Volio bi da takav učitelj prođe i tvojim putem, da ga tvoje srce žudi i dozove. Volio bi, dragi moj prijatelju, da netko ostavi neizbrisiv trag u dubini tvoje duše kao što je to apostol Lorens napravio u mome, te da te povede za Isusom putem Čiste Istine.
Dragi moj prijatelju,
za kraj htio sam ti nešto više reći o mom apostolu Lorensu. Svatko od nas traži učitelja sebi po mjeri, netko tko će mu dati ono što i sam traži, tko će ga voditi tamo gdje želi ići i u kome vidi primjer i uzor onog što želi postati. Ne mogu reći da sam aktivno tražio neku osobu koja će to sve ispuniti. Više da je Nebo čulo vapaje moga srca i glad za Istinom i mojom svrhom u životu, pa je poslalo jednog svog sina da mi prođe putem. Teško mi je opisati što ti takav jedan učitelj može donijeti u životu ako to nikada nisi iskusio. Ja nisam odgajan u vjeri, to je više bilo moja fakultativna aktivnosti povremena potraga, no nakon susreta s Lorensom to je postalo moje životno opredjeljenje. Nikada prije ni kasnije nitko nije ostavio toliko dubok dojam na mene i toliko me izbio iz ležišta i potaknuo na promjenu kao on. Kad sam ga upoznao moja duša je bila suha i pusta zemlja s vrlo malo svjetla i puno tame. Jedna pokrajina sumraka gdje lutaš gladan i žedan bez obzira na to što uz sebe imaš. No, evo njega, poslalo ga Nebo da zarije plug Riječi Božje u moje srce i započne orati i kopati ne bi li mi dao priliku da se u mojoj duši nešto kvalitetno izraste. Nije imao nikakva očekivanja od mene, bar ja to nisam osjećao, niti je stvarao ikakvu navezanost mene prema njemu, iako smo bili povezani od prvog dana nekom nebeskom sponom. Jednostavno je bio u mojoj blizini i davao mi ono što je i sam imao (Djela 3:6). Nikad nije bio umoran, nikad neraspoložen, nikad otresit prema nikome tko je bio oko njega, pa ni meni njegovom učeniku. Volio me kao svojeg sina, a ja njega kao oca koji mi je dao cijeli duhovni život. Svakim danom vodio me sve više prema Kristu dok jednoga dana nisam samostalno napravio svoje prve korake. Dijelili smo radost, uspjehe, pobjede, ali i suze, patnju, bolne i teške trenutke koji svakome jednom prođu životom. Bio je tu negdje u svakom mom bitnom životnom koraku od kako su nam se putevi ukrstili i jednostavno sam ga utkao u svoj život do mjere da ne mogu zamisliti da ja danas postojim bez svega njegovog u meni. Lorens ima nevjerojatan dar da iz suhih riječi na papiru oživljava čitave svjetove. Teško je to opisati ako nisi doživio. Između redaka na papiru on rastvara poglavlja i knjige toga što obično čovjeku samo promakne. Svaku Riječ čini živom, vibrantnom i isijavajućom snagom Života i to čini s neviđenom lakoćom i neumornim duhom kakvog nigdje nisam sreo.
Poput mog oca i majke kojima dugujem svoj život i sve što su usadili u mene u prvoj polovici mog života, tako i Lorensu dugujem što me doveo do Isusa Krista i naučio me kako da budem Njegov učenik. Svojim životom mi je pokazao živog Krista i utjelovljeni primjer Njegovog nauka, te kako da i ja to postanem. To su neizmjerna blaga posađena u mom srcu za koja se učenik nikada neće moći odužiti učitelju štogod i kako god to pokušavao izvesti. Niti učitelj to od njega očekuje. Njegova najveća radost su plodovi života koje učenik sada prikazuje kad se oblikovao u živu poslanicu spremnu da se daje i žrtvuje za druge. Ono što i sam ima sada daje dalje. Kao što je on učio nas, tako i mi trebamo sada davati dalje.
Dragi moj prijatelju ne znam koliko si to uhvatio iz mojih dosadašnjih pisama, no uživam nešto što nisam vidio nigdje drugdje. Ovakva razina blagoslova koja samo raste dostupna je svima, no toliko malo ljudi je zaista spremno platiti cijenu učeništva. Osjećam se zasićen Očevom ljubavlju, siguran i dubinski miran, pun žara i potencijala da stvorim štogod mi srce odluči, preoduševljen s bračnom ljubavlju koju dijelim s Terezom, spreman da se nosim sa svim izazovima koji izlaze na našu obitelj. Imam osjećaj da mi je moguće štogod odlučim da bude i da me ništa više ne može razdvojiti od ljubavi Kristove. Kakav bi ja to čovjek bio a da za sve to ne zahvalim svome duhovnom ocu i učitelju kojem sve dugujem.
Volio bi da takav učitelj prođe i tvojim putem, da ga tvoje srce žudi i dozove. Volio bi, dragi moj prijatelju, da netko ostavi neizbrisiv trag u dubini tvoje duše kao što je to apostol Lorens napravio u mome, te da te povede za Isusom putem Čiste Istine.
Frano Ožbolt, Dragi moj prijatelju
Sve što sam ti htio reći o Ljubavi, ali nikada nije bilo prilike, Zagreb 2014