Isus Lorice
htjela sam ti napisati kako me kroz ove Seminare o paklu još više osvaja Očeva Ljubav. Koliko je velika njegova mudrost i Ljubav. Uistinu je to Ljubav koja nadilazi našu spoznaju. I onda dok sam slušala zadnje predavanje i razmišljala o vječnom prokletstvu, kako mnogi kršćani to smatraju pod normalnim da je ok da duša vječno bude u paklu, čitaju Bibliju i iskrivljuju Njegovu Ljubav jer sagledavaju Njega kao sebe, zaboravljaju da su Njegove misli iznad njihovih. Zaboravljaju da On nije čovjek i da nema iskrivljene misli i osjećaje kao mi, da On ne mijenja svoje Zakone zbog nekoga ili svojih osjećaja. Pričajući s ljudima o vječnom prokletstvu, pogotovo iz protestantske pozadine koji “znaju” cijelu Bibliju, bilo mi je zanimljivo, a s duge strane žalosno slušati njihovo mišljenje…
Meni samo dođe na srce; kako je moguće da isti Otac koji nas ljubi na zemlji, oprašta, vodi, zna svaku dlaku na našoj glavi, On koji kaže da ne brinemo, da pogledamo ptice nebeske, On koji je nas prvi ljubio, On koji je dao Svog Sina za nas svih, On koji u svakom dijelu Biblije piše ne boj se ja sam s tobom… Zar da isti taj Otac ima drugačiju Ljubav na nebu i ne mari za Svoju djecu i nema načina ni mudrosti da ih vrati Sebi.
Imala sam jednu situaciju di sam pričala o Ljubavi Očevoj i o vječnom prokletstvu – da ne postoji, cura je plakala dok sam joj govorila, oči su joj sjajile od radosti, otišla je radosna kući. Ujutro mi je poslala poruku da će ona ipak nastaviti ići u crkvu i zaboravila je na radost koju je imala.
Žao mi je da ljudi malo ne razmisle o tome i da ne traže Istinu i to bitnu Istinu.
Hvala ti Isuse na Čistoj Istini o Tvojoj Ljubavi koja nadilazi našu spoznaju!!!
Hvala ti Lorice što si me upoznao s mojim Ocem od vječnosti!
Jelena