Vječno Evanđelje (struktura Čiste Istine)

Vječno Evanđelje Božje Ljubavi

Putem Unutarnje Riječi, tj. kroz Božjeg Svetog Duha,

a po obećanjima iz Ivana 14:21, 26 & 16:13, 25

primila Bertha Dudde

 

 

0. Razlog za Nove Objave od Gore

a) Približavanje Boga Oca ljudima koji Ga više ne poznaju u Njegovom savršenstvu ili imaju o Njemu iskrivljenu sliku poradi obmanjujućih učenja (o vječnom prokletstvu i predodređenju):

'Jedino Istina je svjetlo. I time ljudi koji su bili obmanuti posredstvom neispravnih učenja ne mogu pronaći nikakve suvislosti. U njima je mračno, i u ovoj tami je nemoguće za njih videti pravilno Moju sliku, njima je dana izopačena slika o Meni i prema tome Me isto tako ne mogu ljubiti kako treba. U stvari, oni Me se jedino boje kao Boga osvete i suca koji kažnjava ['Vi uvijek razmišljate o Meni kao o strogom Bogu Koji daje zapovijedi, Koji zahtijeva poslušnost i kažnjava one ljude koji su neposlušni... Vi bi trebali znati da Ja nikad ne ‘kažnjavam’ Moje žive tvorevine, nego da oni stvaraju svako bolno stanje za njih same, da su se oni sami također udaljili spram bezdana, da ih Ja ne osuđujem nego zauvijek pokušavam iznova ih povesti nazad, da im Ja pomažem uzdići se iz bezdana i primamiti ih i zazvati ih da ne zastrane ili padnu plijenom Mojem protivniku...I kako bolje mogu pokazati Moju Ljubav spram Mojih živih tvorevina nego kroz Moju direktnu komunikaciju, putem otkrovenja koja objašnjavaju Mene i Moje Biće i koja, budući su Božanska Istina, mogu jedino biti doživljeni od strane ljudske duše kao izuzetno učinkovita i snaže ju za njezino zemaljsko hodočašće.’, BD 8251], dok Čista Istina od Mene razotkriva jednu sliku koja ih privlači, koja probuđuje Ljubav unutar njih budući Me prikazuje onakvog kakav Ja Jesam: ... Bog Ljubavi, Otac Njegovoj djeci, Gospodar, Kojem su sve Njegove sluge privrženo odane; ---- Budući je vjerovanje u Mene zastranilo u onima koji su bili voljni vjerovati ali koji su se osjećali odbijeni obmanutim učenjima i koji nisu zatražili ispravak, Istinu, od Mene Osobno, pošto nalaze teškim za vjerovati u vrstu Bića o kojem su bili podučeni.Obmanjujuća učenja su oružja Mojega protivnika, i ona su uvijek usmjerena protiv Mene, time ona su također vrlo korisna u uništavanju vjere u Mene, što je namjera Mojega protivnika. I time razlog za prevladavajući ateizam se mora potražiti u razdjeljivanju pogrešnog duhovnog znanja, u izopačenju Moje slike koja je bila dana ljudima. I jedino Čista Istina Me može prikazati ljudima na takav način da će Me oni biti u stanju ljubiti i još jednom uspostaviti ispravnu vrstu odnosa sa Mnom (Ivan 16:25)... Jedino najblistavije svjetlo može raspršiti tamu, ali jedino ako ljudi sami otvore njihove oči kako bi vidjeli. ', BD 6710;

'I ako vi ljudi vjerujete u Boga onda ćete također morati biti uvjereni u savršenstvo Njegove prirode. I ova vjera, ovo uvjerenje, je što vam Ja želim darivati kroz Moju Riječ, tako da će vas Istina usrećiti i onda ćete također naučiti ljubiti Me i imati žudnju sjediniti se sa Mnom (Ivan 17:21-23)... Jedino će Čista Istina omogućiti da se ova žudnja pojavi u vama... Ali Ja želim da Mi pristupite dobrovoljno... Otud Ja ovo jedino mogu postići kroz prijenos Istine koja će vam otkriti Moje Biće (Ivan 16:25), koje je u sebi Ljubav, mudrost i svemoć u apsolutnom savršenstvu... Vi morate uvijek biti sposobni prepoznati Moju Božansku prirodu, čije su karakteristike od najvišeg savršenstva, i ne dopustiti da se sumnje ikada pojave u vama, vi nikada ne bi trebali nešto izjaviti što vam uzrokuje da dvojbite Moje savršenstvo... Čak prividna proturječja moraju biti objašnjiva sa vašim znanjem, tako da ćete uvijek svjedočiti o savršenstvu Moje prirode kada podučavate vaša bližnja ljudska bića. Ipak ovo može biti postignuto uvijek jedino pomoću Istine, dok će svako obmanjujuće učenje biti izobličavanje Mojega Bića, jedna slika koja Me ne karakterizira kao savršeno nego kao nesavršeno Biće, i prema tome vi ljudi već možete napraviti vaš vlastiti test i bez oklijevanja odbaciti kao pogrešno sve što vam uzrokuje da dvojbite savršenstvo Mojega Bića... štogod čini da Moja Ljubav, Moja mudrost i Moja svemoć izgledaju dvojbeni... Ja želim da Me prepoznate kao naj-osjećajnijeg Oca od vječnosti, Čija je mudrost nenadmašiva i za Kojeg nikakva ograničenja moći ne postoje... Ja ovo želim budući vi možete ljubiti jedino savršeno Biće i budući Ja želim zadobiti vašu Ljubav... Prema tome ću Ja uvijek dati vama ljudima istinsko svjetlo, i Ja ću baciti takvo svjetlo na svako obmanjujuće učenje tako da vi možete prepoznati da je ono obmanjujuće, inače bi vi vječno ostali u tami i uskratili Mi vašu Ljubav budući Me ne poznajete. Iz tog razloga Ja vam Osobno prenosim Istinu jer ona se još jedino rijetko može pronaći na Zemlji... iz tog razloga odabrao Sam način da vam Osobno govorim (kroz Berthu Dudde)...’, BD 6467.

 

b) Poticanje na Ljubav koja se ohladila među ljudima (razlozi za proglašavanje Evanđelja Ljubavi):

'Sveta Pisma, koja svjedoče o Meni, bi bila potpuno dovoljna da proglase Moju volju ljudima, ona bi ih također vodila do svjetla, do prosvjetljenja, ako bi Moja volja bila vršena, i oni bi postigli blaženstvo. Ipak ova Knjiga, Knjiga Otaca, je izgubila njezinu vrijednost za mnoge ljude; ona više nije knjiga koja njima priopćuje Moju Riječ budući se njihovo nevjerovanje također tiče porijekla Svetih Pisama, oni ne mogu vjerovati da je Moj Duh bio na djelu u Mojim učenicima, da ih je ovaj Duh motivirao da zapišu što Sam Ja Osobno napravio i podučavao dok Sam živio na Zemlji. I prema tome oni više ne ocjenjuju ovu Moju Riječ kao što bi trebala biti ocijenjena.... kao proglašenje Moje volje koja zahtijeva od ljudi da ispune zapovijedi... Ljubavi spram Boga i njihova bližnjega (Marko 12:28-31)... Prenoseći Moju Riječ Ja jedino imam namjeru postići mogućnost za ljudsko biće da oblikuje sebe u Ljubav... Sveta Pisma, također, uvijek jedino naučavaju Ljubav, time ona moraju potjecati iz Mene Osobno, Koji Sam vječna Ljubav. Ali pošto se Ljubav ohladila među čovječanstvom, ljudi više nisu sposobni prepoznati dublju vrijednost onog što je zapisano, oni su duhovno slijepi i nedostaje im sve prosudbe. Prema tome oni će biti iznova suočeni sa živim predstavnicima Moje Riječi koji će, premda im oni neće donijeti ništa novo, unatoč tome biti sposobni zastupati staru Riječ sa uvjerenjem i demonstrirati Ju iznova... naime, da je Ljubav prva zapovijed koju Ja očekujem da bude ispunjena, i da svo dodatno znanje, viša svjesnost o Istini, jedino proizlazi iz Ljubavi...', BD 5710;

'Moje Evanđelje treba biti rašireno cijelim svijetom... Ovu Sam uputu dao Mojim učenicima dok Sam još živio na Zemlji, i Ja dajem danas Svojim učenicima posljednjih dana istu uputu, jer postalo je više nužno nego ikad nagovijestiti (odnijeti) ljudima Moje Evanđelje, Evanđelje Ljubavi koje nije blisko ili više nije shvaćeno ozbiljno od strane svih, premda je ono dobro poznato. Ljudi su sebe udaljili od Mene budući više ne žive u Ljubavi, time Ja isto tako ne mogu biti sa njima. A život bez Ljubavi će rezultirati za vas u sigurnoj smrti... Otud je postalo neodložno da ljudi budu obaviješteni, da im je Moje učenje Ljubavi iznova proglašeno, da ih se upozna sa opasnošću u kojoj se nalaze ako podbace živjeti u skladu sa Mojim zapovijedima Ljubavi, i što će postići ako oni sebe oblikuju u Ljubav... Moje učenje Ljubavi mora biti proglašeno svim narodima ove Zemlje, i prema tome Ja iznova šaljem Moje učenike u svijet… Učiteljski material koji im dajem i kojeg oni trebaju razdavati je izvanredan, tako da će ljudi još jednom biti podučeni na isti način kako Sam propovijedao na Zemlji kao čovjek Isus kako bi donio spasenje ljudima od njihova beživotnog i ograničenog stanja. Više nego ikada je postalo nužno naglasiti Božansko učenje Ljubavi, jer ono se isuviše malo primjenjuje. Što bi trebalo biti normalno za ljude poput toga da se uzajamno ljube kao braća i čine jedni za druge što je običajno među braćom njima više nije poznato, svatko samo razmišlja o sebi samome, i svatko smatra njegovo bližnje ljudsko biće radije za neprijatelja nego za njegova brata… Nema zajednice koja se ujedinjuje sa Ljubavlju, nesebična Ljubav spram bližnjega je skoro sasvim iščezla no sebična ljubav je postala rastuće izražajnija, i prema tome ljudi su u velikoj opasnosti da sebe izruče smrti te da u ovom snu smrti budu morali iznova odugovlačiti (boraviti, venuti) vječnostima… ali što mogu izbjeći samo ako bi Ljubav još jednom bila zapaljena i prakticirana u njihovim srcima. Iz ovog razloga Ja opetovano dajem prvenstvo Ljubavi, Ja osobno neprestano propovijedam Ljubav; sama bit Moje Riječi, koja vam je prenijeta direktno od Gore, se uvijek jedino sastoji od Ljubavi koja Me motivira da vam pomognem, i koja mora biti prakticirana od strane vas, također, ako želite ukloniti tegobu vaših duša, ako se želite probuditi u život i ovaj život više nikada opet ne izgubiti.', BD 6610.

c) 'Hranjenje' duše, tj. njezino snaženje i krijepljenje da bi uspješno prošla zemaljski život:

'Ja vam opetovano moram naglašavati patnju koju vaša duša doživljava ako ne primi pravu vrstu hrane. Naposlijetku, najvažnija stvar u zemaljskom životu je priskribiti vašoj duši sve što potrebuje da ostvari cilj koji je razlog zašto živi na Zemlji. Ona bi trebala u potpunosti sazrijeti i treba pravu hranu, ona treba prikladnu hranu i piće koji ju usmjeravaju prema životu koji joj jamči najveću sreću… Nezrela duša ne može ući u Moje kraljevstvo svjetla, ona je morala potpuno sazrijeti na Zemlji i u tu svrhu živi na Zemlji… Vi obraćate najveću pažnju na to kako bi održali život njezinog fizičkog omotača, ljudskog tijela, sve je učinjeno da bi se ono očuvalo i osjećalo što je ugodnije moguće… Pa ipak vi činite malo za svoju dušu… mada ona daleko više treba dobru, zdravu hranu za svoje vječno neprestano trajanje, dok je tijelo prolazno i njegov životni vijek može biti poprilično kratak… Na početku svojeg utjelovljenja kao ljudsko biće duša je uglavnom slaba i bolesna i treba joj pomoći da nadvlada svoje bespomoćno stanje. Ona treba primiti pravilnu hranu i piće da bi se pročistila za vrijeme zemaljskog života i treba joj uručiti pravu medicinu tako da se može obnoviti i napustiti svoje zemaljsko tijelo potpuno zrela/usavršena kada čas dođe da svoj život na Zemlji zamijeni sa duhovnim kraljevstvom da bi bila beskrajno sretna. A pravilna hrana može biti ponuđena jedino posredstvom Moje Riječi jer ona tada prima svoju snagu i podršku direktno od Mene a Ja ću zaista ponuditi jedino ono što duši služi da bi postigla savršenstvo… Ali da bi to učinio Meni treba vaša slobodna volja i prema tome vi sami morate doći za Moj stol i prihvatiti hranu za vašu dušu od Mene direktno.', BD 8385;

'Duhovna hrana koju dobijate, uistinu je u stanju vašoj duši dati ozdravljenje, dati vam snagu u svim zemaljskim i duhovnim nepogodama i osposobiti vas da iz ovog zemaljskog života izađete kao onaj koji prevladava ..... prevladava svijet Mojega neprijatelja, materije i njenih okova. Ja duši dostavljam pravu hranu, koja joj jamči usavršavanje, ako se od Mene i dâ nahraniti i napojiti .... Vašoj duši je potrebna dostava snage iz Mene, jer bez nje ona ostaje slaba i nesposobna nadvladati svijet i zemaljsku materiju, ostaje nesposobna sjediniti se sa Mnom, pošto nema snage za djela Ljubavi - što je jedino što će je sjediniti sa Mnom.... A kome se Ja obratim, tko Moju Riječ prihvati svojom snagom, i tko tad u skladu s Mojom Riječju i živi jer mu Moja Riječ obznanjuje Moju volju, njegova duša sasvim izvjesno sazrijeva i postiže svoju životnu svrhu, iskrenu vezu sa Mnom, što ga čini Mojim djetetom, koje će jednom stvarati i djelovati u svoj slobodi, sa Mnom i uz Mene, što mu je u početku i bilo pred-određenje (sudbina). Tako da iz toga možete uvidjeti da je nužno vama ljudima dostaviti pravu hranu za vašu dušu i da nju ne možete dobiti svugdje, već da morate piti na izvoru vode života, koji vam Ja Sam otvaram, kako bi vam mogao dati Moju Riječ u najčišćem obliku, koja još nije deformirana ljudskom voljom gdje onda više nema govora o čistoj duševnoj hrani koja vam pomaže do potpunog ozdravljenja.', BD 8567;

d) Razotkrivanje i pobijanje (ispravljanje) mnogih krivih doktrina:

'Ja vas moram neprestano podsjećati na činjenicu da ništa neće ostati onako čisto kako je poteklo iz Mene gdje se to tiče prijenosa Moje Riječi odgore, budući su ljudi i dalje nesavršeni i prema tome ne vode dovoljnu brigu o onome što je izuzetno dragocjeno. I baš ovo Me nagoni opet i iznova nanovo dostaviti Čistu Istinu na Zemlju kao protumjeru naporima Mojeg protivnika (Sotone) da dosljedno potkopava Čistu Istinu. Međutim, na vama je ljudima koju duhovnu informaciju prihvaćate; vi niste predmetom nikakve prisile, niti s Moje niti sa strane Mojeg protivnika, jedino vaša vlastita žudnja za Istinom je odlučujući čimbenik... Vi ne shvaćate koji dar milosti primate kada vam opet i iznova govorim direktno i opetovano pokušavam očistiti što je postalo bezvrijedno kroz utjecaj Mojeg protivnika budući se pogreška zastupa, budući je Istina postala isprepletena sa netočnostima i na taj način učinila duhovnu prehranu nečistom i štetnom za vas. Vi ćete pitati kako se ovo moglo dogoditi. Ako bi svi ljudi koji slušaju ili uzimaju u obzir Moju Riječ bili istoga duha, bilo bi doista nemoguće za neispravno duhovno znanje da ugmiže... Ali baš drugačije duhovno stanje ljudi dozvoljava činjenicu da su osobne i pogrešne misli uključene u Čistu Istinu koja odgore zrači dolje na Zemlju... I to nije u dovoljnoj mjeri pomno ispitano od strane onih koji onda pokušavaju raširiti duhovno znanje... Ja Osobno ne mogu narušiti slobodnu volju ljudi, Ja jedino mogu zračiti Čistu Istinu na Zemlju, koja će također biti prepoznata kao takva od strane onih sa ozbiljnom voljom da sami (upo)znaju Istinu i jedino razdjeljuju Čistu Istinu... I ove vi trebate slušati, onda ćete čuti Mene Osobno...', BD 8480;

'…budući jedino ČISTA ISTINA jeste MOJA RIJEČ... Ako će Ona to ostati, Ja Ju moram dostaviti vama opet i iznova u svoj čistoći, budući Nju ljudi ne štite od toga da postane iskvarena, budući ljudi mijenjaju i iskrivljuju i njezine riječi i njezino značenje sve dok oni nisu probudili u-njima-boraveći duh, i budući se ovo duhovno buđenje jedino rijetko dogodilo u onih koji su sebe smatrali pozvani tumačiti Moju Riječ. Vi ljudi se krećete unutar isprepletene mase zabluda... vi se obično samo držite riječi čije značenje vi ne razumijete... Niti vi poznajete međuodnose, budući je znanje o ovome jedino rezultat probuđenog duha... Znajte kako vaše Kršćanstvo samo obraća pažnju na formalnosti, da to nije živo Kršćanstvo, inače bi vi oživjeli i bili bi također sposobni govoriti o ‘djelovanju Duha’ u vama... da bi vaše razmišljanje onda bilo vođeno ispravno kroz Duha. Onda bi vi također naučili razlikovati između Čiste Istine koja potječe od Mene i ‘dodatnog rada ljudskih ruku’... učenja, koja su zasigurno jednom potekla od Mene ali koja su postala tako izobličena od strane ljudi da ona više ne mogu biti opisana kao ‘Moja Riječ’. Ali činjenica da vam Ja neprestano dostavljam Moju Čistu Istinu osigurava da vi primate ‘Čistu Istinu’, koja jedino može poteći iz Mene, Vječne Istine. Iz ovog razloga vi Ju jedino možete primiti direktno od Mene ili biti podučeni od strane onih koji ju primaju direktno... jer vaša ljudska bića će biti nesposobna jamčiti kako oni razdjeljuju Istinu ako su stekli znanje razumski ili ga prihvatili sukladno tradiciji. Vi uvijek morate uzeti u obzir kako Istina neće nikada ostati čista čim je štićena od strane nesavršenih ljudi... ukoliko oni nisu prosvjetljeni od strane Mojega Duha. Ali oni će također bez oklijevanja osuditi i odbaciti ono što se ne podudara sa Istinom od Mene... Živa voda će uvijek morati biti vađena iz izvora.', BD 7152;

'Istina ne može ostati čista jako dugo vremena, onakva kakva je kada proizađe iz Mene, prema tome Sam vam već tijekom Mojega života rekao ‘Uvest ću vas u Istinu...’ (Ivan 16:13) budući Sam znao kako Moja Riječ, koju Sam vam Osobno donio, isto neće ostati čista... I to će uvijek biti slučaj čim je ona proučavana od strane ljudske manjkavosti, čim čista Riječ uđe u predio nesavršenih ljudskih bića koji na nju gledaju sa potpuno razumskog stajališta. Otud Ja nastavljam slati Moju čistu Riječ od gore na Zemlju ali ona je uvijek bila onečišćena. Vi ljudi nemate jamstvo da je Knjiga nad Knjigama (Biblija) zaštićena od izmjene, budući se Ja ne miješam u slobodnu volju ljudi i mogu jedino uvijek zaštititi predavača Moje Riječi ako Mi on sebe preporuči i traži Me da ga zaštitim od zablude. Kakogod, vi ljudi niste u opasnosti od obmanjujućih misli ako me duhovno i u Istini zatražite da prosvjetlim vaš duh, onda ćete također znati gdje se pogreška ugmizala... Ali tvrdnja kako Ja Osobno štitim Moju čistu Riječ od toga da postane onečišćena je pogrešna, budući bi to dovodilo u pitanje slobodnu volju ljudskih bića, koji mogu činiti štogod ih je volja sa Mojom duhovnom informacijom. I tako također trebate uzeti u obzir, u pogledu Knjige nad Knjigama, da su tijekom vremena bile napravljene izmjene koje Ja nisam mogao spriječiti... baš zbog ljudske slobodne volje... Posljedično, neprestano se pojavljivala nužnost za nova otkrovenja koja su morala razjasniti postojeća kriva shvaćanja. Otud vi ljudi jedino trebate željeti Istinu, ali ne bi se trebali osjećati sigurni kako imate Istinu jer ju možete pribaviti iz Knjige nad Knjigama... inače vam ne bi bio trebao reći tako jasno i precizno da ću vas ‘Uvesti u Istinu...’ (Ivan 16:13), BD 8872.

 

 

1. Da li je Biblija 'zaključena' Knjiga?! (iz Knjižice br. 36, 'Rad u Vinogradu Gospodnjem u Posljednjim Danima – 2')

a) Da li je Biblija 'zaključena' Knjiga, tj. da li je Bog Otac prestao govoriti Njegovoj djeci?!;

'…ne postoji izjava Gospoda (u Bibliji) koja stavlja do znanja kako se Njegova Riječ mora smatrati kompletnom... Sa Njegovom Riječju (u Bibliji) On je najavio ljudima djelovanje Njegovog Duha. Istovremeno je dao obećanje da će ostati sa njima u Njegovoj Riječi vječno... 'Poslat ću vam Utješitelja, Duha Istine...' (Ivan 14:16, 17)… Doista, Gospodnje Riječi tijekom Njegova života na Zemlji bi bile nevažeće ako Bog više ne bi Sebe objavljivao i ne bi bio sa ljudima u Njegovoj Riječi. Ljudsko biće nema autoritet tvrditi da je Njegovo Djelo završeno; prisvajajući ovaj autoritet on jedino dokazuje svoju neupućenost i nedostatak shvaćanja pisane Riječi. On bi na taj način obezvrijedio i poništio mnoge navode (u Bibliji) o djelovanju Duha sam nerazumijevajući značenje Božanske Riječi... Čovječansto je potpuno izgubilo znanje da Bog govori i želi govoriti ljudskim bićima opet i iznova, da je zvučna Riječ Božja u direktnom sjedinjenju sa Njime, naposlijetku, ono za čime ljudsko biće treba stremiti na Zemlji (Knjižice br. 24 & 46).’ BD 1857;

'Kako ste samo obamanuti pretpostaviti kako je sa Svetim Pismom, Knjigom Otaca, Moja Riječ dokončala... da Sam Ja Osobno postavio limit utoliko da sada više ne želim komunicirati, da Ja više ne govorim ljudima... Tko vam daje autoritet izvesti takvu pretpostavku? ... Tko će Mi zabraniti da kao Otac opet i iznova govorim Svojoj djeci? Tko vam daje pravo dati izjavu da je Biblija sama po sebi dovoljna, da vi ljudi ne trebate nikakvu drugu Riječ? Oni od vas koji odbacuju svako novo otkrovenje su i dalje zatočeni u tami duha... I u ovoj tami vi nećete niti Bibliju razumjeti, otud je ona za vas i dalje zatvorena knjiga budući vi ne razumijete duhovno značenje slova, ili bi također pronašli navode u ovoj Knjizi koji se tiču Mojih neprestanih otkrovenja i djelovanje Mojega Duha bi vam bilo shvatljivo... Onda bi vi također shvatili Biblijske Riječi, obećanja, Koja Sam vam Ja Osobno dao i koja ukazuju da ću Ja Sebe otkriti onima koji vrše Moje Zapovijedi (Ivan 14:21, 23)... Stoga kako namjeravate protumačiti Moja obećanja, ako niječete svako ’Novo Otkrovenje’[‘Onaj koji ima Moje Zapovijedi, i vrši ih, on je koji Me ljubi... i Ja ću njega ljubiti, i Sebe ću mu objaviti (očitovati)...’ Ovo Moje obećanje jasno ukazuje na činjenicu da Ja Sebe otkrivam onima koji udovoljavaju Mojim postavljenim uvjetima budući Me oni ljube... I sa Mojim obećanjem Ja Sam ukazao na djelovanje Mojeg Duha unutar vas već tijekom Mojeg života na Zemlji, jer baš ovaj Duh je sebe želio vama izraziti i podariti vam jasnoću u svezi Mene Osobno, Moje prirode i Moje aktivnosti... Ja Sam vam želio otkriti Sebe... prenijeti vam Čistu Istinu u svezi svega što svoje porijeklo ima u Meni. Ipak samo nekolicina ljudi je razumjelo značenje ovih Riječi, jer jedino nekoliko ljudi pripisuje bilo kakvu vrijednost takvim Božanskim Otkrovenjima; kao pravilo sve je, što u biti samo dokazuje srdačan kontakt sa Mnom, odbačeno. Ja Sam od vas zahtjevao ništa drugo nego ispunjenje Mojih Zapovijedi Ljubavi, jer čim vi vodite život istinske Ljubavi vi se također ujedinjujete sa Mnom, Koji Sam Sama Ljubav (1 Ivanova 4:8), a ‘tkogod ostane u Ljubavi ostaje u Meni i Ja u njemu...’ (1 Ivanova 4:16) Trebalo bi postati neprestano lakše za vas razumjeti da ću Ja... ako Sam sa vama ili unutar vas (2 Korinćanima 6:16)... Sebe izraziti, a svako očitovanje s Moje strane jest Otkrovenje... Moja Riječ je bila izgovorena i ostaje punovaljana. Ja Sam vam obećao Sebe objaviti i time Me vi ne možete optužiti kako sam lažljivac, vi ćete morati vjerovati u Božanska Otkrovenja...’, BD 8710]... Da li Me želite nazvati lašcem kada vama ’koje ću uvesti u svaku Istinu’(Ivan 16:13) najavljujem Mojeg ’Utješitelja’ (Ivan 14:26; 15:26; 16:7). Kako razumijete te Riječi koje se moraju ispuniti, budući svako obećanje koje Sam dao ljudima tijekom Mojeg života na Zemlji sebe ispunjava... Moja Ljubav za Moja živa bića neće nikada prestati, i stoga Ja nikada neću podbaciti govoriti vama ljudima gdjegod su uvjeti da to napravim ispunjeni. I Moja će Riječ uvijek odjeknuti u onima koji su dobre volje, kojima Otac može govoriti kao Njegovoj djeci i koji imaju živu vjeru u Mene. I njima ću dati dokaz o Samom Sebi, i Moji vlastiti će prepoznati Moj glas (Ivan 10:27) budući im Ja mogu biti prisutan... Ja im mogu Sebe otkriti kao što Sam obećao.’, BD 8054;

’Ja ću vam Se(be) objaviti’(Ivan 14:21)... To je Moje obećanje koje čak ni vi, koji bi željeli nijekati takva otkrovenja, ne možete osporiti... Ali kako vam Ja Sebe mogu objaviti ako ne vjerujete kako je Moja Riječ Istina koju Sam vam osobno rekao kada Sam živio na Zemlji? Ja vam želim očitovati Sebe i Moj je jedini uvjet da Me ljubite i vršite Moje zapovijedi... Ipak Moje obećanje vama ništa ne znači inače bi vjerno slušali i prihvatili Moju komunikaciju. Vi se oslanjate na Sveta Pisma, na Knjigu nad Knjigama, a ipak ne vjerujete što je u Njoj zapisano. Jer ona sadrži puno više obećanja koja najavljuju Moje djelovanje kroz Duha putem kojeg Ja Sebe želim objaviti... Tako, kako razumijete Moje Riječi ’Poslat ću vam Utješitelja...’ (Ivan 14:16, 26; 15:26; 16:7)i ’Ja ću ostati sa vama uvijek sve do kraja vremena...’ (Matej 28:20)? Kako tumačite Riječi ’Iz vaših će slabina poteći rijeke žive vode...’ (Ivan 7:38; Izaija 44:3; 55:1; 58:11; Ivan 4:10) i ’Izlit ću Svoga Duha na svako tijelo...’(Joel 2:28-30; Djela Apostolska 2:17, 18)? Zašto odbijate vjerovati da Otac nastavlja govoriti Njegovoj djeci? Zašto ograničavate Moju aktivnost do one mjere kako to vama odgovara? Uzmite u obzir da vaš razum može prouzročiti puno štete ako isključite vaše srce, ako ne dozvolite srcu da govori, koje vas uistinu drugačije naučava... Vi želite zaustaviti direktni kontakt Mojih živih tvorevina sa Mnom, vi želite vjerovati nemogućim za Mene Osobno govoriti Mojoj djeci a ipak Ja Sam također rekao ’Moje ovce poznaju Moj glas...’ (Ivan 10:27). Zbog toga im Ja moram govoriti, i Ja to činim i činit ću to za cijelu vječnost... Jer jedino što izlazi iz Mojih usta je Čista Istina, posljedično tome vi bi trebali također prihvatiti kao Istinu što nazivate ’Mojom Riječju’, što je zapisano u Svetim Pismima... Opet iz iznova Ja moram govoriti vama ljudima budući vi... zbog vašeg nesavršenstva... opetovano iskrivite ili pogrešno protumačite Moju Čistu Riječ...’, BD 8284;

‘Nitko nikada neće biti sposoban citirati Riječ iz Svetih Pisama koja dokazuje da Otac neće nikada govoriti iznova Njegovoj djeci budući je On već objavio Njegovu volju u Svetim Pismima... Ne postoji Riječ koja bi mogla dati ljudima pravo nijekati nove Riječi Ljubavi od strane Boga... nema Riječi koja bi poduprla protivnike Mojih Novih Otkrovenja, jer Ja nikada ne bi izgovorio takvu Riječ, budući jedino Ja znam da će Moje žive tvorevine na Zemlji potrebovati Moju Riječ opet i iznova kako bi postigli svrhu postajanja Mojom djecom...’ BD 6058.

2. Bog je JEDAN JEDINI

a)  Bog je jedan:

Ponovljeni Zakon 6:4; Izaija 37:20; 45:5, 6; Marko 12:29; Galaćanima 3:20; 1 Timoteju 2:5; Jakovljeva 2:19;

'I biti će vam otkriveno kroz Moj Duh da postoji samo jedan Bog'; BD 7816;

'I stoga postoji samo Jedan Koji vlada cijelim svemirom, Koji je nazdornik nad svim tvorevinama, Koji podučava bezbrojna bića da se brinu za ove tvorevine, i Koji uređuje sve u skladu sa Njegovim vječnim planom Spasenja.; … jedino Jedan vlada na nebu i na Zemlji... Jedino Jedan ima svu moć na Njegovu raspolaganju...’, BD 7031.

 

3. Priroda Boga, našeg Stvoritelja i Nebeskog Oca

a) Bog je je Duh

(Ivan 4:24; 'Ja Sam Duh koji prožima i ispunjava sve'; BD 7828),

čija temeljna priroda je Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16; ‚Ljubav je temeljna suština vječnog Božanstva... besprekidno zračena u beskonačnost, koja stvara i održava sve…‘, BD 8250; ‚Ljubav nije samo kvaliteta Mojega bića već Sam Ja Osobno Ljubav...’, BD 8445; ‘On je prvobitni izvor snage, Njegov temeljni element je Ljubav, time On je Ljubav Osobno... Bog je Ljubav... Vi ljudi nećete razumjeti ovu izjavu sve dok ste nesposobni dokučiti prirodu Ljubavi, što potrebuje oblikovanje vas samih u Ljubav. Jer vi ćete uvijek gledati na Ljubav kao na karakteristiku koju pripisujete najviše savršenom biću. Ali da je ovo biće Sama Ljubav će ostati neshvatljivo za vas sve dok vi živite na Zemlji kao ljudsko biće.’, BD 8082),

iz koje izbija Svjetlost Mudrosti ('Ja Osobno Sam Svjetlo.', BD 8541; 1 Ivanova 1:5) i ostvaruje Svoju volju u neograničenoj Sili, tj. svemoćan je('Bog je Duh… Koji je Sebe identificirao kao Mudrost, Ljubav i Svemoć', BD 3621; Postanak 17:1; 28:3; 35:11 itd.)

no Božje biće nije osoba kako to ljudi zamišljaju, tj. nije Ga moguće 'ograničiti' na bilo koji način,

'Vjera u duhovno stvarno Božanstvo ni u kojem slučaju ne daje naslutiti uosobljeno Božanstvo, iz tog razloga ljudsko biće ne bi trebalo imati ograničenu ideju o Bogu, Koji je sveprisutan i van vremena i prostora. On ispunjava sve sa Njegovim Duhom, cijeli svemir, cijelo duhovno kraljevstvo... i prema tome On nije zamisliv kao osoba koja je, u skladu sa ljudskim shvaćanjem, prostorno ograničena. Namjesto toga, uosobljavanje Boga mora biti potpuno izbjegnuto ako se ljudsko biće želi iole približiti zamišljanju Boga kao najvišeg i najsavršenijeg Božjeg Bića… Najviše Savršenstvo je prema tome bezgranično iznad svakog poimanja i prožima cijelu vječnost; ono je sveprisutno budući je njegova temeljna supstanca Ljubav koja također nije ograničena i prema tome također nije zamisliva kao forma. Razumska sposobnost ljudskog bića je ograničena, on je nesposoban vizualizirati išta osim zemaljskih stvari sve dok je on i dalje duhovno neprosvjetljen. I prema tome on pokušava zamisliti vječno Božanstvo kao osobu čim on vjeruje u duhovno stvarnog Boga, u Boga kojem se On može moliti.’, BD 3443;

'Vi ne bi trebali zamišljati vašeg Boga i Stvoritelja kao striktno ograničeno Biće, vi Ga ne bi trebali pokušati dovesti u vezu sa formom, jer onda bi vaša ideja uvijek bila pogrešna, budući se nešto ograničeno nikada ne može podudarati sa Mojom prirodom, koja je potpuno savršena, time beskonačna. Jer Ja Sam Duh (Ivan 4:24) Koji ispunjava i prožima sve.’, BD 7828;

'Ipak, opet i iznova, treba biti rečeno da vječno Božanstvo ne može biti uosobljeno... ['Moja suština ne može biti uosobljena...’, BD 8445] stoga se Ono ne može zamisliti kao išta drugo nego Sila koja ispunjava cijelu vječnost... Ova sila ne može biti ograničena niti se o njoj može razmišljati kao o 'formi'...', BD 8250;

‘Duh Božji, djelomična zamisao Božje Prirode, ne može nikada biti uosobljen; on ne može biti ograničen na formu u skladu sa ljudskim idejama, on je jedno beskrajno obilje svjetla i snage koje je usmjereno i korišteno od strane izuzetno snažne volje Ljubavi.’ BD 4484.

i stoga nije dokučiv u samoj Njegovoj suštini za nijedno Njegovo stvoreno biće,

‘Trebali bi vjerovati da ćete vi ljudi vječno biti nesposobni dokučiti Moju temeljnu prirodu. Nije moguće dovesti vas do shvaćanja što Sam Ja u suštini, jer vaše razmišljanje je i dalje ograničeno, i stoga vi ste nesposobni za shvaćanje beskonačnog. Beskonačan je, međutim, Duh za Kojeg ste vi stvorili izraz ‘Bog’. A što je ovaj Duh u Sebi Samome vam isto tako ne može biti objašnjeno, budući On nema oblika a vi uvijek zamišljate sve u postojanju kao formu... posebice kada ono ima bivstvo, stoga kada to posjeduje volju koja razmišlja (tj. umnu volju). Ja, međutim, sasvim izvjesno postojim ali nisam zamisliv u nijednom obliku... Ja Sam neograničena snaga Koja djeluje bez ograničavanja... I time ova snaga prožima cijeli svemir, Ona prožima svaku fizičku i duhovnu tvorevinu. I Ona uvijek i zauvijek djeluje u zakonskom redu... Jer volja koja razmišlja usmjerava ovu duhovnu snagu u skladu sa planom u Ljubavi i mudrosti.’ BD 8622;

‘Vi, Moje žive tvorevine, nećete nikada biti sposobni shvatiti Mene u svoj dubini, čak kada ste vi, kao Moja najviše savršena djeca, sposobni raditi i biti aktivni pored Mene. Vi ste proizvodi Moje vječne stvaralačke sile... Ja Sam, međutim, Sam izvor snage, Koji je neiscrpan, Koji ne poznaje granica, Koji neprestano izljeva Njegovo strujanje u beskonačnost... Ali Ja Sam također Biće, to jest, Ja Sam umni Duh najdublje Mudrosti koji radi u skladu sa Njegovom voljom sa nezamislivom Ljubavlju i čini sve što je stvorio nezamislivo sretnim... Ja Sam umno Postojanje Koje neprestano dozvoljava novim tvorevinama nastati, budući snaga koja istječe iz Mene ne može ostati neaktivna budući je život i neprestano stvara život. I kada vi, Moje žive tvorevine, dosegnete najviše savršenstvo vašom vlastitom slobodnom voljom tako da možete raditi i stvarati pored Mene kao Moja djeca, onda ste vi doista prodrli u najdublju mudrost, vi ćete imati svjetlost i snagu na vašem raspolaganju koji će vas učiniti strahovito sretnima i koje možete beskrajno koristiti kako bi bili stvaralački aktivni za vašu vlastitu sreću, i ova snaga će neprestano teći ka vama od vječnog Prvobitnog Izvora. On Osobno će, međutim, biti i ostati za vas nedokučiv.’ BD 8275;

‘Moja priroda jeste i ostaje za vas velika tajna, jer dok živite na Zemlji vaše razmišljanje je ograničeno i nesposobno prodrijeti u duhovne dubine. Ali čak za potpuno prosvjetljenog duha Ja jesam i ostajem nedokučiv premda je on već prodro u vrloduboko duhovno znanje i oblikovao sebe iznova u njegovu izvornu prirodu, koja je jednom potekla iz Mene na Moju sliku. Ali neprestano stremljenje spram Mene, neprestano približavanje bliže Meni je dio blaženstva i apsolutne sreće koji traju zauvijek... A ipak Ja Sam nedohvatan. U drugu ruku, Ja Osobno osvjetljujem biće i ono je ispunjeno sa nezamislivim blaženstvom, tako da je u sjedinjenju sa Mnom biće također svjesno Mojeg prisustva. Međutim, kada bi Ja bio dokučiv i dostižan onda bi blaženstvo doseglo jednog dana njegovu granicu... ali ovo se nikada ne može dogoditi, jer nema kraja Mojoj sreći; biće će uvijek stremiti spram Mene i uvijek naći novo ispunjenje a ipak ono Me nikada neće biti sposobno dokučiti... Ja jesam i ostajem vječna tajna za sve što je proizašlo iz Mene...’ BD 8006;

tj. 'nitko Ga nikada nije ugledao u Njegovoj suštini, i ne može, a i neće moći nikada (1 Timoteju 1:18; 6:16; Ivan 1:18), jer svako stvoreno biće bi prestalo postojati kada bi 'vidjelo' prvobitni izvor ili centar snage i svjetla, zato se kaže u Svetom Pismu da 'nitko ne može ugledati Boga i ostati živ' (Izlazak 33:20);

‘U Mojoj prirodi ću Ja biti vječno nedokučiv za Moje žive tvorevine, jer iako su Moje žive tvorevine bile eksternalizirane od strane (tj. postavljene u vanjskom obliku izvan) Mene u najvišem savršenstvu one su ipak jedino iskrice Ljubavi, isijane od strane vatre Moje Ljubavi i eksternalizirane kao pojedinačna bića koja bi, međutim, bila nesposobna ugledati vječni izvor svjetla i snage ako bi im Ja Sebe ukazao u Mojem punom izobilju blistavosti, pošto bi oni bili uništeni kad bi se suočili sa zračećim svjetlom...’, BD 7828;

'Ja, kao ‘centar snage i svjetla’ nisam mogao biti vidljiv Mojim stvorenim bićima, koja bi prestala postojati na pogled u Moje preobilje svjetla... ono bi uništilo stvorena bića... koja su bila iskre Moje Ljubavi... i tako ugledati Mene nije bilo moguće.' BD 7067;

‘Ipak vi Me nikad nećete biti sposobni ugledati u Mojem beskonačnom izobilju snage i svjetla bez da prestanete postojati...’, BD 7828.

 

 

4. Kako slijedi, doktrina o 'tri božanske osobe' je obmanjujuća (iz Knjižice br. 4, 'Sveto Trojstvo')

Obmanjujuća je doktrina o trojstvu 'osoba' koju su usvojile sve Kršćanske Crkve, jer kako je iznad bilo rečeno Bog NIJE osoba, što je ograničen pojam, već Duh, premda On u Sebi ima trojstvo Ljubavi, Mudrosti i Sile:

'Htjeti postaviti vječno Božanstvo u striktno-ograničenu formu je znak nesavršenstva onih ljudi koji prihvaćaju ovo učenje. Svaka je forma striktno ograničeni pojam ali Božje Biće je bezgranično budući je nešto najdublje savršeno. Otud nešto najviše savršeno ne može isto tako biti podijeljeno, jer savršenstvo je stanje duha a nešto duhovno ne može nikada biti podijeljeno na tri dijela... stoga čovjek nikada ne može govoriti o tri-osobnom Bogu budući je to jedan nezamislivi pojam koji će voditi do potpuno pogrešnog gledišta u svezi Božje prirode. Bog Otac... Bog Sin... i Bog Sveti Duh (Matej 28:19)... ovi pojmovi ne opravdavaju pretpostavku da su tri osobe sebe ujedinile kao vječno Božanstvo, otud da su ovo troje istoznačni jednom Bogu, dok se priroda Boga može učiniti razumljivom ljudima ako su tri pojma objašnjena tako da je ‘Otac’ Ljubav, ‘Sin’ je mudrost a ‘Duh’ je snaga...; --- Ideja o Ocu, Sinu i Svetom Duhu kao tri razdvojena postojanja... čak sa dodatkom kako oni jesu jedno... je obmanjujuća (Katekizam Katoličke Crkve 253-255), budući će onda ljudi biti u opasnosti sprovesti razdvajanje zazivajući svaki dio pojedinačno i na taj će način povećati svjesnost o svakom od tri dijela, pri tome gubeći ispravni, istinski smisao o jednom Bogu Kojem JEDINOM se oni trebaju okrenuti u svakoj zemaljskoj i duhovnoj nevolji.' BD 4484;

‘Priroda vječnog Božanstva je ono što je bilo okarakterizirano pomoću pojmova Oca, Sina i Svetog Duha. Mudrost... Sin ... proizlazi iz Oca Ljubavi, a sve prožimajuća snaga sprovodi što je odlučeno od strane Oca i Sina. Bog je sve-moćan i izuzetno mudar i Ljubavi-pun...’ BD 4484;

'Zasigurno je ispravno opisati Božju prirodu kao Oca, Sina i Svetog Duha ako je Otac prepoznat kao Ljubav, Sin kao mudrost a Sveti Duh kao volja ili snaga Božja... Jer Božja priroda je Ljubav, mudrost i snaga...'; BD 8250;

'Ali ova Istina otkriva Božje Biće tako što u Sebi sjedinjuje Ljubav, mudrost i snagu, i da je jedno nezamislivo bez drugog… da je Ljubav temeljni pojam odakle proizlazi mudrost a oboje sebe izražavaju kroz snagu volje. Ljubav je stvaralački princip iz kojeg sve proizlazi; ona je snaga što rađa. Međutim, ona ne stvara besciljno i samovoljno već djeluje zajedno sa mudrošću. Što god Božja mudrost zna da je dobro i pravedno to je ostvareno pomoću Njegove volje ako Ga Ljubav potstiče na to… To je zamisao najviše savršenog Bića… Jer Ljubav, mudrost i svemoćnost su dokaz savršenog Postojanja, Kojeg se dalje ne može premašiti. Ljubav, mudrost i svemoćnost su dokaz Božanstvenosti, oni osiguravaju ljudskom biću pojam supstance vječnog Božanstva, ali oni nisu tri različite Božanske osobe ujedinjene unutar jednog Bića.' BD 5389.

'Ono (Božanstvo) unutar Sebe ujedinjuje mudrost, Ljubav i snagu volje. Kad god se govori o Trojstvu, to je uvijek kvintesencija Ljubavi kao 'Otac', mudrosti kao 'Sin' i volje kao 'Sveti Duh'. Jer Očeva Ljubav je sve dovela u postojanje… Božja mudrost je naknadno postavila svaku tvorevinu na njezino pravilno mjesto i odredila im njihove zadatke… a duh volje sve animira i osigurava im postojanje …; Svako uosobljenje Boga je kriva zamisao… jer Biće Koje u Sebi ujedinjuje sve i Koje je neshvatljivo u Svojem izobilju svjetla i snage ne može pronaći izražaj u jednoj osobi. Ali da bi ljudima omogućio da formiraju mentalnu zamisao ovo vječno Božanstvo je sebe utjelovilo u ljudskom biću (Isusu), tako da su oni uistinu sposobni zamisliti jedno (iz)vanjsko onog što je čovječanstvu postalo shvatljivo kao Sin Božji. Ljubav i mudrost, volja i svemoć su također bili ujedinjeni unutar ovog Sina Božjeg, i opet međusobno nisu bili odvojeni.' BD 0662;

     ‘…oni spoznaju samo jedno Biće koje u Sebi sjedinjuje Ljubav, mudrost i snagu … Ljubav je sve stvorila i prema tome je Stvoritelj, ‘Otac’… i iz Njega je proizišao ‘Sin’, u Kojem je Otac manifestirao Sebe. Ali Sin je također ‘Mudrost’, jer jedino Ljubav je vatra koja isijava ‘svjetlo’… Stoga Ljubav i mudrost ne mogu biti raz-dvojeni, baš kao što su Otac i Sin jedno. I opet, Ljubav je također snaga koja, međutim, sebe uvijek izražava jedino u najvišoj mudrosti. ‘Duh’ iz Boga je Njegovo neprestano zračenje Ljubavi ['S druge strane, ta sila Svetog Duha je zračenje sve-obuhvatnog Božanstva, a nikako zasebna osoba…', BD 0662], koje pomaže svemu još nesavršenome da postigne konačno savršenstvo. Otud se samo jedno Biće može smatrati Bogom Ocem, Sinom i Duhom, Biće Čija se suština sastoji od Ljubavi, mudrosti i snage ['Svjetlo je Bog... Snaga je Bog... i volja Ljubavi je Bog... jedno nije bez drugog, sve Božansko utjelovljuje ovo Trojstvo unutar sebe; to je znak savršenstva ako su Ljubav, mudrost i snaga inherentni u biću, u slučaju čega je ono postalo slika Božja. Ipak to je uvijek jedino jedno Biće...', BD 4484]… Činjenica da je ovo Biće Sebe manifestiralo u čovjeku Isusu ne potvrđuje promjenu Božanstva u dvostruko Biće Koje se može zazivati odvojeno … i onda dodajući ovom dvostrukom Biću još jednog kao ‘Duh(a)’, Kojeg se opet zaziva od strane onih koji sami ne mogu riješiti ovaj problem već jednostavno prihvaćaju propovijedi neprosvjetljenih mislioca.’ BD 7117.

5. Prvo Božje Stvaranje

a)  Razlog za stvaranje Lucifera, prvostvorenog bića, slike Božje:

'Moja stvaralačka volja je bila ogromna, Moja snaga neiscrpna, i Ja Sam pronašao Svoje blaženstvo u ostvarivanju Svojih misli i planova. I to blaženstvo se htjelo izraziti, Moja Ljubav se htjela predati, Ja Sam pored Sebe želio drugo biće da također uživa ono što je Mene činilo neopisivo sretnim. Ja Sam Svoju samoću doživljavao kao nedostatak kojeg Sam mogao promijeniti u bilo kojem trenutku ako Sam to želio… I Ja Sam Sebe želio ponovno otkriti u biću koje bi sa Mnom trebalo biti blisko sjedinjeno, koje Sam želio oblikovati kao Svoje ogledalo, kao Moju vlastitu sliku, da bih ga mogao obdariti sa neograničenim blaženstvom i na taj način također povećati Moje blaženstvo… Ja Sam želio stvoriti takvo biće i ta volja je bila dovoljna, pošto je Moja volja bila snaga koja je uvijek postupala sa Ljubavlju i mudrošću. Biće koje Sam prikazao u vanjskom obliku iz unutra Sebe Samog je uistinu bio Moja slika...' BD 5612;

'Kada Sam stvorio prvo biće (Lucifera) bio Sam motiviran jedino mišlju stvaranja posude za Mene koja je bila naumljena primiti Moju besprekidno izlijevajuću snagu Ljubavi... budući je Moja beskonačna Ljubav sebe željela predati i uvijek jedino usrećavati... Moja je snaga Ljubavi neprestano stvarala svakojake vrste duhovnih tvorevina. Prema tome Ja Sam također želio stvoriti nešto što je podudarno Meni Osobno, time Moju sliku. I Moja se volja ostvarila... biće najvišeg savršenstva se pojavilo pored Mene kojim Sam bio zadovoljan, koje je bilo neopisivo lijepo, to je bila Moja slika...', BD 7067;

'Moj Duh od vječnosti Me nagnao stvarati... Moja Ljubav je bila veća od najveće, Moja mudrost nenadmašna i Moja moć beskrajna... Ljubav je, međutim, bila snaga Koja je željela postati učinkovita, Koja je željela izraziti Sebe, Ona je željela stvoriti stvari koje su Mi, zauzvrat, dale jedno obilje zadovoljstva. Nesposobna Sebe predati Moja Ljubav je tražila jednu posudu da bi Sebe u nju ulila, to jest, Ona je stvorila Njezinu vlastitu posudu, pošto napose od Mene ništa nije postojalo što bi moglo uhvatiti Moj ogroman izljev Ljubavi kako bi doživjelo njezino blaženstvo. I iz unutar Mene Samoga Ja Sam prikazao u vanjskom obliku ovu posudu kao biće nalične-prirode, kao Moju sliku.' BD 7465;

'Ja Sam jedino isijao jedno biće... Lucifera, nositelja svjetla... kojeg Sam stvorio za Mene Samog kako bi mu dao Sebe i Moju Ljubav, i koji je prema tome bio stvoren na Moju sliku koja je proizašla iz Mene u najvišem savršenstvu, koji se pojavio preda Mnom kao misao i već je postojao u njegovu preobilju svjetla i snage... kako drugačije nije ni moglo biti moguće budući ništa nesavršeno nije moglo nastati iz Mene. Ja Sam stvorio ovo biće za Moju vlastitu sreću, budući je Moja temeljna priroda Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16) a Ljubav neprestano želi pružiti zadovoljstvo, ali prethodno ovome ni jedno duhovno biće nije postojalo koje je bilo sposobno primiti Moju Ljubav. Ono je bilo odrazna slika (u smislu: kao odraz u ogledalu) Mene Samoga, Ja Sam vidio Sebe u Mojem u vanjskom obliku prikazanom (eksternaliziranom) biću, ono je bilo, do jednog opsega, Moje drugo Ja, koje je također sjedinjavalo unutar sebe Ljubav, mudrost i moć tako da ono nije moglo biti ništa drugo nego Ja Osobno, i koje je također bilo neizrecivo sretno budući je bilo neprestano ispunjavano od strane Moje snage Ljubavi. Ja Sam želio jedno istovjetno biće pored Mene budući Me je Moja stvaralačka snaga učinila izuzetno sretnim i želio Sam osigurati biću istu sreću kako bi uživao u njegovom blaženstvu. Moja temeljna supstanca je Ljubav, i ova Ljubav je, zauzvrat, snaga. Moja snaga Ljubavi je bila nesposobna ostati neaktivna i neprestano je dovodila duhovne tvorevine u postojanje. Ipak nitko pored Mene nije bio sposoban uživati u ovim tvorevinama i ovo Me motiviralo stvoriti sličnost Mene Samoga... biće koje je imalo istu prirodu poput Mene, sa razlikom da je ono imalo početak, dok Sam Ja vječan. Ja Sam uživao blaženstva iznad svake mjere tako što Sam zračio Moju snagu Ljubavi u Moje stvoreno biće koje je onda, prožeto od strane iste snage Ljubavi, također htjelo biti stvaralački aktivno i bilo je sposobno to biti budući je bio kompletno slobodan. On je bio sasvim apsorbiran u Moju Ljubav, neprestana izmjena Ljubavi se odvijala, jer Ljubav koju Sam dao Mi je bila vraćena od strane bića na isti način. Biće je bilo naklonjeno Meni i totalno zaneseno sa Mnom. I ovo je rezultiralo u nespriječenom osvjetljenju sa Ljubavlju, nespriječenom osvjetljenju sa snagom koja je željela postati aktivna.' BD 8797.

b)  Prvostvoreno biće – Lucifer, njegova aktivnost, tj. kako je prosljedilo daljnje stvaranje bića nakon Lucifera:

'Ali stvorivši ovo biće Ja Sam imao posudu u koju je snaga Moje Ljubavi mogla neprestano teći, i stoga je ono sa ovim neprestanim uplivom snage od Mene također primilo Moju stvaralačku volju, Moju snagu, Moju mudrost i Moju Ljubav preko svake granice. Kao rezultat toga, ono je sada bilo sposobno iskusiti isto blaženstvo, bilo je u mogućnosti iskoristiti svoju snagu u skladu sa svojom vlastitom voljom, moglo je biti stvaralački aktivno na svoje vlastito zadovoljstvo ['Moja slika (Lucifer) koja je od tad nadalje bila tako prožeta Mojom snagom Ljubavi da je bio jednako sposoban biti stvaralački aktivan bez ograničenja. I baš kao što Me izvor Moje snage Ljubavi motivirao oblikovati primajuću posudu u koju je mogao utjecati, ista volja i žudnja se također pojavila u ovom biću da iskoristi neprestani upliv Moje ljubavne snage i, isto tako, da dopusti bićima da nastanu iz unutar njega.…', BD 7067] i na taj način neprestano povećavati Moje blaženstvo, jer to je bila Moja snaga koja je omogućila biću da tako čini i Ja Sam uživao u njegovoj sreći…', BD 5612;

‘I baš kao što Me izvor Moje snage Ljubavi motivirao oblikovati primajuću posudu u koju je mogao utjecati, ista volja i žudnja se također pojavila u ovom biću da iskoristi neprestani upliv Moje Ljubavne snage i, isto tako, da dopusti bićima da nastanu iz unutar njega. Tako se isti postupak ponavljao, budući Sam Ja želio pustiti ovom prvostvorenom biću da sudjeluje u nevjerojatnom blaženstvu davanja života bićima slične prirode, jer kao Moja ‘slika’ on je bio obdaren istim osjećajima, bio je preplavljen sa Ljubavlju, a snaga koju je neprestano primao od Mene također nije biće držala neaktivnim... što je rezultiralo u samom ovom postupku stvaranja bezbrojnih bića... Otud ova stvorena bića nisu mogla biti drugačija od Mojeg prvo-stvorenog bića... oni su bili potpuno savršeni, blistavo zračeći i nadmoćno silni duhovi koji su svi bili podudarni sa slikom koju Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga. Kroz Moj upliv snage, koji je na prvom mjestu i omogućio čin stvaranja ovih bića, Ja Sam prema tome također bio njihov ‘Stvoritelj’, premda se volja prvo-stvorenog bića najprije trebala okoristiti tom Mojom snagom. Sva su bića dakle proizašla iz Mene i Moje prve slike... i sva su bića posjedovala istu stvaralačku snagu...’, BD 7067;

'I sada su iz ovog bića proizašla bezbrojna druga bića iste prirode… Sva ona su bila djeca Moje Ljubavi u zračećem svjetlu, u najvišem savršenstvu, pošto je iz Moje slike koju Sam stvorio i Moje bezmjerne Ljubavi moglo nastati jedino najviše savršenstvo, pošto smo mi dijelili istu volju. Obje naše Ljubavi su sebe ponovno pronašle u stvorenim bićima, pošto ništa ne-savršeno nije postojalo sve dok su Moja volja i Moja Ljubav djelovali kroz ovo prvo-stvoreno biće. To je bio jedan prosvijetljeni svijet duhova, u kojem je izvorno stvorenih duhova bilo u velikom broju... Moja snaga je neograničeno utjecala u biće koje Sam odabrao za Sebe kao nositelja svjetla i snage… A samo biće je bilo više nego blaženo sretno…', BD 5612;

'Trenutak stvaranja je kako za Mene tako i za Mojeg svjetlonošu bio čin neopisive blaženosti, jer proizvodi njegove volje i Moje Ljubavne snage su bili tako divno oblikovani, da su nas obojicu neopisivo usrećivali, i Ljubav svjetlonoše prema Meni se sve više razbuktavala...', BD 8880.

'Činjenica da su isti stvaralački duh i stvaralačka volja bili isto onako prirođeni u ovom biću kao u Meni Osobno je bila neizbježna ili ono ne bi bilo na Moju ‘sliku’. To je u stvari bila Moja volja da bi biće trebalo osjećati isto blaženstvo ‘stvaralačkog’ čina, i prema tome bezbrojna bića nalične prirode su proizašla iz naše zajedničke snage Ljubavi i volje... stvaralački čin koji se vama ljudima može samo dati naslutiti ali ne i objasniti u svoj dubini...', BD 7465;

c) Blaženstvo i prosvjetljenje stvorenih bića u prvom stvaranju:

      ‘Ali vi ljudi znate malo ili ništa o kraljevstvu ovih jednom blaženih duhova... Ovo je kraljevstvo bilo izvorno stvoreno kada Sam želio prepoznati Sebe Samoga u odrazima Mene Samoga, kad Sam stvorio posude u koje Sam mogao izliti Moju Ljubav... Stvorio Sam duhovna bića budući je Moja beskonačna Ljubav željela sebe predati, ona je željela utjecati u slična bića čije Mi je savršenstvo pružalo nezamislivo blaženstvo... Stvorio Sam duhovni svijet sa živim stanovnicima za Moj užitak, nastanio Sam ga sa tvorevinama najveličanstvenije vrste i radovao se blaženstvu bića, kojima Sam dao takvu sreću budući Me Ljubav, koja je bila i ostaje Moja temeljna priroda (1 Ivanova 4:8,16), to motivirala napraviti... Ovaj je duhovni svijet postojao jedno beskonačno dugo vrijeme u skladu i najintimnijem jedinstvu svih bića sa Mnom, Njihovim Stvoriteljem i Skrbnikom... Jedno beskonačno dugo vrijeme volja i Ljubav ovih bića su se slagali sa Mojom... Budući je prvostvoreno biće, kojeg Sam Ja Osobno prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga u potpunom savršenstvu, Mene ljubilo duboko i privrženo. Ono je pronašlo neograničeno blaženstvo u neprestanom stvaranju novih bića dovedenih u život kroz njegovu volju i primjenu Moje snage... koja se podudarala sa Mojom voljom, budući je Ljubav koju je ovo biće osjetilo za Mene rezultirala u istoj volji. Posljedično tome, nije bilo nesklada u duhovnom svijetu, ništa nije proturječilo Mojoj volji, to je bio svijet neograničene sreće budući su sva stvorena bića bila prepuna svjetla i snage i bila su sposobna stvarati koristeći njihovu vlastitu volju... koja je također bila Moja volja sve dok je snaga Moje Ljubavi prožimala sve Moje žive tvorevine...’, BD 8880;

'To što Sam Ja isijao kao snagu su bila samo-svjesna bića sposobna za razmišljanje, opasana slobodnom voljom... dakle ne mrtvi proizvodi, već bića koja su u sebi imala život, jer Moja snaga koja je bila njihova pra-supstanca, jeste i ostaje nešto živo što 'forsira' (na) aktivnost... Dakle, toj sili Sam dao formu stvorenja, što treba shvatiti duhovno, jer međusobno su se mogli gledati kao predivna bića u blistavom svjetlu. Svako isijano biće je bilo biće za sebe... kao nezavisno postavljeno i sva su bila neprestano prožimana snagom Moje Ljubavi. Bile su to slike i prilike Mene Sâmoga, bile su to minijature Mojeg Vlastitog Bića, koji su samostalno mogli djelovati u snazi i svjetlu i koji su se nalazili u najvišoj savršenosti, pošto je iz Mene moglo proizaći samo savršeno.', BD 8459.

d) Svako biće je u sebi čulo Božji glas u obliku Riječi i tim putem bilo u kontaktu sa Bogom i Stvoriteljem:

'Stvorio Sam za Sebe bića slične prirode čija je temeljna priroda bila ista kao i Ja Sam: Božanska snaga Ljubavi… I Ja Sam bio u kontaktu sa tim bićima od samog početka kroz ‘Riječ’ ['…one su bile također sposobne čuti Moj glas i prema tome su znali za Mene Osobno kao njihova Boga i Stvoritelja, i oni su Mi bili vjerno privrženi i užasno sretni...’; BD 8566]… Tako je Riječ bila ‘u početku’ (Ivan 1:1)… kada Sam u postojanje doveo bića… Prije toga ništa nije postojalo što je bilo sposobno čuti Moju Riječ, iako Sam Ja uvijek i zauvijek nosio Riječ u Sebi, jer Ja Sam samo-svjesno misaono Biće Koje Svoju volju sprovodi u djelo i tako je bilo sposobno stvoriti štogod Mu je palo na pamet kao ideja ili misao… Iako su bića koja su proizašla iz Moje snage bila eksternalizirana (postavljena ‘izvan’ Mene) od strane Mene kao neovisna, Ja Sam usprkos tome ostao u neprestanom kontaktu sa njima kroz ‘Moju Riječ’… Ja Sam im govorio, oni su Me razumjeli i stoga su bili neizmjerno sretni… Ja Osobno Sam bio Riječ, jer iako oni nisu bili u stanju ugledati Me Moja im je Riječ usprkos tome dokazala Moje postojanje, znali su kako su proizašli iz Bića Koje ih je stvorilo i Koje ih je strahovito puno ljubilo. Ta Moja Riječ je bila stvaran život u njima; ona je bila neprestan (pri)tok snage koja im je darivala najuzvišenijeshvaćanje, pošto im je kroz Moju Riječ sve postalo razumljivo, oni su dokučili sve međuodnose, znali su kako su proizašli iz elementarne Sile i bili su u neprestanom kontaktu sa tom elementarnom Silom, jer Ona je sa njima komunicirala u beskrajnoj Ljubavi kroz Riječ i oni su Ju čuli…', BD 8739;

'Riječ biću daje dokaz o drugom biću, Koje mu tako govori… Riječ je zračila iz Mene kada je suština bića iz unutar Mene ušla u život. Ja Sam suštini bića dao sposobnost percipirati nešto unutar sebe što ga je proželo kao Riječ… kao oblikovana misao… a što je demonstriralo prisutnost drugog bića koje je željelo komunicirati… Jedino je ‘stvoreno’ biće trebalo Moju Riječ i prema tome je rečeno ‘U početku je bila Riječ’ (Ivan 1:1)…. Ja Osobno Sam postojao od vječnosti, ali sve dok nijedno drugo duhovno biće nije postojalo osim Mene nije bilo nužno izgovoriti Moju Riječ; međutim, Ja Sam namjeravao govoriti stvorenom duhovnom biću kako bi pojačao njegovo blaženstvo. Ono Me je bilo nesposobno vidjeti ali Ja Sam želio da Me čuje, ono je trebalo biti u stanju (po)dijeliti Moje misli, koje su prema tome zvučale kao ‘Riječi’ unutar njega i koje su, zauzvrat, stimulirale to samo duhovno biće razmišljati, da slobodno koristi svoju mentalnu sposobnost i svoju volju… jer ja Sam eksternalizirao (= postavio ‘izvan’ Sebe) biće da bude neovisno, ali ono je također trebalo biti sposobno ostati u neprestanom kontaktu sa Mnom kroz izmjenu misli, koje su sebe izražavale kroz ‘Riječ’. Bio Sam ispunjen sa neopisivom Ljubavlju kada Sam stvorio bića na Svoju sliku i poticaj da Sebe saopćim i dam tim bićima Me motivirao govoriti im i reći im o Mojoj Ljubavi spram njih. Čineći tako oni sami su također osjetili vezu sa Bićem, Koje ih je ljubilo u izobilju… Na taj način je Moja Ljubav utjecala u ta bića u obliku Moje Riječi, i oni su također bili sposobni odazvati se na Moju Ljubav jer bili su proizvodi Moje Ljubavi, oni su stoga sami bili ‘Ljubav’ u njihovoj temeljnoj prirodi… Oni su također mogli razumjeti i odgovoriti na Moju Riječ. Bili su jednako tako sposobni komunicirati jedno sa drugim putem Riječi… ali ovo se uvijek sastojalo od misli koje su najprije od Mene pritjecale k njima u obliku Moje Riječi… Jer Riječ je proizašla iz Mene, pošto Sam Ja Osobno Riječ od vječnosti… snaga što stvara sve, Koja je u Sebi Ljubav…’, BD 6852.

e) Unatoč tome, savršenstvo stvorenih bića je bilo djelomično; otkriva se Očev plan glede postignuća njihova konačnog savršenstva, stupnja 'DIJETE BOŽJE', kojeg On nije mogao stvoriti nego jedino omogućiti bićima koja su pak sama svojom voljom morala 'ući' u to savršenstvo – ispit Ljubavi i volje za stvorena bića:

'Ali Ja Sam želio povećati to blaženstvo još više; Ja nisam htio da ono bude vezano Mojom voljom već da bude aktivno po svojoj vlastitoj volji koja…. ako je biće bilo savršeno i ako bi tako savršeno ostalo… je bila Moja volja. Jer biće, pošto Sam ga Ja stvorio, nije bilo sposobno imati ni jednu drugu volju. Ali Ja Sam želio da ono može djelovati neovisno... pošto je jedina karakteristika Božanskog bića da je Ljubav tako moćna unutar sebe da je odlučujući čimbenik volje koja se kreće u istom pravcu poput Moje. Ja Sam od Svog prvo-stvorenog bića želio primiti ovu Ljubav što je, međutim, istovremeno trebalo rezultirati u njegovom konačnom savršenstvu, tako da ono više nije bilo aktivno kao stvoreno biće (koje djeluje samo) u skladu sa Mojom voljom već bi trebalo uživati neograničeno blaženstvo stapajući se sa Mojom voljom iz Ljubavi prema Meni… Ali da bi prošlo ovaj ispit Ljubavi i volje to biće je moralo imati potpunu slobodu volje…', BD 5612.

6. Pad Lucifera i prvobitnih anđela

a) Problem ‚nevidljivosti Boga‘ u odnosu na pad:

‘Vječnosti su prošle u najblaženijoj harmoniji i neprestanoj izmjeni Ljubavi... i ovo se stanje nikad nije moralo promijeniti. Ali onda je postupak stvaranja dobio drugačiji oblik (ili ‘krenuo drugim pravcem’)... što se treba razumjeti jedino u duhovnom smislu. Ovo je bilo pokrenuto žudnjom Mojeg prvo-stvorenog bića, nositelja svjetla, da Me ugleda. Ljubav bića spram Mene je i dalje bila nepromijenjena i stoga Me on žudio vidjeti premda je znao da Ja, kao ‘centar snage i svjetla’ nisam mogao biti vidljiv Mojim stvorenim bićima (1 Timoteju 6:16), koja bi prestala postojati na pogled u Moje preobilje svjetla... ono bi uništilo stvorena bića... koja su bila iskre Moje Ljubavi... i tako ugledati Mene nije bilo moguće (Izlazak 33:20). A pošto Me on nije bio sposoban ugledati u njemu je bljesnula misao da postane neovisan od Mene i više manje je sebe predstavio svem mnoštvu izvorno stvorenih bića kao ‘samog Stvoritelja’... misao koja je nastala kao posljedica žudnje da Me vidi unatoč boljem znanju. Kao obilježje savršenstva sva su bića također posjedovala slobodnu volju koja se, međutim, uvijek podudarala sa Mojom voljom. I ova slobodna volja je dopustila spomenutu mentalnu pomutnju... Stoga nositelj svjetla, Lucifer, nije od strane Mene bio spriječen usmjeriti svoju volju u pogrešnom pravcu. Pa ipak, postupak stvaranja je počeo zapinjati, to jest, sve dok njegova volja nije bila u skladu sa Mojom on je više manje sebe zatvorio za dotok Moje Ljubavi, ipak uvijek samo privremeno, jer najprije je njegov otpor bio tako mali da se Ljubav unatoč tome ponovno probila i on je još jednom sebe potpuno posvetio Meni, što je onda također rezultiralo u nesmanjenom dotoku Moje snage Ljubavi i time nastavljene stvaralačke aktivnosti. Ali opet i iznova su se pogrešne misli nastavile pojavljivati u njemu jer on ih nije povjerio Meni Osobno tako da Sam ih mogao pobiti... Jer on Me privremeno isključio bez da je shvatio kako je na taj način umanjio svoju snagu... Čim je on olabavio vezu sa Mnom kroz pogrešno naklonjene misli pritok snage Ljubavi se također umanjio; međutim, on to nije primjetio na vidiku bezbrojnog mnoštva duhova koje je već doveo u postojanje kroz njegovu volju i korištenje Moje snage...‘ BD 7067;

Prvo biće, Lucifer, je bio blistavo osvijetljen… i bio je sposoban komunicirati sa Mnom ali također sposoban usmjeriti njegove misli pogrešno; unatoč tome, on bi uvijek bio imao mogućnost podrediti (predati) njegove pogrešne misli Meni tako da bi Ja bio sposoban odgovoriti mu. Ali bile su to baš ove pogrešne misli za koje je on vjerovao kako ih može sakriti od Mene, što je već bilo umanjivanje njegove Ljubavi i time je također rezultiralo u umanjivanju svjetla. I tako, jedna od njegovih prvih pogrešnih misli je također uključivala sumnje u svezi Moje moći budući je bio nesposoban vidjeti Me… Shvaćanje da bi on sam bio prestao postojati suočen sa Mojim prekomjerno blistavo zračećim suštinskim svjetlom nije zaustavilo njegovu žudnju. On je odbio prihvatiti ovu svjesnost i pronašao njegovo vlastito objašnjenje za to u Mojoj ‘bespomoćnosti’… što je zauzvrat bila misao koja je već prikazala da je on bio značajno olabavio njegovu vezu sa Mnom do trenutka kada se ova misao pojavila u njemu. Do iste mjere kako je on započeo dvojbiti Moju moć njegova vlastita svjesnost o snazi je rasla, i onda je jedna pogrešna misao slijedila drugu… njegova se volja više nije slagala sa Mojom, njegova je Ljubav počela opadati, i on je rastuće sebe zatvorio za dotok Moje Ljubavne snage… budući je do sada on bio također izgubio shvaćanje činjenice da je on, također, najprije morao biti hranjen Mojom snagom kako bi bio stvaralački aktivan.’ BD 7082;

‘A ipak promjena se pojavila u višem od blaženog stanju bića... prouzročena situacijom koju su bića smatrala kako je nesavršena: činjenicom da Ja Osobno, njihov Bog i Stvoritelj, njima nisam bio vidljiv kao biće poput njih samih, da su oni doista znali za Mene kao njihova Oca iz Kojeg su bili potekli, ali budući im nisam Osobno bio vidljivo prisutan oni su na to gledali kao na ograničenje Mojeg savršenstva. Oni su počeli gajiti pogrešne misli pošto nisu otvoreno Meni Osobno postavili ovo pitanje, koje bi Ja bio tako odgovorio da su mogli shvatiti i ispraviti njihovu pogrešnu zamisao. Ali oni su vjerovali kako su mogli sakriti ove unutarnje sumnje u svezi Mojeg savršenstva, a ipak Ja Sam za njih znao... Međutim, Ja nisam koristio prisilu nego Sam dao njihovim mislima potpunu slobodu koju su oni unatoč tome zloupotrijebili... Jer oni su također prepoznali iste sumnje u svezi Mojeg savršenstva u prvom biću kojeg Sam bio prikazao u vanjskom obliku i čija ljepota je zračila u najvišoj blistavosti... Vječnostima Mi je ovo biće doista bilo dalo svu njegovu Ljubav, i u ovoj Ljubavi ono je bilo izuzetno sretno i dijelilo je Moju volju... premda je njegova volja također bila slobodna. Ipak tu i tamo male sumnje su se pojavile čak u ovom blistavo zračećem biću budući Me ono isto tako nije moglo vidjeti. Unatoč tome, opet i iznova njegova velika Ljubav za Mene je potisnula pojavljujuće sumnje, i ona je sebe predala Meni nalazeći svoje blaženstvo u neprestanom stvaranju bića iste prirode posredstvom njegove volje i korištenjem Moje snage. Ipak ova sumnja u svezi Mene je nastavila izbijati i on je, također, nije prikazao Meni, što je mogao učiniti... On je njegovao sumnju tako da je postala rastuće snažnija i umanjila njegovu Ljubav za Mene... Ali pri tome je on također oslabio sebe budući je njegova umanjena Ljubav za Mene također umanjila Moj pritok Ljubavi i time također ograničila njegovu stvaralačku aktivnost. Da je on bio sposoban vidjeti Me ne bi se za njega bilo moguće otuđiti od Mene, ipak vatra Moje Ljubavi bi ga bila konzumirala, jer ni jedno stvoreno biće nije sposobno zagledati se u osnovnu vatru Moje Ljubavi bez da prestane postojati... On je to znao, također, budući je posjedovao najviše prosvjetljenu svjesnost, ipak igrao se sa mišlju da bude veći od Mene budući je zračio u najblistavijem svjetlu i najviše savršenoj ljepoti... On nije mogao zamisliti da ga ijedno biće nadmaši u svjetlu i ljepoti, i prema tome on je također prisvojio pravo da vlada nad svim stvorenim bićima, koje je on nedvojbeno bio stvorio ali snagu da to učini je bio primio od Mene. On je sada vidio njegovu moć u mnoštvu duhovnih bića i prema tome je vjerovao za sebe kako je sposoban proći bez Moje snage, on je vjerovao kako ju je on oduzeo od Mene kroz stvaranje bezbrojnih bića, i činjenica da Ja nisam Sebe njemu vidljivo prikazao je od strane njega bila smatrana za dokaz Moje bespomoćnosti...’ BD 8672.

 

b) Svjesnost o snazi… zloupotreba slobodne volje (Izaija 14:12-15):

'Ono Me nije vidjelo ali Me prepoznalo i priznalo pošto je bilo prosvijetljeno… Međutim, ono je vidjelo bezbrojna bića stvorena njegovom voljom, i to biće je osjećalo za sebe kako je njihov stvoritelj bez obzira na spoznaju da je svoju snagu primilo od Mene… i biće je bilo zavidno na Mojoj snazi… Iako je bio vidljiv bićima koja je stvorio, ipak je bio svjestan svojeg izvorišta u Meni, ali je za sebe tražio pravo vladanja nad tim bićima predstavljajući im sebe kao izvor snage, kao jedinu silu sposobnu stvarati… Tako rekuć Mi je uskratio Ljubav da bi mogao vladati… Vi ljudska bića ne možete shvatiti proces putem kojeg je samo-svjesno biće moglo prekoračiti u potpuno pogrešno razmišljanje ali to je objašnjivo slobodnom voljom koja, sa ciljem da bi postala aktivna, mora također biti sposobna, iako ne mora, učiniti pogrešan izbor. Nositelj svjetla i snage je na jednoj strani vidio dokaz snage prenešene kroz njega, ipak on nije vidio sam izvor snage. Stoga je on sebe proglasio vladarom nad svojim stvorenim duhovima i također Me njima htio predočiti kao ne-postojećeg. On je na njih pokušao prebaciti svoju sada oprečnu volju…'; BD 5612;

‚Ono je bilo savršeno i jedino je trebalo koristiti njegovu volju za ostati u ovom savršenstvu... Objašnjenje da je ono postalo nesavršeno i palo je bilo usljed njegove svjesnosti snage i svjetla, jer ono je željelo dokazati da je bilo puno svjetla i snage. I time je pogrešno prosudilo Moju Ljubav, koja je sve darivala sasvim nesebično biću kako bi ga učinila sretnim. Samo jedna jedina arogantna misao je bila dovoljna da zamrači (kao kad oblak sakrije sunce) svjetlo shvaćanja i ova je bila popraćena od strane rastuće više pogrešnih misli, koje su okrenule njegovu volju u pogrešnom pravcu budući je bilo slobodno. Za početak je teško učiniti da vi ljudi razumijete kako je moguće za savršeno biće pasti... budući savršenstvo uvijek predstavlja također svjetlo, to jest potpuno shvaćanje... Ali baš svjesnost o njegovoj izobilnoj snazi je nagnala biće da uzme u obzir snagu unutar sebe više nego svjetlo, i obilje snage je za njega učinilo laganim da postane arogantnim, što je trenutno zatamnilo svjetlo. Poput Mene Samoga biće je bilo neprestano sposobno eksternalizirati nove tvorevine i ono je započelo istiskivati Mene, prvobitni izvor snage... ono više nije željelo priznati svoj odnos zavisnosti od Mene i jednom kada je prigrlilo ovu misao ono je također zaboravilo na užasne posljedice koje rezultiraju iz njegova pravca volje.‘ BD 6991;

‚Zadovoljstvo koje Sam doživio je također trebalo usrećiti Moje prvo-stvoreno biće i prema tome Sam mu podario neograničeno svjetlo i snagu, dao Sam mu slobodnu volju koju je njemu bilo dozvoljeno koristiti kako je željelo... ali koju je ono trebalo koristiti u skladu sa Mojom voljom ako je željelo biti aktivno uspoređeno sa njegovim savršenstvom... Međutim, ono je započelo koristiti njegovu volju u suprotnosti sa Mojom voljom... što je doista bilo moguće pošto je biće bilo u cjelosti slobodno, time njegovo savršenstvo ne bi moglo biti dovedeno u pitanje zbog bilo kakve prisile ['Ali ovo savršeno stanje nije trajalo... jer Ja nisam ograničio duhovna bića Mojom voljom, dao Sam slobodnu volju svakom pojedinačnom biću kao znak njegove božanstvenosti... Prvo stvoreno biće... Lucifer... je također imao ovu slobodnu volju... i on ju je zloupotrijebio... Međutim, Lucifer je mogao dobrovoljno željeti isto kao i Ja Osobno i on bi bio beskrajno sretan i ostao tako zauvijek... Ali on je zloupotrijebio njegovu slobodu volje i usmjerio ju pogrešno, što je rezultiralo u duhovnoj pobuni posljedice koje vi ljudi uopće ne možete razumjeti.', BD 8566].... Unatoč tome, ovo bi bilo nemoguće da je biće težilo više za Mojom Ljubavi nego za Mojom silom... da je bilo zadovoljno sa snagom Moje Ljubavi koju je ono neprestano primalo... Golemi broj stvorenih bića dovedenih u život kroz našu uzajamnu Ljubav je probudio njegovu želju da ih kontrolira... i premda je on znao da je Moja snaga bila instrumentalna u stvaranju ovih bića, njegova Ljubav se preokrenula u jedan protivan osjećaj... on je zavidio na Mojoj snazi i prema tome je namjeravao razdvojiti bića pozvana u život kroz Moju snagu kako bi ih posjedovao i sam vladao nad njima...‘ BD 6207;

‚On je bio proizašao iz Mene u najvišem savršenstvu, on je bio Moja slika... Ipak jedna ga je stvar razdvajala od Mene: on je primio ovu snagu od Mene, dok Sam Ja Osobno bio izvor snage... On je zasigurno ovo prepoznao, jer je posjedovao apsolutno shvaćanje... I tako je bio suočen sa ispitom volje koji je od njega zahtijevao da Me prizna kao izvor snage od Kojeg je neprestano primao njegovu silu... Međutim, njegova volja i Moja snaga su doveli u postojanje bezbrojna bića, od kojih su sva bila u najvišem savršenstvu, obdarena sa svim darovima i slobodnom voljom koja je prikaz(iv)ala njihovu Božansku prirodu. I svjesnost da je bio stvoritelj svih ovih bića je učinila prvo-stvorenog duha, nositelja svjetla, oholim, i u njegovoj oholosti on se pobunio protiv Mene…‘ BD 7797.

c)  On postaje protu-pol, tj. protivnik (Sotona), i to ostala bića stavlja u poziciju da oni moraju donijeti slobodnu odluku volje za Boga Oca ili za Lucifera:

'I sada je trenutak odluke, dokazivanja njihova savršenstva, došao također za bića koja su bila stvorena od strane svjetlonoše uz pomoć Moje snage… Moja snaga je bila prirođena svim tim bićima, oni su bili u potpunosti prosvijetljeni i gorjeli su od Ljubavi prema Meni, Kojeg nisu mogli vidjeti ali Kojeg su ipak spoznavali i priznavali. Ali oni su također ljubili svoga stvoritelja, pošto je snaga koja ih je stvorila bila Ljubav koja je zračila iz prvo-stvorenog bića i omogućavala mu stvarati. Ta Ljubav je sada morala odlučiti, i podijelila se… Užasna zbrka je nastala među duhovima koji su se osjećali natjerani donijeti odluku. Ali… pošto je Moja snaga Ljubavi učinkovito bila svjetlo… bilo je razumljivo kako je ono što ih je tjeralo ka prvotnom izvoru snage bilo snažnije u mnogih bića, da se njihova Ljubav prema onome koji se odvojio od Mene i koji je prema Meni navaljivao sa pojačanom silom smanjivala… Jer svjetlo u njima je bila spoznaja kako Sam Ja bio Vječna Ljubav. Svako biće je uistinu imalo ovo znanje, ali je također imalo slobodnu volju koja nije ovisila o znanju, inače ne bi bila slobodna. I duhovni svijet se podijelio… biće prikazano u vanjskom obliku (tj. utjelovljeno u izvanjskoj formi; eksternalizirano) izvan Mene Samoga je imalo svoje sljedbenike baš kao što Sam Ja imao Svoje, čak iako nisam bio vidljiv. Ali učinak Moje snage je bio toliko snažan da su se mnoga bića okrenula od onog koji Mi se htio suprotstaviti… Njihova volja je zadržala ispravan pravac, dok su svjetlonoša i njegovi sljedbenici krivo usmjerili svoju volju, tako su se oni dobrovoljno odvojili od Mene što je prouzročilo njihovo propadanje u ponor… Na taj način je svjetlonoša (Lucifer = hebrejski: הילל heylel hay-lale’), potpuno prosvijetljeno biće koje Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga, postalo Moj protivnik (Sotona = hebrejski: שׂטן satan saw-tawn’ = protivnik, onaj koji se odupire), dok se sve što je proizašlo iz njega, što je bilo stvoreno od strane obje naše Ljubavi, dijelom okrenulo prema Meni a dijelom prema njemu, zavisno kakvim je sjajem Ljubavi bilo prožeto. Čim se svjetlonoša odvojio od Mene bića su iskusila neodređenu potrebu za određenim polom. Slobodna volja se započela otkrivati i razvijati… niti Ja a niti Moj protivnik nismo silom utjecali na njih, oni su jedino bili izloženi zračenju obiju naših snaga koje su svako biće željele pridobiti za sebe. Priliv Moje snage je bila čista Ljubav i utjecala je na bića tako žestoko da su Me ona prepoznala i priznala bez da su Me vidjela, ali oni su također mogli prepoznati promjenu u volji prvo-stvorenog bića. Međutim, pošto su oni mogli vidjeti to biće mnogi su ga slijedili, to jest, oni su sebe podredili njegovoj volji i tako se udaljili od Mene. No druga prvobitno stvorena bića su se pak osjećala kao Moja djeca i dobrovoljno su Mi ostali odani, jedino ih je bio puno manji broj. Ti su bili prvo-stvorena bića koja su nastala iz najblaženije stvaralačke volje Mojeg svjetlonoše i Mojeg neizmjernog pritjecanja Ljubavne snage. I ova snaga Ljubavi je bila također prirođena tim bićima i postojano ih je gurala ka Meni, jer oni su sadašnju volju svojeg stvoritelja prepoznali kao pogrešnu i stoga su se okrenuli od njega. Druga bića su također mogla doći do ove spoznaje ali oni su slijepo slijedili onog kojeg su mogli vidjeti, i njihova volja je bila poštovana i Ja na nijedan način na nju nisam utjecao, pošto se ta odluka volje morala dogoditi sa ciljem da bi se stvorena bića oblikovala u neovisno savršenstvo.' BD 5612;

‘Lucifer, prvo stvoreno biće, sa kojim Sam bio u neprestanom kontaktu kroz Riječ, je bio sposoban razmišljati, kao što su to bila sva stvorena bića, i prema tome je on također bio sposoban dati pogrešno značenje Mojoj Riječi... On je imao slobodnu volju i mogao je prema tome također promijeniti smjer njegova uma. On je bio sposoban napustiti zakon vječnog reda i uspostaviti potpuno pogrešne zamisli i, čineći tako, prouzročio je mentalnu zbrku u sebi baš kao i u bićima koja su ga slijedila, što je rezultiralo u teškim posljedicama... On je također prenio njegove pogrešne misli bićima dovedenim u postojanje od strane njegove volje i upotrebom Moje snage... nastalo je opće protivljenje Meni, bića su Mi se odupirala, oni više nisu bezrezervno prihvatili Moje osvjetljenje Ljubavi i pri tom su postajali slabiji i mračniji... Oni su revoltirali protiv zakona vječnog reda, njihove su misli krenule njihovim vlastitim putem... Ovo je rezultiralo u neopisivom kaosu u gomili prvobitno stvorenih duhova koji su onda trebali odlučiti koga će slijediti... što je rezultiralo u odvrgnuću bezbrojnih bića od Mene.‘, BD 8566.

d) Grijeh je stoga bio u ‚odbijanju Ljubavi‘:

‘Sve stvari su misli najviše savršenog Bića Kojeg vi ljudi nazivate ‘Bogom’... I ovo Biće je reproduciralo Sebe... Ono je stvorilo ista bića izunutra Sebe, Ono je isijalo Svoju snagu Ljubavi i dalo joj oblike... Ono je stvaralo... Sve stvoreno od strane Boga jeste i ostaje Ljubav u svojoj temeljnoj supstanci. To jeste i ostaje snaga koja treba postati učinkovita u skladu sa Božanskom voljom... Ako je, međutim, ona spriječena od toga da bude učinkovita onda će Božanski red biti promijenjen... Princip Ljubavi će biti okrenut u suprotno. Biću Koje je Sama Ljubav, mudrost i moć... time ‘Bogu’... će biti pružen otpor, što su bića koja je On doveo u život doista mogla ostvariti budući ih je On također obadario sa slobodnom voljom kao Svoje slike... Ali u tom slučaju će biće napustiti svoj zakonski red... ono će se okrenuti u suprotno... ono će zasigurno nastaviti postojati, ali ono više neće dozvoliti snazi Ljubavi da postane učinkovita i to će predstavljati ukrućivanje, to će predstavljati zastoj, to će predstavljati smrt onog što je jednom bilo isijano kao ‘život’ iz Boga...’, BD 8082;

‘I ta su bića od Mene otpala, putem svoje slobodne volje su se obrnula u suprotno, izgubivši svoju savršenost, postajući falična i bijedna, jer su odbi(ja)li Božansko svjetlo Ljubavi koje ih je prožimalo, i posljedično su se lišila Božanskoga. Ali su bića nastavila postojati, jedino što su napustila Ljubav, i to je bilo moguće jer im je kao dokaz njihovog Božanskog porijekla bila svojstvena slobodna volja, koja se mogla razvijati u bilo kojem smjeru i koja se ispoljila u Bogu nasuprotnom smjeru. Biće je sâmo odbilo Božju Ljubavnu snagu, dakle Moje neprestano zračenje Ljubavi, i to je značilo njegov pad u najdublji ponor, jer je postalo nesposobno za aktivnost i u svojoj supstanci se ukrutilo. Dakle ono stvorenje, jednom od Mene stvoreno u svem savršenstvu, se samovoljno udaljilo od Mene i sve više je težilo u ponor; --- znate u čemu se sastojalo odmetanje od Mene: u tome da je Moja Ljubav bila odbijena. Time se stvorenje učinilo nesposobnim za aktivnost.‘ BD 8459;

'Kada dakle polazim od toga da tim stvorenim bićima nije ništa nedostajalo, da su sva bila prikazana u vanjskom obliku izvan Mene Samog kao Moje slike i prilike i da su stvarajući i oblikujući mogli djelovati sve dotle dok su bili prožeti Mojim Ljubavnim svjetlom... tako da vam mora biti jasno da je i njihova aktivnost pretrpjela štetu kada su odbili dotok Moje Ljubavne snage... time su izgubili svoje svjetlo, svoju spoznaju, time im se poremetilo razmišljanje i time su postali nesposobni za stvaranje... ukrutili su se... Taj vam je proces već toliko puta bio opisan, i to možete prihvatiti kao najčišću Istinu, bez dvojbe možete prihvatiti to da je samo odbijanje Moje Ljubavne snage bio grijeh protiv Mene, jer bilo im je upaljeno najblistavije svjetlo u kojem su skroz naskroz bili svjesni svojeg otpora i pobune protiv Mene… Ta bića su sva bila aktivna u Mojoj volji i to do trenutka odbijanja pritoka Moje Ljubavne snage…. Aktivnost bića koja nisu bila pala se sastojala u korištenju snage koja im je dotjecala od Mene... a ta bića su bila u stanju najblistavijeg svjetla... dakle spoznaje... i time ta snaga od bića nije bila korištena drugačije nego u Mojoj volji. Sve dotle dok Mi je biće dakle bilo vjerno, djelovalo je i stvaralo u Mojoj volji. Kada se od Mene okrenulo, izgubilo je moć stvaranja i oblikovanja. Ukrutilo se je i postalo ne-aktivno... Tako da je odbijanje Moje Ljubavne snage stvarni grijeh, jer on je bio usmjeren protiv Mene i pored potpune spoznaje svoga nekadašnjeg izvorišta u Meni…. I zato vam uvijek iznova skrećem pažnju na to da je stvarni grijeh bilo ovo: odbijanje Moje Ljubavne snage, jer su si time bića na sebe navukla stanje poremećenosti i zbunjenosti... stanje u kojemu su odbijala ikakvu vrstu aktivnosti po Mojoj volji...‘ BD 8880.

e) Pad je dakle bio moguć radi slobodne volje i vlastite ‚sposobnosti razmišljanja‘ koji su bili nužni radi ostvarivanja konačnog cilja – dijeteštva Božjeg, ali ne uvjetovani od strane Boga, stoga Bog nije uzrokovao pad da bi mogao postići Svoj zamišljeni cilj:

'Ipak ovi su duhovni događaji bili suštinski važni za slobodnu odluku volje, koju su sva bića koja su potekla iz Moje Ljubavi morala donijeti (isto u smislu: ispit slobodne volje su sva bića morala proći) kako bi postigla najviše savršenstvo: kao bića slobodnog djelovanja da budu neovisna o Mojoj volji a ipak misle, žele i djeluju sa istom voljom poput Moje vlastite. I ova je slobodna odluka također potrebovala nužne preduvjete… Biće je moralo biti sposobno pasti u bezdan, baš kao što je, alternativno, ono trebalo biti u stanju doseći najviši vrhunac… Čim je jedan gornji ili donji limit bio postavljen za biće, ono više također nije bilo slobodno. I tako je ova slobodno razvijajuća volja bila, zauzvrat, rezultat razmišljanja… misao je, međutim, bila izražaj snage od strane Mene koju Sam prenosio biću… koja je onda stimulirala biće na formiranje njegovog vlastitog mišljenja o njoj. Otud, vlastita ‘sposobnost razmišljanja’ bića se sastojala od obrade primljenog mentalnog osvjetljenja, stoga da više ili manje promišlja misao, ili bi biće bilo ostalo samo Moje ‘djelo’ da je Moja misao neizbježno morala prouzročiti da razmišlja isto… Ali Ja Sam želio prikazati u vanjskom obliku izvan Mene Samog potpuno slobodna bića i prema tome Sam ih obdario sa sposobnošću da donesu njihovu vlastitu prosudbu koja je, kakogod, imala potencijal razviti se u različitim pravcima. Nikada ne bi bilo moguće za Lucifera napustiti Me da nije posjedovao ovu sposobnost. U tom slučaju, međutim, on niti ne bi bio slobodan duh nego uvijek samo lutka i potpuno podložan Mojoj volji. Stoga Sam Ja morao potpuno izolirati od Mene ovo baš kao i sva naknadna bića, oni su morali biti sposobni uživati potpunu slobodu i ne biti ograničeni na nijedan način. Posljedično tome, oni su također trebali biti sposobni procijeniti prenešene misli pozitivno ili negativno… to jest, samo biće je bilo sposobno sprovesti što su ga ove misli motivirale učiniti u potpunom suglasju sa Mnom, time sa istom voljom poput Moje… Ali isto tako ono je bilo sposobno ‘razmišljati drugačije’, time vrlinom ove sposobnosti razmišljanja također biti sposoban doći do drugačijih zaključaka. Ovo se, međutim, dogodilo jedino kada ono više nije smatralo ovu ‘sposobnost razmišljanja’ kao dar od Mene nego kao njegov vlastiti proizvod, i ova pogrešna samo-uvjerenost je rezultirala u zamračivanju njegovog shvaćanja. Svako je duhovno biće bilo doista prikazano u vanjskom obliku od strane Mene kao neovisno postojanje ali je njegova temeljna priroda bila Ljubav, i zato je ova Ljubav također trebala tražiti vezu sa Mnom, budući Ljubav stremi ka Ljubavi… I u to vrijeme se njegova volja također potpuno slagala sa Mojom. Ali ikakvo popuštanje veze sa Mnom je sebe također prikazivalo u skretanju volje bića od Moje, a to je, zauzvrat, rezultiralo u korištenju sposobnosti razmišljanja u pogrešnom pravcu, budući je ono moralo biti sposobno razmatrati svaku misao u svim pravcima ili volja ne bi bila slobodna… što nije isto što reći kako je pogrešna misao tekla od Mene Osobno ka biću… Pa ipak poradi Mojeg naumljenog cilja: – voditi bića koja su bila proizašla iz njega i Mene do najvišeg blaženstva… Ja nisam zaustavio niti jedno od bića, čak ni Mojeg prvo-stvorenog nositelja svjetla, od korištenja njihove volje neispravno… Ja nisam zaustavio niti jedno biće od korištenja sposobnosti razmišljanja pogrešno. Jer Ja Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samog svih njih kao slobodna bića, i najveće se blaženstvo bića također sastojalo u stvaranju i djelovanju u potpunoj slobodi. A to također potrebuje apsolutno usklađivanje sa Mojom voljom bez ikakve prisile. Ali ako ni jedno biće nije bilo sposobno misliti i željeti drugo nego u skladu sa Mojom voljom, onda biće isto tako ne bi bilo imalo slobodnu volju koja je, međutim, neopozivo pripadala Božanski usavršenom biću… I Ja jedino mogu govoriti o Mojim živim tvorevinama kao ‘Mojoj djeci’ kada su oni potpuno dobrovoljno ušli u Moju volju, i jedino onda je njima dano blaženstvo koje pretpostavlja najviše savršenstvo. I ovo savršenstvo nije moglo biti darovano Mojim bićima od strane Mene nego je moralo biti postignuto od strane svakog slobodnog bića njegovom vlastitom slobodnom voljom.’ BD 7082;

‘Jednog dana ćete vi ljudi razumjeti da Ja Osobno neću nikada vršiti i nikada nisam izvršio Moj utjecaj na duhovno biće (Lucifera) koje Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samog kao slobodno i nezavisno… Jer čim Sam ga stvorio kao samo-svjesno biće on je također bio obdaren sa slobodnom voljom, i ova slobodna volja nije bila ni najmanje sputana Mojom voljom, Mojim osvjetljenjem Ljubavi ili ijednim drugim utjecajem s Moje strane… Volja je bila potpuno slobodna i u stanju odlučiti bilo jedno bilo drugo. Ali činjenica da je biće posjedovalo slobodnu volju je također bilo jamstvo da će ono jednog dana biti sposobno promijeniti stanje ‘žive tvorevine’ u stanje ‘djeteta’, što bi bilo nezamislivo bez slobodne volje. Ali Moj su cilj pri stvaranju bića bila istinska ‘djeca Božja’… time bića najvišeg savršenstva koja su, međutim, bila obavezna to savršenstvo postići sami. U vama će se ljudima uvijek pojaviti pitanje u svezi toga da li je misao o otpadništvu bila od strane Mene usađena u ta bića, u svezi toga da li su oni, na izvjestan način, morali otpasti, budući Sam Ja za Sebe bio postavio taj cilj… ‘istinsku djecu’… kada Sam stvorio bića. U tom slučaju vi također možete sporiti slobodnu volju bića, ali ova je bila uzrok, baš kao i mogućnost za, otpadništvo... Otud otpadništvo nije bilo nužno nego moguće naračun slobode volje.’ BD 7932;

‘Vi morate znati da ste bili potpuno prosvijetljeni u vrijeme vašeg pada... da niste bili okruženi ni najmanjom količinom sumraka ili tame u trenutku vašeg otpadništva od Mene i da ste vi, poput Mene Samoga, bili najviše savršeni... tj. svjetlosna bića... čiji pad bi jednostavno bio neshvatljiv da niste bili u posjedu slobodne volje kao znak vaše božanstvenosti. Činjenica da je prvostvoreni izvorni duh (Lucifer) bio obdaren sa istim obiljem svjetla i nije trebao pasti, da je sebe dobrovoljno promijenio u nasuprotno, nije bila Moja volja, to nije bilo Moje djelo, to je u cjelosti bio rezultat njegove slobodne volje što, unatoč tome, nije moglo osporiti Moje savršenstvo. Niti je bilo određeno od vječnosti da je prvostvoreni duh morao pasti, premda Sam Ja znao od vječnosti kako će on usmjeriti njegovu volju. Ali da je ovaj pad bio planiran, kao što vi pogrešno pretpostavljate, onda on ne bi bio imao slobodnu volju, i Ja ne bi bio savršeno Biće da Sam Moju volju bio prenio na njega… Jedino Ja jedini znam da jest i zašto je Moj prvostvoreni duh bio pao, ali to je vama bilo objašnjeno u onoj mjeri koliko ste sposobni shvatiti… Ali ako vi to povežete sa Mojom voljom, Koja želi da svi postignu krajnje blaženstvo, onda je to najvulgarnija obmanjujuća doktrina, koja je jedino mogla biti smišljena od strane neprosvjetljenog duha… čisto razumski proces razmišljanja… Budući je Moja volja dobra, ona neće nikada pokrenuti nešto protivno tome, ona uvijek jedino može sebe izraziti u skladu sa Mojom Ljubavlju, time ona sama nije mogla odrediti pad prvog bića, istovremeno dopuštajući svakom biću njegovu vlastitu slobodnu volju, bez obzira kako je ona korištena… Jer Ja Sam znao o tome od vječnosti i time Sam također bio sposoban ustanoviti Moj plan spasenja sukladno… budući Sam predvidio sa kojom mržnjom Mi se on suprotstavlja, on je sada postao Moj direktni protivnik koji, međutim, unatoč tome doprinosi spram toga da Mi pomogne iskupiti golemi broj Mojih bića, premda nedobrovoljno. Budući jednu stvar Ja nisam mogao napraviti: Ja nisam mogao stvoriti djecu za Mene Samoga, budući slobodna volja samog bića mora postati aktivna… I to je bila Moja nakana od početka, ali to nije činilo nužnim pad Mojeg prvog bića u bezdan budući Ja, doista, imam još mnoge opcije postići cilj kojeg Sam Sebi postavio… I time Ja Osobno nisam mogao željeti nešto što je bilo grijeh protiv Mene Samoga za kojeg bi Ja onda pustio da bića hodaju jednom vječno dugom stazom u agoniji kako bi postala ono što su bila u početku.’, BD 8859;

‘Svatko tko prema tome vjeruje da je Lucifer trebao pasti kako bi bio dobrodošla alatka za Mene, time, kako bi Mi služio kao direktno suprotan (protivan), pomiješao je znanje o njegovoj volji, koja Mi je bila poznata od početka, sa svrhom bića. Jer ova volja je bila... budući je bila slobodna... Meni protivna, tako da Sam Ja bio sposoban izgraditi Moj plan Spasenja na njoj. Činjenica da je biće, koje je bilo stvoreno u svem savršenstvu, bilo sposobno pretvoriti se u suprotno... da je ono moglo osjetiti takvu dubinu mržnje spram Mene, ne može biti pripisana Meni, kako Sam Ja Sama Ljubav i isto tako nisam povukao Moju Ljubav od ovog bića, budući je mržnja jedna bezbožna kvaliteta koja nikada ne može pronaći mjesta u Meni ali koja se... budući je slobodna volja bila sposobna sebe udaljiti od Mene toliko jako puno, također bila sposobna okrenuti u snažnu mržnju...’, BD 8860.

 

 

f) Gdje je sada Lucifer tj. koje je njegovo trenutno stanje (da li je i on rastavljen i preoblikovan u tvorevine poput ostalih palih bića?)– da li će se i Lucifer povratiti nazad k Bogu Ocu?:

 

‘Međutim, vi zaboravljate da svi prvobitni duhovi imaju njihovo porijeklo u Meni i nositelju svjetla (Luciferu)... da je potonji koristio Moju snagu za stvaranje svih duhovnih bića... da ste vi prema tome proizašli iz Mene i od njega, ali njegova je volja koristila Moju snagu koja je tekla ka njemu bez ograničenja. I prema tome vi ćete također razumjeti da je nositelj svjetla imao iznimnu poziciju, budući je on bio jedini koji je bio pozvan u život od strane Mene. Premda je on sasvim sigurno izgubio njegovu snagu i moć kroz njegovo otpadništvo od Mene, on je izgubio njegovo shvaćanje i pao u najdublji bezdan, on je unatoč tome isti prvobitno stvoreni duh, koji je sada aktivan kao direktno oprečan kao što je ranije bio posvećen Meni sa gorućom Ljubavlju i uživao najviše blaženstvo. Sva druga pala bića su bila razložena u njihovoj temeljnoj supstanci, jednom isijana snaga je bila preoblikovana u najraznolikije tvorevine. Nositelj svjetla (Lucifer) je, međutim, izgubivši svo svjetlo, ostao biće koje je bio od početka, on se jedino okrenuo u oprečno, tako da je postao Moj protivan pol (Sotona) i sada Mi služi kao protivan pol u povratku palih duhovnih bića. Jer ova duhovna bića su jednom bila stavljena na ispit da priznaju Mene ili njega, i oni su slijedili njega i postali izgubljeni. I sada će oni biti opet i iznova prokušavani, jer Moj postojeći protivnik inzistira na njegovom pravu na pala bića, baš kao što ih Ja neću predati pošto su oni proizašli iz Moje snage Ljubavi, ali sâmo biće donosi odluku. Moj protivnik zahtijeva njegova prava i utječe na bića u negativnom smislu, dok Ja pokušavam zadobiti bića za Sebe tako što utječem na njih na pozitivan način. I bezbrojna bića su Mi pružila podršku; oni su, također, bili stvoreni od strane njega ali su Me prepoznali kao izvor snage iz kojeg su također potekli. I oni su ostali u blaženstvu budući i dalje neprestano primaju Moju snagu Ljubavi i aktivni su na način da stvaraju i oblikuju. Međutim, samo-svjesna bića su bila prikazana u vanjskom obliku jedino od strane Mene i nositelja svjetla u sjedinjenju, i ova samo-svjesna bića će doista nastaviti postojati zauvijek. Jedino su jednom pala bića izgubila njihovu samo-svjesnost za izvjestan period vremena kako bi bili sposobni iznova ostvariti uzlaz iz bezdana u razloženom stanju. Ali oni će iznova primiti njihovu samo-svjesnost čim trebaju preći njihov konačni ispit volje kao ljudsko biće. Ali Moj duhovni protivnik mora biti uzet u obzir u svakom trenutku, jer on je ostao ono što je bio... i on će nastaviti ostati tko jeste u trajanju beskrajno dugih perioda; pa ipak, jednog dana će iznova promijeniti njegovu prirodu i preoblikovati sebe u Ljubav, i on će, također, biti iznova blaženo sretan bez ograničenja. Onda će ga Moja Ljubav iznova prožeti, kao što je to bilo na početku. AMEN’, BD 8797 (Luka 15:11-32);

‘Sada se Moja snaga susrela sa protivljenjem i otporom, i posljedično je ostala kompletno neučinkovita. I sada ovo, Moje prvo-stvoreno biće više nije bilo sposobno proizvesti nikakva djela stvaranja, ipak ono vjeruje za sebe kako je veliko i silno budući gleda na golemi broj duhovnih bića kao na njegovo vlasništvo, koja su, poput njega, revoltirala protiv Mene i odbacila Moje osvjetljenje Ljubavi... Oni su, također, nesposobni za bilo kakvu aktivnost, budući su se također odmaknuli beskrajno daleko od Mene. Ali to je bila njihova vlastita slobodna volja, koju Sam Ja poštovao i time će oni ostati udaljeni od Mene sve dok se dobrovoljno Meni iznova ne približe i upute Mi zamolbu za Mojim osvjetljenjem Ljubavi... Čak će se prvo-stvoreno biće (Lucifer)... Moj sadašnji protivnik (Sotona)... zaputiti stazom povratka Meni jednog dana, prije ili poslije on će, također, opet čeznuti za Mojim osvjetljenjem Ljubavi i dobrovoljno ga prihvatiti od Mene, budući će jednog dana on odustati od njegova otpora, čak ako to uzme vječnost... Ipak sve što je jednom bilo isijano od strane Mene kao snaga će se neminovno iznova povratiti vječnom izvoru snage.’ BD 8672;

‘Ali što je postalo od ovog prvo-stvorenog bića? Od njegova pada ovo je biće lutalo amo i tamo uokolo kao iskra snage pokušavajući iskoristiti njegovu preostalu snagu da osvijetli sve što mu je Moja volja oduzela... ne da to oživi nego da poveća svoju vlastitu snagu kako bi nadmašio Mene Osobno, to jest, Moju snagu... Duhovna supstanca ograničena od strane Moje volje ne reagira na ovo osvjetljenje (iluminaciju) jednostavno jer joj ne daje život... Ali čim ona iznova postane biće nakon beskrajno duge staze kroz stvaranje, kada su se pojedinačne sićušne čestice iznova sakupile i kao sklop sebe utjelovljuje u ljudskom obliku i pri tom povrati svoju samo-svjesnost, ona će iznova reagirati na nastojanja prvo-stvorenog bića, Mojeg protivnog duha. Ona sebi dozvoljava biti zaslijepljena od strane iskre, jer ova iskra ne osvjetljuje, ona je samo varljivo svjetlo koje zasljepljuje oko kako bi zamračilo njegov pogled u potpunosti... baš kao što je njegova snaga postala neučinkovita zbog otpadništva, zbog beskrajno velike udaljenosti od Mene. Ali njegova suština ostaje, ona nije izgubila njezinu samo-svjesnost, i prema tome je on i dalje sposoban jednako utjecati na samo-svjesna bića, time njegova suština može sasvim prožeti ljudsko biće iznutra, međutim, ograničena pri tome na samo jedno ljudsko biće. Otud je on sposoban sprovoditi njegov utjecaj gdjegod se ljudi hotimično okrenu ka njemu zbog njihove naklonosti i koji time povećavaju njegovu snagu kroz sjedinjenje sa njime... On jedino koristi njegovu preostalu snagu da bi radio protiv Mene, on neprestano pokušava sebe uzdići uz pomoć ljudi koji sebe podlažu njemu. Time, ovaj protivan duh je doista prilično očigledno aktivan, on je također sposoban prilično očigledno dominirati osobom, ipak jedino sve dok osoba treba poduzeti njegov ispit volje na Zemlji... Ako je on postigao njegov cilj da pridobije ljude za sebe onda je unatoč tome samo iznova pridonio ukrućivanju duhovne supstance i izgubio njegovu snagu, tako da će on sam također biti kompletno beživotan čim više nije sposoban priljubiti se uz ljude koji ga opskrbljuju sa njihovom energijom života... I ovo je slučaj kada se period Spasenja približava njegovu kraju, kada je on povukao većinu ljudi u bezdan a drugi su kompletno privrženi Meni. Onda će on sam biti potpuno lišen njegove snage, onda će on, također, biti u ograničenom stanju, on će biti okovan... sve dok nije još jednom sposoban iskušavati ljude na isti način, sve dok ljudi sami ne dođu u stanje da povećavaju njegovu snagu, sve dok oni više ili manje sami ispočetka ne olabave njegove okove kao rezultat njihove pogrešne volje za materijom, koja se podređuje volji Mojeg protivnika i time još jednom uzdiže njegovu poziciju moći, što postaje sve više očigledno u svakom periodu Spasenja što se on više približava Kraju. Iz ovog razloga svaki period Spasenja će započeti u tihom skladu kao istinski raj na Zemlji i završiti sa sotonskom aktivnošću sve dok čak posljednje duhovno biće nije bilo oduzeto od Mojeg protivnika, sve dok on sam nije toliko slab da će zatražiti snagu od Mene... sve dok se on sam neće povratiti Meni u Očevu Kuću... koju je jednom napustio njegovom vlastitom slobodnom voljom.’ BD 5610.

 


7. Božji Plan spasenja za SVA pala bića


a) Nastanak materije (što je u sebi materija?!!):

'Moja priroda je Ljubav, jedino Ljubav je mogla zračiti iz Mene i kao duhovno biće također biti određeno da bude aktivno u Ljubavi. Ali onda ono također mora djelovati u Mojoj volji, i sve dok je tako bilo bića su također bila intimno povezana sa Mnom, ona su bila neprestano prožeta snagom Moje Ljubavi i na taj način su bića bila poput Mene. Pa ipak ona nisu tako ostala… ona su svoju volju okrenula protiv Mene i snagu Ljubavi koja im je pritjecala koristila da djeluju protivno Mojoj volji. Oni su postepeno sebe udaljili od Mene, a svaka udaljenost također označava slabije pritjecanje snage, koje se sve više smanjivalo pošto su ga bića u oholosti i pogrešnom razmišljanju sama odbijala. Jer oni su kao rezultat njihovog otpora također izgubili svjetlo shvaćanja, oni su se strmoglavili u bezdan gdje je tama koja ih je obuzimala postajala sve gušća sve dok se njihova duhovna supstanca nije ukrutila a oni postali čvrsta supstanca...', BD 7380;
'Izuzetno velika udaljenost od Mene od strane onog koji se je jednom pobunio protiv Mene, sve-oživljavajuće snage, je također silno umanjila učinak snage, i time je duhovna supstanca, koja je jednom bila puna života i snage, lišila sebe snage i konačno pretvorila u najtvrđu supstancu, budući se čak duhovna supstanca ukrućuje ako je ona tako beskrajno daleko od Mene da više nije afektirana od strane Moje snage Ljubavi. Proces ukrućivanja duhovne supstance je istoznačan sa pojavkom zemaljske materije koja je, zahvaljujući Mojoj volji, poprimila oblik. Time je svo stvaranje temeljno takva ukrućena supstanca, Moja jednom isijana duhovna snaga koja je unatoč tome potekla iz Mene kao nešto najviše savršeno u svojoj biti... Ova savršena duhovna supstanca je bila neprestano prožimana od strane Moje snage Ljubavi i pri tome sposobna stvarati i raditi bez ograničenja poput Mene. Ja Sam početni izvor snage i sve u postojanju zavisi o ovom izvoru snage. Ništa odvojeno od Mene ne postoji sa neovisnom snagom na njegovu raspolaganju, i time razdvajanje od Mene i Moje snage također naznačava kompletnu dezintegraciju, budući ne bi bilo moguće primiti pritok snage od igdje drugdje. Međutim, razdvajanje od Mene isto tako nije moguće, budući Moja snaga ne može prestati za vječnost i također je vječno nedjeljiva; ali što je poteklo iz Moje snage je sposobno sebe udaljiti beskrajno daleko, a razdaljina naznačava da snaga gubi njezin učinak, time daleko otklonjena supstanca ostaje nepokretna i stiska se u krutu supstancu, u materiju, koja je stoga ukrućena duhovna supstanca bez sposobnosti da bude aktivna budući je napustila polje zračenja Moje snage Ljubavi. Ovo je, prema tome, sudbina pale duhovne supstance koja je najdalje udaljena od Mene a ipak vječno neće prestati postojati... Temeljno, međutim, ona je unatoč tome nešto od supstance koja je jednom bila inteligentna do najvišeg stupnja, posjedovala je svjesnost i slobodnu volju a ipak je, zahvaljujući njezinu padu, izgubila svaki znak njezine božanstvenosti...’, BD 5610.


b)  Planeta Zemlja – njezin postepeni nastanak:
‘Proces stvaranja nije bio rad od jednog trenutka, premda bi to uistinu bilo unutar Moje moći... ali onda bi stvaranje bilo promašilo njegovu svrhu, budući je bilo naumljeno osigurati postepeni razvoj iz bezdana do vrhunca i prema tome je potrajao (ili ‘se nastavio’) jedno beskonačno dugo vrijeme. Otud vi ljudi trebate razumjeti kako vas opis u Svetim Pismima, u Knjizi Otaca (Bibliji – Postanak 1), jedino obavještava o ovom činu stvaranja na slikoviti način (znači nije doslovno točan), budući bi ljudi kojima i dalje nedostaje dublje svjesnosti bili nesposobni razumjeti istinski proces, i on je jedino naumljen podučiti ih kako je stvaranje jednom proizašlo iz Moje ruke, da je bilo i jeste rad Moje volje i Moje moći... Svako je djelo stvaranja potrebovalo beskonačno dugo vrijeme pripremnog razvoja koje se, međutim, uvijek odnosilo na duhovnu supstancu koja treba napredovati unutar djela stvaranja... Ono je palo tako nisko da je također potrebovalo jedno beskonačno dugo vrijeme kako bi se ponovno uzdignulo unutar različitih vrsta stvaranja... od najprimitivnijih do najpredivnije formiranih djela dovedenih u postojanje od strane Moje volje kako bi zakrilili duhovnu supstancu i omogućili njezin put uspona... I prema tome je djelo stvaranja Zemlja, također, bilo, u početku, samo nakupina (grozd) potpuno nezrelih duhova čije su se supstance postepeno kondenzirale da bi formirale masu koja još nije mogla biti opisana kao tvrda materija nego je morala biti shvaćena kao temeljni elementi, bez forme ali sa užasnim učinkom snage, jer oni su sadržavali totalno nekontrolirane duhovne supstance. Ipak Moja je mudrost distribuirala sve u ispravnoj mjeri i koristila svaki element za Moj stvaralački rad, tako da su se pojavili odvojeni oblici koji su morali udovoljavati njihovoj određenoj svrsi; i tako je počelo polagano konstruiranje vidljivih djela stvaranja koje se nastavilo jedno beskrajno dugo vrijeme dok Zemlja nije počela pokazivati vegetaciju i povećavajuće više zrele duhovne supstance su bile sposobne okupirati ove tvorevine da bi putovale stazom višeg razvoja u ovom biljnom svijetu. Onda su slijedila prva živa bića... tvorevine, koje su već mogle vršiti izvjesni, premda vrlo mali, zadatak nametnut im od strane prirodnog zakona. I opet, jedno beskonačno dugo vrijeme razvoja je prošlo od ovih sićušnih živih bića do svijeta životinja koji je uključivao sve veće i snažnije oblike, u kojima su se već mnoge duhovne supstance sakupile zajedno i sjedinile kako bi nastavile ispunjavati zadatak kultiviranja Zemlje za konačno krunidbeno djelo Božanskog stvaranja... za ljudsko biće... koje je bilo moralo proći kroz sve ove pripremne stadije i čija je duša sada kompozicija svih onih sićušnih čestica koje su pripadale jednom palom izvornom duhu i koje su, u razloženom stanju, bile morale proći kroz sva djela stvaranja kako bi postepeno opet evoluirale na ovaj način. Posljedično, ljudsko biće nije bilo moglo biti stvoreno u vrijeme ‘stvaranja svijeta’... baš kao što sva djela stvaranja nisu nikada bila Moje trenutno djelo, baš zbog toga što je najprije polagani napredak trebao prosljediti ili bi cijelo djelo stvaranja bilo besmisleno i bez svrhe, jer nije došlo u postojanje poradi Mene već poradi Mojih palih živih tvorevina i stoga je također trebalo ispuniti svrhu vođenja palih duhova opet nazad k Meni.’, BD 8770;
'Beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno palom duhovnom (duhovnim supstancama) za njegov razvoj prema gore, i beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno Mojim pojedinačnim tvorevinama, koje su se istovremeno sa u njima prebivajućim zavezanim duhovnim morale razviti, kako bi u sebe primile sve zrelije duhovno. Uvijek su iznova bile stvarane nove forme i uvijek nanovo je tim formama bilo dano određenje. Dakle, zemaljsko stvaranje nije nastalo u trenu, već su prošli beskrajno dugi vremenski periodi, dok duhovno u svim stupnjevima zrelosti nije pronašlo sebi odgovarajuću formu, jer je sve više rastuća zrelost zahtijevala uvijek nove tvorevine koje bi ga mogle zaprimiti...' BD 5800;
'Evolucija Zemlje je potrebovala jedno beskonačno dugo vrijeme ['Za stvaranje Zemlje je bilo potrebno beskrajno vrijeme prije nego je ona postala ono što je sada – stvaranje koje bi trebalo omogućiti čovjeku da postigne konačno savršenstvo.'  BD 8235]... Čak ako vi ljudi želite uspostaviti pojam vremena za to vi ste nesposobni razmišljati toliko unazad budući to prevazilazi vašu razumsku sposobnost. Ipak vi trebate znati kako se otpadništvo duhova koje Sam stvorio odvilo tijekom jednako dugog perioda vremena ali da pojam ‘vremena’ nije primjenjiv za ovaj spori razvojni stadij Zemlje jer ovaj pojam jedino postoji za samo-svjesno biće u njegovom stanju nesavršenstva, budući pojam vremena više ne postoji za savršeno biće (BD 7924). To je zašto će ljudi jedino uvijek biti sposobni procijeniti pojedinačne stadije stvaranja djela ‘Zemlja’ ali nikada čak ni približno doći do Istine... ukoliko ne primjene pojam ‘vječnosti’... Jer otpadništvo od Mene je uzelo vječnosti, i isti će period vremena biti potreban da bi se povratili duhovi koji su Me napustili.’  BD 8252.

 

c) Evolucija duhovnih čestica rastavljenog palog bića kroz forme tri zemaljska kraljevstva sve do utjelovljenja kao duša u ljudskom biću:
'Sva je materija stvrdnuti duh... I time se cijeli zemaljsko-materijalni svijet sastoji od Moje jednom isijane duhovne snage koja na početku nije ispunila njezinu svrhu pošto nije bila prisiljena to napraviti ali koja, u skladu sa vječnim zakonom, treba postati aktivna i prema tome je bila preoblikovana u raznolike vrste tvorevina čija je funkcija bila predmetom prirodnog zakona i morala je biti ispunjena pod zakonom prisile. Kroz njezino zakonsko kompletiranje aktivnosti duhovna supstanca stječe neprestano viši stupanj razvoja, i time je stvaranje temeljno duhovna supstanca u najraznolikijim stupnjevima razvoja... Razvoj se odvija od najtvrđeg kamena, kao biljka ili životinja sve do ljudskog bića i zajamčen je kroz neprestano služeću funkciju svakog pojedinačnog djela stvaranja. Opet i iznova materija će biti nanovo razložena, to jest, duhovna supstanca neprestano mijenja njezinu izvanjsku formu i prima drugu, više naprednu formu i time postepeno sazrijeva sve do posljednjeg stadija, kada ona može sebe utjeloviti kao ljudsko biće kako bi oslobodila sebe, opet posredstvom korisne aktivnosti, od konačne forme na ovoj Zemlji. Fizičke čahure ili izvanjske forme će uvijek udomaćivati više zrele duhovne supstance unutar njih samih i služiti im da sazriju... Same čahure će uvijek biti iznova razložene, i duhovne supstance unutra će se isto tako ujediniti sa jednako zrelim supstancama i prihvatiti njihove sljedeće forme sve dok se sva snaga, koja je početno bila isijana kao ‘biće’, nije iznova sakupila i postoji iznova u njezinu izvornu sastavu… Ali potrebno je jedno beskonačno dugo vrijeme za negdašnje biće da putuje stazom kroz tvorevine Zemlje, jer što je vama vidljivo kao materija je već potrebovalo duge periode vremena za njegovu preobrazbu, pošto inicijalno tvrda materija, svijet stijena, ne pušta lako duhovne supstance. Ako zakonski prirodni utjecaji nisu prouzročili razlaganje tvrdog izvanjskog oblika mogle bi proći vječnosti dok se neznatno oslobađanje ne dogodi, sve dok svijet stijena ne pokaže mali treptaj života utoliko da sebe mijenja ili se raspada i oslobađa ograničenu duhovnu supstancu, koja će onda iznova biti zavezana u lakšu formu. I time će forma biti uvijek lakša za razlaganje, i sva djela stvaranja osiguravaju duhovne supstance sa prilikom da sazriju u njima pri tom postepeno dovodeći ovaj u početku kompletno otvrdnut, beživotan duh u život... Slijed izvanjskih oblika prosljeđuje sve više i više brzo, i neprestani krug života i smrti, razvoja i dezintegracije se može promatrati kroz cijelo stvaranje... Ipak proces razvoja duha uzima beskonačno dugo vrijeme koje dokončava kao ljudsko biće na Zemlji. Činjenica da je svaka izvanjska forma duhovna supstanca na početku njezina razvoja, i činjenica da svaka izvanjska forma, zauzvrat, udomaćuje duhovne supstance unutar sebe koje su već stekle viši stupanj zrelosti i naumljene su sazrijeti dalje unutar forme, treba biti razabrana (u smislu: čovjek bi toga trebao postati svjestan)...', BD 8575;
'I u tom beskrajno dugom vremenu su se pra-duhovi razložili na najmanje čestice, i kretali kroz bezbrojna stvaralačka djela sa ciljem da se razviju uvijek više i na taj način je ukrućeno duhovno polako došlo u život... To je pokrilo beskrajno dug put u prisilnom stanju, tj., sva stvaralačka djela su postignula svrhu i sudbinu koju Sam im Ja odredio. Ni jedno od ne-slobodnih, zavezanih bića nije moglo odlučiti o sebi, već je sazrijevalo polako. Forme su bile stvorene za sve stupnjeve zrelosti duhovnog koje teži visinama. Svijet minerala, biljaka i životinja je beskrajno varirao u njihovim formama koje su sve bile dovedene u život uz pomoć najsitnijih čestica tih palih pra-duhova koje su se opet i iznova sjedinjavale, i konačno postale manja i veća bića. Nakon odbacivanja njihovih prijašnjih formi one su se ponovno sjedinile i naposlijetku su bile dovedene u forme koje su sve više i više sličile čovjekovoj formi. Cijeli dugi put evolucije je stajao pod Mojim Zakonom ili: svi događaji su se zbili u skladu sa prirodnim zakonom u tom stvaranju koji je potjecao iz Moje volje. Praiskonski duhovi su, kroz svoj pad u bezdan, izgubili svoju samo-svjesnost i oni će ju ponovno dobiti i utjeloviti se u posljednjoj formi – kao čovjek – da bi ostvarili svoj razvojni put nagore.' BD 8235;
'Svijet, sa svim svojim tvorevinama koje su vam vidljive, služi samo jednu svrhu: povratak duha, koji je jednom otpao od Boga i koji je zavezan u bezbrojnim pojedinačnim supstancama ili sićušnim iskricama duhovne suštine unutar tih tvorevina, kako bi postepeno ponovno evoluirao uz pomoć neprestane promjene lokacije, posredstvom neprestanog preoblikovanja svojeg izvanjskog izgleda, sve dok ne ostvari određeni stupanj zrelosti. To onda omogućava ovom duhu da se utjelovi kao duša unutar čovjeka, od kojeg bi se konačni povratak Bogu sada trebao dogoditi njegovom vlastitom voljom… Duh je uistinu putovao beskonačno dug put prije njegovog utjelovljenja kao čovjek, to je putovanje koje je započelo sa ogromnim mučenjem zatvaranja i ostajanja u zatvoru jedno beskrajno dugo vrijeme sve dok okovi nisu počeli labaviti i eventualno sve više olakšavati ali to je za duhovnu supstancu bilo stanje ograničenja iz kojeg se, međutim, ljudsko biće može osloboditi ako t(ak)o želi… Iz tog razloga je vaša ljudska duša prošla kroz sve ove tvorevine koje su vam vidljive (što će reći, kao ‘duševne čestice kroz forme mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva’) i vi ste sada pristigli do posljednje etape vaše evolucije na Zemlji. Vi jedino trebate ostvariti vaš posljednji zadatak na ovoj Zemlji i onda se možete, oslobođeni od svih zemaljskih ograničenja, još jednom vratiti u kraljevstvo koje ste jednom napustili vašom slobodnom voljom zbog vašeg buntovništva protiv Boga…' BD 5703;
'I stoga slušajte sljedeće: Kada Sam transformirao bića, koja Sam jednom isijao kao snagu, u mnoge različite vrste djela stvaranja, započeo je stupnjeviti viši razvoj tih bića u njihovom razloženom stanju... Najprije je to bila jedna nevjerojatna masa duhovne supstance koja je polako dobila oblik kada je Moja volja ukrutila duhovnu snagu u materiju, i ova je materija opet bila opet tako različite prirode da se to vama ljudima ne može učiniti razumljivim. Sukladno Mojoj mudrosti i Mojoj Ljubavi zamislio Sam plan Spasenja za pale duhove koji je trebao biti sproveden u stvaranju. Svrha Mojeg stvaranja je bila potaknuti u njemu zavezane (ograničene) duhovne supstance na služenje, time je jedno djelo stvaranja bilo potrebno drugome da bi se omogućio stupnjeviti viši razvoj ['Činjenica da je (materijalno) stvaranje uvelike doprinjelo ponovnom vraćanju palih bića može biti shvaćena od vas ljudi jedino kada ste ostvarili ovaj povratak, pošto vi nikad ne bi bili sposobni ostvariti uzlazak da vas Božanski Stvoritelj nije oteo od moći Njegovog protivnika koji je prouzročio vaš pad u bezdan... da vas nije odmaknuo od njegovog utjecaja za vrijeme beskonačno dugog vremena kada ste bili integrirani u djela stvaranja kao najsitnije čestice duše. Njegov protivnik tijekom tog vremena nije imao kontrolu nad vama, usprkos tome vi ste mu i dalje pripadali pošto ste ga jednom dobrovoljno slijedili u bezdan. Ali pošto ste bili potpuno bez snage i svjetla kao posljedica vašeg otpadništva od Boga, vaš put povratka Bogu bi za vas bio nemoguć. Iz ovog razloga vam je Bog osobno omogućio ovaj put povratka kroz Njegova djela stvaranja koja su, u najuzvišenijoj mudrosti i beskrajnoj Ljubavi, bila oblikovana da bi duhovnoj supstanci pružila mogućnost služenja u jednom ili drugom obliku i da bi time, kroz služenje, ostvarila sve više nivoe zrelosti. Duhovne čestice koje su jednom pripadale prvobitnom duhu su se ponovno sakupile te su, postigavši određeni stupanj zrelosti, započele svoju posljednju pretvorbu... Jedan kratak trenutak vremena im je bilo dozvoljeno živjeti na Zemlji kao ljudsko biće i biti ponovno od koristi (tj. ponovno služiti)... ali dobrovoljno i sa Ljubavlju... Svrha zemaljskog života za svaku dušu utjelovljenu u ljudskom biću je osloboditi sebe od svakog pokrova putem blagonaklonog služenja, i ponovno se vratiti u duhovno kraljevstvo, kada njezin zemaljski život završi, kao slobodno duhovno biće koje je bila na početku.'  BD 7800]. Funkcije služenja na početku stvaranja se ne mogu približiti poimanju vama ljudi... jedino kada su djela stvaranja postala donekle više ukrućena je neka aktivnost, premda jako slaba, započela. A svaka aktivnost svjedoči za život, svaka aktivnost ostvaruje promjenu, prema tome su se oblici također neprestano mijenjali, razvijajući se u sve veća djela stvaranja, od kojih je svako trebalo ispuniti zadatak odlučen od strane Moje volje i koji je također bio izvršavan u skladu sa Mojom voljom, budući je duhovna supstanca bila nesposobna oduprijeti se Mojoj volji. Prema tome stvaranje nije nastalo u trenutku kroz Moju volju, umjesto toga, duhovne supstance, ili ‘transformirana snaga’, u njemu zavezana se polako kretala stazom razvoja tako da se njezin otpor postepeno slegnuo što je sebe očitovalo u njihovu služenju koje se, treba priznati, i dalje odvijalo pod Mojim zakonom prisile ali je unatoč tome dokazalo smanjenje otpora... I tako vam je postupak višeg razvoja kroz mineralni, biljni i životinjski svijet sve do stadija ljudskog bića, bio objašnjen tako da su izvanjske forme neprestano oslobađale u sebi zavezane duhovne supstance, koje su se povezivale kako bi se ponovno nastanile u većem prebivalištu i nastavile njihovo služenje, sve dok se sve sićušne čestice koje su pripadale palom izvornom duhu nisu ponovno sastale i bile sposobne sebe utjeloviti kao ‘duša’ u ljudskom biću... Ali baš kao što se događa u životinjskom svijetu, da se, nakon umiranja, najmanji živi organizmi, sjedinjuju sa drugim duhovnim supstancama istog stupnja razvoja i ulaze u veći izvanjski oblik, tako se postupak razvoja nastavio, i Moja Ljubav i Moja mudrost su neprestano stvarale nove forme koje su bile sposobne prihvatiti određenu duhovnu supstancu... U prirodi vi ovo vidite kao ‘evoluciju’ malog živog bića u ono sve veće... Ipak (za razliku od onog što Darwin i evolucionisti krivo naučavaju) najprije Sam Ja morao stvoriti novu formu koja prije toga nije postojala. I premda su ove forme neprestano postajale sve većima i nalikovale prethodnim formama, to je uvijek s Moje strane uključivalo jedan čin stvaranja koji, međutim, nije mogao biti razmatran od strane ljudi budući nitko obdaren sa razumom i slobodnom voljom još nije nastanjivao Zemlju. Međutim, Moj je vječni plan bio konačan, Ja Sam prema tome također znao za živu tvorevinu koja je bila naumljena živjeti na Zemlji kao ‘ljudsko biće’ u svrhu poduzimanja svojeg posljednjeg ispita volje... I tako su duhovne supstance koje su i dalje bile zavezane (ograničene) u različitim djelima stvaranja bile neprestano postavljane u nove tvorevine što je bliže duhovna supstanca pojedinačnog bića prilazila zrelosti... Djela stvaranja su postala rastuće veća... što se ne treba razumjeti s obzirom na fizičku veličinu već u konstituciji pojedinačnog živog bića, njihove funkcije i njihove sposobnosti su ono na što se ovdje upućuje... Ipak svako je novo živo stvorenje bilo djelo Moje beskonačne Ljubavi i mudrosti i svemoći... koje je naknadno sebe reproduciralo ali je uvijek ostalo ista tvorevina kako Sam ju Ja eksternalizirao (tj. prikazao u vanjskom obliku)... Shvatite da nijedno živo biće neće promijeniti svoju strukturu, i tamo gdje vjerujete kako uočavate promjenu ili daljnji razvoj, njezino je pojavljivanje bilo čin stvaranja s Moje strane. Tako su svaka čovjeku-nalik stvorenja koja su nastanjivala Zemlju prije stvaranja prvog ljudskog bića uvijek bila nova stvaranja koja su, međutim, ostala vrste stvorene kao proizvod Moje svemoći. I pošto se zavezana duhovna supstanca unutar njih neprestano dalje razvijala, Moja je volja također stvarala rastuće više čovjeku-nalik izvanjsku formu, ipak ovo je stvaranje uvijek bilo utemeljeno na Mojoj volji, koja je sebe opet očitovala kao prirodni zakon... ono što vi ljudi sada nazivate prirodnom evolucijom bića... Ali ljudsko biće se nikad ne može smatrati proizvodom prirodne evolucije, jer on je odvojeno stvaranje, budući je potekao od Moje svemoći, Ljubavi i mudrosti i bio je dizajniran tako da on hoće i sposoban je ispuniti svoj uzvišeni zadatak na Zemlji. ' BD 8702; + BD 7571!!.


d) Da li je ljudsko biće evoluiralo od majmuna ili je bilo potpuno novo Božje stvaranje, tj. trenutno Božje djelo?!:
'I vrijeme je došlo kada se slobodna volja može vratiti nazad usavršenim pra-duhovima kroz koju bi trebali biti iskušani da li se žele vratiti k Meni ili ostati sa Mojim protivnikom. I za te pra-duhove Sam Ja stvorio ‘čovječju’ formu. – Sva djela stvaranja, a posebice sve obimnije građena živa bića, je Moja volja dala stvoriti, tako što su Moje misli uzimale formu. I prema tome su ta živa bića bila reprezentirana u višestruko različitim formama, ali je svaka forma bila drugačija. Postojale su najrazličitije vrste koje nisu imale sličnost jedna sa drugom, koje su se neprestano razmnožavale ali su uvijek ostale ista stvorenja. Kako je čovječja forma sada postala nužna prijelazom prvih do sada usavršenih pra-duhova, Ja Sam kroz Svoju volju postavio drugo stvaralačko djelo koje je uistinu bilo čudesno-djelo cijelog Mojeg stvaranja… biće koje je na jedan izuzetno umješan način bilo sastavljeno… koje je bilo stvoreno u skladu sa Mojom voljom, i u stanju ispuniti svoj zadatak na Zemlji. To biće Sam Ja stvorio i ono nije nastalo iz do tada postojećeg stvaranja. Pošto je ta forma trebala udomaćiti jednog praiskonskog duha, biće koje je jednom izašlo iz Mene – koje je bilo Moja slika – i koje bi to ponovno trebalo postati. I prema tome je bilo nužno opskrbiti to biće sa razumom, slobodnom voljom i samo-svjesnošću. Oni nisu nastali postepeno od životinji-nalik bića, već su bili dodani čovjekovoj formi, kako je pra-duh uzeo u posjed prvu formu, i uvijek će biti dani svakom čovjeku kao nešto što pripada njegovoj duši kad ga ova kao Božanski dah pri njegovom rođenju oživi (Postanak 2:7). Poslije toga su se ljudi uistinu razmnožavali tako što su ponovno slijedili Moj prirodni zakon, ali oni će uvijek ostati ista stvorenja kakva su bila još od prvog čovjeka – Adama. Oni se neće promijeniti u druga stvorenja, pošto će ta promjena uvijek biti jedino djelo duše, koja na početku i dalje može odlučiti protiv Mene, ali za vrijeme svojeg postojanja kao čovjek, može postići najveće savršenstvo. Ali ljudsko tijelo će ostati kakvim Sam ga stvorio kada ga je Adamova duša zaposjednula. Stvaralačko djelo Zemlja je uistinu zahtijevalo beskrajno dugo vrijeme za sve što je u, na i iznad Zemlje, uključujući sva neživa i živa stvaranja. Ali je to, na određeni način, bila etapa evolucije nagore za palo duhovno, koja je završila kada su se svi najmanji dijelići jednog pra-duha ponovno sakupili i započeli posljednji proces povratka ka Meni. I to postojanje na Zemlji kao čovjek, je od Mene također zahtijevalo novo stvaralačko djelo…. formu, koja može zadovoljiti sve zahtjeve sa ciljem da bi mogla proći posljednji ispit u slobodnoj volji [‘Tijelo prvo-stvorenog ljudskog bića je također bilo djelo stvaranja od strane Moje Ljubavi. Ja Sam tada morao stvoriti izvanjsku čahuru za palog duha jednom kada je odradio svoj put na gore od ponora do točke gdje je bio sposoban poduzeti njegov konačni ispit volje u potpunoj slobodi… Morao Sam stvoriti forme za sve Moje jednom stvorene prvobitne duhove čije su se ranije razložene supstance ponovno sakupile nakon beskonačno dugog vremena i koji su, stoga, kao samo-svjesna bića još jednom, čekali dopuštenje da postanu aktivni… Stvoriti izvanjsku formu takvog prvobitnog duha se nije razlikovalo od bezbrojnih mnogih djela stvaranja koja su prethodno nastala… to je bila Moja u vanjskom obliku prikazana misao koja se, kroz Moju volju, pojavila preda Mnom već kompletna.’ BD 5802]. Čovjek prema tome sebe može smatrati posebnim stvaralačkim djelom sa Moje strane, pošto je on jedino biće na Zemlji koje je obdareno sa razumom, inteligencijom i slobodnom voljom… što su obilježja Božanskog porijekla. Prema tome, on je također u stanju prepoznati Boga i Stvoritelja iznad sebe… Koji mu je dao život, i čovjek stoga također ima sposobnost postići posljednje savršenstvo na ovoj Zemlji … ako njegova slobodna volja za time ozbiljno žudi.' BD 8235 + 9015;
'Čak ako pokušate trenirati najinteligentnije životinje razmišljati i neovisno odlučivati vi nikad nećete uspjeti, jer sposobnosti koje posjeduje ljudsko biće nisu skrivene u nijednoj životinji, jer ljudsko biće je jedina živa forma na Zemlji koja posjeduje sposobnost razmišljanja, razum i slobodnu volju... koji se nikad ne mogu polako razviti niti su oni obilježja stupnjevitog višeg razvoja stvorenja, umjesto toga to samo dokazuje da je ljudsko biće samostalno djelo stvaranja, stvoreno kroz Moju volju i Moju silu kako bi ostvarilo zadatak. I bilo je jedino moguće postaviti stvaralačko djelo ‘čovjek’ u svijet nakon što su jednom pali izvorni duhovi već prošli stupnjeviti viši razvoj kroz stvaranja budući je ljudsko biće bilo naumljeno dati unutar sebe utočište jednom takvom palom izvornom duhu kao duši. Riječ ‘razvoj’ jedino uvijek važi za sklonjenu ili zavezanu (ograničenu) duhovnu supstancu u svakom djelu stvaranja koja mora proći kroz ovaj uzlazni razvoj, budući se materijalna djela stvaranja uvijek moraju smatrati kao stvaralačka djela, budući je Moja volja pozvala ove vanjske forme u postojanje kako bi služile duhovnoj supstanci kao izvanjski oblici, koji će sami napredovati time što će služiti. Činjenica da Moja volja istovremeno također predstavlja ‘prirodni zakon’, kojem se ni jedno djelo stvaranja ne može oduprijeti budući još ne pruža utočište duhovno zrelom biću kao ljudi, će također objasniti riječ ‘razvoj’... ali ona nikad neće opravdati tvrdnju kako je ljudsko biće evolviralo samo od sebe... jer ono je bio odvojeno djelo stvaranja kojeg su Moja volja i Moja Ljubav donijeli u život.' BD 8702.


e) Razlika između pred-Adamita i ljudskog bića:
'Tako da je onda morala biti stvorena i jedna vanjska forma za to sazrijelo duhovno, kako bi u toj formi ponovo moglo isprobati svoju slobodnu volju. To djelo stvaranja je bio čovjek, koji se od svih ranije stvorenih tvorevina razlikovao utoliko što je pored slobodne volje bio obdaren razumom i racionalnošću... sposobnošću razmišljanja, svjesnošću o svome ja i sposobnošću jezične razmjene sa svojim bližnjima, jer je suživot pružao nužne preduslove za ispit volje. Vanjska forma čovjeka je bila prisutna već u zadnjim stupnjevima prisilnog stanja i bila je određena za prijem bezbrojnih sazrijelih duševnih supstanci, međutim ta bića (pred-Adamiti) su još djelovala u stanju prisile, kao što je to zahtijevao prirodni zakon i time nisu bila odgovorna za svoje postupke... ona su u manjoj mjeri bila sposobna razmišljati, međutim kao djela stvaranja su služila poput posuda za skupljanje onog kroz beskrajno dugo razvojno vrijeme sazrijelog duhovnog, koje je za to duhovno bilo oblikovano od strane Moje mudrosti i Ljubavi. Ali ljudima mogu biti nazvana samo ona živa bića koja su bila u posjedu slobodne volje, razuma i ja-svjesnosti... i tek tada je započeo plan produhovljavanja tih bića... koji je zahtijevao da ta bića... ljudi... budu naučavani od Mene... koji svoju sposobnost razmišljanja, svoj razum i slobodnu volju trebaju koristiti s obzirom na Moje podučavanje i koja uz pomoć svoje slobodne volje mogu živjeti i stvarati na Zemlji... koja se mogu oblikovati u bogove, ali koja mogu postupati i skroz nasuprotno Mojim poukama i Mojoj volji vraćajući se u bezdan iz kojeg su se bili izdigli.' BD 5800;
'Bilo je potrebno nezamislivo dugo vrijeme ipak ovaj proces evolucije je bio nužan budući je duh unutra, na površini i ispod Zemlje najprije sebe trebao dokazati tijekom stanja ograničenja, čemu je duh u svakom djelu stvaranja izvrgnut. Tijekom ovog vremena razvoja duh je prošao njegov ispit i mogao se polako razviti u živo biće. Uvjeti življenja su bili značajno više teški ali on je sebe dokazao (učvrstio; izborio se) i postepeno se razvio u izvjesnu vrstu ljudskog bića koje je, međutim, bilo kompletno drugačije od današnjeg ljudskog bića. Biće je i dalje bilo ograničeno, tj. ono je djelovalo instinktivno, do izvjesnog opsega ono je bilo i dalje vođeno i nije imalo svoju vlastitu slobodnu volju i razum. Premda je izvanjski biće nalikovalo ljudskom biću, ono je i dalje bilo na razini životinjskog svijeta u svakom drugom pogledu i živjelo je u skladu sa Božanskim prirodnim zakonom i prema tome instinktivno, bez svjesnosti o njegovim akcijama ['Posljednje forme u njihovom prisilnom stanju su prema tome postale sve više i više čovjeko-like ali oni i dalje nisu imali samo-svjesnost. Oni su djelovali instinktivno, u skladu sa Mojom voljom, međutim, oni su vršili funkcije koje su već bile slične ljudskima, ali još nisu bili u stanju razmišljati. Razum i slobodna volja su i dalje bili odsutni i prema tome oni nisu bili svjesni ikakve odgovornosti. Oni su bili nagnani na djelovanje od strane duhovnih inteligencija, baš kao što je svako duhovno biće i dalje ograničeno unutar forme bilo predmetom nadglednika, koji su isto tako prenijeli Moju volju na ograničeno duhovno biće kroz prirodni zakon.' BD 8235]. Ovo biće još nije bilo odgovorno, njegov je život bio predmetom zakona prisile, motiviran od strane njegovih prirođenih instikata, koji su zauzvrat sebe izrazili u bićima u skladu sa Božanskom voljom. Ova živa bića su bila primjerena primitivnim uvjetima zemljine površine, ali do izvjesnog opsega oni su doprinjeli spram zemljina razvoja množeći se i sa njihovim nesvjesnim akcijama ubrzali su promjene na Zemljinoj površini, koja je postala rastuće više prikladna da udomaći više razvijena živa bića sve dok prva ljudska bića, obdarena sa slobodnom voljom i razumom, nisu bila dodijeljena živjeti na ovoj Zemlji. Oni su mogli iskoristiti sve na Zemlji i, podučeni od strane Boga Osobno, živjeti ili su trebali živjeti svjestan život, što je bilo stvarno značenje i svrha njihova utjelovljenja na Zemlji.’  BD 2513 (vidi BD 9015!!!);
'Jedino biće obdareno sa razumom i slobodnom voljom se može nazvati ‘ljudskim bićem’, koje je bilo dovoljno sposobno razmišljati kako bi postiglo izvjestan stupanj shvaćanja i živjelo sukladno... Otud od tog vremena nadalje čovjek može govoriti o svjesnom razvoju prema usponu, gdje je jednom palim duhovima bila dana mogućnost vratiti Mi se za stalno... Stvaranje prvog ljudskog bića je bio početak perioda Spasenja gdje je slobodna volja postala odlučujući čimbenik a ne Moja volja, kao što je bio slučaj u prethistorijskim vremenima, gdje se sve zbivalo pod zakonom prisile što je neopozivo moralo rezultirati u višem razvoju... I vi se sada pitate koliko dugo je već ‘ljudsko biće’ nastanjivalo Zemlju... pri čemu mislite jedino uvijek na racionalno ljudsko biće koje je sposobno donositi svoje vlastite slobodne odluke i za čije potomke vi sebe smatrate... Prvo ljudsko biće sposobno za prihvaćanje odgovornosti za njegova djelovanja i misli je bio Adam... premda su čovjeku-nalik bića već postojala prije Adama u svim dijelovima svijeta koja su instinktivno sprovodila puno onog za što se pretpostavlja kako je bilo ljudsko razmišljanje ali koji su unatoč tome bili nagnani od strane duhovnih inteligencija, koji su tako služili uzlazećim duhovnim supstancama kao čahura i u zakonu prisile sprovodili što je bilo potrebno za razvoj tvorevine Zemlje... da postane mjesto boravka za buduća ljudska bića. Oni su bili ljudske vrste čiji su instinkti i prisilni impulsi nevjerojatno snažno izbijali ali koji se unatoč tome nisu mogli smatrati odgovornima budući su oni, također, doprinijeli spram činjenice da su se duhovne supstance neprestano oslobađale i bile sposobne sebe nanovo utjeloviti... budući je sve samo služilo da bi pripremilo područje za ljudska bića koja su bila prikladna proći njihov posljednji ispit volje... Ova čovjeku-nalik bića su bila prema tome fizički već jako nalik formi koju Sam pripremio za ljudsko biće Adama kada je vrijeme za pale prvobitne duhove došlo da im se povrati njihova slobodna volja kako bi onda bili sposobni sebe osloboditi od forme u potpunosti. Opet i iznova prethistorijske tvorevine su oslobađale duhovne supstance, i razvoj onog što je do izvjesnog opsega potpomoglo cijelo pojavljivanje Zemlje u njegovom zavezanom stanju je nastavilo napredovati... i tako je eventualno došlo vrijeme za duhovnu supstancu da donese slobodnu odluku... I ovo je bio početak epohe Spasenja koja je od značaja za vas budući je omogućila biću koristiti njegovu slobodnu volju i razum i tako živjeti svjestan život...’ BD 6295.


f) Da li su prva ljudska bića živjela na Zemlji istovremeno kao i pred-Adamiti?!:
 ‘Otud ste vi u pravu u vašoj pretpostavci da su pred-Adam-iti živjeli dugo prije ljudskog bića... koji je bio prepoznat kao istinsko ljudsko biće zahvaljujući njegovoj samo-svjesnosti, razumu i slobodnoj volji. Ipak ovo ne isključuje činjenicu da su ta ljudska bića imali znanje o pret-povijesnim ljudima, oni su znali za njihovo postojanje ali su ih opisali kako su živjeli dugo prije njih samih. Ali ovo se jedino dogodilo nakon pada u grijeh, kada Sam od gore poslao svjetlosna bića među ljude koji su ih prosvjetlili s obzirom na njihov prošli proces kroz sve (zemaljske) tvorevine... Prethodno ovome oni o njemu nisu imali ni najmanjeg znanja, i time nikakve ideje o ovim čovjeko-likim bićima jer... gdje god su ljudi bili stvoreni... ova bića su bila izumrla. Međutim, pošto je porast ljudske populacije napredovao jedino polako... u skladu sa prvobitnim duhovima koji su sazrijeli... proces stvaranja se nastavio tijekom vrlo dugog vremena, i stoga Zemlja nije bila odjednom nastanjena sa ljudima svugdje, dok su pred-Adam-iti izumrli jedino kada se djelo stvaranja ‘Čovjek’ počelo pojavljivati. Pret-povijesni ljudi prema tome nisu nikada živjeli zajedno sa ljudskim bićima u isto vrijeme, nego je ljudsko biće bilo stvoreno u različitim vremenima pošto su se uvjeti na Zemlji, također, prilično značajno razlikovali i bila im je potrebna ova raznolikost, budući su se čak prvobitni duhovi razvili drugačije, što vama ljudima još nije sasvim razumljivo. Nije kao da su ljudi bili trenutno stvoreni na Zemlji, namjesto toga, sve se tako zbilo da čovjek može govoriti o periodičnom stvaranju, i svaki je period donio na vidjelo takva bića sve dok se ljudsko biće sa samo-svjesnošću, razumom i slobodnom voljom nije pojavilo kao posljednje djelo stvaranja. Ako Ja sada koristim izraz ‘istovremeno’, onda mislim na isti period stvaranja koji je, međutim, bio tako dugačak da se ne može izraziti sa brojevima... no da su ta pret-povijesna bića prethodila stvarnom ljudskom biću budući za Mene nikakav pojam vremena ne postoji i za Mene je tisuću godina kao jedan dan. I cijelo djelo stvaranja je trajalo toliko dugo da ljudi više ne mogu izračunati dužinu vremena, jedino činjenicu kako se sve razvilo, od materije do mineralnog i biljnog svijeta... kroz životinjsko kraljevstvo sve do ljudskog bića, ali da Sam Ja također uvijek stvorio novi izvanjski oblik za sićušne čestice duše kako su se dalje razvijale. Otud, izraz ‘oni su se razvili u drugo biće’ se odnosi jedino na duhovni napredak, ipak svaki je izvanjski oblik bila nova tvorevina koja je uvijek ponovno iščezla jednom kada je bila potpuno ispunila njegovu svrhu, naračun čega je toliko mnogo bića ponovno nestalo jednom kada su ljudska bića došla u postojanje koji su bili sposobni stvarati i oblikovati u skladu sa njihovom voljom... Time ljudi nisu živjeli pored pret-historijskih bića, ali to ne znači kako oni nisu nastanjivali Zemlju u isto vrijeme, oni su samo živjeli toliko daleko da nisu imali o njima nikakvog znanja, budući vrijeme još nije bilo došlo za ljudsko biće da pronađe ispravne životne uvjete koje je potrebovao da bi tamo preživio. Samo jedna stvar mora biti razjašnjena, da Zemlja nije bila nastanjena u isto vrijeme sa potpuno odgovornim ljudima, oni su došli znatno kasnije, dok su pret-historijski ljudi i dalje postojali gdjegod Zemlja još nije bila dovoljno razvijena.’ BD 9022.

 

8. Pojavak prvog čovjeka na Zemlji (Knjižica br. 40, 'Prvo Božje stvaranje… - 3')

a) Tko je bio Adam i koja je bila njegova uloga?!:

'… i ova slobodna volja je rezultirala u činjenici da je pad u bezdan također uključivao bića koja su najprije proizašla iz nas, čije silno svjetlo Ljubavi ne bi nikada trebalo to dozvoliti ali koji su zloupotrijebili njihovu slobodnu volju baš kao i Lucifer, sam nositelj svjetla, čija iznimno veličanstvena priroda nikada nije trebala dovesti do propadanja budući je on posjedovao najblistavije shvaćanje... Ali iz ovog razloga, njegov pad treba biti još više osuđen baš kao i pad tih prvih bića... baš kao što su, upravo obrnuto, potonje stvorena bića stajala čvrsto i razdvojila sebe od njega kada im je bilo dozvoljeno iskoristiti njihovo pravo vlastitog odlučivanja i odabrati njihovog Gospodara... I jedan od ovih palih duhova (prve generacije) je bio Adam, čija je duša bila dostojna (ili ‘bilo joj je dopušteno’) utjeloviti sebe kao ljudsko biće zbog njezine zrelosti…' BD 7463;

'... duh je bio blizu svoga savršenstva… a ipak daleko od njega pošto mu je nedostajalo konačno shvaćanje (ili ‘krajnji uvid’)… budući ga je grijeh sa kojim je bio opterećen potpuno lišio sveg znanja i u tom stanju je trebao poduku i zapovijedi… na taj način je on trebao postepeno sazrijeti u shvaćanje pomoću udovoljavanja tim zapovijedima…Velika duhovna borba se dogodila prethodno pošto je veliki broj palih prvobitnih duhova želio okupirati Moju prvo-stvorenu formu… Jer oni su znali kako su mogli ponovno pristupiti k Meni jedino u tijelu ljudskog bića, da će biti sposobni postići nezamislivo izobilje snage i svjetla jedino kroz životni ispit u kojem su trebali dokazati na koji način će iskoristiti snagu koja im je na raspolaganju… Ali Ja Osobno Sam odlučio koji će se prvobitni duh nastaniti u prvom ljudskom biću… Jer jedino Ja Sam znao čije se suprotstavljanje Meni tako oslabilo da bi mu se mogao nametnuti konačni ispit zemaljskog života; Ja Sam znao čija bi se volja mogla oduprijeti sili Mojeg protivnika. Prema tome, odabrao Sam jednog prvobitnog duha (Adama) koji je jednom tijekom otpadništva duhova zauzimao vodeću poziciju… koji je doista bio teže opterećen grijehom ali kojeg je Moja Ljubav itekako puno težila ponovno zadobiti, jer bezbrojna bića bi ga na isti način slijedila i iskupljenje bi moglo puno brže napredovati… --- poradi njegove promijenjene volje tijekom preliminarnih stadija on je bio najsnažniji duh, tako je također bio imao pravo biti prvi koji će primiti stanje slobodne volje, a što je stoga nudilo najbolju perspektivu prolaženja ispita volje… Dozvolio Sam da se ovaj ispit dogodi i onda Sam mu dokazao kako je njegova pretpostavka bila pogrešna… Jer zahvaljujući svojem dugom procesu razvoja sâm duh koji se trebao utjeloviti u ljudskom biću više nije dijelio Luciferovu volju, on je dobrovoljno okupirao konačnu izvanjsku formu, i pošto je ovaj prvobitni duh bio blizu svojeg izvornog stanja on izvanjsku formu nije smatrao zaprekom koja bi spriječila padanje u grijeh… Jer on je bio gospodar nad cijelim stvaranjem, on je mogao vladati kao gospodar nad Zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svakom tvorevinom… Imao je izobilnu moć i snagu… jedino podređenu Mojoj moći, koja mu je jedino dala laganu zapovijed, poslušnost kojoj bi bila skršila svako njemu nametnuto ograničenje…’ BD 5800;

Pošto je Adam, nakon Lucifera, bio prvi pali prvobitni duh, on je također bio prvi da bude utjelovljen kao ljudsko biće, i da je on sprovodio Moju laganu zapovijed on bi vrlo brzo bio svukao njegovu izvanjsku formu, i svi drugi prvobitni duhovi bi također uskoro bili odustali od njihova otpora, oni bi sebe bili bezuvjetno predali Meni, i njihov bi povratak Meni bio zajamčen...' BD 8236.

b) Da li je Adam bio jedino stvoreno biće na Zemlji?!:

'Ali sada će se u vama pojaviti pitanje na koji je način cijela Zemlja bila nastanjena sa ljudima... To je odgovarajuće pitanje, jer bilo je mnogo prvobitnih duhova kada je prvi prvobitni duh Adam sebe utjelovio, i svi ovi prvobitni duhovi su željeli nastaviti njihov kurs razvoja i začeti sebe kao duše u ljudskom biću budući su znali kako se njihov konačni povratak k Meni mogao dogoditi jedino na ovaj način... I Ja Sam također dao ljudske pokrove tim prvobitnim duhovima koji su se svjesno željeli zaputiti stazom preko Zemlje... Stvorio Sam veliki broj ljudskih bića, jer jedino jedna Moja misao je bila dovoljna i svaki je potpuno usavršeni prvobitni duh primio njegovu izvanjsku formu, i svaka je forma bila fizički stvorena tako da bi se rađanje događalo u skladu sa Mojom voljom, kako bi se neprestano osigurala mogućnost za utjelovljenjem dušama koje su također postepeno dosezale njihovu punu zrelost. Ali Ja Sam ograničio predjele prvih praotaca... Vi trebate razumjeti da Sam za ljudska bića odredio pripremljenu Zemlju... Vi ljudi trebate znati kako Sam Ja nastanio cijelu Zemlju budući je mnogo potpuno sazrijelih prvobitnih duhova žudjelo njihovo posljednje utjelovljenje na Zemlji i budući je svakom od ovih prvobitnih duhova bilo dozvoljeno (u smislu, ’bio je ovlašten’) poduzeti posljednji ispit volje unutar ljudskog bića... Bio je jedan veliki broj njih, i svaki je imao mnogo sljedbenika, prvobitnih duhova koji su ga slijedili i opet i iznova mu se ponovno pridružili. I za sve ove Sam Ja odabrao životne uvjete koji su bili prikladni njihovim različitim sklonostima, i stoga, stvorivši njegovu ljudsku izvanjsku formu, postavio Sam prikladno svakog prvobitnog duha, koji je posljedično sebe reproducirao podudarno Mojoj volji i Mojem prirodnom zakonu... Metoda reproduciranja (rađanja) je bila ista svugdje, što je razlog zašto Sam uvijek pridružio prvobitnom duhu drugog duha... Tako je stvaralački čin prvog ljudskog bića bio opet i iznova ponavljan u predjelima koji su bili nepristupačni za pojedinačna ljudska plemena, jer Moje stvaranje Zemlje je bilo tako sveobuhvatno da je proces daljnjeg razvoja svugdje potrebovao prvobitne duhove da se utjelove u ljudskom biću i za to Sam stvorio prve preduvjete... I jedino nakon što je dug period vremena prošao su različita plemena uspostavila kontakt jedni sa drugima... Njihov je duhovni razvoj, međutim, napredovao potpuno drugačije... sve zavisno o stupnju Ljubavi unutar svakog čovjeka.’ BD 8236;

c) U čemu se sastojao njegov pad?! (prvi grijeh ljudi na ovoj Zemlji)?!;

'Vi ljudi ste svezani (ograničeni) prirodnim zakonima, jer potpunu slobodu, koju ste protratili svojim nekadašnjim odmetanjem morate opet zaraditi svojim zemaljskim životom... Zbog toga Sam prvim ljudima nametnuo ograničenje njihove volje, jer Sam želio da po prvi put spoznaju kako su (bili) podređeni jednoj Sili i kako se toj Sili dakle dobrovoljno moraju podrediti... kako bi tada na poklon dobili konačnu slobodu. Jednom Me nisu htjeli priznati, i to je bio prvi grijeh, pobuna protiv Mene, iz Kojeg su svi bili proizašli. Samo priznavanje u slobodnoj volji je moglo ponovo ukinuti taj prvi grijeh. I to prihvaćanje Moga Sebstva Sam želio postići kada Sam dozvolio da nastane čitavo stvaranje. Dakle zbog toga su prvi ljudi bili opremljeni tako da su Me itekako mogli prepoznati, ali na to nisu bili prisiljeni... i zbog toga je morala odlučiti slobodna volja koja je trebala biti isprobana u kušnji .... Ljudsko oko je moralo biti usmjereno na nešto za čim su žudjeli, i na odluku volje ih je morala potaći zabrana i mamljenje.... ali razumljivo je da je mamljenje bilo povezano sa obećanjem, kojem su se trebali oduprijeti. Zabrana i mamljenje su uslijedili sa dvije strane... jer se radilo o povratku palog k Meni i o ostanku uz Mojeg protivnika, o postizavanju cilja svega od Mene stvorenoga ili o ponovnom padu u bezdan. Prema tome, ljudi su morali imati žudnju unutar njih samih i morala im je biti dana i mogućnost da tu žudnju i zadovolje... ili da je pak prevladaju radi višeg cilja: radi vječne blaženosti uz Mene, koja zemaljsko ispunjenje žudnje premašuje tisuću puta. Kako je ponovno pridobijanje od Mene odmetnutih duhovnih bića bila borba između Mene i Mojega protivnika, i on je morao imati mogućnost djelovanja na volju tih bića... samo što ih je on obmanuo prividnim dobrima i prividnom srećom, kako bi ljudi protratili istinsku sreću, blaženi život u vječnosti. Ja Sam znao za ovu kušnju i zbog toga sam prvim ljudima dao zapovijed uz istovremeno upozorenje od vječne smrti... i to upozorenje je moralo biti dovoljno za ugušiti svaku požudu u ljudima, kako ne bi izgubili život. A Moj suparnik ih je uvjeravao u suprotno(st) Mojeg upozorenja... on im je obećao život. Ali oni su Me spoznali kao najvišu Silu, a ipak su slijedili laž... donoseći time smrt na svijet (Rimljanima 5:12)… Ali što je bilo to što je tako žarko rasplamsalo njihovu žudnju podležući joj? Živjeli su blaženim životom u raju, bili su gospodari svih stvorenja; sve je bilo podređeno njihovoj volji i osjećali su se sretno u posjedu pune snage i moći. Unutarnja Ljubav je spajala i prvo-stvorene ljude, i već pomoću te Ljubavi mogli su se izbaviti iz omči Mojeg protivnika. I sve dok je Ljubav bila usmjerena prema Meni i prema partneru, nije postojala opasnost od neuspjeha na ispitu volje. Međutim Moj protivnik je tu volju znao krivo usmjeriti... on ju je izokrenuo u Ja-ljubav time što je davao lažna obećanja i time dakle u njima rasplamsao želju da si sami stvaraju blaženost. Ljubav im je postala zahtjevna, egoistična i niska ljubav, i time su opet potpali pod vlast onoga od koga su se trebali osloboditi, što su i mogli samo da su svoju žudnju bili podredili Mojoj zapovijedi. Shvatite ljudi... još nije bilo došlo vrijeme za Moje blagoslivljanje prvog ljudskog para... zbog toga je postalo grešno... jer, nije grešno ono što se prilagodi Mome planu spasenja, ne može biti grijeh ništa što se događa u zakonskom redu... i nikada (nikako) proces rađanja (razmnožavanja) ne može biti nasuprotan Božjem poretku. Ali zadovoljavanje osjetila bez volje za rađanjem života nije čin ljubavi koji je Božanski, već je to od Moga protivnika raspaljena ljubav prema sebi, koja čovjeka srozava naposlijetku ga skroz satjerujući u njegovu vlast... Prvi ljudi su bili žrtve ove krive (lažne) ljubavi, i ta kriva ljubav je bila grijeh, koja je opet podsjećala na pra-grijeh oholosti... koja se nije želila pokloniti, već posjedovati i koja je bila nasljeđe njenog stvoritelja... a(li) koja sa Božanskom Ljubavlju nije imala ništa zajedničko... Božanska Ljubav počiva kao iskra u vašim srcima i može se rasplamsati do najveće žari. Ali cilj Mojeg protivnika je bio i ostaje izvrtanje te Ljubavi, što mu je i uspjelo. Čisto, Božansko je bilo onečišćeno i pretvoreno u Ja-ljubav koja više ne zaslužuje naziv Ljubav i koja može biti nazvana jedino požudom, sebičnošću i samoljubljem, i koja je sposobna na sve što Moj protivnik od nje zatraži. I tako je i čin reprodukcije Mojem protivniku postao sredstvom koje mu je okrenulo (privelo) bezbrojne duše, što nikako ne bi bilo moguće da se taj čin događao pod Mojim blagoslovom... gdje je Božanska Ljubav poklanjanja i usrećivanja trebala iskusiti svoje okrunjenje pri nastajanju novog života. Dakle pad u grijeh se sastojao u odustajanju od čisto Božanske Ljubavi radi nečiste sebične ljubavi... Božanska iskra u čovjeku je bila ugašena Sotonskim utjecajem, a zato se je razbuktala vatra koja je gutala sve plemenito i čisto. Osjetila su bila uzbuđena i dotjerana do najviše razbludnosti, što nikako vi­še nije odgovaralo Mojem činu stvaranja... a što opet nije bilo ni spriječeno zbog slobode volje Mojeg protivnika i isto tako i Mojih stvorenja... pošto je još uvijek do volje svakog pojedinog čovjeka hoće li odoljeti ovoj Sotonskoj kušnji... Dakle čin rasplođavanja nije pad u grijeh, već je grijeh putem Sotone podstaknuta i u slobodnoj volji raspaljena pogrešna i grešna ljubav. Time je jedan u Božanskom smislu usrećujući čin srozan na igru nečistih duhova... Mojem je protivniku bio dozvoljen pristup jednom činu, kod kojeg Sam Ja Osobno sa Mojim blagoslovom želio biti uz ljude, kako bi u njima pojačao čistu, Božansku Ljubav koja je trebala utjecati i u novo-stvorena bića čime bi dakle nastao ljudski rod koji bi u sve jasnijem svjetlu Ljubavi bio pronašao put natrag ka Meni bez muke i patnje, koji bi se u kratkom vremenu bio izbavio kroz Ljubav, jer bi Mene Samoga morao spoznati tamo gdje bi Ljubav zasjala... Prvi ljudi su mogli proći taj ispit volje... ali pošto Sam se sa Mojim protivnikom borio oko duša ljudi, nisam ga mogao spriječiti da se koristi sredstvima kako bi si osigurao pobjedu. Jer radilo se o povratku Mojih stvorenja u potpuno slobodnoj volji... koja je međutim zakazala donijevši time cijelom ljudskom rodu sudbinu od koje se sâm više nije oslobodio... sve dok Jedan Čovjek u čistoj Božanskoj Ljubavi nije ostvario djelo... koje je iskupilo čitavo čovječanstvo i time mu opet otvorio put prema gore... Jer Ljubav je izvojevala pobjedu i Ljubav se neće smiriti sve dok i posljednje odmetnuto nije pronašlo put natrag ka Meni. AMEN’BD 5967;

‘Vrijeme koje provedete sa ograničenom voljom... pod zakonom prisile (u tvorevinama mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva)... bi Mene doista bilo zadovoljilo, jer ovo je vrijeme bilo toliko užasno dugo da je trebalo biti dovoljno za vas da se sa Mnom opet sjedinite... ali bio Sam morao zahtjevati posljednji ispit volje od vas kao samo-svjesnih bića... kao ljudskih bića. Vi ste jedino trebali sebe Meni dobrovoljno predati, i na taj način bi bili otkazali ogroman grijeh prošlog otpadništva od Mene... Vi ste trebali dokazati vašu Ljubav za Mene, budući ste se prethodno bili usprotivili Mojem osvjetljenju Ljubavi... Iz ovog razloga prva su ljudska bića bila prikladno stvorena, oni su Mi bili privrženi u Ljubavi, jer Ja Sam ih bio opskrbio sa svime, dao Sam im Zemlju kao njihovo vlasništvo, sve Sam im podredio, oni su Me prepoznali kao njihovog Boga i Stvoritelja... bili su okruženi sa veličanstvenim djelima Moje stvaralačke moći... mogli su u njima uživati... sve je bilo jedino učinjeno tako da su oni mogli pjevati njihove hvale i Meni zahvaljivati... tako da su Mi mogli ponuditi goruću Ljubav, i oni sami isto tako nisu gajili zle misli... Ipak Ja Sam također bio morao obdariti prve ljude sa slobodnom voljom, budući su oni bili potekli iz Mene kao prvobitni duhovi, koji su nezamislivi bez slobodne volje. A pošto su se oni bili jednom okrenuli od Mene i dobrovoljno slijedili Mojega protivnika u bezdan, on je bio imao isto pravo vršiti utjecaj na prve ljude, budući su oni trebali koristiti njihovu volju da bi opet donijeli odluku da li će slijediti Mene ili njega... I oni su podbacili na ovom ispitu volje, kojeg su mogli proći sa lakoćom, i na taj način su ponovno probudili sve zle instinkte koje su već bili prevladali prije njihovog utjelovljenja kao ljudska bića... Nakon toga, prvi su roditelji prenijeli njihove karakteristike na sljedeće naraštaje i postalo je još teže za njih osloboditi sebe od ropstva protivniku (Sotoni).’ BD 9005;

Čak bi stalni uzlazak kao ljudsko biće bio zajamčen da su prva ljudska bića vjerno živjela u skladu sa laganom Božjom zapovijedi i oduprijeli se kušnjama od strane Božjeg protivnika… za što su prva ljudska bića, Adam i Eva [‘I zatim Sam Ja postavio drugo biće pored ovog prvobitnog duha, koje ga je istovremeno trebalo podržavati ali mu također i pomoći u svezi ispita njegove volje. Njih obadvoje su trebali podržavati jedno drugo da bi pristigli do konačnog cilja; Ja nisam postavio odgovornost samo na jedno rame… dao sam Zapovijed obadvoma, i obadvoje su bili sposobni ostvariti cilj zajedno… I ovo drugo biće je iskoristio Lucifer, koji je prepoznao njegovu slabu volju i iz toga se nadao ostvariti svoj cilj… Ispit volje je morao biti postavljen pred prvi ljudski par (u smislu, ‘od njih se to moralo potraživati’), i kao podrška ovom ispitu su također i protivne sile morale biti aktivne, jer Lucifer se isto tako borio za svoje žive tvorevine, koje on nije želio izručiti premda su one također pripadale Meni. Njegov je plan uspio...’BD 5802], zasigurno imali snagu… Ali pošto im je bilo dozvoljeno koristiti njihovu slobodnu volju i dozvoliti da ih neprijatelj obmane, oni su podbacili i na taj način učinili djelo iskupljenja puno težim za cijelo čovječanstvo nego je to trebalo biti da su svoju volju iskoristili na pravi način. Otud su ljudi koji su slijedili bili značajno oslabljeni ovim grijehom prvih ljudskih bića, oni više nisu imali snage koji su prijašnji imali na njihovom raspolaganju i do određene mjere su nosili teret ovog grijeha, tako da je Božji protivnik ostvario veliki posao.’ BD 6973;

'Jer on (Adam) je bio gospodar nad cijelim stvaranjem, on je mogao vladati kao gospodar nad Zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svakom tvorevinom… Imao je izobilnu moć i snagu (Psalam 8:4-8)… jedino podređenu Mojoj moći, koja mu je jedino dala laganu zapovijed, poslušnost kojoj bi bila skršila svako njemu nametnuto ograničenje… A kada je Lucifer ovo shvatio razmišljao je o načinima kako spriječiti ljudsko biće izvršiti ovu zapovijed, a pošto je poznavao tijelo prvog ljudskog bića on je pokušao učiniti ga odbojnim predstavljajući ga kao zapreku… time što je oslobođenje od njega činio ovisnim o kršenju ove zapovijedi… podstičući na taj način prvobitnog duha da se iznutra ponovno pobuni protiv Mene zbog toga što mu nisam dao potpunu slobodu… To je bila promišljena prijevara kojoj se prvo ljudsko biće moglo oduprijeti jednostavnim pridržavanjem Moje jednostavne zapovijedi… da je bio zadovoljan sa njegovim posjedovanjem moći i snage koji su ga činili doista sretnim sve dok Moj protivnik nije u njemu pobudio nečistu žudnju… da bude veći od Onog, Koji je bio perceptibilna Sila nad njime… o Kojem je on znao i Čiju je zapovijed usprkos tome zanemario… Pad prvog ljudskog bića u grijeh je prema tome bilo ponavljanje prvog pada prvobitnih duhova (‘Ipak njegova je neposlušnost bila drugo suprotstavljanje Meni, ona je bila ponavljanje prvog grijeha buntovništava protiv Mene...' BD 8236; '…ali ovo njega unatoč tome nije zaštitilo od padanja po drugi puta... jer još jednom njegova je slobodna volja doživjela neuspjeh... ali ne zato što je bio slab da donese ispravnu odluku... On je želio biti veći od Boga... Ovo je bio njegov prvobitni grijeh i to je bio obnovljeni grijeh u raju...' BD 7463). On je slijedio Lucifera i za sobom je u ponor povukao nebrojena bića… baš kao što su svi potomci prvog ljudskog bića iza toga također bili postavljeni u oslabljeno stanje grešnih ljudi.’BD 5802.

d) Koja je razlika između Adamova i Luciferova pada?!:

Odluka volje koja je bila zahtijevana od Mojeg prvostvorenoga bića... Lucifera... nikako se ne može smatrati zapovijeđu, više je stvorenju bilo potpuno slobodno ostavljeno da svoju volju okrene na jednu stranu, i smjer njegove volje je bio utemeljen jedino u njegovoj želji za vlašću i samovladom. Ono si je bilo svjesno da je proizašlo iz Mene, ali je i vjerovalo kako bi moglo sâmo vladati, jer Me nije vidjelo... Spoznavalo Me je kao svoj izvor, ali Me nije htjelo priznati... a tu volju nisam Ja usadio u biće, nego je ono samo svoju od Mene mu poklonjenu volju tako izokrenulo.To je bila razlika između prvog Luciferovog pada i prvog grijeha prvog čovjeka... koji je u sebi još nosio naopaku volju, i zbog toga Sam mu Ja i dao zapovijed, koju nije trebao prekršiti... zapovijed, koju je lako mogao ispuniti, samo da na njega nije djelovao suprotni duh, koji je na njega imao snažan utjecaj, jer je ovaj u stvari još bio njegov udio... jer još uvijek nije bio povratio savršenstvo, koje bi onemogućilo pad. Savršen čovjek ne bi mogao pasti, što će reći, ne bi bio sposoban pogaziti tu zapovijed, jer bi savršeno duhovno u čovjeku njega spriječilo od bilo kakvog Bogu-suprotnog djelovanja... ali stvaranje čovjeka je bila tek posljedica pada Lucifera i njegove pratnje, jer inače Ja uistinu ne bi imao potrebu, onome od Mene u život pozvanom duhovnom davati izvanjsku formu kao omotač. Ali ljudska forma je već sadržavala palo duhovno, i time je čovjek Adam već bio opterećen prijašnjim grijehom, koji je mogao odbiti, samo da je ispoštovao Moju zapovijed.', BD 5800.

e) Zašto moramo davati pokoru za Adamov grijeh?!:

'Vi znate kako se otpadništvo od Mene dogodilo u stanju najblistavijeg shvaćanja. Posljedično tome, sva bića su bila jednako odgovorna za otpadanje od Mene, oni nisu mogli biti prisiljeni od strane volje protivnika da se pobune protiv Mene, umjesto toga ‘odbacivanje snage Moje Ljubavi’ je bila stvar svakog pojedinačnog bića... Slobodna volja ih je napravila grešnima koja, u vrijeme otpadništva, nije bila predmetom Mojega neprijatelja... budući su oni imali pravo vlastitog odlučivanja... ona je i dalje bila sposobna donijeti slobodnu odluku i tako svjesno odabrati protivnika. Ali sada je potonji imao kontrolu nad njegovim sljedbenicima, i ova mu je kontrola od strane Mene bila oduzeta dopuštanjem da nastane Stvaranje kako bi potaknuo snagu koja je, kroz otpadništvo, bila postala nesposobna za bilo kakvu aktivnost, da postane opet aktivna na različite načine... Stoga, protivnik nije od njegovih sljedbenika dobio ništa i bilo mu je jedino dozvoljeno opet primjeniti njegovu silu jednom kada je biće povratilo samo-svjesnost u stadiju kao ljudsko biće. I Ja Sam mu morao ostaviti ovo pravo, naračun kojeg je bio onda sposoban iskušavati ova bića. I to je i napravio sa svakom vrstom lukavosti i lupeštva, on je razumio kako opet lišiti prvo ljudsko biće njegove vjere u Moju Riječ koja im je obećavala vječni život da su slijedili Moju laganu zapovijed. U ovom ljudskom biću, Adamu, bio je utjelovljen jedan izuzetno snažan duh, čiji je pad bio lagano postignut ipak opet od strane protivnika... Zar nije zato bilo očigledno da nijedan duh ne bi bio sposoban oduprijeti mu se koji je postao predmetom istih lukavih iskušenja od strane Mojeg neprijatelja? Nije stvar u činjenici da su potomci trebali davati pokoru za grijeh prvih ljudskih bića, nego je stvar u činjenici da bi Ja... da se prvo ljudsko biće bilo oduprlo ovim kušnjama iz ljubavi spram Mene... bio, suosjećanja radi, učinio isto što je Isus, ljudsko biće, učinio u kasnije vrijeme: da je On ostvario čin okajanja poradi Ljubavi... da bi Ja bio zadovoljan sa snagom otpora od strane jedne osobe koja je sebe izručila Meni i trebala je ponovno omogućiti Moju iluminaciju... I poradi njegove volje Ljubavi bi Ja bio izbrisao krivnju, i put kroz Zemlju kao ljudsko biće bi samo bio svima poslužio da zapale Ljubav spram Mene u najblistaviju vatru, Moj protivnik je bio dokazao njegovu moć nad prvim ljudskim bićima i tako nije predao pravo da naknadno koristi njegove lukave kušnje na svakoj osobi, što mu Ja ne mogu zanijekati zbog činjenice da su ga bića jednom dobrovoljno slijedila u bezdan... Otud vi ne možete reći da će ovi ljudi sada morati davati pokoru zbog grijeha njihovih predaka nego je to uvijek bilo do svake osobe da sebe dokaže tijekom kušnji i on će također primiti snagu od Mene da to napravi, jer Ja blagoslivljam ovu odlučnost i neću nikada prepustiti takvu osobu Mojem protivniku. Međutim, prvi su ljudi mogli pomoći njihovim potomcima da na Zemlji imaju lakši život, ali pošto su podbacili, nije bilo moguće zaštititi potonje od kušnji protivnika... ukoliko Mi nisu uputili zamolbu za Moju zaštitu i onda je njihov zemaljski put doista bio lakši, što je također bio slučaj sa onim prvobitnim duhovima koji su bili prijemčivi za poduke iz svijeta svjetla i nad kojima Moj protivnik nije više bio imao potpunu kontrolu. Prema tome, činjenica da su ti ljudi uvijek imali jedan lakši zemaljski put, da oni nisu pali plijenom mamljenjima Mojega protivnika, da on nad njima nije imao potpunu vlast, je znak da Sam pomogao i uvijek ću pomoći svakoj duši koja započne njezin zemaljski život manje opterećena i čija je volja već posvećena Meni... da Ja prema tome ne dajem dušama milost i snage da ostvare njihov put povratka ne praveći razlike... Međutim, opet i iznova moram spomenuti kako su prva ljudska bića učinila cijeli put povratka više teškim poradi njihovog neuspjeha, bilo bi daleko lakše upravljati da je najsnažniji, jednom pali duh pružio otpor i slijedio Moju laganu zapovijed, da je on više vjerovao u Moje Riječi koje su mu obećavale vječni život... i da je kroz njegov otpor bio slomio silu, što bi onda bilo učinilo nemogućim da ju protivnik koristi nad njegovim sljedbenicima, jer ova pobjeda bi bila afektirala sva pala duhovna bića.', BD 9006.

f) Što bi se dogodilo da Adam nije pao?!:

'Kakogod, da su prvi ljudi bili prošli njihov ispit volje, što ne bi bilo toliko teško, Ja bi bio zadovoljan sa beskonačno dugom stazom (kroz tri kraljevstva prirode) kojom su oni bili putovali prije toga... Ljudska bića koja su slijedila bi jednako bila dobrovoljno predala njihovu Ljubav Meni, i onda bi oni živjeli na Zemlji jednostavno da uživaju u njezinim tvorevinama... Oni bi jedino vršili dobar utjecaj na sve tvorevine tako da bi one, također, mogle sebe utjeloviti kao ljudska bića. Zemaljski život bi onda bio pripremni stadij vječnog života, protivnikova sila bi bila slomljena, budući bi prva ljudska bića bila sebe predala potpuno svjesno i na taj način bi bi bili isključili protivnika potpuno, koji onda više ne bi mogao koristiti njegovu silu i uskoro bi bio sebe također predao Mojoj Ljubavi... Stoga, od prvih se ljudi jedino zahtjevalo opet dobrovoljno prihvatiti Moje osvjetljenje i prvobitni grijeh bi bio ukinut, jer jedino je Ljubav bila sposobna okajati ovaj grijeh... Ali onda je grijeh bio ponovljen... i što je prethodno bilo važilo jedino za ograničeni duhovni svijet u stvaranju je sada spopalo svo čovječanstvo...’BD 9005;

g) Nužnost pojavka Isusa Krista:

‘Što su prvi ljudi mogli ostvariti sa lakoćom da su njihovu volju bili usmjerili ispravno je sada postalo beskonačno teško budući su sve sotonske karakteristike postale ukopane u ljudima i da bi se borilo bila je potrebna ogromna snaga, koja više nije mogla biti prikupljena od strane ljudske volje. Otud je djelo Spasenja od strane Isusa Krista, svjetlosnog duha, postalo nužno, Koji se dobrovoljno javio kada je shvatio da su prvi ljudi podbacili, Koji se ponudio, dobrovoljno... zbog Ljubavi... patiti i umrijeti na Križu kako bi okajao ovaj sada dva puta počinjeni grijeh.’ BD 9005;

Prvi čovjek je mogao izgraditi most kojim bi svi njegovi potomci mogli dospjeti k Meni... ali kako je pao, čovječanstvo je moralo ostati još dugo u Sotoninom ropstvu, sve dok nije došao Izbavitelj, dok Isus Krist nije sišao na Zemlju, kako bi izgradio most prema duhovnom kraljevstvu Svojom patnjom i umiranjem... Svojom smrću na Križu... --- Bilo bi mu (Adamu) moguće iskorijeniti nasljednu krivicu... njegov pad je opet usporio povratak palog duhovnog nazad k Meni i to za beskrajno vrijeme, što je međutim omogućeno putem čina Spasenja čovjeka Isusa, Koji je bez ijedne zapovijedi od Moje strane učinio ono što je čovjek Adam trebao učiniti... potpuno 'ući u Moju volju' i putem života Ljubavi ponovo se na Zemlji spojiti sa Mnom kako bi dospio u potpuni posjed snage i svjetla.',BD 5800;

'Prvi grijeh je odgodio ali nije otkazao iskupljenje duhovnih bića, jer ono što je prvo ljudsko biće podbacilo napraviti je bilo napravljeno od strane ljudskog bića Isusa… On je bio snažniji od Mojeg protivnika budući se okoristio Mojom snagom… On je bio i ostao u kontaktu sa Mnom kroz Ljubav i dobrovoljno je ostvario ono što prva ljudska bića nisu ispunila kao zapovijed… On je sebe potpuno podredio Mojoj volji i dokazao Svoju privrženost Meni kroz Svoju patnju i smrt na Križu… On je znao za prvobitni grijeh i opetovanu krivnju prvih ljudskih bića, i kako bi poništio tu krivnju, kako bi iskupio čovječanstvo, On se ponudio prinijeti Mi žrtvu, što je Mene zadovoljavalo (ili ‘za Mene bilo zadovoljavajuće’)… žrtvu, koja je ponovno otvorila kapije duhovnog kraljevstva, stazu do Mene, i sada omogućuje svim Mojim živim bićima koja priznaju Njega kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta još jednom postati blaženo sretnima.’ BD 5802.

 

 

9. Isus Krist i Njegova žrtva na Križu (Knjižice br. 38 & 54, 'Čin Spasenja Isusa Krista – 1 & 2')

 

a) Tko je bio Isus Koji je 'Krist'?! – 'Bog POSLA Sina Svoga!' (Rimljanima 8:3; Galaćanima 4:4; 1 Ivanova 4:9, 10;:

'Duša koja je prebivala u čovjeku Isusu je bio Moj 'Sin'... najviše savršeno biće stvoreno od strane Mene koje je ostalo sa Mnom kada se dogodilo veliko otpadništvo duhova...'; BD 7816;

‘...i ova duša je bila uistinu najuzvišeniji duh svjetlosti Koji je, kao prvo-rođeni Sin, bio potekao iz Mene... to jest, iz Moje snage i volje onoga (Lucifera) kojeg je Moja veća od najveće Ljubavi bila prikazala u vanjskom obliku izvan Sebe (eksternalizirala) kao prvo-stvoreno biće; Isus je bio prvi duh koji je bio isijan od strane Moje i Luciferove Ljubavi; I time je duša... koja je kao ljudsko biće Isus ostvarila čin Spasenja na Zemlji... također bila takav duh svjetlosti koji je bio u početku proizašao iz Mene kao svjetlosna zraka Ljubavi kojoj Sam Ja dao nezavisan život... Ovaj duh je prihvatio jedinstvenu misiju budući je On bio shvatio od početka da su Ga pala bića potrebovala, budući je On shvatio od početka da će prvo ljudsko biće podbaciti i da je On, prema tome, kao ‘ljudsko biće Isus’ želio pomoći čovječanstvu...’, BD 8750;

Duša ljudskog bića Isusa je došla od gore... Svjetlosni duh je sišao na Zemlju, biće koje je proizašlo iz Mene i ostalo sa Mnom potpuno u svojoj vlastitoj slobodnoj volji kada je velika gomila stvorenih duhova otpala od Mene i zaronila u bezdan.... Ali ovaj svjetlosni duh je morao ispuniti misiju kao ljudsko biće, On je trebao sići u neprosvjetljeno područje, stoga je On za početak trebao iza sebe ostaviti Njegovo obilje svjetla, koje bi jedino imalo katastrofalan učinak budući su ljudi na Zemlji bili nesposobni prihvatiti takvo svjetlo odgore, time bi oni bili uništeni na njegovoj sjajnosti. Ljudsko biće je moralo ostvariti misiju... čin Spasenja za čovječanstvo... I ova je osoba morala biti u istom okruženju kao njegova bližnja ljudska bića, jer poanta je bila ukazati im put, primjerom im ukazati način života kojeg bi trebali slijediti (Ivan 14:6)... Posljedično tome, Isus, ljudsko biće, je morao biti isto tako čovječan kao što su oni bili (Filipljanima 2:6-8)... I to je On bio, unatoč činjenice da je duša bila sišla iz kraljevstva svjetla...', BD 6642;

'I zato Sam poslao Svoga Sina na Zemlju… Duh svjetla, Koji je proizašao iz Moje Ljubavi i ostao Mi vjeran kada Me vojska prvobitnih duhova napustila… je ponudio Sebe za djelo koje je bilo jedinstveno a ipak je donijelo iskupljenje cijelom čovječanstvu ['Jer Njegova se je duša sama od sebe ponudila sići na Zemlju kako bi izvršila žrtvu okajanja za Njegovu palu braću...’ BD 7764]… On se spustio na Zemlju i boravio je među ljudima. On je Svoj život na Zemlji započeo kao svako drugo ljudsko biće ali je prihvatio da mora ispuniti veliku misiju: oblikovati Sebe, to jest, Svoju zemaljsku čauru, tako da može služiti Meni kao prebivalište, pošto Sam se Ja Osobno želio pobrinuti za Moje žive tvorevine, Ja Osobno Sam želio iskupiti njihov ogroman grijeh sa kojim su se(be) opteretili uslijed njihovog voljnog otpadništva od Mene… To svjetlosno biće, dijete Moje Ljubavi, je ponudilo Sebe ostvariti djelo okajanja kao ljudsko biće umjesto Mene i, kao duša, se nastanio u djetešcu Isusu i započeo Svoj zemaljski napredak…', BD 8353.

b) Bog Otac, Ljubav, je bio u Isusu Kristu, i ostvario čin Spasenja (Izaija 43:11; 44:6; 45:14, 15, 21, 22; 54:5; Hošea 13:4; 2 Korinćanima 5:18, 19):

'Stvarni Iskupitelj krivnje je bila Ljubav u Isusu, ljudskom biću (2 Korinćanima 5:18, 19), a Ja Osobno Sam bio Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16)... Ja Osobno Sam bio silno moćan u Isusu, ljudskom biću, bio Sam sposoban koristiti Moju snagu u Njemu do punog učinka, Njegovo je svako djelovanje bilo odlučeno od strane Ljubavi, i stoga je ‘Ljubav’ ostvarila čin Spasenja, Ona se samo sklanjala unutar ljudske čahure koja je uzela ovu nadljudsku patnju na sebe... ‘Ljubav’ se sažalila nad čovječanstvom i iskupila ogromnu krivnju grijeha koja je prouzročila palim bićima takvu bijedu... Ljubav je osjećala milosrđe i otvorila opet stazu koja je vodila nazad u Očevu kuću... Jedino Ljubav je bila sposobna kompenzirati Božju pravdu, jer ova nije mogla biti zanemarena budući je dio Moje prirode, inače bi Moje savršenstvo bilo upitno. I poradi pravednosti ogromna krivnja je morala biti iskupljena tako da bi za Mene bilo moguće iznova prihvatiti Moje žive tvorevine u Moje kraljevstvo svjetla i blaženstva... I tako je bio pronađen put... ‘Ljubav’ se sklonila unutar ljudskog bića Koje je bilo sposobno patiti i Koje je, zbog Ljubavi, bilo voljno uzeti ogroman grijeh na Sebe Samoga i trpjeti neizmjerno za njega i konačno umrijeti najgorču smrt na Križu... Isus, čovjek, je hodao ovaj put do Križa, On je udomio Ljubav u Sebi koja Ja Jesam za svu vječnost... [‘Ljubav je Sebe ponudila za izbavljenje, za iskupljenje ogromne krivnje… Sama Ljubav je sišla na Zemlju u biću ispunjenom sa svjetlom i Ljubavlju… Ali predstojeći događaji na Zemlji su se morali zbiti u ljudskoj formi; Ljubav je morala uzeti ljudsku odjeću, Ja Sam Sebe morao utjeloviti u mesu i prema tome uzeti prebivalište u ljudskom biću Isusu, Koji je unatoč tome bio tako čist i bez grijeha da Sam Ja bio u stanju Sebe očitovati u Njemu… Ja Osobno Sam bio unutar Isusa ljudskog bića…’ BD 6513] ... Jedino na ovaj način je bilo moguće iskupiti ogromnu krivnju. Jedino Me veliko milosrđe motiviralo na to da se osobno pobrinem za Moje žive tvorevine koje su bile bijedne iznad svake mjere i koje, bez pomoći, ne bi nikada bile sposobne sebe osloboditi od moći Mojega protivnika. Budući su Ga sljedili u bezdan dobrovoljno, on je imao vlast nad tim bićima… --- Isus, ljudsko biće, je prihvatio Mene Osobno unutar Sebe... Kroz Njegov život Ljubavi On je Sebe tako oblikovao da Sam Ja Osobno, Vječna Ljubav, bio sposoban nastaniti se u Njemu... da Sam Ga Ja tako potpuno prožeo da je On jedino želio i činio što je ‘Ljubav’ zahtjevala od Njega... tako da Sam prema tome Ja Osobno izvršio čin Spasenja ['Ja Osobno Sam vam došao pomoći u vašoj velikoj duhovnoj nevolji koja je bila rezultat vašeg prvobitnog grijeha, i Ja Osobno Sam ostvario čin Spasenja za iskupljenje vaše krivnje u Isusu ljudskom biću.', BD 8541], budući je Isus, Ljudsko biće, bio potpuno ušao u Moju volju (Ivan 5:30; 6:38). Jer On i Ja Smo bili Jedno (Ivan 10:30), On je bio ‘Bog’ u svoj punini (Kološanima 2:9), i jedino je Njegova izvanjska čahura bila ‘ljudska’ za oči Njegovih bližnjih ljudskih bića...', BD 7748;

‘Jer Ja Osobno sam boravio u ljudskom biću Isusu, tako to nije bilo samo ljudsko biće koje je ostvarilo čin kojeg jedino treba suditi u zemaljskom smislu, već Sam se Ja Osobno sažalio nad cijelim čovječanstvom i okajao Sam njegove grijehe kako bi mu omogućivo povratak k Meni, koji je postao nemoguć za svakog pojedinačnog čovjeka poradi prvobitnog grijeha, to jest, krivnje prošlog otpadništva od Mene i (pro)pada(nja) u bezdan. Mora opetovano biti naglašavano kako Sam Ja Osobno podnio žrtvu u ljudskoj čauri … I mora biti istaknuto da je ‘Ljubav’ izvršila ovu žrtvu, ali da Sam Ja Osobno Vječna Ljubav. BD 7668;

‘…ali Ja Osobno Sam bio u ovom ljudskom biću, Ja Osobno, Vječna Ljubav, Sam ostvario djelo Spasenja, budući je jedino Ljubav bila sposobna napraviti takvu žrtvu, jedino je Ljubav mogla podnašati muke Križa, i jedino je Ljubav mogla pronaći snagu da strpljivo ustraje u potpunoj svjesnosti sve do Njegove smrti ['Ova snaga Ljubavi je bila Božja temeljna priroda, time je Bog Osobno (1 Ivanova 4:8, 16) bio unutar čovjeka Isusa u svoj punini i ostvario čin Spasenja (2 Korinćanima 5:19)...On mora vjerovati da je Bog Osobno prikazao suosjećanje spram čovječanstva i ostvario čin Spasenja u Isusu.',BD 8250]… Iako Sam Ja Osobno ostvario čin milosrđa, budući bez Ljubavi čovjek Isus ne bi bio sposoban na Sebe uzeti toliku količinu bola i patnje… pa ipak istovremeno ‘Božanstvo’ nije moglo patiti i zbog toga je stupanj boli i patnje trebao biti pretrpljen od strane duše koja je sposobna patiti, od strane ljudskog bića Čije je tijelo bilo osjetljivo na bol i Koji je tako na ovaj način nadoknadio za ono što je prouzročilo da cijelo čovječanstvo postane grešno pred Bogom…' BD 7083;

Kao ljudsko biće Isus Ja Sam na Sebe uzeo ekstremnu bol, i Moja je sudbina bila najgorča smrt … Međutim, pošto Sam bio nesposoban patiti kao ‘Bog’ uzeo Sam prebivalište u ljudskoj čauri koja je bila sposobna patiti i koja je također sakupila volju patiti namjesto Njegovih bližnjih ljudskih bića kako bi zadovoljio Moju pravednost, kako bi Njegovoj paloj braći otvorio put ka Meni. Ipak Njegova je volja bila slobodna… On nije bio prisiljen od strane Božanstva u Njemu ostvariti žrtvu koju je On htio učiniti za Mene… iako je Ljubav… Koja Sam bio Ja Osobno (1 Ivanova 4:8, 16)… bila uzrok zbog kojeg je On sakupio ovu volju… Jer Ljubav u Njemu je bila toliko moćna da se stopila sa Vječnom Ljubavlju, sa Mnom… Tako Sam Ja Osobno bio u Njemu, i Ja Osobno Sam ostvario u Njemu čin Spasenja…’ BD 7764.

c) Što se dogodilo na Križu i zašto je tolika Isusova patnja bila nužna (zadovoljenje Božje pravde)?!:

Vi ljudi ne bi mogli zamisliti rezultat vašeg prvobitnog grijeha da niste bili iskupljeni... Ja vam nastavljam govoriti da ste jedino sposobni dokučiti ograničene pojmove (koncepte), budući bi posljedica prvobitnog grijeha bila neograničena kako se Moji zakoni ne mogu nikada opozvati... A grijeh počinjen protiv Mene koji je bio toliko ogroman i toliko ozbiljan kao otpadništvo od Mene unatoč znanja da je to pogrešno je imao, u skladu sa Božanskom pravdom, rezultirati u jednako užasnim posljedicama, što je za ova bića povlačilo sa sobom vječni jad... stanje vječnih muka i tame... Stoga bi nebrojena bića bila trebala očekivati ovo stanje budući Moja pravednost nije jednostavno mogla poništiti jednu neiskupljenu krivnju. Ali ova bića su bila nesposobna sama napraviti ispravke, jer to nije bilo samo pitanje toga da bića otrpe izvjesnu količinu kazne i na taj bi način krivnja grijeha bila iskupljena... stvar je u tome da su bića sagriješila protiv Same Ljubavi i da je okajanje krivnje prema tome moglo opet biti jedino djelo Ljubavi...Stvar je bila da su bića trebala zapaliti njihovu Ljubav unutar njih samih, onda prepoznati ogromnost njihove krivnje i sa srdačnom Ljubavi Mene zazivati za oproštenje... Ali pala bića više nisu bila sposobna to učiniti budući su bila totalno bez Ljubavi... I oni su bili isto tako nesposobni podmiriti ovu neizmjernu krivnju budući su oni, pošto su bili kompletno otvrdnuli (u njihovom duhovnom biću), bili izgubili njihovu samo-svjesnost i time više nikakav svjesni kontakt nije postojao sa Mnom. Nešto što je bilo stvoreno da bude živo je umrlo i bilo je nesposobno povratiti se k Meni uz svoj vlastiti napor. Zbog Moje Ljubavi, mudrosti i snage Ja Sam doista mogao iznova probuditi ova mrtva bića u krhki život... ali golemi prvobitni grijeh je ostao i držao je bića beskonačno udaljenima od Mene, i dok ova krivnja nije bila iskupljena kompletni povratak Meni je bio nemoguć. I onda opet, ni jedno palo biće nije bilo sposobno za ovo budući su oni bili kompletno bez Ljubavi; A ipak, njihov golemi prvobitni grijeh nije i vječno ne bi bio iskupljen budući su bića, kako su je jednom svojevoljno odbacili, bez Ljubavi. I iz ovog razloga svjetlosno biće je Sebe ponudilo dobrovoljno da iskupi ovaj grijeh budući je bilo puno Ljubavi, i Ljubav će uzeti na sebe sve kako bi udovoljila i pomogla tamo gdje vidi bijedu i patnju.Ako bi vi ljudi mogli procijeniti ogromnost prvobitnog grijeha vi bi također razumjeli zašto je opseg patnje, koji je daleko nadilazio ljudsku snagu, trebao biti otrpljen za iskupljenje ovog grijeha... kojeg ‘ljudsko biće’ ne bi nikada bilo sposobno podnijeti da mu Ljubav nije dala snagu, jer Ljubav je snaga, i jedino Ljubav je izdržala bol i patnju koju je ljudsko biće Isus bio dobrovoljno uzeo na Sebe.On je znao sve i stoga je također znao da nije bilo nade za pale duhove da se ikada povrate k Bogu i postanu sretni ako grijeh nije bio iskupljen... On je ponudio Sebe kao svjetlosno biće da ostvari čin Spasenja, jer kao svjetlosno biće On je bio sposoban shvatiti što Ga je očekivalo, ali Ljubav je bila veća nego sudbina kojoj se približavao kao ljudsko biće... Jer svjetlosno biće je znalo da bi Ono bilo u neprestanom kontaktu sa Mnom, i Ono je također znalo da bi Ga Ja neprestano opskrbljivao sa snagom, budući je Moja temeljna priroda Ljubav i prema tome Ja Sam bio prisutan u ljudskom biću Isusu sa Mojom temeljnom prirodom... ‘Ljudsko biće’ Isus je zasigurno očekivao jednu nezamislivu mjeru patnje i boli, ipak s obzirom na veličinu prvobitnog grijeha nebrojenih bića takva jedna pretjerana mjera patnje je bila nužna kako bi zadovoljila Moju pravdu koja nije mogla biti zaobiđena... ili bi Ja bio milosrdno izbrisao krivnju radi veće od najveće Ljubavi. Bijedno stanje palih bića je bez čina okajničke žrtve bilo ono vječnog trajanja... Isusova patnja, međutim, je trajala ograničeni period vremena i Isus je radosno Meni ponudio žrtvu, budući je On na taj način izbavio cijeli svijet od prvobitnog grijeha, premda svako biće sâmo odlučuje trenutak njegovog spasenja kroz njegovu volju. Isus je umro na Križu namjesto svih ljudi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ['Čin Spasenja je bio ostvaren za sva vremena… Ne treba biti ponavljano, on pokriva iskupljenje svih jednom-palih duhovnih bića budući Sam se Ja Osobno pobrinuo za to, poradi Moje Ljubavi Ja Osobno Sam htio otkloniti grijeh i pravde radi Sam napravio naknade za njega; Sve dok pali duhovi još postoje, Božanski Iskupitelj Isus Krist će također biti spominjan, i priznavanje Njegovog čina Spasenja će uvijek osloboditi ljude od krivnje njihovog prošlog otpadništva od Mene i, doista, nikakva daljnja žrtva okajanja neće biti potrebna pošto Sam Ja Osobno ostvario ovu žrtvu za cijelu vječnost… BD 7668], i Njegova neizmjerna patnja je osigurala svim palim bićima opraštanje njihova prvobitnog grijeha., BD 8715;

‘Grijeh prijašnjeg buntovništva protiv Boga (ovo se ne odnosi na Adamov grijeh, već na pobunu prvostvorenih u savršenstvu stvorenih anđeoskih bića) je bio toliko ogroman sam po sebi da bi vi bili nesposobni okajati ga, niti u vašem ograničenom niti u ljudskom stanju… Iz ovog razloga Sam Ja uzeo svu vašu krivnju na Sebe, sakupio Sam rezultat svakog zlog djela i opteretio Moje ljudsko tijelo sa njime, koje je onda okajalo vašu krivnju podnijevši jednu izuzetno bolnu smrt na Križu… Bio Sam potaknut od strane Moje Ljubavi pomoći vam…; … On je znao da se ogromna krivnja grijeha mora okajati da bi se zadovoljila Pravda Oca, Koji u očinski dom nije mogao primiti ni jedno dijete opterećeno krivnjom… On Mi je želio vratiti Moju djecu, On je želio platiti otkupnu cijenu za duše…; BD 6513;

‘Ja Sam Bog Ljubavi (1 Ivanova 4:8, 16) i milosrđa (Psalmi 130:7) ipak pravda (Psalam 89:14; 119: 142) je također dio Mojeg Bića, inače bi Moje savršenstvo moglo biti dovedeno u pitanje i prema tome također Moje Božanstvo. Da li razumijete što vam pokušavam reći?... Da Ja utjelovljujem svaku karakteristiku do najvišeg stupnja, i prema tome sve je učinkovito predmetom zakona vječnog reda, čiji Sam izvornik Ja Osobno, to jest, iz samog Mojeg savršenstva Ja Sam stvorio neizmjenjive zakone... Time svaka krivnja grijeha mora biti otklonjena, svaki grijeh treba biti okajan da bi se zadovoljila Moja pravda. Ali kako se to odnosi spram Moje Ljubavi i milosrđa, koja je tako beskrajno duboka da bi željela otpisati krivnju svakog grešnika?... Moja Ljubav je pronašla put... Sama Ljubav je izbrisala krivnju grijeha tako što je Sama napravila okajanje (ili ‘dala nadoknadu’) kako bi zadovoljila pravdu... Ljudsko biće je prihvatilo krivnju i podmirilo (u smislu: kompenziralo, platilo odštetu) za sve grijehe čovječanstva. Ja Osobno nisam zaustavio ovog čovjeka, jer On je bio motiviran sa Ljubavlju a Ljubav nikada ne smije biti spriječena ako želi sebe izraziti. Ja nikada ne bi prihvatio zastupničko okajanje da Mi ono nije bilo ponuđeno naračun Ljubavi, ili bi zakon vječnog reda bio narušen, budući se pravda ne bi podržavala, dok je jedan čin Ljubavi morao biti prihvaćen od strane Mene budući Ja nisam mogao odbiti Ljubav. Time je ljudsko biće okajalo ogromnu krivnju grijeha čovječanstva kroz jednu izuzetno groznu i mučnu bol i smrt na Križu. Ova osoba je bila bez grijeha i unatoč tome je neizrecivo trpjela za krivnju drugih... budući Me je On želio zadovoljiti sa Njegovom žrtvom, koju Ga je silna Ljubav potaknula podnijeti. I Ja Sam prihvatio žrtvu, i poradi Njegove Ljubavi izbrisao krivnju koja je bila opterećivala cijelo čovječanstvo; ... Moja Ljubav i milosrđe čine iznova sve ispravnim, i mogu to sada učiniti budući je žrtva na Križu najprije zadovoljila pravdu, time ona nije bila zaobiđena. Žrtva na Križu je bila učinkovito posljedica svih grijeha čovječanstva. Sve nepravednosti koja je počinjena na Zemlji, baš kao što je i grijeh prošlog otpadništva protiv Mene morao imati nezakonski učinak, prema tome se morao vratiti na bića koja su apsorbirala ove učinke i morali su ih trpjeti... Ljudsko biće Isus je učinio Sebe dobrovoljno raspoloživim da apsorbira koncentrirani teret grijeha i putem nadljudske patnje i agonije umanji učinke grijeha, i kroz Njegovu smrt ih konačno potpuno eliminira. Time zakon nije bio poništen, on je ništa doli bio ispunjen... Iz ovog razloga ljudskom biću može biti podareno potpuno oproštenje grijeha kroz Isusa Krista i može biti oslobođen od sve krivnje, iz ovog razloga Moja Ljubav i milosrđe mogu vladati bez isključivanja pravde. Jer Isus Krist je iskupio svijet od grijeha, budući je Njegova Ljubav spram čovječanstva bila silna i kroz ovu Ljubav Ja Sam bio potpuno zadovoljen.’ BD 5243;

‘Staza ka Golgoti je bila završetak Mojeg zemaljskog života, to je bila pobjeda i ostvarenje... to je bila najneugodnija i najgorča samo-po-žrtvo-vnost, jer svaki pojedinačni detalj do časa Moje smrti se jasno vidio u oku Mojega uma. Ja Sam znao za svu patnju i bol i unatoč tome Sam svjesno hodao ovom stazom. Ipak Ja Sam također vidio ogromnu nevolju grešne ljudske rase, nezamislivu krivnju grijeha i njezine posljedice su ležale kao akumulirani teret na Mojim ramenima i Ja Sam znao, kada bi otresao ovaj teret... što je zasigurno bilo u Mojoj moći i snazi... čovječanstvo bi se slomilo pod njime i nikada ne bi bilo sposobno samo se nositi sa teretom... Ja Sam znao kako bi ovaj teret grijeha mučio ljudsku rasu vječnostima i nikada joj ne bi dozvolio postići slobodu i blaženstvo... Ja Sam vidio ove agonije cijelog čovječanstva pred Mojim duhovnim okom i sažalio Sam se nad bijednim dušama. Iz ovog razloga Sam oslobodio ljudsku rasu od njezina tereta grijeha i hodao stazom do Golgote, uzeo Sam neopisivu patnju na Sebe kako bi okajao grijeh, koji je bio tako ogroman da bi jedino nadljudska patnja bila prikladna kao jedan čin okajanja. Prema tome, Ja Sam želio patiti i umrijeti za čovječanstvo i nikakvim sredstvima umanjiti Moju patnju...',BD 5643;

‘Moja patnja i smrt na Križu se nisu mogli zaobići, Ja Sam morao isprazniti čašu do dna, Ja Sam morao uzeti sve na Sebe kako bi čin Spasenja za vas ljude, da vas iskupi(m) od sve krivnje, bio ostvaren... Jedino Me znanje o vašem žaljenja vrijednom stanju uvjerilo da napravim ovu samo-žrtvu budući je Moje srce bilo ispunjeno sa Ljubavlju spram vas... i ova je Ljubav željela spriječiti užasnu sudbinu koja vas je očekivala nakon smrti vašeg tijela... Budući Sam Ja znao za ovu užasnu sudbinu, budući su Moje oči mogle svjedočiti blaženstvu kraljevstva svjetla baš kao i patnji i mukama u carstvu tame, i budući je Moja Ljubav pripadala vama kao Mojoj paloj braći Ja Sam tražio riješenje da bi odvratio vašu užasnu sudbinu... Ja Sam Osobno prihvatio svu krivnju i ponio ju na stazi do Križa... Štogod je fizički bilo učinjeno Meni je bilo više nego manje samo simbol onog što je čitav teret grijeha Meni značio, jedan ogromno mukotrpan, bolan i svladavajući teret, koji je učinio da padnem opet i iznova a kojeg Sam unatoč tome nosio sa najvišom Ljubavlju... Ja Sam uzeo na Sebe sav bol kojeg je Moje tijelo moglo izdržati, jer nosio Sam teret grijeha namjesto vas, želio Sam ostvariti okajanje kojeg bi vi neopozivo bili morali napraviti... što bi vi vječno bili nesposobni napraviti... Ja Sam patio i borio se, doista Sam znojio krv (Luka 22:44), gledao Sam u bezdane pakla, i strah i užas su kidali Moju dušu... Otrpio Sam sve što bi vi sami morali otrpjeti... I Moja Ljubav spram vas Mi je dala snagu izdržati do časa smrti. Nema poredbe za Moje muke, ni jedno ljudsko biće ne bi moglo patiti do ove mjere... Ali Ja Sam ponudio Sebe dobrovoljno budući Sam znao da ste jedino na ovaj način vi mogli biti oslobođeni od Sotoninih okova...', BD 6233;

‘Vi ne možete kontemplirati Njegovu patnju i smrt dovoljno često, i onda ćete se vi neprestano približavati Njemu kada uzmete u obzir da ste svaku bol koju je On bio uzeo na Sebe vi trebali otrpjeti kako bi dali odštete za golemu krivnju... i da vas je On iskupio od nje...’, BD 8463.

d) Razlog za izgovorene riječi na Križu: 'Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?!' (Matej 27:46 + Filipljanima 2:6-8):

Kao ljudsko biće Isus Ja Sam na Sebe uzeo ekstremnu bol, i Moja je sudbina bila najgorča smrt … Međutim, pošto Sam bio nesposoban patiti kao ‘Bog’ uzeo Sam prebivalište u ljudskoj čahuri koja je bila sposobna patiti i koja je također sakupila volju patiti namjesto Njegovih bližnjih ljudskih bića kako bi zadovoljio Moju pravdu, kako bi Njegovoj paloj braći otvorio put ka Meni. Ipak Njegova je volja bila slobodna… On nije bio prisiljen od strane Božanstva u Njemu ostvariti žrtvu koju je On htio učiniti za Mene… iako je Ljubav… Koja Sam bio Ja Osobno… bila uzrok zbog kojeg je On sakupio ovu volju… Ipak Ja Osobno nikad ne prisiljavam volju ljudskog bića niti to čini Moja Ljubav. Međutim, svatko tko ima Ljubav ne može drugačije nego ju zračiti. I tako, ljudsko biće Isus je, također, zračio Ljubav i pri tom je jedino želio ugoditi čovječanstvu. Otud je On jedino uvijek želio što bi pomoglo ljudima da postanu blaženo sretni. Volja ljudskog bića Isusa je bila slobodna… ipak On je potpuno sebe podredio Meni i Mojoj volji. Posljedično tome, Njegova volja nije mogla biti drugačija od Moje. Jer Ljubav u Njemu je bila toliko moćna da se stopila sa Vječnom Ljubavlju, sa Mnom… Tako Sam Ja Osobno bio u Njemu, i Ja Osobno Sam ostvario u Njemu čin Spasenja (2 Korinćanima 5:18, 19)Pa ipak, ljudsko biće Isus je morao Sam donijeti konačnu odluku kada se odvažio na najteže putovanje… put do Križa. I premda Sam Ja, Vječna Ljubav, bio u Njemu, Moj se Božanski Duh povukao, to jest, Ljubav… Duh… Ga više nije nagonio na djelovanje; on je šutio i prividno napustio ljudsko biće Isusa da se bori Sam … I to je bilo najteže od svega, činjenica da se čovjek Isus osjetio samim u Njegovoj patnji a ipak je hodao putem sve do kraja… On nije bio sam, jer Ja nikad ne bi bio u stanju Sebe ponovno razdvojiti od Njega, Koji je postao jedno sa Mnom (Ivan 10:30)… Ali Ja više nisam Sebe izražavao budući je okajanje izvornog grijeha potrebovalo izuzetnu količinu ljudske patnje i muke koju je ljudsko biće Isus rado uzeo na Sebe, i prema tome je žrtva okajanja bilo djelo najmilosrdnije Ljubavi koja je ikada bila ostvarena na Zemlji. I ti su bolovi trajali sve do Njegove smrti na Križu i natjerali su Ga izjaviti ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio…’ (Matej 27:46) Ja Sam bio u Njemu ali Ja nisam govorio, pa ipak bilo je to jedino tijelo koje je patilo dok Me Njegova duša opet prepoznala, kada je On rekao ‘Dovršeno je…’ (Ivan 19:30) i ‘Oče, u Tvoje ruke predajem Svoj Duh…’ (Luka 23:46)…Tijelo je trpilo sve do kraja i Ja Sam Sebe morao udaljiti tijekom tih sati ili bi Njegova već produhovljena duša bila učinila tijelo neosjetljivim na bol, budući je Moj Duh nesposoban patiti. I ljudsko biće Isus je već bio ostvario produhovljavanje duše i tijela kao rezultat Njegovog načina života na Zemlji… ali svrha i cilj Njegovog zemaljskog napretka je bilo iskupljenje krivnje grijeha, što je bilo jedino moguće putem ekcesivne količine patnje i boli… Zbog toga se ‘Božanstvo’ povuklo i ostavilo ljudsko biće Isusa Njegovim mučiteljima, koji su uistinu izvršili najsramotniji posao namjesto Mojeg protivnika, pošto je Isus Osobno to želio tako ['Isus je, međutim, bio savršen kao što je Njegov Otac na nebu savršen… a ipak ona se i dalje nalazila na Zemlji posred grijeha… Njegovo kraljevstvo je bilo kraljevstvo svjetla, Zemlja je bila Sotonino kraljevstvo, i u ovom kraljevstvu je svjetlosna duša dopustila sebi da bude zlostavljana. I najčišće i najjarkije Biće Koje je ikad živjelo na Zemlji je bilo užasnuto. Ona je sebi morala dopustiti da bude dodirnuta rukama prema kojima je osjećala odvratnost, budući su se one pružale iz pakla i ščepale ju, ona je morala čuti škodljive riječi; bila je učinkovito odvojena od svojeg svijeta i potpuno na nemilost tami, što je zasigurno bila njezina vlastita volja od vječnosti kako bi ostvarila djelo Spasenja, pa ipak to nije bilo manje grozno, jer bilo je to biće užasnuto i mučeno do točke iscrpljenosti… Zato je Isus uzviknuo: ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto si Me ostavio…’ (Matej 27:46) U tom trenutku ona se više nije sijećala svoje misije, ona je jedino osjećala odvojenost od Boga, od svjetla, za Kojim je žudjela i Kojeg je zazivala u svojoj nevolji…', BD 5092]… Jer Njegova se je duša sama od sebe ponudila sići na Zemlju kako bi izvršila žrtvu okajanja za Njegovu palu braću; ona se ponudila uzeti tijelo kako bi prihvatila ove gore spomenute neizmjerne bolove i mučenja pošto je jedino ljudsko biće bilo sposobno patiti. I Ja Sam prihvatio žrtvu pošto je ona, naposlijetku, bila izvršena od strane ‘Ljubavi’… koju se nikad ne može odbaciti. I ‘Ljubav’ je ostala u Njemu sve do Njegove smrti, pa makar Ona više nije dopustila Svojoj snazi da se izrazi… Tako Sam Ja Osobno morao također biti u Njemu, čak ako Sam i ostao nijem na kraju tako da bi čin Spasenja mogao kulminirati: da je ljudsko biće dopustilo Sebi biti raspeto za Njegovu bližnju braću… da je On doista podnio žrtvu koju Sam Ja prihvatio kao čin okajanja za cijelu ljudsku rasu… Nikakva ‘Božanska snaga’ za Njega nije umanjila žrtvu, jer Sama je ‘Ljubav’ ostala tiha, iako je bila potpuno zaposjela ljudsko biće Isusa…I ovo, također, je tajna koju vi ljudi niste još sposobni dokučiti… Čovjek Isus je morao okusiti najveću patnju: osjetiti se usamljenim i odbačenim. I baš je ova patnja okajala grijeh kojim je svako biće sebe opteretilo kada je napustilo Mene, Koji Sam im dao svu Svoju Ljubav, koju su oni odbacili. Ljudsko biće Isus je trebao doživjeti ovu patnju, i prema tome je On izgovorio riječi ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio…’ (Matej 27:46), BD 7764;

'Vi ljudi niste sposobni čak ni blizu zamisliti tu količinu patnje, jer Ja Sam se osjećao odbačenim od strane Božje snage, Ja… Koji Sam uvijek bio ujedinjen sa Ocem… Sam sam morao hodati stazom koja se činila bez kraja ali kojom Sam se unatoč tome zaputio u beskonačnoj Ljubavi budući Sam sažaljevao ljudsku rasu i znao Sam da je jedino ova Moja žrtva mogla donijeti spasenje čovječanstvu…;Znao Sam da je On Sebe samo udaljio od Mene tako da ne izvrši prisilu na Mene kao ljudsko biće, jer jedino je ljudsko biće Isus bilo sposobno patiti i ova patnja donijela izmirenje sa Ocem.', BD 8964;

'Ja Osobno Sam bio u ovom ljudskom biću, Ja Osobno, Vječna Ljubav, Sam ostvario djelo Spasenja, budući je jedino Ljubav bila sposobna napraviti takvu žrtvu, jedino je Ljubav mogla podnašati muke križa, i jedino je Ljubav mogla pronaći snagu da strpljivo ustraje i pretrpi u potpunoj svjesnosti sve do Njegove smrti… A premda je čovjek Isus izgovorio na Križu riječi, ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio…’ (Matej 27:46; Marko 15:34) bilo je to, naposlijetku, jedino proglašenje da Ga Božanstvo u Njemu nije prisililo na Njegovu akciju nego da je ljudsko biće Isus dobrovoljno ponudio žrtvu namjesto Njegovih bližnjih ljudskih bića, da Ga je ljubav unutar Njega motivirala da nastavi ali da Ja nisam onemogućio Njegovu slobodu misli i djelovanja.', BD 7083;

'Moja bol i Moja smrt na Križu su bili neopisivo mučenje i svaki opis patnje je samo blijeda poredba sa Mojom stvarnom patnjom pošto Sam Ja unaprijed vidio svaku fazu Mojeg čina Spasenja, znao Sam što će biti Moj posljednji zadatak i nisam imao ponovno osiguranje da bi Mi smanjilo bol pošto Sam posljednje sate morao patiti kao ljudsko biće jedino. Ja Sam zasigurno imao svu snagu pošto Me je Božja, Moga Vječnog Oca, snaga Ljubavi prožimala sve do kraja, ali koristeći se Svojom voljom Ja osobno nisam iskoristio snagu Ljubavi, nisam prihvatio njezin učinak kako bi uz njezinu pomoć smanjio ili olakšao bol, inače čin Spasenja, koji je zahtijevao najveću količinu patnje kako bi se iskupio izvorni grijeh čovječanstva, ne bi bio u postpunosti valjan… I Božanstvo u Meni je znalo Moju volju i dopustilo Mi je produžiti, Ono je povuklo Sebe pošto je bila Moja volja ostvariti najveći stupanj Ljubavi za čovječanstvo, što je opet bilo jedino za Moga Oca, za Kojim sam čeznuo za vrijeme najveće agonije, za vrijeme najstrašnije patnje a posebice tijekom posljednjih minuta Mojeg fizičkog života… I ta čežnja se povećavala pošto Ja više nisam koristio Njegov učinak, Njegovu snagu Ljubavi… I u toj žudnji za Njime, za Mojim vječnim Ocem, uzviknuo sam riječi ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto si Me ostavio?...’; ... I ako je sâma ‘Ljubav’ ostala šutljiva to je bilo jedino zato što je bilo nužno radi zaključivanja čina Spasenja, tako da bi smrt onda mogla biti potvrđena od strane svih ljudi u Njegovoj blizini… tako da bi Njegovo tijelo moglo biti postavljeno u grob odakle je On ponovno uskrsnuo trećeg dana… Svaki izražaj Božjeg Duha na kraju bi još mogao prouzročiti da ljudi posumnjaju u Isusovu smrt na Križu, pošto bi oni onda bili prepoznali Njegovu vezu sa Mnom i vjera u čin Spasenja bi onda bila prisiljavajući rezultat, ali to je trebala biti slobodna odluka volje...', BD 8201.

e) Što ljudi, tj. pali anđeli kao 'duše' u čovjeku, imaju od te žrtve, što im je time omogućeno?! – 1 (potpuno oproštenje grijeha)

‘... ljudi koji se potpuno i svjesno okoriste žrtvom ljudskog bića Isusa mogu postati slobodni od SVE krivnje, koji polože njihov teret grijeha kod Njegovih stopala i radi Njegovog raspeća traže oproštenje... Priznavanje i svjesna ispovijed grijeha su nužni kako bi se našlo potpuno oproštenje grijeha (Rimljanima 10:9, 10). Žrtva ljudskog bića Isusa je bila tako golema i Njegova Ljubav spram čovječanstva tako silna da je Moja pravda bila poslužena i Moja Ljubav i Moje milosrđe su mogli izroniti na površinu... Time su ljudi koji priznaju Božanskog Iskupitelja Isusa Krista i pokajnički zakorače pod Njegov Križ slobodni od SVE krivnje... što znači da su svi grijesi kojima su bili opterećeni oprošteni... Oproštenje grijeha, međutim, naznačava namirenje (isplaćenje duga), kompletno brisanje onog što je u stvari trebalo biti napravljeno... Oproštenje naznačava poništavanje, rasterećivanje, ponovnu uspostavu stanja prethodno počinjavanju grijeha... i svaka posljedica prekršaja je ponešena (ili ‘istrpljena’) od strane osobe koja prihvaća krivnju. Time je Isus Krist uzeo na Sebe sve grijehe i ponudio Meni okajanje za njih. Svaki rezultat grijeha će biti neutraliziran od strane Njega...’,BD 5243;

f) Što ljudi, tj. pali anđeli kao 'duše' u čovjeku, imaju od te žrtve, što im je time omogućeno?! – 2 (Izbavljenje od protivnika i osnažena volja; Kološanima 1:13, 14; Ivan 1:12):

'Iskupljenje svih duša je jedino moguće kroz Isusa Krista, i to je zašto je Isus Krist čovjek podnio raspeće za sva pala duhovna bića i stekao blagoslov osnažene volje, kojeg svako biće može prisvojiti čim je ono kao ljudsko biće iznova postiglo stadij slobodne volje. I ovo izuzetno radosno znanje je dostavljeno vama ljudima. Jer sada ste vi obaviješteni da niste beznadežno izgubljeni, da za vas postoji staza uzlaza, nazad u kuću vašega Oca... staza do Kristova Križa, kojom se treba bez dvojbe zaputiti ali koja vam također osigurava kompletno izbavljenje. Ako se, međutim, vi ne zaputite ovom stazom onda isto tako nećete pronaći iskupljenje, vi nećete biti oslobođeni od vašeg protivnika a to će značiti da vi nećete nikada biti sposobni ući u kraljevstvo svjetla budući će vaša krivnja grijeha spriječiti vaš ulazak. Vi sami ćete biti nesposobni sebe osloboditi od ovog grijeha, ali vi ćete ga biti sposobni donijeti pod Križ, do Isusa Krista, Koji je prolio Njegovu Krv za vašu krivnju i na taj način vas također otkupio nazad od Božjeg protivnika.' BD 7950;

'Kroz Njegovo raspeće On je iskupio ogroman grijeh, posljedica kojeg je vaša zavezana i slaba volja... Ako ste vi prema tome oslobođeni od ove krivnje slabost volje je svladana također, i kroz Isusovo iskupljenje vi također posjedujete snagu da živite vaš način života sukladno Mojoj volji.'BD 8418;

'Ja jedino zahtijevam priznavanje Isusa kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta u Kojem Sam Ja Osobno ostvario čin Spasenja za ljude, kako bi onda bio sposoban podariti im blagoslove čina Spasenja koji se sastoje od snaženja volje ljudskog bića, od toga da bude sposoban primiti snagu da postigne ponovnu preobrazbu u Ljubav.', BD 7369.

g) Kako iskoristiti blagoslove stečene na Križu?!:

ŽIVA VJERA U ČIN SPASENJA:

‘Ja Sam ponio SVE vaše grijehe namjesto vas, Ja Sam uzeo na Sebe SVU patnju i nedaću koju bi vi bili trebali nositi kao pokoru za vaš izvorni grijeh... I život SVAKE osobe može biti oslobođen od brige i patnje ako on izruči njegov grijeh Meni Osobno, da Sam Ja također mogao ponijeti njegovu krivnju namjesto njega. Ipak on mora moliti sa apsolutnom vjerom, on mora znati da Ja ne želim da ljudi pate... ali Ja ne mogu odvratiti njegovu patnju protivno Mojem vječnom redu ako je njegova vjera i dalje tako nemoćna da njegov poziv ne doseže Moje uho, ako on i dalje dvojbi Moju Ljubav ili Moju moć... Ja MOGU pomoći SVIM ljudima i ŽELIM pomoći SVIM ljudima. I ako je vaša vjera živa onda iskoristite Moje osiguranje i izručite Mi sebe... Vaš prvi postavljeni uvjet je živa vjera u Moj čin Spasenja (!!!), vi trebate biti uvjereni da Sam Ja odnio vaše grijehe, da Sam Ja uzeo SVU vašu patnju na Sebe Samoga i umro na Križu tako da vi možete biti slobodni od njih. Jedino onda će sva vaša sumnja nestati, jedino onda ćete vi sebe povjeriti Meni sa kompletnom vjerom, i jedino onda vam Ja mogu oduzeti vašu patnju i iskupiti vas od grijeha i smrti. Jer jedino onda ste vi ostvarili vaš povratak k Meni, jedino onda ćete Me vi priznati (prepoznati) u duhu i u Istini.’, BD 6508;

'Vjera u Isusa Krista i Njegov čin Spasenja je preduvjet za osobu da Ga zaklinje za blagoslove čina Spasenja. To je zašto jedan nevjernik ne može pronaći iskupljenje, jer Isus Krist Osobno mora osnažiti čovjekovu volju da sebe oslobodi od protivnika… Ja jedino zahtjevam priznavanje Isusa kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta u Kojem Sam Ja Osobno ostvario čin Spasenja za ljude, kako bi onda bio sposoban podariti im blagoslove čina Spasenja koji se sastoje od snaženja volje ljudskog bića, od toga da bude sposoban primiti snagu (Ivan 1:12) da postigne ponovnu preobrazbu u Ljubav (Matej 5:48)…', BD 7369;

‘Nije dovoljno samo izgovarati Isusovo ime sa vašim ustima kako bi bili oslobođeni od vaše krivnje... Vi Mu morate sami pristupiti, vi morate sebe izručiti Njemu sa dječjim povjerenjem i u svjesnosti o vašoj pogrešci i iskreno Ga zaklinjati da vas On prihvati, da je On također mogao proliti Njegovu Krv za vas, i vi morate strpljivo čekati na Njegovo oproštenje... I težina vaše krivnje će otpasti, oslobađajući put do svjetla i otvarajući za vas kapije u vječno blaženstvo... Ako bi samo vi vjerovali kako je Njegovo ime sve, da će vas zazivanje Njegova imena u vrlodubokoj vjeri podići iz sve nevolje koja je rezultat grijeha koji vas i dalje pritišće...’, BD 6850.

SLOBODNA VOLJA:

'I Isus, ljudsko biće, je zadovoljio ovu pravdu kroz žrtvu na Križu… Isus, čovjek, je nevjerojatno patio i umro najgorčom smrću na Križu kako bi okajao za grijeh jednom palih bića... ... Međutim, vi niste odmah iskupljeni, budući je vaša slobodna volja prouzročila vaše otpadništvo od Mene i time slobodna volja mora također biti voljna vratiti se Meni; vi morate postati svjesni vašeg prošlog grijeha i zaklinjati Me u Isusu za oproštenje, ili ćete ostati opterećeni vašom krivnjom i vaš ulazak u kraljevstvo svjetla će vam biti zanijekan... Opet i iznova ste vi ljudi obaviješteni o Isusu Kristu i Njegovom činu Spasenja i duhovna misija Isusa, čovjeka, vam je objašnjena i potkrijepljena. Pa ipak, vi morate u to vjerovati, jer vama ne može biti dan dokaz pored činjenice da ćete vi... jednom kada ste stekli iskupljenje kroz Isusa Krista... sami steći potpuno razumijevanje o njemu, budući, kao rezultat iskupljenja kroz Isusa Krista, djelovanje Mojega Duha nije spriječeno, koje će vas naknadno uvesti u svu Istinu (Ivan 16:13; 14:26), i ovo je siguran dokaz da ste bili iskupljeni od vašeg prvobitnog grijeha... Ali najprije se morate zaputiti ka Križu vašom vlastitom slobodnom voljom, vi morate biti voljni to učiniti i željeti pripadati krugu onih koji su bili iskupljeni kroz Isusovu Krv...’, BD 8222;

‚Ja Sam umro za sva ljudska bića... pod uvjetom da oni žele prihvatiti Moj čin Spasenja... Moja Riječ je Istina, i ni jedna neistina se nikada ne može pronaći u činjenici da Sam umro za sva ljudska bića, da Sam iskupio sve ljude od njihovih grijeha... Ali njihova slobodna volja treba odlučiti da li oni žele biti iskupljeni, da li oni žele prihvatiti Moje djelo Ljubavi, budući Ja ne ograničavam volju... Prema tome svo čovječanstvo je moglo biti slobodno od grijeha da je vjerovalo u Moj čin Spasenja, baš kao što jeste i ostati će u najdubljoj tami i predmetom njihovih grijeha ako Me odbace kao Iskupitelja čovječanstva. I iz ovog razloga većina čovječanstva sada živi u grijehu, ono je bez oproštenja budući više ne priznaje Mene, i stoga je Moj čin Spasenja postao neučinkovit za čovječanstvo… Jedino čovjek koji prihvati Moj dar milosti će također postati slobodan od njegovih grijeha, budući Sam Ja ponio njegov grijeh za njega, Ja Sam patio zbog njega i prihvatio raspeće…Premda Sam umro za svakoga, svatko Me ne prihvaća... Ja Sam uzeo svačiju krivnju na Moja ramena, ali ne osjeća se svatko kriv i prema tome ne postavlja njegov teret na Mene. I stoga oni će također biti nesposobni pročistiti njihovu krivnju, budući je previše ogromna da bi to sami napravili, budući oni sada nadodaju krivnju odbacivanja Moje Ljubavi... Ali kako se oni mogu nadati oproštenju njihovih grijeha? Kako mogu ljudi vjerovati da oni mogu postati slobodni od krivnje bez njihovog vlastitog doprinosa, bez njihove vlastite slobodne volje?...Žrtva Moje Ljubavi za vas, pročišćavanje od sveg grijeha kroz Moju Krv je jedan nezamislivo značajan blagoslov za vas ljude. Ali vi morate također željeti primiti Moju Ljubav, vi ju ne bi trebali odbaciti, inače ona ne može ostvariti učinak u vama, inače Ja ne mogu iskupiti krivnju grijeha, inače će vaši grijesi ostati sa vama sve dok ne promjenite vaš um i priznate Me kao vašeg Božanskog Spasitelja, Koji je umro na Križu da bi vas iskupio. AMEN‘, BD 3277;

'Vi se morate zaputiti stazom do Križa vašom vlastitom slobodnom voljom, u slobodnoj volji vi morate tražiti za oproštenje vaših grijeha, i u slobodnoj volji vi morate žudjeti vaše spasenje i pristupiti Mi u Isusu Kristu. I ono će vam biti dano...’, BD 7781;

‚Ali jedino vaša volja iskorištava blagoslove čina Spasenja, kada vi slobodno ispovijedate vašu vjeru u Njega, Koji je umro u vaše ime na Križu... kada priznajete Mene Osobno u Isusu Kristu i stoga hoćete da Sam umro za vas. Onda ćete uistinu biti oslobođeni od stanja ograničenja, vi ćete otići sa ove Zemlje iskupljeni i ući u kraljevstvo gdje možete biti neizmjerno aktivni i sretni u svjetlu i snazi.‘ BD 6938.

SVJESNA ŽELJA DA ČOVJEK BUDE ISKUPLJEN:

‘Otud je jedino Ljubav mogla napraviti ovu žrtvu, i prema tome nije to bila smrt na Križu kao takva nego Ljubav za čovječanstvo koja je bila dokazana ovom smrću koja je bila prihvaćena od strane Boga kao okajanje... Ja Sam prolio Moju Krv za vas ljude i time Sam ispravio vaša djelovanja, Ja Sam uzeo grijeh na Sebe i patio zbog njega... Ali vi također morate napraviti vaš dio, vi trebate biti voljni postati iskupljeni Mojim raspećem. Vi morate željeti da je ovaj čin milosti bio također ostvaren za vas, vi trebate iskoristiti blagoslove priznavajući Mene i Moj čin Spasenja i voljno se sjediniti onima za koje Sam Ja umro na Križu. Bez ovog priznavanja i vaše volje, vi jeste i ostajete nagrđeni ovom krivnjom grijeha i okovani za onoga (Sotonu) koji je prouzročio vaš pad. Ja doista jesam ostvario čin Spasenja za sve vas ali jedino vaša vlastita volja ga može napraviti učinkovitim za vas budući vi ne možete biti iskupljeni protiv vaše volje od grijeha kojeg ste dobrovoljno počinili. Vi morate stupiti pod Kristov Križ, vi Me morate priznati i pozvati Me, vi Mi morate priznati vašu krivnju grijeha i zatražiti da ju Ja ponesem umjesto vas i otklonim ju sa Mojom Krvlju... I sva će vaša krivnja biti oproštena poradi Moje Ljubavi.’, BD 5478;

'To je zašto Sam se Ja spustio na Zemlju u ljudskom biću Isusu, kako bi vas oslobodio ogromne krivnje grijeha i Ja Sam umro na Križu kako bi vas iskupio od velike krivnje koja čini da svi vi uzdišete dok živite na Zemlji... Ja Sam umro namjesto vas... ali vi morate htjeti pripadati onima za koje Sam umro... Otud se vi također morate zaputiti stazom do Križa, vi morate uspostaviti kontakt sa Isusom Kristom Koji je završio Njegov život na Zemlji na Križu... Onda će On hodati pored vas i uvesti vas u Njegovo kraljevstvo koje je On obećao svima onima koji vjeruju u Njega.’, BD 6850;

‘Stoga Sam podnio žrtvu kompenzacije u vaše ime, tako reći Sam Osobno platio za krivnju vašeg prošlog otpadništva od Mene u ljudskom biću Isusu (2 Korinćanima 5:18, 19), i ponudio Sam Mojem protivniku otkupninu za vas da vas oslobodim ako za to sami tražite... Ali vi također morate izgovoriti ovaj zahtjev, vi morate željeti doći k Meni, i vi morate htjeti pripadati onim dušama koje sam ot-kupio od vašeg gospodara...’, BD 6860.

SVJESNO PRIZNAVANJE:

'I time je On ponudio ljudima dar, golemost kojega oni ne mogu prosuditi na Zemlji, i On jedino traži njihovo priznavanje Njegovog čina Ljubavi, njihovo priznavanje Njega Samoga i njihovo svjesno otvoreno priznavanje Njegova raspeća... On traži da Ga imaju na umu u sva vremena... Ljudi ne bi trebali ovo zaboraviti, oni bi uvijek trebali imati na pameti da bi bez Njega oni bili izgubljeni jedno beskonačno dugo vrijeme...', BD 3635;

'Zato sada svako ljudsko biće može sebe osloboditi od njegove krivnje ako prizna Mene Osobno u Isusu Kristu i prihvati blagoslov čina Spasenja... ako vjeruje u Njega i također da Sam Ja umro u Njemu za vas kako bi vas oslobodio.', BD 7748;

‘Vi nikada ne bi bili slobodni bez čina Spasenja Isusa Krista... Ove riječi vam moraju biti rečene opet i iznova, i vi morate znati kako niste slobodni, da vas Moj protivnik (Sotona) i dalje drži u ropstvu... I sada Moj protivnik drži biće u zarobljeništvu, ono sebe više ne može osloboditi. Biće mora biti pomognuto budući je samo po sebi preslabo da bi sebe razdvojilo od njega. I ova se pomoć jedino može naći u Isusu Kristu... Ako vi ljudi želite postati slobodni, što ste sposobni ostvariti u zemaljskom životu, onda morate zazvati Isusa Krista za pomoć. Vi Ga morate priznati kao pobjednika nad protivnikom, vi Ga morate priznati kao zemaljsku posudu koja je bila iskorištena od strane Mene da bi se borio protiv Mojega protivnika... vi Me morate tražiti u Isusu da vam opet dam snagu koju ste bili odbacili u prošlosti. Ali vi ne možete primiti ovaj dar bez priznavanja čina Spasenja, budući jedino tako čineći vi nalazite opraštanje za užasan grijeh otpadništva od Mene. Jer žrtva na Križu je bila iskupljenje ove ogromne krivnje...’, BD 7034;

‘Posljedično tome pala duša sebe kažnjava ako ne prihvati Spasenje kroz Isusa Krista, ako odbija prihvatiti Njegovu žrtvu... SVI grijesi će biti oprošteni, SVO ograničenje slobode će biti oduzeto od njega i SVO okajavanje izbjegnuto kada ljudsko biće sebe postavi pod Kristov Križ, kada dozvoli sebi biti iskupljenim pomoću Njegove Krvi, koju je Isus Krist prolio za sva ljudska bića i njihovu krivnju. On je podnio ovu ogromnu žrtvu iz Ljubavi za čovječanstvo budući je On znao za beskonačno dugu stazu patnje u onostranom. On se sažalio na izuzetnu nevolju bića u onostranom, On ju je želio umanjiti, On je želio iskupiti krivnju kako bi vodio ljude spram vječnog blaženstva, da bi im dao vječnu sreću. Kristova smrt na Križu je otkupna cijena za vječni život i SVA krivnja je bila okajana njome... Ipak jedan je neizbježan preduvjet... da ljudsko biće prizna ovaj čin Spasenja tako da će njegova krivnja biti dio krivnje za koju je Isus Krist platio Njegovom smrću na Križu... Inače će on ostati nepromijenjen i nakon fizičke smrti ju ponijeti preko u duhovno kraljevstvo kao teret, kojeg biće ne može nikada otkloniti budući ono ne može pronaći snagu da sebe iskupi. I prema tome je Isus Krist jedini put do vječnog života (Ivan 14:6), bez Njega će biti bijeda ali spasenje sa Njime... bez Njega je ljudsko biće slabo i njegova se volja protivi Bogu, sa Njime on stremi spram Boga i može primiti Njegovu snagu od Njega, povećanu snagu volje koju je Isus kupio na Križu za njega. I iz ovog razloga je Isus Krist Spasitelj svijeta, Spasitelj svih ljudi koji polože njihov grijeh i sebe same pod Njegova stopala, koji vjerno sebe povjere Njemu i zatraže Njegovu pomoć... Isus Krist je podnio ovu žrtvu na Križu za njih tako da oni mogu biti oslobođeni od SVE krivnje i grijeha. AMEN’ BD 2929.

SVJESNO ZAZIVANJE:

‘…ako je Krist prolio Svoju Krv za vas također, koja je kompenzirala za vašu veliku krivnju grijeha... Budući vi svjesno trebate potraživati blagoslove, vi Ga svjesno morate prihvatiti kao Božanskog Iskupitelja, predati vašu krivnju Njemu i zatražiti Ga za oproštenje, budući Smo On i Ja Jedno (Ivan 10:30).’   BD 8731;

'Vi ste bili iskupljeni kroz smrt Isusa Krista, i nijedno jedino biće u cijelom svemiru nije bilo isključeno iz ovog iskupljenja, jer On je ostvario Njegov čin za sve jednom pale duhove, On ga je ostvario za sve ljude prošlosti, sadašnjosti i budućnosti... Ali biće osobno ga mora priznati, ono mora svjesno zahtjevati blagoslove čina Spasenja... Ali sâmo ljudsko biće mora željeti da je čin Spasenja bio ostvaren za njega, on treba sebe svjesno postaviti pod Kristov Križ, on Ga treba priznati kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta, u Kojem je Bog bio očitovao Sebe kako bi bio sposoban postati ‘vidljiv’ Bog za sva Njegova živa bića...' BD 7950;

I tako je svatko tko priznaje Božanskog Iskupitelja Isusa Krista započeo put povratka u Očevu kuću, jer on istovremeno priznaje Mene Osobno u Njemu i, kao rezultat čina Spasenja, njegov je izvorni grijeh iskupljen. On će prema tome također biti primljen u Moje kraljevstvo, Ja ću susresti Moje dijete kao Otac, jer Ja Osobno se nikad nisam odvojio od njega, Ja Sam samo prihvatio njegovu volju koja se okrenula od Mene pošto je bila slobodna. I stoga slobodna volja mora ponovno postati aktivna i težiti povratku ka Meni. To je prikazano od strane čovjeka kroz njegovo svjesno priznavanje Isusa Krista i Njegovog čina Spasenja i svjestan odnos sa Njime time što Ga zaziva i traži za izbavljenje. Jer on zna kako je ograničen sve dok još nije pronašao Mene u Isusu Kristu.' BD 7147.

www.zastocistaistina.com