(Lorens: Svjedočanstvo dvije mlade djevojke koje su sad kroz ovu seriju Seminara skužile u stvari gdje su bile prije ovog Svjetla i u kakvom su stanju došle i što im je ova Misija dala i ovo Poslanje napravilo – da bi ostale anonimne, dao sam im umjetnička imena ‘Marija’ i ‘Magdalena’):

***

Isus, dragi Lorice

Ovo svjedočanstvo je u ime Magdalene* i mene.

Jučer smo naišle na naše poruke od prije 2 godine. Zaprepastilo nas je kad smo vidjele u kakvom smo stanju bile i kakve smo stavove imale. Bile smo jako izgubljene, psihički nestabilne, odlasci kod psihologa i psihijatra nisu pomagali. Imale smo stav da je normalno biti tužan, nezadovoljan i da nas muče misli kojih se ne možemo riješiti. Na dnevnoj bazi smo se mučile s manjkom energije i motivacije, cilj nam je bio samo preživjeti dan.

Marija*::

Ja sam se mučila s napadajima panike i tjeskobe, jednom prilikom sam se u tom stanju skoro bacila kroz prozor. Uz to sam patila od anksioznosti, osjećaja manje vrijednosti i beskorisnosti. Bila sam emocionalno labilna i impulzivna. Imala sam živčane slomove i redovno se svađala s ukućanima. Imala sam jako malo iskrenih i bliskih odnosa. Osjećala sam se kao da želim “iskočiti” iz svoje kože. Upustila sam se u toksičnu vezu, koju sam vidjela kao jedinu slamku spasa, a zapravo me samo uništavala još više iznutra. Okrenula sam se svijetu, alkoholu, travi, požudi… Bitnije mi je bilo izgledati lijepo nego se osjećati dobro. Živjela sam jako nezdravo, spavala sam 2/3 dana te se slabo i manjkavo hranila. Učestalo sam izlazila u klubove, opijala se i koristila svoj izgled kao predmet zavođenja. Svo to “samopouzdanje” je bila maska, a zapravo sam se u sebi osjećala isprazno, tužno, nevoljeno, nesigurno, otuđeno…

Magdalena*:

Meni su depresija i anksioznost vladali nad životom. Nisam imala samopouzdanja i nikada nisam osjetila ikakvu vrstu ljubavi zbog čega sam se osjećala kao teret svima. Mislila sam da potpuno ludim i osjećala kao da “plivam, točnije utapam se u sebi”. Znala sam se probuditi osjećajući se kao druga osoba i nisam imala kontrolu nad svojim životom. Odbijala sam svaku mogućnost zbližavanja s nekim, a alkohol i trava su mi počeli biti sredstvo bježanja od problema tj. sebe. Impulzivno sam mijenjala boje i dodavala nove pirsinge. U tom svom kaosu počela sam i osjećati privlačnost za cure te se počela izjašnjavati kao biseksualka.

Dok sam išla na terapije, priželjkivala sam lijekove jer sam mislila da će mi samo to moći pomoći. Nakon dužeg perioda, počele su fizičke manifestacije duševne boli. Dobila sam astmu i dermatitis zbog čega sam išla često na preglede i nitko nije znao odakle to. Znala sam imati “blackout” i samoozlijeđivati se, nakon čega bi se osjećala kao da to nisam uopće ja radila. Jednom prilikom pod utjecajem trave skoro sam se i ubila. Dok su mi te misli prolazile glavom, iz srca sam odjednom glasno čula glas koji je viknuo “Nemoj!” I 6 mjeseci nakon toga došao je Isus u moj život. Ali do tada sam se smatrala agnostikom, negirala Isusa i crkvu.

Pokušavale smo si pomoći na razne načine, međusobno i individualno, čak nas je zainteresirao zakon privlačenja i vortex. Ništa od toga nije pomagalo ni ispunjavalo tu prazninu u nama, dok nismo pronašle Isusa. Na prvi tračak Svijetla, osjetile smo znatno olakšanje i što smo više hodale tim putem bilo nam je vidljivo sve bolje i bolje.

Razlog pisanja ovog svjedočanstva je taj što smo u jednoj mjeri zaboravile u kakvom smo stanju bile prije Čiste Istine i što ti od sveg srca želimo zahvaliti na svemu, a pogotovo na cijelom Programu. Hvala što si nas vodio kroz taj proces predanja i bodrio nad našim dušama, hvala što si bio tu kad god je trebalo bez da si to i znao.

Zahvalne smo na ovom Svjetlu koje nam je dalo spoznaju o tome što su sva ta stanja bila i na prilici za Novi život koji smo zapravo cijelo vrijeme tražile. Hvala Isusu na ovolikoj Milosti i što bez obzira na veličinu naših grijeha, Njegova Ljubav je uvijek bila veća. ❣️✝️

Grlimo i ljubimo te u našem Spasitelju i Ocu Isusu Kristu!♥️🥰

Scroll to Top