Vi ste pismo Kristovo…napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima (2.Kor 3)

Ljubljeni i poštovani Apostole Isusa Krista… dragi Lorens

Već sama pomisao na tebe, ispuni moje srce radošću (Psalam 4:8… ; “Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino”), toplinom i zahvalnošću… 

Jako sam zahvalna Nebeskom Ocu što te doveo u moj život i mene u tvoj, što si postao dio moje sudbine; ponekad imam osjećaj kao da je to bilo u posljednjem trenutku u vremenu, što je i inače osjećaj koji se u meni javlja kad su u pitanju neke važne odluke u mome životu. 

Ili, mogla bi to još ovako “oslikati”… kao da sam duuugooo vremena bila jaaakooo gladna i gotovo umrla, a onda mi “Netko”prostro stol s bijelim stolnjakom i na njemu ponudio topli, mirisni, mekani, svježi kruh; i on je počeo utaživati moju glad, polako ali sigurno imala sam mir da ću biti nasićena budem li dolazila za taj stol… i što je najvažnije, dolazi mi redovito i svaki puta me iznova iznenadi koliko je “ukusan i hranjiv” i nezaobilazan dio mog dnevnog “menija”

(“U samoj Riječi je snaga… tko ju osjeća, čista je srca, on se ubraja u Zajednicu, kojoj je Bog osobno dao Svoj blagoslov, jer svi ovi otvaraju njihova srca pritjecanju Božanske snage koja je Božja Riječ”… OB. br. 1954, Knjižica Duhovna zajednica). 

Naravno, po putu stalno učim i nastojim što više otvarati srce za dotok Božanske Snage i Milosti… 

Da; i još jedna slika koja je tako živa u meni… ŽEĐ za Istinom i Ljubavlju, koju sam našla ovdje na Ovom Predivnom Svjetlu Čiste Istine, a koju mi je potvrdio i jedan predivan san moje mame… 

Ta žeđ je bila isto toliko intenzivna, kao i spomenuta glad (Ivan 4:14), a povezujem je s meni živom slikom iz ranog djetinjstva. Sa svojom učiteljicom i prijateljima iz razreda sam išla na izlet, bilo je ljeto i jako vruće, a mi po dvoje hodamo kroz neke livade, šumarke, prašnjave puteve…, a nitko nije imao vode. Put se odužio… počeli smo već “dahtati” od žeđi i napora… samo sam čula sebe i druge: voda, voda, žedni smo… više o ničemu nisam mislila, već samo kako što brže utažiti žeđ. 

Učiteljica nas hrabrila; još malo izdržite, a i jedan naš prijatelj, Zoran rekao da je u blizini njegova kuća, da ima pumpa i… dragocjena voda… dok konačno nismo, nakon zbilja dugo vremena došli i ugledali pumpu i… VODU… svi pojurili, sretni, “pohlepno” pili iz jedne limene šalice, onako jedan po jedan, nestrpljivo iščekujući svoj red… 

Eto, tako otprilike sam kroz tebe Lorens (kroz tvoje naDUHnute propovijedi i učenja) počela utaživati svoju duhovnu žeđ, koja u meni postaje sve jača… ti si kao ona “pumpa” iz koje teče i teče dragocjena VODA ŽIVOTA Božje Riječi, i ponekad se pitam koliko je u tebi ima, ali i shvaćam da što je više dijeliš, sve više je i imaš. 

I uvijek kad slušam zatvorenih očiju Božju Riječ kroz tvoja usta, postajem sve više svjesna koliko sam sretna i privilegirana što mogu “uroniti” u tu dragocjenu Vodu i crpiti iz Nje Život, a često i žalosna zbog činjenice koliko su drugi ljudi zakinuti, jer ili ne znaju za Nju, ili ju svjesno odbijaju… tu je moja tuga još veća… 

Da, ti jesi ŽIV zbog Božjeg Života koji je u tebi, na kojega smo svi pozvani, koji se nama voljnima predaje i blagoslivlja nas, kroz tvoju Ljubav koju ti iskreno i nesebično predaješ svima nama… 

Želja moga srca je da doista uvijek slijedim uputu iz Filipljana 4:9, što se i trudim i ide mi sve bolje! 

Kao naravno i “more”drugih dragocjenih uputa za život !

Od samog početka sam nekako znala da si Božji Istinski poslanik, da si drugačiji od svih ostalih propovjednika i učitelja, koje sam do tad slušala, a to mi se iz dana u dan sve više potvrđivalo, jer sam promatrajući tvoj život uviđala da si iskren i dosljedan u svom duhovnom hodu, beskompromisan u odnosu prema Kristu i svijetu, neumoljivo strog prema sebi, a onda i nama kad je potrebno, a opet i popustljiv kad vidiš da ne ide “đonom i batinama”… 

Hvala ti Lorens dragi na Ljubavi, strpljivosti, predanju Kristu, ustrajnosti, odlučnosti da uvijek ideš naprijed, a i spremnosti da sve nas privučeš “konopcima Ljubavi” bliže Nebeskom Ocu, svojim primjerom ukazujući put predanja Kristu, koji je JEDINI PUT, te da od nas “stvoriš” Snagom Duha Svetoga prave RATNIKE za našega Oca u ove posljednje dane, u osvajanju duša koje su Njemu dragocjene, za kojima čezne, za našu braću koja će propasti, ako im svi mi ne donesemo ŽIVOG KRISTA i svojim životom ostavimo “pečat” na njihove duše, kao što si ti stavio na moju… 

I zato ti HVALA ZAUVIJEK!!!

Ljubim te i grlim u Predivnom Isusu Kristu 

Sretan ročkas i predivan dan tebi i tvojoj obitelji… od srca

J.M.

Scroll to Top