Ovi zadnji seminari o vjeri, dok sam slušala svaka druga rečenica mi je bila vauuvauu. Koje li olakšanje spoznat da ništa ne ovisi o nama, našem stanju, mjestu, situaciji, da nije bitno da molitva odma’ prođe, da samo stojimo na Njegovoj riječi, Njegovom obećanju, nova dioptrija koju si dao za mene je blago, uživam čitati je, kao neko ljubavno pismo od Oca da sam dobila. Onda promjene koje si istakao unutar molitve, cjelokupnog stava, prema bolesti i potrebitima… sin a ne sluga, izbavitelj a ne sudac, zapovijed a ne prošnja… Baš vau… Onda spoznaja kad se krenemo radovati u kušnji neprijatelj će se mrzi boriti protiv nas. 

Ovo su svjedočanstva, promjene u stavu i svjesnosti unutar mene:

  1. Jedan dan uzmem sina u ruke, nekako krivo stala i pojavila mi se bol u leđima di sam inače osjetljiva, zanemarila sam bol i obavljala taj dan normalno, po noći se budim, bol ogromna, nisam se mogla okretat, k’o da su mi oduzeta leđa, dignit se nemoguća misija. Ja u molitvu, a sve mi u mislima: “teško ćeš ti ovo svojom vjerom. Puka ti je kralježak ili tako nešto, veliko je oštećenje itd”.  Ništa, odlučim stajati na obećanju, predala Isusu i nastavila spavat. Ujutro se budim i hvala ti Isuse, 80 posto boli otišlo. Ostalih 30 posto su tu stali nekoliko dana, svaki put kad bi imala jače očitovanje bi zahvaljivala na Izaji 53.5 i nastavila radit što trebam, nisam nikome govorila za bol, a ni sebi (to naučila o Hagina). Nakon tjedan dana meni počele jače misli: “Eto vidiš kako ti je i dalje tu bol”. Dođem jedan dan na posao sa boli, otvorim mail tvoj, skužim snimka prvog dana, počnem odmah slušat, vuklo me srce. Dok sam radila, sjedila sam i slušala seminar, tolika radost, olakšanje na sve rečeno, završi seminar, dignem se sa stolice i skužim da mi je sva bol otišla. 
  1. Kao dijete imala sam veliki strah, kad uđem u more pa da šetam po travi u moru ili da plivam poviše nje. Te promjene svjetlo tamnog u moru mi je stvarale strah do mjere ubrzanog rada srca i gušenja. Smanjilo mi se to dosta što sam bila zrelija, ali i dalje sam osjećala nelagodu dok plivam, a gazit sam jednostavno izbjegavala. Stojim neki dan u moru i to točno na istom mjestu di me muž prije 8 godina pokušao natirat da ugazim na travu jer nije mogao vjerovati da imam takvi strah. Tada sam bila krenila, lupalo mi je srce i plakala sam. Kad je skužio situaciju odustao je, i sad ja stojim kraj nje i razmišljam o Očevom obećanju, njegovoj ljubavi, svim spoznajama, iskoraku u vjeri i samo mi dođe: “E sad ću iskoračit u vjeri i ugazit na nju i briga me, joj radosti kad sam krenula gaziti po njoj, plivati poviše nje gore dole, a najviše me dotakla ta spoznaja iskoraka u vjeri, što to zapravo znači. 
  1. Sin mi je jedan dan imao fibru, uvijek molim, molitva prođe, nekad prije nekad posli, znalo bi me mučit da bi trebalo brže proć ako imam dovoljno vjere, moja nestrpljivost … Ovi put je bilo drugačije Tu noć baš na pogled mu je bilo dosta loše, disao je sa stomačićem, jedva pričao, iz nosa mu se sve spustilo na pluća, pomolila sam se, predala Isusu, stala na Njegovoj ljubavi i obećanju, a najvažnije nisam se opterećivala kad će molitva proć, jednostavno sam pustila. Ujutro se probudio zdrav. 
  1. Našla se jedan dan s mojom dušicom XX, davno je dolazila sa mnom na seminare. U jakom lošem stanju je došla, jako depresivna, do te mjere da jedva podnese kad ukućani jedu i mljackaju, trenutno ima neke radove u zgradi, to joj toliko smetalo da smo morali tražit mjesto za sjest oko njezine kuće da se ni malo ne čuje, nismo našli, mislila je da se neće moć koncentrirat za govorit. Na kraju je skroz zaboravila na to dok sam joj pričala o Isusu, Ljubavi, Bračnoj Ljubavi, ona tu jako osjeća, a i mene iznenadilo, dok sam joj govorila u meni sve krenulo gorjet, ruke sam morala trest, na kraju sam joj rekla da nema druge nego da se pomolimo i otjeramo tog sto je tlači, duha depresije. Pomolili se, zaprijetila zloduhu da mora izaći, da nema izbora i njoj dala upute kako će ako joj dođe napad. Sinoć mi poslala poruku: “… Mirnije se osjećam…”. Koja radost zbog nje. Hvala ti Isuse. 

Hvala ti Isuse što Tvoje obećanje, Ljubav, milost uvijek djeluje, što se uvijek možemo osloniti na tvoju riječ bez obzira di smo, kakvi smo i kakav je onaj što stoji ispred nas. Hvala tebi Lorice, što ove spoznaje, manu s neba dijeliš s nama. Oprosti zbog dugog maila, nakupilo mi se toga za pisat, a duša se raduje da proslavi Isusa. Znam da je ovo tek početak, ima posla, potrebe više prebivanja u riječi, mijenjanje sebe, podlaganje al evo tvojim upiranjem, ljubavlju i strpljenjem hoćemo bit bolji. Hvala ti

Scroll to Top