Isus dragi moj Lorice,
Hvala ti na ovim stavkama (8 načina kako Sotona uzurpira vlast u Crkvi, a važi i za brak!), jer mi je upravo to trebalo da sebe preispitam detaljno i stavim stvari na pravo mesto.
Puno je haosa bilo u našem hodu za Isusom, jer nije bilo pravog vodstva. Napustivši zajednicu, ostali smo sami, razočarani i sa puno osuđivanja- naravno, uvek su drugi krivi dok u toj dolini suvih kostiju nisam spoznala sebe i svoje stanje i da za to niko nije kriv, osim mene same. Tu u tuđini, gde nikome ništa ne značiš i svako te ponižava, kao da ništa ne znaš, padaš sve dublje. Jednom je neko rekao, ako hrišćanin padne on pada jedino na stenu a to je Isus Krist i tu počinješ ispočetka. Molitva, post, reč i polako uzdizanje. Htela sam da se priključim nekoj crkvi, jer nisam mogla podneti da ništa ne radim, ali sve je to slabo i bljutavo u poređenju sa Čistom Istinom i ta hrana, ne može nasititi, ili dati života. Rekla sam sebi, ne želim ništa manje od Čiste Istine, neću nazad, želim Isusa. Slušajući tebe, shvatila sam, da trebam vodstvo, ali i to da do sad nisam shvatala vođu na pravi način, jer do sad nije bilo. Znam da u crkvi nema demokratije, jer je to razara, tako da podložnost vođi, je ispravna odluka za rast i duhovno sazrevanje, jer kao što je bolest gubavca, prouzročena toksinima unutar tela, tako i toksini unutar duše, prouzrokuju u meni otpor prema podlaganju i nisam dobro videla poput slepca (Marko 8:24) bila sam poput stabla bez korena, dok mi Isus kroz tebe nije otvorio oči, da vidim potpuno.
…
E.S.