PATNJA U ČASU UMIRANJA

Bertha Dudde, br. 2348, 27 Svibanj 1942

 ČAS SMRTI 

Odvajanje duše od tijela je za tijelo obično bolno iskustvo, pošto je za bezbolno odvajanje potreban određen stupanj zrelosti, kojeg ljudi jako rijetko dosežu/ostvaruju. Čas smrti će i dalje nezrelom čovjeku uvijek dati svjesnu pobudu da teži za takvom zrelosti duše prije kraja, jer nakon što je napustio ljudski pokrivač on to ne može postići svojom vlastitom snagom. Ovisno o stanju njegove duše, čas smrti će biti više ili manje mučan/težak.

Sve dok je čovjek na ovoj Zemlji on ima mogućnost sebe pročistiti, i u onostranom će duša zahvaliti svom Stvoritelju što joj je pred smrt bila pružena ta mogućnost, tako da ne mora toliko patiti u onostranom. Pošto je Bog pravedan, duša se mora susresti sa svojom sudbinom u onostranom, i potrebom za većom patnjom da bi postignula zrelost. Bez toga, nije moguće ući u svjetlosne sfere. Patnja i mučenje/bol moraju u duši proizvesti viši stupanj zrelosti. Prema tome, na dužu borbu prije smrti uvijek treba gledati kao na duhovni uspon duše.

Istina, čovjek vidi jedino patnju i smrt, koji su doprinjeli njegovom strahu od smrti i čas im izgleda nepodnošljivo. Ipak, sve je to određeno Njegovom velikom ljubavlju prema čovječanstvu, tako da bi se za njih omogućilo/osiguralo sjajnije svjetlo u onostranom. Ova velika ljubav je temelj svega.

 Patnja i mučenje/bol su od strane Boga poslati na Zemlju jedino da bi čovječanstvo moglo prevladati žudnju za fizičkim stvarima, i razmišljati više o duši i pokušati ju oblikovati do savršenstva. Svaka patnja, koja to ima za/kao rezultat je blagoslovljena od strane Boga. Vaše vrijeme na Zemlji će uskoro biti završeno i sa ispravnom voljom, ovo  (= savršenstvo) se može postići izbjegavanjem svjetovnih užitaka. Duša je onda formirana prema Božjoj volji i, da bi ušla u carstvo Svjetla, nema potrebe za neobičnim/izvanrednim patnjama na kraju njezinog zemaljskog života.

 Patnja uvijek vodi do više zrelosti. To je blagoslov za ljude pošto bi inače morali prevladati svoje slabosti i pogreške u onostranom, što je izuzetno bolno. Patnja se ne može izbjeći čak i ako čas smrti prolazi naizgled mirno i bez-bolno. Bog zna o stanju duše svake osobe (ili ‘Bog poznaje stanje svake duše’). On također zna za volju duše da se bori protiv svega što je nečisto. Stoga On susreće ljude da bi im dao mogućnost ostvarivanja njihova cilja, dajući im u času smrti još posljednju priliku da se pročiste i da u Vječnost uđu čisti/potpuni. AMEN

***

Bertha Dudde, br. 4033, 30 Travanj1947

ČAS UMIRANJA… OBJAŠNJENJE PATNJE 

Vi ne znate kada će doći vaš kraj, prema tome, trebali bi dnevno zazivati Božje milosrđe/oprost tako da ga možete primiti u času umiranja/smrti. Čak i ako živite u Božjoj volji, vaš kraj i dalje može biti težak za vas, ako će vam služiti da vas u potpunosti pročisti i oslobodi za vječnost. Božja mudrost i ljubav je vaša sve do posljednjeg časa na ovoj Zemlji, i sve dok se vaša duša može promijeniti vama će biti dana mogućnost čak i u trenutku umiranja/smrti. Stoga pobožni ljudi često fizički pate, i ljudi ne mogu pronaći objašnjenje za to, pošto u tome ne mogu vidjeti Božju ljubav. A ipak je Božja ljubav ono što uzrokuje bol, pošto je to najbolji način da se duši dâ određeni stupanj savršenstva/zrelosti, da bi se u onostranom (= duhovnom svijetu) omogućilo Svjetlu da zrači kroz nju. Duša će zahvaliti svom Stvoritelju kada je oslobođena i kad shvati Božju veliku ljubav i milost.

 Zato na svu patnju/bol treba gledati kao na dokaz Božje ljubavi, čak je i kraj/umiranje blagoslovljeno ako je popraćeno sa patnjom. To ljudi ne prepoznaju, ali duša koja je od tijela odvojena u boli i agoniji se odmah uzdiže u kraljevstvo ‘blaženih duhovnih’ bića. Ona napušta Zemlju ne samo fizički već također i duhovno i sa sobom uzima također usavršene/sazrele tjelesne supstance, pošto svaki stupanj patnje razlaže ljusku, koja i dalje prekriva dušu.

 I blažen je onaj koji sebe može osloboditi od nezrelog duhovnog dok je još na Zemlji. On je ovaj zemaljski život iskoristio za otkupljenje i ne buni se više protiv Gospodnje volje. On će se u čas njegove smrti boriti za mir svoje duše ali nikad patnju neće smatrati nepravednom. Jer njegova duša zna da je sve bliže kraju, kada će fizička bol nestati/prestati. On zna da je to za dobrobit njegove duše, čak i ako ona više nije u stanju to znanje (pre)dati tijelu. Tijelo se(be) odvaja od duše, čim osjeća prilazeće savršenstvo, pošto je onda njegova uloga kao prekrivača za dušu ispunjena.

 Čas smrti može biti težak za svakoga od vas. Ali isto tako može biti i mirno umiranje, i buđenje u Kraljevstvu Svjetla, gdje patnja/bol nije nužna kada je duša na Zemlji već pronašla ponovno sjedinjenje sa Bogom, i čovjek je doveden/vraćen kući u Njegovo Kraljevstvo, u Kuću svoga Oca da zauvijek bude sretan.

 Ali vi ne znate kakav će biti vaš kraj, prema tome molite Boga za milosrđe/oprost, tražite Ga za Njegovu milost i snagu ako Bog bude smatrao kako je bol za vas nužna, pošto ćete onda biti u stanju izdržati čas smrti. Čak i ako tijelo pati, duša će se odvojiti od tijela i uzdignuti se ka svjetlosnim sferama. AMEN

Scroll to Top