Bertha Dudde, br. 4053, 31 Svibanj 1947

GRIJEH PROTIV DUHA…


Grijeh protiv Duha je kad ljudi spoznaju od Mene ponuđenu Riječ kao Istinu i pored toga je ne žele prihvatiti, dakle kad Moje sluge na Zemlji odbij(aj)u ili ne smatraju za shodno prihvatiti Moju Riječ. Posebna je milost kad je čovjeku pružena Moja Riječ, jer to je kruh koji dolazi s Neba i stoga ima posebno djelovanje na ljudsku dušu. Dana je putem glasa Duha, koji je Moj Duh koji se spaja s Božanskom iskrom u čovjeku, i to je najviše duhovno dobro, dar milosti neshvatljive vrijednosti, i treba biti primljeno sa zahvalnošću i isto tako, kao skupocjeni dar milosti biti tretirano od strane onoga koji to prepozna kao Moj dar, od onoga koji se od Istine osjeća dotaknut, tko sadržinu toga nužno mora prepoznati kao dragocjenu, kao Božanskog porijekla.

I razumljivo je da se takav čovjek ogrješuje protiv Duha, ako Moju Riječ uzima s ravnodušjem, ako se protivi da njezin sadržaj učini svojim duhovnom svojinom time što bi o tome razmislio i postavio se (u pravi položaj) u odnosu na njezin sadržaj. Jer, Ja Sam sam mu prišao, a on na Mene ne obraća pažnju; Ja Sam mu zakucao na vrata i poželio ući, a on Me nije primio; Ja mu se obraćam, a on Me ne sluša; Ja mu pružam kruh i vino, Moje tijelo i Moju krv, a on odbija to što bi mu trebalo služiti za okrijepu i snaženje na putu njegovog zemaljskog života …. A kome Sam Ja jednom prišao, bez da Sam bio primljen, taj će vrlo dugo morati čekati da Mu ta milost ponovo bude pružena; on od Mene neće lako ponovo biti pozvan na večeru, jer Moju prvu pozivnicu nije prihvatio ….

Grijeh protiv Duha posve je ozbiljan, jer on može sa sobom donijeti potpun gubitak mogućnosti spoznaje, čovjek može potpuno oslijepiti u Duhu, jer mu onda Ja Sâm oduzimam mogućnost spoznaje, pokuša li jednom sam ugasiti svjetlo svojim protivljenjem, jer on dakle percipira svijetlenje svjetla i pored toga se ne zapućuje putem koji mu je bio jasno obasjan; jer on radije ide dalje (svojim) starim putem, s kojega ga Ja želim prevesti na ispravan put.

Tko može prepoznati djelovanje Duha, taj onda ima i obavezu primiti na znanje sadržaj Objava koje potječu iz Mojeg kraljevstva, jer Ja ljudima na Zemlji uistinu donosim dragocjeno dobro, a ako je prisutno i vjerovanje da je to duhovno dobro proizišlo od Mene, mora biti i uvaženo kao Božanski dar, mora biti primljeno s punom radošću i mora biti rasprostirano na sve strane, kako bi i oni bližnji koji nisu u mogućnosti sami u sebi čuti glas Duha, primili i uživali blagoslov Mojih otkrovenja.

I oni koji to prihvate kao Moj dar, biti će blagoslovljeni, jer oni primaju Mene Samoga i tad su u Mojoj milosti …. Tada sam Sam Ja uz njih, i Moje prisustvo osigurava im neprestano vodstvo, neprestanu pomoć u svakoj nevolji i mjeru milosti koju putem svoje Ljubavi prema Meni i sami mogu povećati, i zasigurno postići svoj cilj na Zemlji …. da se oblikuju u bića svjetlosti, pošto im Moja Riječ istovremeno pre-daje snagu, zbog čega svaki čovjek koji se ogriješi protiv Duha ostaje bez ičega.

AMEN

***

Bertha Dudde, br. 4617, 18 Travanj 1949

GRIJEH PROTIV DUHA… ‘SVI GRIJESI BIT ĆE VAM OPROŠTENI, OSIM ONOGA PROTIV DUHA…’

(Matej 12:31; Hebrejima 6:4-8)

Vi se preteško odvajate od slova i tako ne zadirete u Duh Riječi, radi čega vam je mnogo toga što Sam vam ostavio kao Moju Riječ nerazumljivo. Stoga Me morate uvijek iznova koristiti kao po-učitelja, Koji vas želi uvesti u Istinu i Koji vam u skladu sa Istinom sve može i želi objasniti.

Djelovanje Duha u čovjeku je očigledno obilježje djelovanja (sudjelovanja) vječnog Božanstva u usavršavanju svakog pojedinog stvorenja, kao i vidno ispoljavanje zračenja Njegove sile. Kad Ja dakle djelujem u čovjeku putem Moga Duha, Moja veza sa tim čovjekom više ne može biti zanijekana, jer iskra Duha, koja počiva u srcu čovjeka, sa Očevim Duhom od vječnosti nerazdvojno je povezana i tada se putem Mojegg približavanja aktivira, dakle ‘djeluje u čovjeku’.

A djelovanje Moga Duha u čovjeku uvijek predstavlja pomoć na putu savršenstva, što znači okretanje misli ka duhovnom carstvu, i guranje duše na spajanje sa Mnom, i time uspon u duhovnom razvoju …. Duh će duši sve približiti, i pomoći će joj prevezići čežnju ka materiji, Duh će dušu poučiti o njenoj svrsi i njenoj nekadašnjoj sudbini, Duh će duši otkriti bît svega Božanskoga, On će joj prenijeti jasno i duboko znanje, znači dat’ će joj svjetlo koje neopisivo usrećuje, al’ tek kad svom svjetlosnom silom može djelovati ….

Tako da je djelovanje Duha u čovjeku Božansko otkrovenje … Ja Sâm se prihvaćam čovjeka i dajem mu mali pojam Moje divote, i time Sam mu nazočan, samo ako se postavi tako da može doći do Mojeg djelovanja u njemu, skroz nebitno da li su rezultati Mojeg djelovanja u njemu očite Objave ili predstavljaju unutarnje rasvjetljenje misaonim putem. Ali u tim slučajevima čovjek je uvijek svojevoljno uspostavio vezu sa Mnom, i ‘sproveo’ je volju putem oblikovanja svoga srca u Ljubav, znači prebivalište vječnog Božanstva, Koje se sada iznutra može očitovati. Takav jedan dokazivi čin djelovanja Duha je dakle na izvjestan način dokaz koji nadilazi vjeru.

Tko je jednom zadobio to uvjerenje, pošto mu je bio pružen dokaz Mojeg postojanja i Moje prisutnosti, on naravno da stoji na stupnju razvoja koji bi trebao činiti nemogućim (pr)opadanje, jer je to uz spoznaju Istine gotovo nemoguće …. no sve dok kao čovjek živi na Zemlji sâm (od sebe) može zakoračiti u sjenu i prigušiti svjetlo …. može se ogriješiti protiv Duha …. i time se ogriješiti na najgrublji mogući način …. time što Me ponovo odbija i time dakle ponavlja nekadašnje odmetanje od Mene ….

On može svjesno priječiti (‘vezati’) djelovanje Duha, on može i pored svoje spoznaje ne iskoristiti svoje znanje, time dakle pospješiti duhovno nazadovanje, i time biti potpuno svjestan toga da čini nepravdu. On je primio dokaz i uvjerenje Mojeg prisustva, i pored toga se okrenuo od Mene. Dakle njegova volja opet biva zarobljena od strane protivnika kome je već bio izmakao, i on se protiv njega ne brani.

Griješiti protiv Duha može samo čovjek koji je Mene i Moje djelovanje putem Duha spoznao, koji je kao ‘misaono dobro’ prisvojio ponuđene mu mudrosti, time što je unutrarnje uvjerenje zadobio i razumski, dakle što je uzvjerovao i što se u tom čvrstom uvjerenju za to zalagao. On je primio Moju milost u najvećoj mogućoj mjeri i koristio ju je i onda je dozvolio da (p)ostane bez učinka; on zbog toga ne može očekivati smilovanje, jer od sebe tjera Božanstvo Koje mu se u Svojoj bezgraničnoj Ljubavi skroz približilo i sa očiju mu skinulo koprenu.

I taj grijeh ne može mu biti oprošten zbog toga što se onda zatvara pred Kristovim djelom spasenja, jer on, odbijajući Mojeg Duha ne prihvaća ni Božanskog Izbavitelja, ne želeći dakle više vjerovati, iako bi mogao vjerovati. On je tada proigrao i blagodati djela spasenja, time što nije prihvatio Kristovu pomoć prije nego se o nju ogriješio, jer prve takve misli Božanski Spasitelj bio bi raspršio i ispravio, samo da je bio zamoljen za pomoć.

On se je već nalazio u području svjetla i zakoračio je u tamu …. Bio je opremljen sposobnošću za spoznaju Istine, i Istina mu nije prijala, pošto ga je obvezivala na ‘izbaviteljsku djelatnost’ koju on ne želi izvršavati pošto se Ljubav u njemu ohladila. To je velika rijetkost kod ljudi koji su u sebi iskusili Moje djelovanje, i stoga i neoprostivo jer predstavlja otvoreni otpor protiv Mene, koji ne može biti oprošten, što nužno rezultira beskrajnim vremenom u najvećoj udaljenosti od Boga, sve dok Mi se ponovo ne okrene i dok si ponovo ne priskrbi milost da od Mene bude pogledan, znači da Mu se Ja ponovo približim.

Taj grijeh ne može biti oprošten iz milosti i milosrđa, nego se mora okajati u svoj svojoj krivici, ona za sobom neopozivo povlači ponovno protjerivanje i time dakle i cijeli prolazak kroz Stvaranje, pošto je to novo odmetanje, koje nije ništa manje od nekadašnjeg odmetanja duhovnog od Mene, pošto se čini pri punoj spoznaji, jer čovjek u kojem Moj Duh već može djelovati i stoji na svjetlu i time čini veliki grijeh ako Me ponovo izda onome koji na njega vrši utjecaj kao Moj protivnik, koji je od njega bio prepoznat, a kome je po volji i pored svega toga …. Dakle ne-opraštanje grijeha znači da mu dug ne može biti oduzet, nego da ga on sam mora otplatiti, zbog čega on ne mora da bude vječno izgubljen, ali će proći vječnosti prije nego se on konačno prikloni Meni, dok Me ne prizna.

AMEN

Scroll to Top