio sam svojom slobodnom voljom priznati Isusa Krista jasno i glasno za svog Gospodara i podrediti Njemu svoj život. S tim priznanjem sam doživio duhovno rođenje i prosvjetljenje.

Read more...

Svjedočanstvo Daniele S.

1 Petrova 5:14 „Pozdravite jedni druge cjelovom Ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu!

Dragi moji, za početak šaljem vam radost i Ljubav u ime našeg Oca, Isusa Krista!

Htjela bih vam reći pokoju riječ o Čistoj Istini koja mi je promijenila život. No za početak, možda je bolje da ukratko opišem svoj put prema njoj. Naime, odrasla sam u katoličkoj obitelji, mama običajni vjernik, tata u drugoj vjeri (Krishna) pa sam ga često gledala kako se on na svoj način moli Bogu i često sam s njim mogla razgovarati otvoreno o Bogu za kojeg je moj otac stalno naglašavao kako je Bog Apsolutna Istina. No sve u svemu uvijek sam zajedno s mojom braćom bila „tjerana“ u crkvu, na mise, redovno sam čitala, pjevala, molila se, čitala Bibliju, uživala u tome, voljela pomoći drugome i kroz sve to, u skladu sa mojom tadašnjom zrelošću razmišljala o Bogu i nastojala sebi dati odgovore na pitanja koja su me mučila.

Pred kraj osnovne škole imala sam dosta upitnika na koje nisam dobivala odgovore…zašto moj tata mora vjerovati u drugog Boga, zašto svatko ima drugi naziv za Njega, zašto je to Bog tako morao zakomplicirati, zašto dopušta da ljudi vode ratove, zašto Bog nije jednak prema svima, postoji li uopće pravda, voli li me Bog manje nego druge i slično. Počeli su me „gušiti“ na neki način ti odlasci na misu, taj stalni pritisak da se nešto mora. Uvijek sam mislila da će se Bog ljutiti ako ne odem. Kad se sad sjetim svojih molitvi, zapravo vidim u kolikoj sam magli i neznanju bila. Nisam znala treba li prvo spomenuti Boga, pa Isusa ili Mariju, kako izgleda Duh Sveti i zašto Bog ne izvlači ljude iz pakla ako je rekao da nas sve voli? Kako to da je Bog Početak i Kraj…kako sve ima svoj početak tako je i  Bog morao „odnekud“ doći. Pravi košmar u glavi a bojala sam se i sramila pitati ikoga, posebno vjeroučitelje jer se nikad nisam osjetila slobodnom u njihovom prisustvu i osjećala sam da svi to znaju osim mene jer sam vjerojatno prespavala taj sat vjeronauka kad se o tome učilo.

U srednjoj školi sam sve manje odlazila na mise, jednostavno mi se nije dalo, previše ceremonije, previše obreda, previše klanjanja, previše kipova, previše naučenih molitvi, a nigdje nije bilo rezultata od svega toga.  Biti ću možda i pre iskrena pa ću reći da su me živcirali svi oni ljudi koji su redovno odlazili na mise a nisu bili baš tako svijetlog obraza nakon što bi izašli iz crkve, oni su i dalje bili mrzovoljni, pokvareni, sebični, zavidni, lažljivi, ogovarali su i nisam nigdje vidjela tu iskrenu Ljubav prema bližnjemu o kojoj je Isus tako govorio…o kojoj smo mi čitali a nismo djelovali. Smetala mi je ta njihova dvoličnost.

Read more...