Susret s Isusom na ovom Svjetlu… Istinska pričest… ispraznost ceremonije

(Lorens: Ovo je svjedočanstvo žene koja je bila kroz život istinski tražitelj pa je kroz tu žudnju ispitala valjanost ceremonijalne pričesti, gdje joj je duša ostajala prazna jer na taj način nije mogla susresti svog Zaručnika, i tako sve do dolaska na ovo Svjetlo i u dodir s Poslanjem, i onda ju je Isus susreo u srcu i raspršio sve sumnje oko toga na koji način mi u stvari Njemu trebamo pristupiti da bi se istinski ‘Pričest-ili’, tj. ušli u zajedništvo i sjedinjenje s Njime):

Ja se jednostavno osjećam pozvanom iznutra posvjedočiti o “Pričesti”. Dok slušam Seminar koji to ima za temu, ovog trenutka u meni je sve svijetlo i jasno vidim proces koji se u meni odvijao. Cijeli moj život tamo negdje od 9. godine ja sam primala pričest. Dok si mlađi puno o tome na ispravan način i ne razmišljaš jer kada si dijete razmišljaš kao dijete ali kada odrasteš to te već počne interesirati duboko. Trudila sam se jako, doista Isus mi je svjedok, dolazila sam potpuno skrušena s nestrpljenjem iščekivala “senzaciju” sjedinjenja. Išla sam svaki dan na misu i svaki dan nakon ispita savjesti pristupala samom činu.

Duboko u srcu čeznula unaprijed se veseleći ali stalno sam unutra osjećala jednu prazninu. Kao da moj Isus nije došao. To duša zna ne možeš je prevariti!

Kako su godine prolazile silna čežnja se nije smanjivala nego je bujala i rasla a ja sam znala da ne trebam gledati na van na sam čin nego sam unutra osjećala da je to intiman susret koji sam tolike godine iščekivala. Čak sam pri ulasku u crkvu zatvarala oči čim bi sjela jer nisam željela da me nitko i ništa ne omete u našem susretu. I dogodilo se čudo!

Došlo je SVIJETLO ČISTE ISTINE nakon toliko vremena i moj i NJEGOV susret je bio veličanstven. Toliko sam ga čekala u crkvi u sakramentu pričesti,

a ON je cijelo vrijeme bio tu na vratima moga srca i čekao da ga pustim ući. Nisam trebala izvana nikakva objašnjenja ni tumačenja, odjednom je sve jasno, duša zna kada se susretne sa svojim Bogom!

Počela sam promatrati ljude u crkvi koji se svakodnevno pričešćuju i zahvatila me silna tuga ali i ljubav prema svima koji su još uvijek u mraku i ne vide dobro. Puštala sam Oca da me vodi do onih koji istinski traže i pokazala im kroz jednostavan prikaz besmisao samog čina ako ti srce nije s NJIM spojeno Dapače iz ljubavi prema njima i sama sam se izvanjski pričešćivala i pokazivala da, da je to čin koji crkva tvrdi da jeste, onda bi mi svi koji se na takav izvanjski način pričešćujemo od trenutka primitka bili u ekstazi ne misleći o ničem drugom nesposobni za ikakve zemaljske stvari JER TO SVIJETLO I SNAGA nadilazi nas zemljane i naše zemaljske žudnje. Da tomu nije tako vidljivo je svakom jer još dok stojiš u redu a kamoli kad primiš pričest svi su uzurpirani svim osim sa svojim Bogom!

Ja danas ZNAM da ništa izvanjsko pa i sam sakrament pričesti nije ništa doli samo predstava u koju su ljudi ušli ne razmišljajući puno i dajući potpuno povjerenje svojim duhovnim voďama.

Isuse UPOMOĆ! pomozi još onima koji se spasiti mogu!

Isus je JEDINI KRALJ!❣❣

Scroll to Top