Rimljanima 10:9, 10:
„9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodar (cijelog tvog života), i SRCEM vjeruješ da Ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10 Doista, SRCEM vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
11 Jer veli Pismo: Tko god u Nj vjeruje, neće se postidjeti.
12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodar sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen/izbavljen/iscijeljen (Sozo).
14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospode, tko povjerova našoj poruci?
17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.”
Ekipice moja draga i mila, evo mene još jednom danas kod vas jer ne mogu odoljeti da ne podijelim s vama ovu prekrasnu i važnu Objavu koju sam sinoć počeo, a danas dovršio prevoditi, a tiče se pak „Besjede o Križu” s kojom se suočavaju danas oni „sretnici” koji će biti na Seminaru jer vjerujte mi, nema boljeg mjesta gdje se možete naći nego tamo gdje je svjetlo Čiste Istine na temu najvažnijeg događaja koji se ikada dogodio ili će se dogoditi u svemiru, a to je Čin Spasenja Isusa Krista!
Prema Mudrosti koja je meni dana, i prema percepciji koja izvire iz Ljubavi prema Kristu, ja s tugom moram reći da jako, jako veliki postotak ljudi koji se nazivaju kršćanima uopće nisu iskupljeni i spašeni, tj. da su i dalje zavezani od strane Sotone i da će, ako tako ostane, doživjeti jako nezgodno buđenje kada uđu u onostrano! (Izaija 29:8)
Kako možemo sigurno znati – ima više načina, no ovaj je SIGURAN – je li netko iskupljen i spašen bez obzira kojoj crkvi pripadao, jednostavno tako što ćete vidjeti živi li za Onog Koji je dao život za njega i ima li u srcu poruku pomirenja s Bogom koju onda ne može, a ne davati dalje drugima, prema jasnim riječima iz 2 Korinćanima 5:
„14 Jer Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;
15 i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.” (i Galaćanima 2:20)
„16 Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo.
17 Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!
18 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. – kome je povjeri? Pa svima koji su pomireni sa Njime!
19 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.
20 Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!
21 Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
21. stih je dakle poruka koju svatko tko je doista iskupljen i spašen ima u srcu i onda na usnama jer ako je nema na usnama, onda je nema ni u srcu jer usta govore ono čime srce obiluje (Luka 6:45), a ako je nema u srcu, prema Rimljanima 10:9, 10, onda nije ni iskupljen i time spašen, i onda je i dalje u vlasti Sotone (Kološanima 1:13, 14; Djela 26:18), a to je stanje u velike većine „vjernika” u crkvi!
Mislim, pa je l’ ima netko tko onako radosno sa sjajem u očima ne pozove sve prijatelje i ne kaže svima kako mu se dijete rodilo i želi proslaviti i podijeliti svoju sreću?! A za puno važniji događaj, za njegovo vlastito novo-rođenje, ili primanje istinskog života u dušu preko Krista (1 Ivanova 5:9-11; Ivan 6:47), njemu lice ne sjaji i on nema što za reći – mora vam ovo biti sumnjivo!
Pa tvrda je to besjeda, reći će neki! Čuj, bolje da je čujete sada, nego da uđete u tu stvarnost kada umrete…
Ako se čovjek nanovo ne rodi, tj. ako ne uzvjeruje srcem u poruku iz Riječi o Isusu Kristu, i ne spozna svoju vlastitu krivnju, i svjesno je u slobodnoj odluci volje sam ne donese pod Križ, on neće vidjeti kraljevstva Božjega (Ivan 3:3, 5)!
Ići u crkvu i obavljati sve što oni tamo od vas traže, tj. biti religiozan, pjevati pjesmice, čitati knjige, moliti, sve je to dobro i služi više nego dobru svrhu, ali ako niste nanovo rođeni, ako niste DOISTA I U SVOJ ISTINI PRIMILI ISUSA KRISTA U SRCE kao GOSPODARA (1 Petrova 3:15, Suvremeni prijevod, čita: „Častite Isusa Krista u vašem srcu KAO GOSPODARA!”; „Gospodin” je krivi prijevod, i uvijek treba čitati „Gospodar” jer to znači Grčka riječ „Kirios”), vi ste i dalje neiskupljeni, nespašeni… i prijeti vam velika opasnost nakon smrti!
I ZATO ČISTA ISTINA jer ljudi niti poznaju niti razumiju Evanđelje, a niti Evanđelje kakvo ga poznajete ima cijelu Istinu (Ivan 16:13 i 14:26) pa ostavlja puno stvari nedorečenima, recimo posebice je „nezgodno” to što se krivnja prebacuje na Adama i onda se skidanje krivnje „riješi” s krštenjem, a ljudi misle kako je to to što se tiče njih… i ostaju onakvi kakvi su bili… a to je neiskupljeni… nespašeni…
Bertha Dudde, br. 9010, 7 Srpanj 1965
PREPOZNAVANJE I PRIZNAVANJE KRIVNJE...
Također je od presudne važnosti za vas ljude da prepoznate i priznate vašu krivnju kako bi postali slobodni od nje kroz Isusa Krista, Božanskog Iskupitelja, Koji je umro za nju namjesto vas na Križu…Jer priznanje činjenice da ste vi postali krivi mora prethoditi volji da sebi dozvolite biti iskupljenima, budući ćete vi onda svjesno stremiti za povratkom u kuću vašeg Oca. Prije ili poslije vi ćete trebati shvatiti da ste jednom sagrješili protiv Boga Osobno i onda također ozbiljno žudjeti postati oslobođenima od ove goleme krivnje, koja čini temelj vašeg postojanja kao ljudskog bića na Zemlji. I ako onda svjesno nosite ovu krivnju pod Križ, ona će vam također biti otpuštena (oproštena) baš kao i sva krivnja koju ste akumulirali na Zemlji kada ste i dalje bili bez znanja o značenju Božanskog Iskupitelja za ljudsku rasu. Međutim, samo glasno izgovaranje sa vašim ustima nije dovoljno, samo konvencionalna (utvrđena tradicijama) vjera u Njega nije dovoljna, vi morate biti potpuno svjesni onog što je Isus, ljudsko biće, učinio za vas, da je On patio i umro namjesto vas, namjesto vaše krivnje grijeha, kako bi ponudio žrtvu okajanja Bogu, bez koje bi vi bili nesposobni ući u kraljevstvo svjetla. Jedino onda će to biti živa vjera a ova jedina je vrednovana od strane Boga, vašeg Oca od vječnosti… Jer jedino onda ćete vi također prepoznati vašu prošlu krivnju, i vi ćete priznati vašu vlastitu pogrešku i uputiti zamolbu za oproštenjem… Ovo jedino je vaš zadatak kojeg trebate ispuniti na Zemlji ali kojeg ćete jedino ostvariti kada vas je Ljubav zaposjednula, jer jedna u cjelosti bezdušna osoba ne gaji takve misli. On je nesposoban vjerovati i time je njegov život u zastoju, on ne ispunjava stvarnu svrhu mijenjanja sebe samog iznova u ono što je bio u početku, jer on će ući u kraljevstvo onostranog opterećen njegovim izvornim grijehom i ne može biti oslobođen od njega dok ne pronađe Isusa Krista, Koji će Mu tamo sigurno pristupiti ali On će ostaviti njegovoj slobodi volje da li će Ga on prihvatiti ili ne…
Iz ovog razloga vama je neprestano davano svjetlo po ovom pitanju (Objave koje je primila Bertha Dudde), ipak jedino rijetko se mogu pronaći otvorena srca i uši koji su zahvalni za ovo svjetlo, većina ljudi su nesvjesni ikakvog prijestupa, oni ne istražuju razlog za njihovo postojanje i žive njihove živote ravnodušno, jedino žudeći ono što udovoljava njihovom zemaljskom tijelu. Oni niti razmišljaju dublje niti žive život Ljubavi iz vlastite pobude, inače bi oni postepeno došli do ispravnog shvaćanja… A vrijeme leti… ono se sve više skraćuje, jer Kraj je blizu… Bog Osobno može učniti jedino mali i iščezavajući udio svjesnima značenja čina Spasenja, jer baš je taj Čin Spasenja koji je svugdje osporavan u svijetu, i čak gdje je on naglašavan to je samo stvar konvencionalne vjere koja ostavlja puno toga nedorečenog (u smislu, ‘mnogo toga još ostaje nejasno’), gdje se o iskupljenju kroz Njega doista govori ali jedva da se iskorištava tako što se svjesno shvaća i priznaje krivnja, no jedino ovo može rezultirati u iskupljenju (Rimljanima 10:9, 10). Ljudi ne znaju da trebaju koristiti njihovu vlastitu slobodnu volju, oni misle da jedino trebaju ispovijedati sa njihovim usnama kako bi primili otpuštenje grijeha, ali ovo ne može biti cijenjeno od strane Boga… namjesto toga, ljudsko biće mora potpuno svjesno i njegovom vlastitom slobodnom voljom sebe izručiti Božanskom Iskupitelju… Jedino onda može Čin Spasenja ostvariti učinak u njemu.
(Jedna od dušica s liste, koja ne osjeća u svom životu učinke koje Pismo pripisuje Činu Spasenja, ovako pita:
„Je li ima veze ako ja nisam pristupila Bogu kao razmetni sin u poredbi i prišla mu tako da sam odlučila mu se pokajat’ za svoje grijehe jer znam da sam loše činila i pogrešno trošila život, a da kod Oca imam sve što mi je potrebno i što mi je On bio dao, a ja sam išla nekim svojim putem. Mislim ja Mu nisam pristupila tako na taj način ono kad si me ti upoznao s Njim. Negodovala sam, mislim jesam provala govorit’ ono da sam izgubljeni grešnik i da želim postati Kršćaninom i da vjerujem da je Isus Gospod i da je On prolio svoju krv na kalvariji kako bi moji grijesi bili očišćeni, ali nisam toliko bila osviještena da bi to mogla razumit ispravno, više mi je to bilo k’o neka informacija a ne nešto što sam u srcu spoznala ili prihvatila.” – jasno je da ona nije iskupljena i spašena i da je to razlog zašto ne uživa blagoslove pripisane spašenima!)
Međutim, sve dok ljudi jedino prihvaćaju informaciju s njihovim ušima bez uključivanja njihova srca, oni ne mogu računati na iskupljenje njihova izvorna grijeha (ovo se ne odnosi na Adamov grijeh, već na grijeh kojeg pali anđeo donosi sa sobom kada se utjelovljuje kao duša u čovjeku, znači grijeh počinjen u čistom duhovnom stanju koji se dogodio kada je Lucifer otpao i povukao za sobom mnoštvo prvobitnih anđela; Knjižice br. 15, 39 & 40). Posljedično tome, rad onih koji pokušavaju izvršiti živi utjecaj na njihova bližnja ljudska bića, time što će ih samo opominjati da ljube (Knjižice br. 7, 12 & 21) kako bi omogućili njihovo razumijevanja velikog čina Spasenja (Knjižice br. 38, 54), će uvijek biti blagoslovljen. I svi oni sposobni za živu vjeru će biti iskupljeni od njihove krivnje, jer Ljubav daje svjetlo koje će blistati čak još blistavije budući su oni pronašli iskupljenje od njihove goleme krivnje. Ipak svim ljudima mora biti jasna činjenica da nema staze do Boga bez Isusa Krista (Ivan 14:6), pošto je jedino Jedan bio sposoban iskupiti ovu golemu krivnju ali On također želi biti svjesno zazivan radi otpuštenja (oproštenja) kako bi distribuirao neograničeno blaženstvo, jer Bog i Isus Krist su jedno (Ivan 10:30)… Velika tajna upravo počiva u činjenici da vi iznova priznate Boga u Isusu Kristu, Kojem ste jednom zanijekali vaše priznavanje i na taj način pali u bezdan… Ovo je bio vaš ogroman grijeh koji vas je učinio krivima i kojeg je Isus Krist iskupio za vas (i dalje priča o grijehu prvobitnih anđela, a ne o Adamovom grijehu: 2 Petrova 2:4; Judina 6).AMEN
Istina je pak da je svaka duša opterećena svojim vlastitim grijehom i da taj grijeh ne može riješiti krštenje u vodi nego svjesna spoznaja i svjesno priznavanje krivnje i svjesno priznavanje čina kojeg je Bog Otac napravio u Kristu!
Drugi siguran znak da su ljudi i dalje pod prokletstvom… jest što na usnama imaju bilo koje drugo ime kada obožavaju, časte ili slave Boga osim imena Isusa Krista, a to je pak siguran znak da nemaju Božjeg Svetog Duha u sebi jer prema jasnim riječima iz Ivana 16:14 kada je on prisutan u duši čovjekovoj, a prisutan je tek KADA SE GRIJEH DOKINE PRAVOM VJEROM U KRISTA, onda ta usta samo Isusa proslavljaju! Ta usta ne mogu nego izgovarati samo jedno Ime, ime nad svakim imenom, Filipljanima 2:9-11… jer to je ime Gospodara nad gospodarima i kralja nad kraljevima (Otkrovenje 19:16 i Ivan 13:13), to je ime našeg Gospoda i Boga (Ivan 20:28; 1 Ivanova 5:20)!!!
Dakle, obratite pažnju na uvodne stihove iz Rimljana 10:9, 10: „AKO” znači ako se ovaj AKO mimoiđe, ništa od opravdavanja i spasenja ili pak iscjeljenja jer je „sozo” riječ koja se koristi, a ona znači „izbavljen, spašen i iscijeljen” i onda ako SRCEM VJERUJETE u ono što Pismo kaže u Isusu, a to je da ste bili, ili još jeste, mrtvi od glave do pete radi vaših grijeha, ne radi Adamovih, Efežanima 2:1-10, i da ste onda Njegovom smrću oživljeni i opravdani, i da jedino po Njemu živite i da jedino za Njega donosite odluku živjeti… JA VAM SA TUGOM MORAM REĆI… skoro sasvim izvjesno je da niste izbavljeni iz vlasti tame i prenešeni u Kraljevstvo Isusa Krista (Kološanima 1:13, 14)!
Moja je molitva da vi koji to niste, to napravite na Seminaru…
U Ljubavi Isusa Krista…
Lorens