Lorens dragi, Isus!
Evo mene, s mojim izvještajima s mog malog vinograda i cjelokupnim svjedočanstvom, općenito oko mog posla. Unaprijed se ispričavam zato što će zasigurno mail biti dugačak, jer imam štošta za reći i time proslaviti Isusa našeg.
Isus me ‘gurnuo’ u frizerstvo ne samo poradi frizura; moj najvažniji posao je pozivati ljude na obraćenje, na spasenje te smjelo obznaniti Riječ Božju.
Odmalena sam znala da ću biti frizerka, nisam znala što to nosi sa sobom, to nije jednostavno, pogotovo u današnje vrijeme. Odgovornost, očekivanje ljudi, komunikacija, povjerenje… Itd.,… Sve to nosi svoje i stvara teret ako si bez Krista. I pravi si sretnik ako doista naletiš i na pravog poslodavca. Dugo sam bila svezana od duha straha, bila sam užasno, ukočenost mišića i težina u srcu, previše razmišljanja, a moram raditi taj posao u kojem ne smijem pokazati strah i u kojem mora biti komunikacije… Bila sam totalni antifrizer. Nisam bila čak ni pretežno talentirana…
Radila sam godinu dana u jednom frizerskom na Laništu (tu sam upoznala svoju sadašnju šeficu Y, radile smo zajedno kratko vrijeme i ona je otvorila svoj salon). Tamo sam imala puno kolegica i naučnica… No, nisam bila za tu ekipu, radile su spačke, natjecale se, tračale su, šefica je bila isto takva i gušilo me to, venula sam, i tada sam rekla Isusu da želim ono što je najbolje za mene od Njega i da mi On da posao koji mi želi dati i zanimanje koje ću doista voljeti i time Mu predala situaciju.
Nakon mjesec dana Y me pozvala na kavu i rekla je da me treba nešto pitati. Odmah sam znala što. Naravno da sam prihvatila. Hvala Isusu!
No, nije tu još ‘happy end’. :’)
Planine straha još su se nazirale, gledala sam u njih stalno i bile su sve veće i okruživale me, ogradile me i spriječavale da vidim horizont od njih i zaklanjale mi sunce. Protivnik mi je stalno šaputao da nisam za to zanimanje, ovo, ono, još sam imala i dosta hladne klijente, sve me pogađalo, bila sam baš osjetljiva. U jednom trenu sam odustala. Bila sam gotovo svladana. I Y sam rekla da odlazim, no, ona jednostavo nije htjela odustati. Puno puta me pitala jesam li sigurna, ali zbog tog stanja u kojem sam bila tada svaki puta sam rekla ‘Da, sigurna sam.’
Željela sam pobjeći… Ne znam ni sama kamo. Koliko god da sam bježala uvijek bi iz daljine vidjela te planine. Jer, kamo god da odeš ili nađeš drugi posao uvijek će problem biti isti.
I, tako su mi u misli došle te činjenice i spuštale su se polako u srce. Razdanilo mi se. I pritjecale su misli: “Kako ćeš inače prilaziti ljudima i govoriti im o Spasenju? Zar je tvoj Otac preslab da bi riješio taj problem!? Ti možeš biti potpuno slobodna! Nastavi se boriti, ustraj!”
I rekla sam Y da ipak ostajem, nitko sretniji od nje u tom trenutku…
Donijela sam jasnu odluku, odbacujem strah potpuno, težinu u prsima i srcu. Stavila sam na sebe svu bojnu opremu, istjerivala demone straha i brige i prošlosti i govorila Riječ Božju i sebe sam vidjela potpuno drugačijom. Konačno sam vidjela sebe i Isusa u sebi. Ponekad sam se znala obeshrabriti, jer na planini je bilo divova i zvjeri, ali oni su se postepeno smanjivali dok nisu potpuno nestali – kao da ih nikada nije ni bilo, jer je bio jači Onaj Koji je u meni, nego onaj koji je u svijetu. Predala sam Mu salon, ljude, svoje ruke, svoja usta, svoju volju, šeficu. Rekla sam Mu da neka On radi mojim rukama i da ja radim s Njime kao Noa, jer Noi je bilo zadovoljstvo raditi s Gospodarom.
U kratkom periodu spustila se velika milost i blagoslov u moj život i posao. Y mi je povisila plaću već 2x i uz to svaki mjesec primam stimulaciju + bakšiš. Šefica me nekada zna pustiti ranije s posla ako nema klijenata. Rekla mi je “Monika, nemoj nikada otići od mene!” i “Monika, ja ne da tebi vjerujem sto posto, nego milijun posto.”
I tim više mi se blagoslovi množe, jer ispovijedam vjeru u Isusa Krista u salonu. Tamo je glavna ‘žiža’. Ljudi stalno ima.
Tu je počeo moj Ekballo nešto prije Ekballa, jače djelovanje. A kada je krenuo stvarni Ekballo nakon nekog vremena samo sam pojačala.
,,,
A evo i svjedočanstsva:
Dolazi kod mene na šišanje jedan X. Ima otvoreno srce i često imam duhovne razgovore s njim, a on je onako rekla bih nevinijeg srca i vidim da prima od mene gotovo sve što kažem o Isusu i Spasenju. Rekao mi je zadnji puta da mu je uvijek zadovoljstvo razgovarati sa mnom jer ulazim u dubine. Njemu sam dala knjižicu Mesija – Spasitelj čovječanstva i tu sam prvi puta vidjela oduševljenje zbog Očeve Riječi! Ono, konačno je netko sretan kada mu ponudim Riječ Čiste Istine! Hvala Ti Oče.
Gotovo svima svjedočim kako me Isus oslobodio straha (njima ne idem opširno) pa tako sam i jednoj Z koja je imala prije par godina rupe u kosi (ćelavost) zbog stresa i tako, bila je malo prehlađena što ja nisam primijetila… Mi malo o Isusu i Križu i u jednom trenu ona kaže: ” Ti imaš takvu energiju u sebi da ja ni jednom nisam zakašljala od kad sam došla!” Hvala Isusu! 🙂
Jednoj dragoj ženi sam govorila o Objavama Čiste Istine, jer smo pričale ‘o stvarima koje nitko ne zna ili u koje nije siguran’, recimo o NLO-ima, čovjeku na mjesecu i planetama… Nisam izdržala!! Pita ona mene: “Zar Bog govori o tim stvarima?…” Kažem ja njoj: “Pa tko će nam odgovoriti na ta pitanja ako ne Gospodar koji je sve stvorio, jer On je Bog i drugim planetama!” I lagano joj napišem na papirić ime stranice Akademija vječnog proljeća, tako mi je jednostavno došlo. I prihvatila je s osmijehom i uzbuđenjem, rekla je da će ući u stranicu. 🙂
…
Mislila sam da će me taj kvart, ti ljudi izbaciti van, a sada osvajam, ne samo taj salon, već i taj kvart. I većina ljudi zna da sam ja Isusova čak i malena djeca.
Jednom mi je došla malena K, ima 9 godina, pričalica je i često govori sve što je čula od drugih. Pita ona mene: ” Ti si vjernica?” Kažem ja “Jesam.”. Pita ona mene: “A jel ideš u crkvu?”, Kažem ja: “Idem.” Hahah, nisam znala kako da joj objasnim kad je tako malena… No, zasigurno je čula od starijih da ne idem i tako… Šuška se, šuška… 🙂
Ima još svjedočanstava iz salona… Nisam ih pisala po redoslijedu…
I kada se ukaže prilika svjedočim kako me Isus iscijelio od korone i postkorone i kako je Isus oslobodio mog tatu od alkoholizma i svega ostaloga… I o tome kako sam pristupila Čistoj Istini… Baš puno svjedočim o tome.
I ispovijedam onaj stih trenutno: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh, prije nego li iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.’ Jeremija 1:5
Ja sam to i gotovo! Za Isusa i zbog Isusa. I moja se usta hoće otvarati.
“Viči iz sveg grla, ne suspreži se, glas svoj poput roga podigni!” Izaija 58:1
Za sada toliko od mene. Hvala ti na svemu Lorice, na Čistoj Istini, na Svjetlu koje ne sklanjaš i što daješ svima i to u izobilju zbog i u Ime Isusa Krista. Grlim te i Ljubim i curke isto. 🙂
Monika
Isus