Bertha Dudde, br. 6156, 6 Siječanj 1955
„NE UBIJ…“
Oni koji su u svijetu oštroumni, to nisu uvijek kada se radi o upućivanju drugih ljudi u Božansko-duhovno… Uvijek je različito kako misle i prosuđuju svjetovni ljudi, i kako prosuđuje Bog, i gotovo uvijek će svjetovni um suditi tako, kako je od koristi za svjetovne ljude… No, da li to također odgovara Božanskoj volji, oni ne promišljaju. Ne može nikada biti u Božjoj volji, da se moćni uzdigne iznad nemoćnoga, da tlači slaboga, i lišava ga njegove slobode… Bog je sve ljude stvorio s jednakim pravima, i nikada nije dao pravo snažnome da zloupotrijebi svoju snagu na način da podjarmi slaboga… Ali, ljudska volja je slobodna, a učinak zle volje Bog može i hoće,ipak iznova voditi tako, da on bude od blagoslova za dotičnoga…tako da u konačnici, djela vrijedna prezira mogu imati odgojni učinak, i doprinositi sazrijevanju duše… kao što međutim, također mogu proizvesti i negativni rezultat, ako je volja dotičnog slabog čovjeka također zla… Ne ubij… Ova zapovijed vam je dana, i vi ju trebate u svakom trenutku poštivati… Svaki čovjek, međutim, ima također dužnost… vršiti istu zapovijed… štititi život… stoga također i pravo, obraniti sebe samoga ili život drugih, budući će uvijek biti ljudi koji griješe protiv Božjih zapovijedi, koji zloupotrebljavaju svoju snagu, koji ne poštuju ljudska prava i očigledno su po volji onoga, koji stoji kao neprijatelj spram Boga… Nije Božja volja da se uzvraća oko za oko, zub za zub, da čovjek odgovara zlom na zlo… Jer, svaka mržnja treba biti pobijeđena, te čovjek treba oprostiti čak i neprijatelju, ako on sam traži oprost od Boga… Ali, Božji dar je i ljudski život, koji mora biti obranjen od strane svakoga koji je za to sposoban, jer mu je život dan za sazrijevanje duše, i to je zbog čega on ne smije biti olako predan (žrtvovan)… On mora svoj vlastiti život braniti, on stoga neće biti pozvan na odgovornost u slučaju nužne obrane… ali on će biti pozvan na odgovornost, ako on ne štiti život drugih, kojeg je on mogao zaštititi… Jer onda je on kriv za njihovu smrt jednako kao da ih je on sam ubio, budući zapovijed: „Ne ubij…“ obuhvaća također i brigu za život bližnjega, to je jednostavno zapovijed Ljubavi za bližnjega, koja mora biti ispunjena… uvijek pretpostavljajući da je čovjek u stanju zaštititi život bližnjega… Ali u svijetu su pobrkani pojmovi… Glad za moći, politički interesi, neprijateljstvo i nedostatak Ljubavi su stvorili zakone, koji narušavaju Božanski red… Božanske zapovijedi ostaju zanemarene, ljudi su naučeni lažnom pojmu časti, sve se nalazi van Božanskog reda, a uzajamna misao o uništenju i slabljenju se može naći posvuda, ali se krije pod plaštem pravednosti… Od ljudi izdani zakoni prisiljavaju na nepoštivanje Božanske zapovjedi… i nijednom čovjeku život bližnjega nije svet… Oni se podvrgavaju neopravdanim zahtjevima, dijelom prisilno, dijelom dobrovoljno; olako postupaju kako s vlastitim životom, tako i sa životom bližnjega… oni sebe same olako dovode u opasnost, i igraju se životima drugih… Oni ne znaju o vrijednosti života za dušu… I stoga su također spremni ratovati protiv bližnjih, i za njih se ne radi samo o obrani ljudskog života, nego također o postizanju drugih ciljeva, koji su uvijek zemaljsko-materijalni, i stoga ne mogu biti Božanska volja. Misao o obrani dragocjenog života se nalazi jedino kod nekolicine… namjesto toga, prevladava misao o zemaljskoj koristi ili povoljnim posljedicama… A zapovijed: „Ne ubij…“ je bez razmišljanja odbačena, ili također navedena tek u svrhu postizanja drugih ciljeva… Ipak, ova zapovijed opstaje kao Božja Riječ: Ne ubij… I, tko u slobodnoj volji, bez opasnosti za samoga sebe ili za druge, okonča život bližnjega, on se ogrješuje o ovu zapovijed, i za to će on morati odgovarati… A Bog će suditi u skladu sa zakonom i pravednošću.
AMEN