Matea V. :

Lorice …  

Sad još nakon ovog svega večeras … Moje srce je toliko uronjeno u Ljubav, tako obavijeno milošću, obgrljeno.  

Znaš kad vidiš prekrasan krajolik i budeš potpuno oduševljen i zadivljen, hoćeš ga uslikati i poslati drugima da vide i da se dive i uslikaš i onda skužiš da nema tog aparata ni uređaja koji tu ljepotu može prenijeti na ekran, jednostavno, to mogu doživjeti i upiti samo oni koji su s tobom na licu mjesta. Tako je često kad čovjek pokušava riječima prenijeti doživljaj duše pa vidi da riječi nisu 100% podudarne i dostatne (pa si sretan, zahvalan i oduševljen kad postoji netko tko točno osjeti srce i bez da išta kažeš ili kažeš kako znaš pa uhvati tu nit).  

 A tako je slično i s nama. Tu Ljubav, ljepotu, milost, obilje, blagoslove mogu doživjeti samo oni koji otvore srce i predaju se. Koja šteta za sve one koji nisu, ne da ne znaju što propuštaju nego je to prežalosno kako se zadovoljavaju ne ni mrvicama, nego se zadovoljavaju drekecima, a ovdje obilje najljepšeg, najboljeg, najfinijeg, najukusnijeg, najhranjivijeg, jednostavno sve naj što može biti. Toliki je kontrast između svijeta i ovoga što mi imamo, koja je to milost, koja je to Ljubav koja jednostavno daje jer želi i sretna je srećom drugoga… Hvala Ti Isuse! Šteta i za one koji gledaju sliku i misle da je to maksimum koji se pruža i nikad ne naprave korak na pravi način, nego ih njihove utvrde sprječavaju. Šteta i tuga i za one slabovidne koji uđu, pa zbog mrene ne vide ljepotu i misle da je problem u krajoliku. Koliko ima toga (u nama/njima) što sprječava istinski blagoslov, zajedništvo i sve što nam Otac jedva čeka dati. 

Hvala ti… Hvala ti što si se predao, hvala ti što si poslušan Isusu, hvala ti što ne odustaješ, što vjeruješ, potičeš, opominješ, što ideš do kraja… Hvala ti što ne gledaš mane, hvala ti što gledaš samo najbolje u meni i nama, hvala ti što mi spašavaš život i daješ sve da uspijem(o).  

Istinski mi se srce raduje što vidim da smo svakim danom sve bliže Njegovoj slici i naumu. 

Grlim te i volim, 

Matea 

Mario K.: 

Hej Lorice, Isus ️   

Riječi ne postoje u našem zemaljskom jeziku da opišu ovo što se dogodilo danas na koncertu, jedino postoji jedno i jedino Ime, a to je Isus. Suze su mi jedva prestale teći sa lica. Kolika je to Ljubav u tebi za Boga, a time i za nas … Kolika je to milost … Prema ljudskim računicama mi smo prije 14 000 000 000 godina otpali iz raja zbog svoje oholosti, pogledaj koliko je to nula i napokon smo doma … Napokon su se Njegove izgubljene ovce vratile. Detonacija u jednom čovjeku (u tebi) je rezultirala u spasenju duša koje su pod tvojom zaštitom.  

Hvala ti što nas voliš, hvala Isusu sto je u tebi živ i prisutan. Neopisivo…  

Kako ne umrijeti za sebe nakon ovoga? Kako se ne predati Kristu nakon ovoga… Ne želim znati. Ovo je toliko veće od svih nas, a tek smo zagrebli površinu i hvala Isusu što ćemo postići ono sto On želi od nas, jer je On nas Gospodar i vodi nas kroz tebe. Hvala ti na putokazateljstvu i na bezuvjetnoj Ljubavi koju nam daješ u ovom vrelu Ljubavi zvanom Ekipica. Ne znam kako opisat to što osjećam jer mi je i dalje nepojmljivo da imam pravu Obitelj … Da na kraju dana imam ljude kojima mogu istinski dat svoje srce bez straha da će bit uništeno. Kada dođemo na okupljanje smo u balonu Ljubavi, jedinstva, pripadništva, milosti i istinske Obitelji. Želim dat sebe … Želim istinski dat ono najbolje od sebe što imam … 

Hvala ti još jednom  <3

Hvala Isusu na Ljubavi, milosti, pripadništvu i jedinstvu u Njegovom Imenu. 🙂

Mario

Scroll to Top