Svjedočanstva

Nakon slušanja Seminara 'Pokajte se' i 'Oprost grijeha'

Isus...dragi Lorens...

Evo,par riječi da se neizmjerno zahvalim Isusu milom i tebi koji Ga pozorno slušaš i precizno,po Uputi Njegovoj....ciljaš...mene je baš pogodilo...hvala Ti Isuse....

Naime,,,,slušam i slušam....i nikad se dovoljno naslušat Riječi Božje...posebno predavanja "Pokajte se" i "Oprost grijeha" što si mi preporučio (Lorens: to je dakle 'Metanoja').

Iako sam to već prije poslušala...

Sad,kad sam se baš usredotočila,sve drugo zapostavila,u čežnji i otvorenog srca i uma....sad čujem i vidim,iskustveno doživljavam život ili smrt u svom životu ,,u svemu što mislim,radim,govorim,osjećam....postajem svjesna sebe....sebe kakva jesam u svim okolnostima i odnosima.....živa sam ili mrtva....

Srce me boli....misli se roje...suze pokajničke klize...razotkrivaju moju nezahvalnost Ocu mome,moju oholost,taštinu i sve što iz nje proizlazi.....i još svašta....bolje da ne govorim....Otac zna,,,pričala sam s Njim dugo i razgovor neće prestat nikad...amen...

Ranjena sam od Ljubavi Njegove...

Sramim se i stidim pred Takvom i usred Takve Ljubavi....

Hvala Ti Isuse....molim za oprost i doživljavam Ga odmah...

Povio mi je rane Milošću svojom...podignuo srce moje k Sebi...

Proživljavam obnovu svoje duše....svega u meni...svega što jesam....primam,kušam i sladim se Ljubavlju Očevom kroz Milosnu Žrtvu moga Isusa na Križu...

U sebičnosti svojoj i stisnuta životnim okolnostima ( zbog neposlušnosti Ocu mome )....često bih bila zaboravila svoju Prvu..Najveću..jedinu Istinsku Očevu Ljubav i sve ono što je moj Isus za mene podnio, priskrbio mi na Križu i što i nadalje sve radi za mene....

Hvala Ti Oče što si Jedini Pravedan...što Tvoj Zakon i Red rade svugdje za sve ....i za mene...

Blagoslovljena sam bogato.....vraćam se Ocu mom i samo Njemu, tražim samo Lice Njegovo...molim Ga da me vodi prema Svojoj Volji do sjedinjenja s Njime....makar i malim koracima..,jer svjesna sam svoje manjkavosti...nesavršenosti i svake gnjusnosti kad nisam s njim i u Njemu...

No,obećao je i držim se toga..vjerujem Mu da me nikad neće ostaviti i zapustiti dok god Ga tražim....a, On vidi i ćuti srce moje...

....i super....dobro mi je.....predobro,jer ništa dobrog nisam zaslužila,, a,Otac moj,,,milostivo mi daruje sebe...Ljubav samu....

Hvala Ti, Oče mili u Isusu Kristu...

Hvala Ti na Tvom vjernom sluzi Lorensu...mojoj predivnoj  inspiraciji na ovom Putu k Tebi...

Ostajem i nadalje u slušanju...i hoću slušat ovu Riječ Živog Života...

....još puno trebam slušat i postat poslušna toj Riječi, kako bih naučila i primijenila sve od Nje,,,stekla snagu ispravne molitve,,zadobila Pravu Vjeru Božju  i  poslužila  Ocu radosno,sada i ovdje,,vršeći samo Njegovu Volju...

Idem s Kristom dalje....drukčije i drugo ne želim,  neću, i ne mogu...

I, neka ovo bude jedini "ne mogu" koji se uvažava i djeluje u mom životu...

Isuse, ljubljeni, smiluj mi se...

jer, zaista, Milost Tvoja mi je dovoljna...Amen..

Ljubim i čvrsto te grlim dragi Lorens..

Isus...

Jurino svjedočanstvo

Lorens dragi Isus s tobom, hvala na sinoćnjem druženju, primih obilno pa da se pohvalim u Isusovo ime.

 

Htio bih ti opisati cijeli jučerašnji dan, ne želim da se mail oduži, no mislim da je važno.

 

Dakle budim se u kako ti kažeš srednjoj žalosti, i procijedim istu takvu molitvu.

 

Žurim na konzulat, sjedam na S-bahn, sređujem neke dokumente i po putu mislim o propasti, danu Suda i propasti ljudi oko mene. Gledam ih onako bezvoljne, beživotne, jad i tuga gdjegod pogledaš. Ni ja nisam u boljem stanju, Isuse pomagaj!

 

Slikam se za dokumente i gledam slike, pa čoviče i izgledam ko kriminalac, kao lopov.

 

Ništa, sređujem što treba, sjedam opet na taj švapski voz, ista slika, isti ljudi. Ni LJ od Ljubavi, mislim se moram poslušati 3 dan "Pokajte se". Tu sam stao, jer sam prije htio malo na preskake ali vidim ne ide, pa sve fino ispočetka. E ta prirodna pamet, prava propast.

 

Molim se Isusu, zaklinjem za pomoć, ne želim izgubiti u svom srcu ovo svijetlo ovo poslanje. Rastavlja me poruka, i ulijeva u mene konačno svoj mir i toplinu, osjetih radost, Isus je tu. Opet milost, hvala mu. No znam, On traži sve, cijelo moje srce u svemu, krećem sa preispitivanjem sa novim svjetlom, sad je lakše no toliko je toga i čekam nestrpljivo zoom sastanak. Pročitah i jučerašnji mail, zapelo mi za oko svjedočanstvo oko primanja Riječi, pa sam odlučio da se dobro pomolim, jer sad me pere tjeskoba, čitam Pismo osuđuje me, gotov sam. Zaklinjem Isusa za pomoć, jer ne mogu pred Njega sa ovakvim srcem. Prije dva dana, nisam se pripremio, nisam skinuo svoju obuću pred Riječi i nije mi u srcu bilo dobro. Boljelo me, onako jako. No sad ne želim tako, i zaklinjem Isusa da mi makne taj nagomilani otpor. Molim ga za sve nas da se srca otvore. I miče se, opet je sve u redu, nema tjeskobe, uzimam Pismo, Riječ me ne osuđuje, srce je mirno, počinje sastanak. Prvo sam primijetio kako mi se srce ugrijalo, pa onda dok si govorio malo pomalo unutrašnjost, onako u stomaku a nije žgaravica, niti je do ruskog plina u ovim švapskim radijatorima. Uskoro mi cijelo biće gori iznutra, hvala ti Isuse mir i radost. Sa pozornošću pijem sve što govoriš, ma milina iako si na momente brutalno iskren, braniš svoj Dom, kuću molitve koja je eto našom krivnjom postala razbojničko leglo.

 

Završava sastanak, a ja pun ko brod, najradije bih izgrlio i izljubio ukućane iz čista mira, no možda bi mi zvali hitnu pa odustajem.

 

Što sad pitam se, jer ispunjen sam Duhom, kao onaj zečić iz Duracell reklame. Znam, idem na after u molitvu, molim se za sve nas, da srce zadrži što je primilo. Ti znaš da ja nisam jedan od mekših, ali osjećam blagi povjetarac na licu. Provjeravam da nije propuh, jer sam blizu vrata znaš ono ovlažiš prst pa u zrak, da vidiš odakle puše. No ništa, molim se i dalje a taj blagi lahor se poigrava i pleše mi po licu, puštam i suzu radosnicu, a još danas sam bio u ponoru. O nebesa iznad nebesa, kakva milost i ugoda duše, tko da takvo što opiše ljudskim riječima. Volim te Lorens, a ni ljudi mi nisu mrski, molim Isusa daj da uspijemo, jer puno toga je na kocki, puno duša, ćutim veliku odgovornost i želim se promijeniti u svim stvarima. No prvo prema tebi i misiji, jer tu primam kruh nebeski, manu za umornu dušu, okrijepu i snagu. Riječi koje govoriš Duh su i život.. gdje da idem dalje...

 

Dok ti pišem suze same klize niz moje lice, jedne od radosti a druge pak od tuge i boli za onima koji odlaze u propast jer ne vide ovo divno, naj dragocjenije svjetlo Njegove ljubavi.

 

Hvala ti ratniče Istine moj apostole, od srca za sve što činiš.. beskrajno ti hvala.

 

Jedva čekam da vas vidim vjerujem i uživo, da vas izgrlim sve skupa.

 

Isusu Kralju i Gospodaru sva slava i hvala uvijek i zauvijek, sve i u svima sve..

Franino svjedočanstvo

Isus Lorice mili!

Ne mogu a da ti i ovdje pismeno ne posvjedočim o promjenama u meni i obitelji unazad godinu dana, jer zapravo želim da to moje svjedočanstvo dođe do svih onih koji su na neki način sada u stanju u kakvom sam ja bio prije svega nekoliko mjeseci i da čuju što je točno meni pomoglo da napravim slijedeći korak i dođem do ovako blagoslovljenog stanja kao što ga uživam sada.

Kako se Ekipica počela transformirati u nešto novo unazad godinu dana, tako sam i ja doživio tektonske promjene unutar sebe koje su iz mene izvadile puno krivih postavki i ugradile nove misli koje posljedično generiraju toliko dobra u meni i oko mene.

Bilo je potrebno da pronađem sebe, da nađem ono što me zaista raduje, da dođem do onoga što moje srce doista želi i u čemu nalazi užitak, da se sagledam i donesem sud nad svojim stanjem i od tuda krenem dalje. Tako reći da podvučem crtu i zbrojim račune.  I tako se i dogodilo, a karantena u gradu i potres ovog proljeća samo su mi pomogli u tom procesu. Odvezao sam se od puno prirodnih odnosa, naučio reći ne, ne želim, neću i stajati iza toga što moje srce doista želi. Odnos u braku sa Terezom se podigao na slijedeću razinu kako smo oboje doživljavali slične procese i naša snaga se umnožila. Posao se krenuo divno razvijati i rasti u svakom pogledu i sve je oko nas nekako cvjetalo. Sve dok krajem ljeta nisi poslao poziv da se okupimo, jer si dobio vođenje Duha za zajednicu. Jedino je taj dio života, život sa i u zajednici, ostao neuređen u našoj sferi i taj poziv je unio u mene nemir, osjećaj nesigurnosti, otvorio neke rane i sve u meni se opiralo tome da se ponovo priključim zajednici. Nisam ja imao ništa protiv ikoga, niti kome što zamjerao, samo sam radi tolikih emotivno teških situacija odustao od toga i povukao se u svoj mir i tišinu, te se posvetio tome da stabiliziram svoju obitelj i do tuda krenem graditi sve iz početka.

Večer prije dogovorenog sastanka u Češkom Domu vozio sam iz Splita i puno razgovarao sa Terezom o tom osjećaju.. došao sam pred Isusa i rekao Mu: „Isuse, ja ti imam 99 razloga zašto ja ne želim ići tamo. Vidi kako mi je lijepo u životu, što mi sad treba da se ponovo sve to pokrene i da pustim problemima zajednice da mi destabiliziraju obiteljsku sferu! „Da, ali Moja je volja da se Moji udruže da Mi služe i da jedan nadopunjava drugoga i pomogne mu dići se u visine. Moja je volja da se formira Duhovna Zajednica koja mi je po volji…“ Isus je citirao meni dobro poznate rečenice iz objava. „Može onda jedan dogovor Isuse? Evo ti mojih 99 razloga, sva ova bol, sav taj osjećaj koji preplavljuje moje srce, ja ću napraviti ono što Ti kažeš da je Tvoja volja, ne zato jer imam osjećaj da to napravim, nego evo iz poslušnosti, oprosti mi na tome, a Ti Isuse odnesi sve ovo.“ I moje se srce tu umirilo.. Idući dan sam došao na sastanak sav stisnut pred ljude koje volim, koje nisam vidio mjesecima i sa ušima širom otvorenim da čujem što to Lorens ima za reći.

Kad je on krenuo iznosit svoju viziju za zajednicu, sav onaj teret se počeo topiti i srce se počelo oslobađati. Vidio sam da je ono što sam ja mislio da će biti u Ekipici,  bitno drugačije od onoga što je on dobio po Duhu da bude. Vidio sam da je njegova vizija utemeljena na stupu Riječi Božje, a da je moja „ideja“ ono što je utemeljeno na mojim prijašnjim iskustvima i obojano jednom jakom emocijom. Na svijetlu njegovog izlaganja vizije, vidio sam da nisam vidio dobro.

Iz tjedna u tjedan moje srce je upijalo novu viziju koju Isus ima za nas kao zajednicu i imam osjećaj da se moje biće transformiralo u novo stanje i da se ugrađuje u živo Tijelo Kristovo i kako novi život kola u mome srcu. Sve ono što sam vidio da mi je bilo dobro u životu, obitelj, posao, sada je počelo biti još i bolje. Nova snaga, koju ne možeš a ne primijetiti, nova odvažnosti, smjelost, oduševljenje životom, energija, entuzijazam su se podigli u mom srcu od kad sam se spojio u Njegovo Tijelo i to je po meni ogroman dokaz da sam na pravome putu.

Tereza i ja smo postali puno produktivniji u Vinogradu i zajednički djelujemo u sferi oko sebe i vidim da ostavljamo utisak u ljudima koji su oko nas i to je jedan od dokaza da taj Kristov život u nama raste. Sve raste, baš sve je blagoslovljeno i toliko sam sretan što smo dio ovoga. Ako se netko to pita, sve u Ekipici je drugačije nego prije, ali baš skroz drugačije. Kao kad iz osnovne škole u svome selu, pređeš u srednju školu u drugom gradu. Nemoguće je to zamisliti bez da uđeš u to iskustvo.

Kad razmišljam o nekim dragim ljudima kojima se srce nije još namjestilo i uključilo u ovo zdanje, mislim da je najbolji savjet koji im mogu dati da si daju priliku, da dođu i osjete, da poput mene uzmu ovo što oni sada osjećaju i stave to ispod Kristove volje, da si daju priliku (da ne kažem da daju Kristu priliku) da budu zahvaćeni ovim novim silnim Isusom koji sada djeluje u ovoj sredini. Gledam i nove ljude koji su tu došli kako im se sfera iz tjedna u tjedan mijenja i kako su na kraju, iako možda u počeku suzdržani, poskočili, jer su htjeli biti dio ovoga što se sada gradi.

U jednom momentu, taman dan prije prvog sastanka, bio sam na kavi sa jednim prijateljem koji mi je dao savjet u stilu: „pa zašto bi se silio da se priključiš nečemu što ti srce odbija? Ako te sada ne spaja, pa nema veze, možda će te spojiti za par mjeseci. To je Isusova Ljubav, ona te neće odbiti kad god da ti dođeš. Dovoljno si zreo da pratiš vlastito vođenje.“ Iako zvuči istinito, to je u tom specifičnom trenutku bio najgori savjet koji sam mogao primiti. Da sam ga poslušao i preskočio priliku da odustanem od svojih 99 razloga, ne bi doživio toliko silnu promjenu svoga bića i propustio bi priliku ovoliko narasti, a da ne govorim što svatko propušta kada ostane otok, svojom odlukom odvojen od njegove zajednice ljudi.

Evo, ako ovo bilo kome može pomoći, ja sam sretan. Želio bi da mi pošalju porukicu i da im pomognem napraviti taj korak prema pravoj stvari. Svi koji me poznaju znaju da znam dobro slušati. Razumijem kako im je sada, kroz što prolaze, jer sam i sam bio tamo i mogu posvjedočiti da je sa druge strane divna stvarnost i puno veće blagostanje.

Frano

Kristinino svjedočanstvo

Isus, Lorens..

 

Iskreno htjela sam pisati čim si poslao mail zahvale, ali sam pričekala na unutarnji poticaj..

 

Hvala Isusu na tebi apostole i svemu što činiš, Isus nas kroz tebe učvršćuje i povezuje.

 

Meni ovo Svjetlo odgovara na pitanja, pročišćuje me i osvjetljava moj put povratka Ocu. Nemam više svjetovnih ciljeva, nego samo da ugodim Njemu životom. Netko tko je uvijek držao blizu mali broj ljudi, sada je u velikoj Obitelji.. Tvoje vodstvo i program "Tijelo Kristovo" me dovodi do velike poniznosti koja me čini boljom, mudrijom, sretnijom..imajući na umu da se bliži kraj..Dan Suda kuca.. Isus ruši svaku obmanu i zid koji mi je sagrađen oko moga srca, imajući Njegovu slobodu i nebrigu za sutra. Ogoljuje moju dušu da uz svu Milost koju primam i imam, mogu služiti vama svima, oprostite mi ako u tome pogriješim, učim se ljubiti kako naš Otac ljubi i pustiti Duha Njegovog da djeluje kroz mene, a on hoće djelovati kroz ponizno, poslušno i podložno mu srce koje je voljno se dati.

 

Divno je gledati kako kroz program ogoljuje sva naša srca pred Isusom i jednih prema drugima, i gdje  je smijeha i suza i gdje se tapamo u Njegovoj Ljubavi. Obgrljujmo jedne druge u slabosti i snažimo se ne upirući u nesavršenstva, nego smatrajmo jedni druge boljima od sebe, poslušati savjete zrelijih, podići brata i sestru kad padne, biti strpljivi i nositi jedne druge u Ljubavi, ne odvraćati pogled sa istog cilja kojeg jednodušno svi imamo. "Oko ne može reći ruci: Ne trebam te, a glava ne može reći nogama: Ne trebam vas..Ako jedan dio tijela pati, svi drugi dijelovi pate s njim. Ako je jedan dio dijela počašćen, svi drugi dijelovi se raduju." 1 Kor 12, 21-26

 

Moja snaga je u Isusu Kristu, i radi Njega mi je radost kad sam slaba i pritišću me kušnje. On je naša hrana i izvor žive vode koja nam daje istinski život. Hvala Isusu što umirem sebi, tj. svojoj paloj prirodi, i skupa s vama idem prema istom savršenom cilju. Isplati se biti borac za Istinu i Ljubav, za Krista i Njegovo Svjetlo. Isus uvijek daje više i bolje nego mi mislimo i znamo. I želim da ljepotu ovog zajedništva u Kristu Božje djece pod tvojim vodstvom okuse i naši dragi u Splitu i gdje god da su, potrebno je malo naše vjere u Njega, slobodne volje i ponizno i podložno srce koje želi služiti drugima, a ne vladati..koje otvara ta uska vrata k Isusu, zapravo On ih milostivo drži otvorenima i strpljivo čeka naš ulazak da hodimo u Njegovoj savršenoj Volji koja je najbolja za nas. Predivan si Oče moj.

 

Hvala vam što me obgrljujete u ovu svetu Obitelj za koju sve dajem, cijeli život.

 

"Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" Lk 9, 22-25

 

Apostole, vaš osmijeh na licu i sjaj u oku mi je radost, i na svakome od nas.

 

Grlim i ljubim te.

 ️

Vaša Kristina

Lidijino svjedočanstvo

Čitam već treći put ovaj mail (Lorens: Moj mail zahvale Zg Ekipici za povjerenje i suradnju kroz ovaj protekli period), ... Duboko, duboko i iskreno sam ganuta. I neopisivo sretna što sam dio ove priče. Jest da sam došla u žiži događanja, kad je sve na vrhuncu , doslovno došla na gotovo pečeno što ste gradili Ti i svi vi  godinama... A ja pak imam osjećaj kao da vas znam odavno... Sve Vas. Za mene je neobično da se tako brzo zbližim s nekim... Pogotovo sa grupom ljudi istodobno. Ovakvu Ljubav nigdje nisam doživjela, tek sad znam što je to Ljubav i Zajedništvo. To nisam, iskreno, doživjela ni u vlastitoj obitelji. Jako jako neobično. Ovdje osjetim onaj vrhunac ljudskosti kakav bi svi trebali imati na Zemlji, ali još više Božansku Ljubav kakvu sam oduvijek željela i zbog čije potrage (ne nalaska) sam padala u duboke očaje. Lorens čovječe Božji (ovaj žargonizam mi sad ima smisla i istinitost, i to samo za tebe vezujem:-) ) . Svakim tvojim pokretom, Riječju, savjetom, gestom ili djelom... Svime što jesi i što nastojiš sa vjerom u nas je blago rečeno čudesno... I svakim danom sve više osvješćujem koliko mi značiš, koliko si vrijedan i dragocjen dragulj u ovom našem svijetu, i koliku čast imam biti u tvojoj blizini, u tvome vodstvu, baš tu "u mom susjedstvu" prebiva Apostol... I još mi je osobni učitelj!!! .. Imam čast i milost "držati te za ruku" ili zagrliti te gdje osjećam doslovno da držim/grlim Isusa osobno... I taj osjećaj pripadnosti Ljubavi prizivam svako jutro u molitvi da me prati cijeli dan i bude mi "hrana" koju toliko trebam. Uveo si me u neki modus "moli, voli, jedi" i otvorio mi čitav svijet za koji nisam znala a mislila sam da znam manje više sve. Tek sad shvaćam, u malim dozama, sve što Krist kroz tebe pruža meni/nama. Duboko i ponizno klečim pred Križem i Isusom našim gospodarom i zahvaljujem Mu se što nam Te poslao. Ljudi znaju reći "drago mi je da te znam"... Ali ja ne tako, meni nije samo drago, ja kličem od radosti!!!!! Srce mi je kao Zemlja. Sve si mi omogućio i dao unatoč mojim manjkavostima, svima... Strpljiv si uporan i pun razumijevanja, dugotrpljiv i bezpogovorno vjeruješ u nas... I to je, meni osobno, gorivo da i sama vjerujem u sebe. HVALA TI OD SVEG OVOG MOG ŠAŠAVOG NESAVRŠENOG SRCA. Tu sam za tebe i za zajednicu... Srcem, tijelom i dušom... Za prve redove ako treba! Uopće bez razmišljanja bih stala uvijek uz tebe. Jer ti vjerujem... A u vjeri/po vjeri ja hodam a ne u gledanju. Život mi se promijenio naglavačke... I neka je! Najbolje tek slijedi! Kako ti kažeš;samo nas gledajte!

 

Volim te

Tvoja Saftićka

 

P. S. I da, posrećilo mi se ;-)... Ali ja gledam širu sliku u toj "posrećilo"