„Svaka doktrina koja Me prikazuje kao Boga osvete i vječno gnjevnog Suca je pogrešna, jer takva obmanjujuća učenja će jedino uvijek povećati udaljenost između vas i Mene, budući sve dok Ljubav spram Mene nije u vama, vi Mi se isto tako ne možete približiti… Moja temeljna supstanca je Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16) i vi ste potekli iz ove Ljubavi…
Ali ova Ljubav ostaje nepromjenjiva i neprestano zahtijeva uzvraćenu Ljubav… Ona ne može sebe niti promijeniti niti će iščeznuti, i prema tome Moja Ljubav će važiti za vas za cijelu vječnost. Ona će vas slijediti u najdublji bezdan kako bi vas iz njega opet izbavila (Matej 18:12-14)….
ali nikad vas Ja neću baciti u ovaj bezdan, Ja nikada neću osuditi ono što je poteklo iz Mene, čak ako Mi se protivi i odbacuje Moju Ljubav. Ali ova će Ljubav učiniti štogod je potrebno kako bi vas ohrabrila, Moje žive tvorevine, da Mi se opet približite… Moja će Ljubav tražiti da privuče vašu Ljubav sve dok se, jednog dana, vi sami nećete povratiti k Meni sa gorućom Ljubavlju i pokušati pronaći sjedinjenje sa Mnom.“ (BD 8348)
Ekipice moja draga i mila, moja radosti prevelika, u ove posljednje dane kada nije lako naći razloge za radovati se u svijetu oko nas, jutro vam želim u Kristu Isusu ovdje iz moje male radionice u Blatu i rast u Ljubavi i iz nje proizlazećoj Mudrosti. Kako ste mi vi danas krenuli u dan, kako su vam danas usklađene i uravnotežene kemijske i električne frekvencije u tijelu?!
Eto hvala na pitanju, ja sam vam super-fantastično izvrsno i prekrasno u Kristu Isusu, negdje između ljubičaste i proljetno zelene (!) što naravno želim i vama od sveg srca!
No idemo dalje s našom temom „Zašto Čista Istina?“. Dakle, ovi bliži meni su već vidjeli i naučili kako sam „osjetljiv“ posebice po pitanju jedne teme, a ta je tema doktrina koja je opće prihvaćena u kršćanskom svijetu, doktrina o vječnom prokletstvu, iliti, da vam praktično predočim što to znači, „jednom u paklu, ZAUVIJEK u paklu!“
Ta doktrina nije istinita… i time je obmanjujuća, a prema tome… dužnost je onog tko poznaje Istinu, a ovdje sam to ja, tu neistinitu doktrinu porušiti do temelja (prema jasnim uputama iz Knjižice br. 36!)… što i činim…, a dokaz čega je, recimo, krasna Knjižica br. 53, „Zablude i neistine u Kršćanskoj Crkvi – 5“, koja se bavi ovom temom (Dostupna svima besplatno na upit!).
Neupućeni ljudi nisu svjesni dubine ovog problema, no na svjetlu zadnjih informacija iz Splita pa onda žive situacije između A. iz Zadra i njegove cure koja je bila u traumi radi njegovih prijetnji paklom ako ne pristupi njegovoj zajednici ili recimo onog što mi je prijateljica u Blatu pričala glede nasrtaja jednog vjernika iz „Riječi Života“ na nju, koji bi ju salijetao gdje god bi ju našao, u samoposluzi, na cesti, pred kioskom te bi joj također govorio, dok je još bila Katolik, kako će vječno gorjeti u paklu ako ostane tamo…, tj. ako ne „prijeđe“ kod njih… gdje je, kako smo već ukazali iz njihove doktrine, nauk da će čovjek koji nije novo-rođen, a to uključuje i svu djecu u Indiji, gorjeti u ognjenom jezeru za vijeke vjekova BEZ IKAKVE ŠANSE da ikad čuje Evanđelje i da mu netko dođe i sa kapi vode ohladi usne! ☹
Ja vam iskreno mogu reći iz ove iznad spomenute dimenzije „ljubičasto-zelenog“ da ja sa tužnim sažaljenjem gledam na sve te duhovne siročiće koji nikad nisu i neće s takvom politikom upoznati njihova Oca… koje li to mora biti jesenje sivilo u srcu, brrr!
No na svjetlu tih zadnjih doživljaja i informacija, ja vam želim ovdje skrenuti pažnju na rečenice iz Mateja 5:48 i Luke 6:36 gdje čitamo da nam je obaveza na Zemlji „biti savršen kao naš Otac na nebu“ i također „biti milosrdni poput Njega“! E sad, zamislite dakle takvog jednog zavedenog vjernika koji tako prijeti neupućenim dušama oko njega s paklom, je l’ vi na njemu vidite savršenstvo Oca i milosrđe Očevo?! Ja osobno ne, no oni sami misle da je takvo ponašanje opravdano jer oni ne čine ništa drugo nego predstavljaju takvog Oca koji je kroz „svoju“ Riječ njima dao nauk o tome što čeka te duše i onda oni sada ništa drugo ne čine nego ispovijedaju Njegovu Riječ!
Drugim riječima, ponašanje takvih ljudi, koje je odbojno svakom normalnom čovjeku, bar tako pokazuje iskustvo na terenu, jest „slika Očeva savršenstva“ prema njihovoj ideji o Ocu. Je l’ me pratite i je l’ vidite polako štetnost ove krive nauke?!
U Splitu je nekolicina prekrasno uhvatili ovu poantu jer su zaključili da u slučaju da vječnog prokletstva nema, ovaj cijeli jedan neprirodan ne-ljudski pritisak jednostavno iščezava sam od sebe… i namjesto njega dolazi „dugotrpljivost“, „blagost“, „svemu se nadam“, „ne pamtim zlo“ i ostale vrline iz 1 Korinćana 13:4-8… i još vam moram reći što dolazi namjesto toga ili što se miče automatski… miče se ono „oni i mi“, miče se osuđivanje i razdvajanje… jer smo onda doista svi djeca istog Oca… i iz Ljubavi i po Njegovoj Ljubavi pokušavamo pomoći onima koji su trenutno na nižem stupnju razvoja i otud u nižoj sferi percepcije Istine.
U „Velikom Ivanovom Evanđelju – XI“, kojeg je nakon smrti J. Lorbera nastavio primati i dovršio L. Engel, čitamo glede nama zanimljive teme ovako:
„Jer ta Evanđelja su imala isuviše malo čudesnog, okrutnog i užasnog za čovječanstvo, i iz tog razloga je bilo kasnije smatrano nužnim napraviti mnoge dodatke, posebice u dijelu među Židovskim Kršćanima, Grcima i Rimljanima, stotinu godina prije velikog Nikejskog Sabora,
dodaci konkretno koji uvelike mirišu na čudesa, i koji su snažno osuđujući, da bi promijenili Mene, dobrotvora čovječanstva, Koji je više od svega bio zaokupljen time da ljudi mare za Ljubav i Istinu, u potpuno suprotno…
Najgore i najužasnije je bilo, međutim, učinjeno nakon velikog Nikejskog Sabora, od strane Grka, i čak više od strane Rimskih biskupa. Jer oni su uložili svaki napor, utemeljujući sebe dijelom na poganskom Tartaru a dijelom na starom Židovskom Šeolu, da oslikaju posljednji sud, čistilište i pakao u najplamenijim bojama, čineći od Mene, u jednoj osobi, Akusa, Minosa, i Radamantosa, Koji je u Hadu sudio duše mrtvih.
Sukladno ovome, Ja bih trebao osuditi, proglasiti krivim i zauvijek prokleti na pakao, najnemilije i bez sažaljenja, sve koji nisu bili pokorni smjernicama i naredbama takozvanog „svetoga-oca“ u Rimu.
Ja mislim da sam vam sada učinio dovoljno jasnim da niti Ja niti Moji istinski Evanđelisti nismo ili nismo mogli biti izumitelji i učitelji svega ovoga.
Jer sasvim sigurno Ja ne mogu zvati Sebe najvećom Ljubavi i suosjećanjem i onda sljedećeg dana izraziti žudnju za osvetom, nemilo i bez sažaljenja i vječnu žudnju da kaznim i mučim Moju djecu za njihove pogreške, kada u biti oni nisu odgovorni za stoti dio toga.
Ja nisam došao da ono što je izgubljeno postane još više izgubljeno, nego da to tražim u Ljubavi, i da ga iznova vratim na svjetlo, da ne bude izgubljeno.“
Što hoće reći da su od strane ljudi bili dodani Evanđeljima oni dijelovi koji prikazuju našeg Oca Nebeskog kao okrutnog Suca i to da bi se ljudskim metodama kod ljudi postigli neki ljudima poželjni ciljevi.
Ne znam kako „kuca“ vaše srce… no moje mi govori da ovo JEST Istina i da naš Otac ne može biti onakvim kakvim ga prikazuju oni koji zastupaju tu obmanjujuću doktrinu.
Još jednom za kraj preporučujem svima dobaviti primjerak Knjižice br. 53 koja se bavi pobijanjem ove naoko nevažne, a u stvari izuzetno važne teme!
U Ljubavi Isusa Krista… utjelovljene Očeve Ljubavi… Koji jest uživo pokazao koliko nas Otac naš ljubi…
Lorens