Obmanjujuća je doktrina o trojstvu ‘osoba’ koju su usvojile sve Kršćanske Crkve, jer kako je iznad bilo rečeno Bog NIJE osoba, što je ograničen pojam, već Duh, premda On u Sebi ima trojstvo Ljubavi, Mudrosti i Sile:

‘Htjeti postaviti vječno Božanstvo u striktno-ograničenu formu je znak nesavršenstva onih ljudi koji prihvaćaju ovo učenje. Svaka je forma striktno ograničeni pojam ali Božje Biće je bezgranično budući je nešto najdublje savršeno. Otud nešto najviše savršeno ne može isto tako biti podijeljeno, jer savršenstvo je stanje duha a nešto duhovno ne može nikada biti podijeljeno na tri dijela… stoga čovjek nikada ne može govoriti o tri-osobnom Bogu budući je to jedan nezamislivi pojam koji će voditi do potpuno pogrešnog gledišta u svezi Božje prirode. Bog Otac… Bog Sin… i Bog Sveti Duh (Matej 28:19)… ovi pojmovi ne opravdavaju pretpostavku da su tri osobe sebe ujedinile kao vječno Božanstvo, otud da su ovo troje istoznačni jednom Bogu, dok se priroda Boga može učiniti razumljivom ljudima ako su tri pojma objašnjena tako da je ‘Otac’ Ljubav, ‘Sin’ je mudrost a ‘Duh’ je snaga…; — Ideja o Ocu, Sinu i Svetom Duhu kao tri razdvojena postojanja… čak sa dodatkom kako oni jesu jedno… je obmanjujuća (Katekizam Katoličke Crkve 253-255), budući će onda ljudi biti u opasnosti sprovesti razdvajanje zazivajući svaki dio pojedinačno i na taj će način povećati svjesnost o svakom od tri dijela, pri tome gubeći ispravni, istinski smisao o jednom Bogu Kojem JEDINOM se oni trebaju okrenuti u svakoj zemaljskoj i duhovnoj nevolji.’ BD 4484;

‘Priroda vječnog Božanstva je ono što je bilo okarakterizirano pomoću pojmova Oca, Sina i Svetog Duha. Mudrost… Sin … proizlazi iz Oca Ljubavi, a sve prožimajuća snaga sprovodi što je odlučeno od strane Oca i Sina. Bog je sve-moćan i izuzetno mudar i Ljubavi-pun…’ BD 4484;

‘Zasigurno je ispravno opisati Božju prirodu kao Oca, Sina i Svetog Duha ako je Otac prepoznat kao Ljubav, Sin kao mudrost a Sveti Duh kao volja ili snaga Božja… Jer Božja priroda je Ljubav, mudrost i snaga…’; BD 8250;

‘Ali ova Istina otkriva Božje Biće tako što u Sebi sjedinjuje Ljubav, mudrost i snagu, i da je jedno nezamislivo bez drugog… da je Ljubav temeljni pojam odakle proizlazi mudrost a oboje sebe izražavaju kroz snagu volje. Ljubav je stvaralački princip iz kojeg sve proizlazi; ona je snaga što rađa. Međutim, ona ne stvara besciljno i samovoljno već djeluje zajedno sa mudrošću. Što god Božja mudrost zna da je dobro i pravedno to je ostvareno pomoću Njegove volje ako Ga Ljubav potstiče na to… To je zamisao najviše savršenog Bića… Jer Ljubav, mudrost i svemoćnost su dokaz savršenog Postojanja, Kojeg se dalje ne može premašiti. Ljubav, mudrost i svemoćnost su dokaz Božanstvenosti, oni osiguravaju ljudskom biću pojam supstance vječnog Božanstva, ali oni nisu tri različite Božanske osobe ujedinjene unutar jednog Bića.’ BD 5389.

‘Ono (Božanstvo) unutar Sebe ujedinjuje mudrost, Ljubav i snagu volje. Kad god se govori o Trojstvu, to je uvijek kvintesencija Ljubavi kao ‘Otac’, mudrosti kao ‘Sin’ i volje kao ‘Sveti Duh’. Jer Očeva Ljubav je sve dovela u postojanje… Božja mudrost je naknadno postavila svaku tvorevinu na njezino pravilno mjesto i odredila im njihove zadatke… a duh volje sve animira i osigurava im postojanje …; Svako uosobljenje Boga je kriva zamisao… jer Biće Koje u Sebi ujedinjuje sve i Koje je neshvatljivo u Svojem izobilju svjetla i snage ne može pronaći izražaj u jednoj osobi. Ali da bi ljudima omogućio da formiraju mentalnu zamisao ovo vječno Božanstvo je sebe utjelovilo u ljudskom biću (Isusu), tako da su oni uistinu sposobni zamisliti jedno (iz)vanjsko onog što je čovječanstvu postalo shvatljivo kao Sin Božji. Ljubav i mudrost, volja i svemoć su također bili ujedinjeni unutar ovog Sina Božjeg, i opet međusobno nisu bili odvojeni.’ BD 0662;

     ‘…oni spoznaju samo jedno Biće koje u Sebi sjedinjuje Ljubav, mudrost i snagu … Ljubav je sve stvorila i prema tome je Stvoritelj, ‘Otac’… i iz Njega je proizišao ‘Sin’, u Kojem je Otac manifestirao Sebe. Ali Sin je također ‘Mudrost’, jer jedino Ljubav je vatra koja isijava ‘svjetlo’… Stoga Ljubav i mudrost ne mogu biti raz-dvojeni, baš kao što su Otac i Sin jedno. I opet, Ljubav je također snaga koja, međutim, sebe uvijek izražava jedino u najvišoj mudrosti. ‘Duh’ iz Boga je Njegovo neprestano zračenje Ljubavi [‘S druge strane, ta sila Svetog Duha je zračenje sve-obuhvatnog Božanstva, a nikako zasebna osoba…’, BD 0662], koje pomaže svemu još nesavršenome da postigne konačno savršenstvo. Otud se samo jedno Biće može smatrati Bogom Ocem, Sinom i Duhom, Biće Čija se suština sastoji od Ljubavi, mudrosti i snage [‘Svjetlo je Bog… Snaga je Bog… i volja Ljubavi je Bog… jedno nije bez drugog, sve Božansko utjelovljuje ovo Trojstvo unutar sebe; to je znak savršenstva ako su Ljubav, mudrost i snaga inherentni u biću, u slučaju čega je ono postalo slika Božja. Ipak to je uvijek jedino jedno Biće…’, BD 4484]… Činjenica da je ovo Biće Sebe manifestiralo u čovjeku Isusu ne potvrđuje promjenu Božanstva u dvostruko Biće Koje se može zazivati odvojeno … i onda dodajući ovom dvostrukom Biću još jednog kao ‘Duh(a)’, Kojeg se opet zaziva od strane onih koji sami ne mogu riješiti ovaj problem već jednostavno prihvaćaju propovijedi neprosvjetljenih mislioca.’ BD 7117.

Scroll to Top