SAMOUBOJSTVO

Bertha Dudde, br. 0974a & b, 21 & 22 Lipanj 1939

 BESMRTNOST… VJEČNOST… SAMOUBOJSTVO

Pitanje besmrtnosti… pojam vječnosti… čovjek ne može dokučiti/shvatiti, pošto on, u jednu ruku, ne može razumjeti ništa iz(n)a(d) (ili ‘izuzevši’) zemaljskih pojmova, a u drugu ruku, njemu se ne može dati duhovno objašnjenje koje je prikladno njegovom razumijevanju. Jedino pri ulasku u svjetlosne sfere se može dati djelomično objašnjenje ali čak i onda to ostaje misterij/problem koji, kao i Vječno Božanstvo, ne može nikad biti potpuno riješen i shvaćen. Ovo je moralo biti rečeno da bi se shvatilo slijedeće:

U vremenima velike duhovne nevolje su ljudi skloni vjerovati da mogu samovoljno (= ‘kako im paše’) okončati svoje živote, i sa time, dokončati svoje postojanje, pošto vjeruju kako žive samo jedno određeno vrijeme i stoga se osjećaju ovlašteni i sposobni skratiti ga. Oni jednostavno ne razumiju koncept besmrtnosti, beskrajnog vremena i vječnosti. Ne može im biti dokazano da njihovo postojanje neće nikad završiti, i njima je podnošljivije/utješnije vjerovati da će život jednog dana završiti. Pa iako ljudi s vremena na vrijeme osjećaju nelagodu/nemir kada misle o vremenom svršetku, oni radije prihvaćaju takve misli nego misli o nastavku života nakon smrti budući znaju kako je sve na ovoj Zemlji prolazno i prema tome ne mogu i neće vjerovati u besmrtnost svoga ‘Ja(stva)’. Objasniti pojam ‘vječnog’ takvoj osobi bi jednostavno bilo nemoguće… Ideja kako nešto sa čime je tako intimno povezan neće nikad prestati postojati ga zabrinjava i budi njegov osjećaj odgovornosti pošto, razumljivo, na život treba gledati prilično drugačije čim se u obzir mora uzeti trajno postojanje. (Prekid).

(22 Lipanj – nastavak objave)

Posljedično tome, ljudi koji svjesno negiraju život nakon smrti neće oklijevati sami dokončati njihov zemaljski život pošto vjeruju kako će dokončavanjem njihovog zemaljskog života oni sve urediti, i zakazuju uzeti u obzir posljedice njihovog djelovanja ako su u krivu. Oni jedino uništavaju vanjsku čauru ali ne sam život i prema tome ga moraju nastaviti živjeti… pošto on ne može biti uništen, niti na Zemlji niti u onostranom… on je, u pravom smislu riječi, besmrtan, to jest, vječnog je trajanja. Njega nije moguće dokončati pošto je Stvoritelj stvorio biće iz Sebe i sve što je Božanskog porijekla nikako ne može nestati/biti uništeno.

I zato je Stvoritelj u Svojoj mudrosti odredio da ne postoji vremenskog ograničenja za biće da ono postigne (ili ‘da bi postiglo’) svoje savršenstvo… da ono čak i u vječnosti može sigurno napredovati i tako biti neprestano aktivno, te davati kao što i prima… bez da se ikada iscrpi ili da je ikada primilo konačno od Vječnog Božanstva (tj. da mu Vječno Božanstvo više nema što dati)… Zemaljsko ljudsko biće jedva može zamisliti/pojmiti pojam/ideju ‘vječnosti, niti mu besmrtnost može biti potpuno objašnjena budući na Zemlji nema ničeg što je vječno, a budući mu besmrtnost duše ne može biti dokazana on u nju mora vjerovati. Također, čovjek ne može niti analizirati pojam ‘vječnosti’ sa svojim intelektom. Ovaj pokušaj nikako ne može dati rezultata sve dok ljudsko biće ne može primjeniti istu poredbu na fizički medij. On jedino prihvaća nešto kao istinito kada ima uvjerljiv dokaz. I prema tome ovdje opet ostaje jedino vjera… Čovjek mora vjerovati u ono što mu ne može biti demonstirano, i tako (vjera u) besmrtnost bića kroz cijelu vječnost mora prethoditi svom drugom rasuđivanju. AMEN

*** 

Bertha Dudde, br. 1951, 13 Lipanj 1941 

SAMOUBOJSTVO… SUDBINA U ONOSTRANOM

Staza tijela se mora odhodati do kraja, to jest, svako biće također mora iskusiti ljudsko utjelovljenje (= mora se kao čovjek utjeloviti na ovoj Zemlji). Zemaljska staza koja tome prethodi se ne može promišljeno/namjerno skratiti ili prekinuti. Međutim, u stadiju slobodne volje čovjek je sposoban iskoristiti svoju slobodnu volju i prema tome također promišljeno/namjerno okončati svoj zemaljski ljudski život bez da bude spriječen. Ali posljedice takvog miješanja u Božansku volju su strašne. Takva osoba je i dalje nezrela, to jest, ona je bez spoznaje ili ne bi poduzela takav korak koji ju lišava velikog blagoslova… (a taj blagoslov se sastoji u slijedećem:) biti u stanju poboljšati svoj karakter dok Bog Osobno ne okonča njezin život. Pri svemu tom, ona će u onostranom postati svjesna svoje bijedne/nesretne akcije i njezina grižnja savjesti će biti neopisiva.

Ako je Božja volja okončati život, nezavisno o tome da li je osoba još mlada i nespremna za vječnost, onda Bog prepoznaje nužnost toga i kraj zemaljskog života je čin milosti, ili da bi se spriječila pogibelj za dušu ili da bi se toj duši ponudila mogućnost u onostranom koja će uzdignuti njezino stanje zrelosti u kratkom vremenskom periodu. Nasilno završavanje života (= samoubojstvo) je, međutim, duhovno veliki korak unazad, jer biće je iznenada bez snage da sebe poboljša/unaprijedi i ovisi o milosti svjetlosnih bića ili ljudi, što znači, ako joj oni ne pomognu ona će zauvijek ostati na istom nivou nesavršenstva. Duša u onostranom najprije mora ovo shvatiti što će inicirati neopisivo stanje žalosti. Ali ako je duša voljna ona će iskoristiti svaku mogućnost biti od pomoći, pa ipak će njezinu borbu riječima biti isuviše teško opisati. Na neki način, ona u onostranom mora nastaviti trpjeti zemaljske patnje koje je htjela izbjeći; iste stvari koje je htjela odbaciti su i dalje priljepljene uz nju i muče je užasno.

Pa ipak Bog nije nemilostiv čak prema duši koja je zanemarila/omalovažila Njegovu volju, pod uvjetom da duša nije u potpunosti tvrdoglava. Nakon određenog vremena, za kojeg se duši čini da traje vječno, bit će joj također dani zadaci u onostranom koji će olakšati njezinu situaciju. I onda će ponovno morati iskoristiti svoju volju. Ako se složi sa time da pomogne dušama koje pate u onostranom ona će uskoro primjetiti očigledno poboljšanje svojih okolnosti. Ali lako se može dogoditi da to bude nakon vremena kojeg je Bog odredio njezinom stvarnom zemaljskom životu, tako ispada da ona naposlijetku ne bi samovoljno skratila svoj zemaljski put i morala bi i dalje otezati u stanju patnje u onostranom, koje je na Zemlji smatrala nepodnošljivim, dok se Bog ne sažali na dušu.

Iz tog razloga je njezino miješanje u Božju volju bilo u potpunosti besmisleno; ona je sebe lišila milosti da u potpunosti sazrije na Zemlji ali na nikoji način nije okončala kušnje/mučenja zemaljskog postojanja. Posljedično tome, takve su duše žaljenja vrijedne, jer će uzeti jako dugo vrijeme dok ne budu iskupljene a svjesnost da je Božji blagoslov bio odbačen je tako bolna za dušu da se u onostranom nalazi u bijednom stanju. Takvim dušama su ljudske molitve posebno potrebne. Jedino ljudska ljubav na Zemlji može olakšati njihove muke i dodijeliti im snagu da poboljšaju svoju sudbinu tako što će koristiti svoju volju, ukoliko je duša u onostranom spremna biti od koristi i na taj način, nakon prividno beskrajno dugog vremena, će biti u stanju promijeniti svoje mračno prebivalište koje je, razumljivo, njezina sudbina dok nije spašena Božjom ljubavlju i milošću.  AMEN

 *** 

Bertha Dudde, 19 Srpanj 1954, br. 6005 

BAHATO OKONČAVANJE ŽIVOTA

Vama je određeno/dano vrijeme za posljednje Iskupljenje od vaših okova, za konačno oslobođenje od forme. Taj period varira u trajanju, ali Ja uzimam u obzir što je najbolje za vašu dušu. Ja ne skraćujem proizvoljno vaš zemaljski život. Ja znam zrelost duše svakog pojedinca, i također opasnost regresije, ili mogućnost postizavanja više zrelosti na Zemlji. Moja Ljubav i Milost će završiti ljudski život ranije, da bi se spriječio povratak duše u staro stanje, ili ako vidim mogućnost promjene u posljednji trenutak, onda ću Ja produžiti trajanje tog života, ali jedino u Mudrosti, pošto Ja znam sve što je od dobrobiti/korisno za dušu.

Sada ćete shvatiti koliko je velik prekršaj proizvoljno/samovoljno okončavanje života, koliki grijeh počinjavate kada idete ispred Moje ljubavi i milosti, i prema tome ne koristite mogućnost koja je vašoj duši ponuđena da dosegne ispunjenje. Vi se miješate u Moj plan Spasenja i dodajete nepravdu/zlo vašoj duši koja/e će vam jednog dana uzrokovati veliku žalost/grižnju savjesti i samo-prijekor, za koju/eg se ne možete iskupiti u onostranom. Vi ste sebi nešto nepovratno izgubili, čak i ako uspijete u poboljšanju stanja vaše duše kada težite nagore.

Ali postoji velika opasnost da će duša potonuti dolje i protiviti se. Proizvoljno okončavanje njezinog života je bila pobuna i otuđivanje ostaje. Te duše imaju veliku potrebu za pomoći tako da se ne bi izgubile jedno beskrajno dugo vrijeme. Ali zbilo se u skladu sa njihovom voljom.

Ja ću zasigurno pomoći svakome u velikoj nevolji, koja se može umanjiti odmah samo ako čovjek misli o Meni, i zaziva Me za pomoć. Ova nevolja je također način da bi vaše misli okrenuo prema Meni, tako da vi još uvijek možete ostvariti uspjeh u ovom zemaljskom životu. Patnja ne dolazi na ljude bez razloga, pošto su njihove duše u velikoj opasnosti i trebaju pronaći, kroz njihovu patnju, način da pobjegnu. Što Mi se više duša protivi (= buni protiv Mene), to veća postaje opasnost. Onda će se ona naposlijetku suprotstaviti Mojoj volji, i odbaciti Život koji su joj Moja ljubav i milost odredile/dale za njezino konačno iskupljenje.

Jer utjelovliti se kao ljudsko biće je milost za dušu, dar Moje ljubavi, to je korak nagore prema visinama, kojima može sezati da bi bila zauvijek slobodna i sretna. Duša stoji blizu svojeg cilja i prema tome je odgovorna za svoja djelovanja ako ne iskoristi taj dar, odbacujući ga u zasljepljenom/glupavom razmišljanju.

Ja znam svaki pokret u ljudskom srcu i Ja zasigurno pravedno/ispravno sudim, Ja računam sa slabošću Mojih stvorenja. Ali ono nije bez krivnje i njegova slobodna volja će ga teško pritiskati ako je pogrešno usmjerena ili zloupotrebljena.

Čovjek ne može okončati svoje nevolje tako što će sebe odstraniti (= izvršiti samoubojstvo), on sa time mora nastaviti dalje (= u istom tom stanju nevolje kojeg je htio izbjeći samoubojstvom će se naći i u onostranom), i neće pronaći izlaz. Njegova duša će u duhovnom kraljevstvu neizrecivo patiti dok on ne postane njezin gospodar, kao što je mogao na Zemlji. On mora pronaći utočište u Onome Koji je Gospodar nad svom nevoljom i patnjom, jer On je pobjedonosan nad grijehom i smrću. AMEN

Scroll to Top