Dragi Lorice,
hvala ti na večerašnjem Bogoslužju i svim propovijedima vezano za Ljubav i međuodnose, dragocjena su mi, prevrijedna…
Slušam o ljubavi o kojoj nigdje nisam čula i ovako detaljno učiti hodati može biti samo od našeg nebeskog Oca..
Samo Očevo srce može ovoliko željeti da se njegova djeca spase, da nauče, da usvoje…
Prezahvalna sam na milosti, na knjižici o ljubavi i često mi se desi kao večeras da me Riječ razoruža, da utihnem pred Njom..
Razmišljam o toj Ljubavi na koju sam pozvana…kao što sam Ja ljubio vas…vidim primjer pred sobom, Njega koji se odrekao svega, odvojio se od svega i posvetio molitvom, predanjem… primio snagu koja je i Njemu bila potrebna jer oplijenio se i uzeo je obličje sluge, bio čovjek na zemlji..
Kako mi danas slijedimo taj primjer?
Naša volja je još uvelike usmjerena k tome da održimo život u svijetu… dok svijet funkcionira tako da uništi svo duhovno stremljenje, mi mislimo da naše nastojanje u svijetu neće završiti tako… olako ulazimo u taj svijet i bivamo u obmani dok se život crpi iz nas…
Jednu jedinu zapovijed vam dajem Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas…
Dok god smo usmjereni na svijet ta zapovijed nikad neće doći na red, dok god mi sve redom pokušavali zadovoljiti ta zapovijed je nama zadnja, mi prolazimo jedni kraj drugih pokušavajući ispuniti tone zadataka, a On koji je naš Otac dao nam je samo jednu jedinu zapovijed..
Pitam se kada će On doći na red? Kada ćemo jednostavno stati, odlučiti se posvetiti kroz Riječ i molitvu i učiniti to na način kako je On to činio u svoj jednostavnosti srca koje žudi zauzeti i prisvojiti si Život u blaženstvu kroz to… učiniti nešto što svijet ne čini..
U svijetu ima stotine “moranja” i nijedno nas neće usrećiti, svi redom će nas zarobit…
U Kršćanstvu imamo jednu jedinu zapovijed i ona će nam otvoriti vrata vječnosti, Života u ljubavi, vječnoj sreći, miru i radosti.
Hvala ti na Riječi koja oslobađa od ovog svijeta, što duša nalazi mir i radost, svrhu i smisao, cilj koji je jedini vrijedan predanja i odustajanja.
Grlim,
Danijela