Slušajući Seminar “…o Krštenju u Duhu Svetom i Vatri” doživjela pravo Krštenje, propjevala u Jezicima … radost, mir, Ljubav, predanje …

Potaknuta sam iskomentirati zadnja dva seminara i nešto važno što primjećujem u svezi toga i neizmjerno me ponizuje, gradi i motivira za daljnji rad. Već tri dana hoću staviti to na papir pa će komentar zbog zadrške biti nešto kraći i siromašniji od početnog naboja. 

Prvo, da se opet tebi zahvalim što ulažeš toliko truda da sebe kao kanal stavljaš Ocu 1000% na raspolaganje i što ga održavaš čistim i protočnim za Njegovu dijamantnu Riječ. Nema tih riječi koje bi mogle izraziti moju sve veću ljubav i zahvalu za sve što radiš… A iznad svega zahvalna sam Isusu koji tebe i nas sviju  nikad ne pušta, ne odustaje, ne staje, … da pače; što nas stišće sve više. 

Seminar od nedjelje… Isuse moj premili, kao da sam dobila tortu, a nije mi rođendan. Na samo čitanje tvog osvrta/izvještaja u mailu na taj seminar (dakle seminar još nisam počela ni slušati) ja sam se zapalila od… ne znam opisati… Istovremeno i od uzbuđenja, i od spoznaje, i od gladi i žeđi za Ocem Isusom, i od svjetla koje mi je zabljesnulo u očima, i od sreće i od tuge,  od poniznosti i ganutosti… oduševljena i posramljena istodobno… Za vrijeme čitanja došlo mi je 19 puta da padnem na koljena i raspadnem se u 10 000 000 komadića, zaplačem od velike poniznosti i kajanja, a i od velike sreće zbog prevelike milosti… Pa što je ovo!!! Jedva sam dočekala slušanje… Jedva… I to sam izvela kako drugačije nego da iskoristim svako ama baš svako slobodno vrijeme iako i 5 minuta… Ipak veći dio seminara sam u komadu do kraja… Cijelim tim “putem” slušanja, posebno zadnjih sat vremena, doslovno sam se tresla i drhtala kao trska na vjetru, da bi me zadnjih 10 minuta probilo u jezicima… Molila sam kao motorna pila (kako bi rekao Hagin) i nastavila sam tako moliti u različitim intenzitetima i brzini i nakon završetka seminara… samo je nastavilo teći… te je spontano prešlo u pjevanje u jezicima (neobično iskustvo!!! A za vrijeme čitanja knjižice ‘Jezici’ baš sam poželjela TO iskusiti… Čini se da mi Otac u zadnje vrijeme želje ostvaruje jednu za drugom). Pjesma je bila kao u malog djeteta… Jednostavna, draga, nevina, nespretna, s puno dječjeg ushićenja… Sreća me obuzela i veselje, srce mi je poskakivalo, u mili sekundi dolazili su mi na pamet svi doslovno svi ljudi za koje sam ikad molila… Da li pojavom ili samo imenom… Među njima bio si i ti, i Stella i Zoi… .

Toliko sam bila sretna, neko neobjašnjivo stanje… Tečna ljubav i milost u velikom svjetlu i sjaju…

Meni je vizija bila da baš u tom trenu Isus obilnu količinu blagoslova spušta na njih i na tebe. Nikad nisam doživjela baš takvu vrstu i baš takav intenzitet sreće. I napominjem, da sam u to vrijeme izgubila pojam o vremenu i jednostavno kao da me nešto usisalo u potpuno drugi svijet. Opet sam, mislim, osjetila na tren duhovnu dimenziju/sferu, kap doživljaja kako je disati i biti u Božjoj ljubavi, u blaženstvu samo davanja i davanja,… 

Trebam reći i ovo, vezano za to što sam dobila seminarom, a to je još dublja poniznost (što sam i željela, za što se aktivno molim) koja mi je dala još bolje spoznaje o sebi pa tako i o mojoj braći i sestrama.

Dobila sam još jedan jak udarac želje i žudnje (opet kako sam i željela i molila) za Isusom i svime Njegovim… Svijet je za mene postao još bljutaviji nego prije… Dobila sam novi jači i dublji poriv za služenjem (naravno, opet kako sam i željela i molila) kako općenito tako još više tebi i vama u zajednici… Želim se još više žrtvovati… želim višu razinu; da mi patnja i muka postane radost znajući da je to za Njega… ja bih Stjepanovo blaženstvo… 

Taj neki novi ton i filter na duhovnim očima otvorilo je brane ljubavi, i pozitivnijeg gledanja recimo na braću… Gledam ih novim očima, s puno više razumijevanja, sućuti, topline, suosjećanja, miline, dragosti,… Ne bih  nikoga isticala posebno, nitko ne zavređuje isticanje osim Jednog po kojem svi dišemo i živimo… Ako bih istaknula nekoga, nije u redu prema drugima, jer svi imaju posebnu životnu priču, posebne uvjete, put iskušenja i zadatke, te djeluje/daje najbolje kako zna na razini na kojoj jest. Netko više netko manje ali tu smo… U usporedbi s Božanskim idealom, i naš odmak od Boga, ipak smo svi na kraju krajeva ista razina, samo je razlika u volji… Barem ako gledamo nas i ostatak svijeta, većinu ljudi…

Lidija O.

Scroll to Top