Svjedok Struji Božjoj

Isus, Lorens!!!

Dakle, ovo jest bilo antologijski!!! Iskreno, ne znam kako da to sročim pa ću opet nabacati.

Opisati tu divotu je malo teži zalogaj. Ovako nešto U ŽIVOTU nisam osjetila!

Takvu Silu što me tresla kao šiblje na vjetru TOTALNO BESPOMOĆNU .. Svako tvoje predavanje je za mene intenzivno i tu se već ponavljam, ali ovo je nešto sasvim drugo … Sjedila sam sa strane za vrijeme predavanja, razrogačenim očima i ušima slušala što govoriš … I kad si pričao o svjedočanstvima krštenja u Duhu Svetome ili silaska Sile poput udara struje – ja sam pomislila: “Ja OVO želim osjetiti!!!!! S ozbiljnošću naravno, no, onako nepromišljeno … ALI …. Ni slutila nisam da će se to meni dogoditi i to baš tu večer! … Niti sam znala razmjere toga (jedno je zamišljati kako je TO, a drugo OSJETITI) … niti kad niti gdje će se dogoditi …. Ali dogodilo se neočekivano i nenadano BAŠ SINOĆ!!!!! BAAAAAM! … Počelo me hvatati taman prije mog svjedočanstva o prethodnim događajima toga dana … I samo se pojačavalo … Mislila sam da mi je zbog toga što mi je možda zima i već sam opako bila gladna … ALI krenulo je i POJAČAVALO SE SVE VIŠE. Srećom Sandra je odmah skužila što se događa pa mi je prišla dati podršku u naznakama TOGA dok ja još nisam bila svjesna što se događa … I ide to ide …. SVE JAČE .. Ona je u zagrljaju sa mnom osjetila pojačavanje … . . TO JE DOSLOVNO BILO KAO DA ME NETKO “ŠOKEROM” DRŽAO NA STRUJI … Cijelo vrijeme onako solidno jako, s mjestimičnim jačim udarima gdje se sva u trzaju zgrčim … Ruke su mi bile hladne … Ispočetka je bilo sasvim podnošljivo, poslije je došlo do granice neugodnog, uhvatio me strah, teško sam disala, imala sam iskrice pred očima, jecala sam tiho i poželjela da prestane .. jer se strah pojačao do panike i disala sam s mukom kao na porodu …. . Zanimljivo …

ta bol i strah zapravo je u nekom čudnom osjećanju bilo izuzetno divno. Dodatno zbog već čiste spoznaje da je TO BILO upravo TO ŠTO SAM POŽELJELA I DA JE ISUS PRISUTAN …

Jedva sam dolazila do daha … Sandra me stiskala i riječima me bodrila … Da me Duh preslaguje … I neka …

Rekla sam: “Neka me naštima kako god želi”…

Jedva sam se sabrala da na noge stanem i prohodam … Jedva sam do tebe došla … Živci i senzori svake vrste u tijelu su mi totalno poludjeli, taj osjećaj sličan je ZALJUBLJIVANJU (samo što je ovo 1000 puta jače) … Znate kako je to … Toliko sam bila bez kontrole da sam se bojala da ću se upišati (uopće nije smiješno, i ne bi bilo smiješno da se desilo, haha) … Treskavica me držala još dugo nakon …

Došla sam kući na vrata kćeri, dočekala me kao da je duha vidjela, i ona je mislila s obzirom na moje stanje da mi nije dobro … Ja pričam kako je sve u redu i ukratko što se događa i da je pozitivno i divno, ali me tijelo nije slušalo niti popratilo moje riječi uvjeravanja pa je ispalo presmiješno. Grlila sam je i ljubila i zahvaljivala Isusu … Morala sam odmah ići leći … Onda je trešnja jenjavala. Malo pomalo dok nisam utonula u san …

Tu noć sanjala sam da sam se napila bistre čiste hladne vode koja me skroz okrijepila …Ne znam više što reći … Isuse hvala Ti …. Bome si me oprao nespremnu!!! Ili ipak, spremnu. Ovo je bio najdivniji osjećaj i događaj ikad, i mislim da sam za vječnost promijenjena. Amen … Isus je moj Gospodar … Sve mu predajem

Ljubim Vas sviju

Lidija

Scroll to Top