VOLJA I MILOST

——————————————–†——————————————

Što dolazi prije, ljudska slobodna volja ili Božja Milost?!…

Na koji način darovi milosti postaju učinkoviti u čovjeku?!…

—————————————–†——————————————-

Bertha Dudde, br. 1937, 3 Lipanj 1941

VOLJA – MILOST… (Primjedba na Filipljane 2:13)…

Dolazi do duhovnog zastoja kada je volja ljudskog bića preslaba da nadvlada prepreke. Nikakav daljnji napredak se više ne može napraviti. Premda sve ovisi o Božjoj milosti, ljudsko biće mora sudjelovati kako bi postao obilato blagoslovljen, on mora koristiti njegovu volju i uputiti molbu za snagom, onda će on stremiti spram uzlaza. Nikakav put ne postoji koji isključuje volju ljudskog bića, i stoga on najprije mora aktivirati njegovu volju. Ni jedna osoba ne može biti oslobođena od ovog. Da je Božja milost bila namijenjena doći prva, ljudsko biće bi bilo oslobođeno od toga da aktivno koristi njegovu volju. I ovo je pogreška koja, zauzvrat, rezultira u daljnjim pogreškama. Božja milost i milosrđe sasvim izvjesno zahvaćaju osobu tako što mu osiguravaju svaku priliku za njegovo konačno izbavljenje. Jer to je nezamisliva milost s Božje strane da ljudsko biće može putovati stazom zemaljskog života kako bi Mu se iznova povratio… Ali u stadiju slobodne volje, jedino slobodna volja je odlučujuća u pogledu toga da li on hoće ili neće primiti daljnje blagoslove; inače život na Zemlji ne bi bio probni period (za iskušavanje njegove volje) kojeg ljudsko biće mora proći. Bog želi dostaviti na Zemlju Čistu Istinu. Stoga On mora razjasniti gdje su ljudi u krivu ili su pogriješili. On mora korigirati ono što je do sada bilo krivo shvaćeno, jer On želi razdvojiti Istinu od neistine. Ako se ljudsko biće opire Božjem naporu da ga uvede u Istinu on također aktivno koristi njegovu volju ali na Bogu-protivan način i nikada ne može postati prosvijetljen. Bog je dao ljudskom biću sposobnost da detaljno promišlja o stvarima i da donosi slobodnu odluku. Ovo je opet Božja milost, unatoč tome, slobodna odluka zavisi zauzvrat o volji ljudskog bića, stoga osoba mora željeti da Božja milost ostvari učinak u njemu… Njegova volja otvara srce da postane prijemčiv za Božju milost, i njegova volja mora također iskoristiti Božju milost… Ovo jasno shvaćanje je ono što dozvoljava osobi da razvije osjećaj odgovornosti na prvom mjestu, dok dosad krivi stav da je ljudsko biće nesposobno učiniti bilo što bez Božanske milosti… da ova motivira ljudsku volju na prvom mjestu… slabi njegov poriv da bude aktivan. U tom slučaju se ne bi moglo govoriti o slobodnoj volji čovjeka, ako bi Bog Osobno utjecao na ovu volju dostavljajući Njegovu milost. Neograničena sredstva pomoći su zasigurno na čovjekovu raspolaganju, stoga je njemu olakšano dopustiti njegovoj volji da postane aktivna, ipak potonje mora biti učinjeno od strane same osobe samovoljno (bez utjecaja drugog). Stvarna svrha života je za ljudsko biće da donese odluku za ili protiv Boga njegovom vlastitom slobodnom voljom… Posljedično, Bog neće nikada pospješiti ovu odluku određujući volju ljudskog bića, jer ovo bi doista osujetilo svrhu života na Zemlji. To je zašto su ljudi opetovano obaviješteni tako da će obratiti pažnju i osloboditi sebe od onog što je pogrešno, i od onih ljudskih ideja i ljudskih tumačenja koja su postala pogrešna bez da se svjesno naumilo raširiti pogrešku. Ipak baš ovo tumačenje, da Bog Osobno određuje volju ljudskog bića, nosi veliku težinu jer vodi do pogrešnog razmišljanja. Niti Božanstvo može biti pravilno prepoznato niti ono snaži osjećaj odgovornosti ljudskog bića… On će se naposlijetku jedino oslanjati na Božansku milost, koja obuzima osobu zavisno o Božanskoj volji… koja teče ka njemu, pod uvjetom da mu je Bog naumio podariti milost. Ali u tom slučaju on ne bi mogao biti smatran odgovornim ako ne postigne cilj dan mu na početku njegovog utjelovljenja. Bit svega je u slobodnoj volji; međutim, svatko tko spori slobodnu volju ljudskog bića smatra sebe za lutku koja je uvijek i zauvijek vođena od strane više Sile bez da u tome uzima ikakvog aktivnog sudjelovanja. Božja mudrost i Ljubav spriječavaju ograničavanje volje, inače bi viši razvoj bio nemoguć za ljudsku dušu i dug proces na Zemlji (kroz tvorevine tri kraljevstva prirode) bi bio nepotreban ako bi Božja volja odabrala stremitelje za Božjim kraljevstvom dostavljajući im Njegovu milost, koju bi ljudi naknadno dohvatili i tako sigurno bili vođeni njome u nebesko kraljevstvo. AMEN

***

Bertha Dudde, br. 2468, 9 Rujan 1942

VOLJA I MILOST… (ŠTO DOLAZI PRIJE?)…

Božanska Ljubav želi prosvijetliti ljude ali ljudi ne prihvaćaju svjetlo (odnosi se na ove Objave Čiste Istine)… Međutim, ljudsko biće ima slobodnu volju, prema tome on ne može prisilno biti uveden u shvaćanje; time milost Božja koja teče ka osobi nije iskorištena budući joj se njegova volja odupire. Posljedično, volja mora doći prva… Božja milost može postati učinkovita jedino ako je ljudsko biće voljno dopustiti da ona u njemu ostvari učinak. Svijet je u duhovnoj tami, jer premda Bog neprestano želi pomoći ljudima sa Njegovom milošću, oni ne obraćaju pažnju na nju i ostaju mračni i neprosvjetljeni… Iz ovog razloga ljudi moraju naučiti na različite načine koliko malo su prosvijetljeni od strane Božjeg Duha… Oni sami se moraju suočiti sa proturječjima na strani onih za koje pretpostavljaju kako posjeduju Istinu i svjetlo… Oni sami se moraju suočiti sa pitanjima odgovori na koje nadilaze njihovo znanje, tako da će se oni onda iz vlastite pobude zaputiti stazom spram shvaćanja. Jer Božja Ljubav i briga neprestano vode Njegove žive tvorevine tako da oni mogu pronaći Istinu ako se volja za nju pojavi u njima. Darovi Duha su uistinu jedino jamstvo za Čistu Istinu, i bilo što što se ne slaže s njom može bez oklijevanja biti odbačeno kao neistina. Duhovni darovi moraju biti međusobno povezani; oni moraju osigurati jasna i razumljiva objašnjenja u svezi Božje aktivnosti i vladavine u svemiru, u zemaljskoj baš kao i u duhovnoj oblasti… Ali oni također moraju biti prihvaćeni kao takvi, to jest, njihovo Božansko porijeklo mora biti priznato ako će oni ostvariti učinak u osobi kao očitovanje Božje snage. Jer darovi Duha su darovi milosti, ponuđeni od strane Božje veće od najveće Ljubavi ljudima da im olakšaju njihov put uzlaza… Ali ovi darovi milosti mogu biti jedino učinkoviti ako ih ljudsko biće prihvati kao takve, ako on ne pruža otpor tako što ih odbija nego vjerno dozvoli njihov učinak na njega, a ovo zahtijeva njegovu volju. Ako, međutim, on pruži otpor, to jest, on ih iznutra odbije, učinak ne dolazi u obzir, inače bi osoba bila vođena u svjetlo, tj. u znanje, protiv njegove volje, što bi ograničilo njegovu slobodu volje. Milost je jedno darovanje, time je to dar na kojeg ljudsko biće nema pravo; unatoč tome, Bog očekuje od ljudi da poštuju Njegov dar milosti, on očekuje da se za njega zaklinje i da je zahvalno primljen ako će ostvariti učinak kao milost… Posljedično tome, također je ispravno reći da Božja milost dolazi prva; međutim, ako je milost neučinkovita ljudi je isto tako neće osjetiti kao milost. AMEN

Scroll to Top