DOGMA: NEPOGREŠIVOST POGLAVARA RIMSKE CRKVE

Bertha Dudde, br. 1514, 11 Srpanj 1940

NEPOGREŠIVOST POGLAVARA RIMSKE CRKVE… CRKVENE ZAPOVIJEDI 

Vi previše značaja pridajete nepogrešivosti poglavara vaše crkve, a ipak ste uvelike obmanuti. Nije bila Božja volja da Njegova crkva bude proizvoljno formirana od strane ljudi i u skladu sa ljudskom voljom. Sve ispravno i podesno za (p)održavanje i širenje Njegovog učenja je na Zemlji od strane Isusa Krista Osobno bilo dano Njegovim učenicima. On je distribuciju Svoga učenja uvjetovao čovjekovom voljom koja ga može prihvatiti ili ne. On je dao precizne smjernice koje su važile za svakoga tko je želio prihvatiti Njegovo učenje. Ove se sastoje od obećanja koja su bila izgrađena na uvjetu da se ljudi pridržavaju zahtjeva Gospodinovih učenja.

 On je uvijek poštovao slobodnu volju ljudskog bića. Ljudsko biće treba svoju odluku donijeti dobrovoljno i bez izvanjskog pritiska i tako ispuniti Božju volju. I tim ljudima je On obećao vječni život… On stoga jedino zahtjeva vjeru u Njega i Njegovu Riječ kada kaže ‘Ja sam put, istina i život… Ja sam sredstvo, zakon i ispunjenje… svatko tko vjeruje u Mene će imati vječni život…’ (Ivan 14:6). Njegova ljubav želi dati nešto nezamislivo divno… vječni život. I za to on jedino zahtjeva ljudsku vjeru i njihovu volju. Međutim, Njegova volja nije op-teretiti čovječanstvo, koje na Zemlji već živi u ograničenom stanju, sa novim grijesima… Ograničenja nekoga tko uistinu vjeruje u Isusa i Njegovu Riječ će biti popuštena/olabavljena, međutim, netko tko ne vjeruje je već kažnjen dovoljno svojim ograničenim stanjem jer u njemu mora ostati cijelu vječnost (Ivan 3:18, 36). Svatko tko zanemaruje/omalovažava 10 Zapovijedi koje su ljudima bile dane od strane Boga Osobno, svatko tko im prkosi, počinjava grijeh, to jest, on ne sluša Boga Koji je ljubav, pošto ignorira zapovijed ljubavi. On ne čini ništa da bi sebe oslobodio iz svog stanja, umjesto toga čini sve da bi ga pogoršao. Ispunjenje ovih zapovijedi je jedino sredstvo oslobođenja, dok je njihovo kršenje tome potpuno nasuprotno.

 Dogma o nepogrešivosti/potpunoj pouzdanosti je, međutim, postala novi zakonodavac za ljude utoliko što je Bogom-danih 10 Zapovijedi bilo povećano za nekoliko više, tako da su Božjim zapovijedima bile (na)dodane nove crkvene zapovijedi i podbacivanje u vršenju ovih zakona se smatralo isto tako grešno kao djelovanje u suprotnosti sa Bogom-danim zapovijedima. I ova greška ima užasnu posljedicu. Pošto su ljudi sada opteretili sebe sa potpuno nevažnim a ipak oba-vez(a)-nim djelovanjima koja su prilično ne-povezana (= ne tiču se, nisu u odnosu) sa zapovijeđu ljubavi prema Bogu i njihovom bližnjem. I sada oni jedino fokusiraju svoju cijelu pažnju na vršenje ovih crkvenih zapovijedi i na oslobađanje od pretpostavljenih grijeha… Na taj način se njihov sveukupni duševni zadatak sastoji u vršenju zapovijedi koje su odredili ljudi ili u vršenju pokore za grijeh/zlo/krivnju zbog navodnog kršenja. A užasno duševno ropstvo, koje se može riješiti jedino putem ljubavi, je s njihove strane zanemareno…

 Da su ove zapovijedi bile nužne, uistinu, Gospodin Osobno bi ih bio dao i propovijedao njihovo ispunjenjavanje Svojim učenicima na Zemlji… Tako su ljudi pokušali proizvoljno unaprijediti Kristovo učenje i nisu oklijevali sebi za to dati Božansko odobrenje. Smatrajući sebe prosvjetljenima Svetim Duhom dok su i dalje u stanju jako udaljenom od toga, oni su sada donijeli zakone koji ne mogu biti u skladu sa Božjom voljom. Ti zakoni su značajno smanjili ljudski osjećaj odgovornosti prema Bogom-danim zapovijedima zahvaljujući činjenici da je sada novo-određenim/donešenim zapovijedima bila dana najveća pažnja, do te mjere da ih sada čovječanstvo vrši čisto automatski i vjeruje kako slijedi Kristovo učenje kada ispunjava svoju nametnutu dužnost.

 Istinski prosvjetljeno ljudsko biće je od strane Boga odabrano da zaustavi ovo žalosno/nemilo stanje stvari, to jest, da ga razotkrije. Međutim, Bog nikad nije mogao prosvjetliti one koji su odredili ili odobrili takve zapovijedi. Nepogrešivost poglavara crkve je iskrivljena slika izlijevanja Svetog Duha. Svatko nadahnut Svetim Duhom bi uvijek prepoznao grešku ove skupine zakonâ ali ih je svjetovno-crkvena sila spriječila da isprave ovu značajnu grešku/zabludu. Jer ove zapovijedi nisu proizašle iz duha ljubavi… Zakonodavci su imali malo interesa u smanjivanju rada za duše koje se bore ostvariti svoje konačno oslobođenje. Radije, njihov motiv za ustanovljavanje ovih zapovijedi je bila žudnja za povećanom moći i volja da ljude dovedu u određeno stanje ovisnosti, pošto je podbacivanje u izvršavanju ovih zapovijedi bilo istovremeno smatrano za smrtni grijeh. Istinske Božje sluge su uvijek prepoznale ovo žalosno stanje stvari i željeli su mu se suprotstaviti ali učenje o nepogrešivosti poglavara crkve je već pre-duboko ukorijenjeno da bi se moglo sa lakoćom otkloniti. I jedino netko tko traži čistu istinu i Boga Osobno moli za istinu i duh unutrašnjeg prosvjetljenja će biti sposoban sebe osloboditi od njega.

 AMEN

***

Bertha Dudde, br. 2383a, 25 Lipanj 1942

NEPOGREŠIVOST POGLAVARA RIMSKE CRKVE

Svaka religijska doktrina treba biti pažljivo pregledana/ispitana prije nego je prihvaćena/uvažena. Bog to zahtjeva od vas sa ciljem da bi smanjio utjecaj neprijatelja/protivnika (= Sotone), jer onda ćete vi sami također shvatiti na koji način on djeluje. Njegov cilj je prodrijeti sa netočnostima u Božansku istinu, ali ljudsko biće toga zasigurno može postati svjesno ako najozbiljnije ispita/pregleda što mu je ponuđeno sa željom da prihvati jedino Božansko, istinu. Protivnik koristi ljudsku volju, to jest, on utječe na ljude da proizvoljno nadodaju druga učenja Božanskom učenju i predaju ih dalje kao Bogom-dana učenja. Ali ljudsko djelo(vanje) nije bez greške i posljedično tome je čisto Božansko učenje također iskvareno, i čak još više što ljudi manje pomno istražuju/provjeravaju i sami razmišljaju. I još jednom je protivnikovo djelo da ljudske doktrine inherentno spriječavaju njihovo pomno istraživanje/provjeravanje i kontemplaciju… da se od ljudi prema tome zahtjeva bezuvjetno prihvatiti svaku religijsku doktrinu a njezino pomno ispitivanje je predstavljeno kao pogrešno. Ovo zaista uvelike potpomaže/ohrabruje aktivnost princa laži.

 Ali Bog od ljudi zahtjeva da imaju živu vjeru, to jest, vjeru srca, vjeru koja sa potpunim uvjerenjem potvrđuje ono što je podučena. Svatko tko ozbiljno razmišlja o tome će biti u stanju potvrditi svaku Božansku istinu sa cijelim svojim srcem, međutim, on nikad neće biti u stanju prihvatiti Sotonino djelo(vanje). On će ga uskoro prepoznati kao ljudsko djelo, i, otkrivši kako je bezvrijedno, odbacit će ga sa lakoćom. Ispitajte sve i zadržite najbolje (1 Solunjanima 5:21)… A pošto pomno ispitivanje/pregledavanje neminovno mora za sobom povlačiti prepoznavanje i odbacivanje svake greške/zablude, protivnik je znao kako spriječiti ispitivanje religijske dogme uspostavljajući učenje čija je namjera bila eliminirati ljudsko razmišljanje i koje je time rezultiralo u vrlo ružnim posljedicama…

 Ovo se odnosi na učenje od nepogrešivosti poglavara ckrve, koje prividno oslobađa ljudsko biće svake odgovornosti a ipak ga vodi u duboki duhovni mrak ako je prihvaćeno i smatrano za Božansku istinu. Jer svako zavodeće/obmanjujuće učenje bi onda moglo biti nadodano kao Božanska istina bez dozvoljavanja kriticizma ili odbacivanja. I tako su vrata bila otvorena za svaku grešku/zabludu… njiva je bila dostupna djelovanju neprijatelja na kojoj je on mogao naširoko posijati svoje sjeme…

***

Bertha Dudde, br. 2383b, 25 Lipanj 1942

NEPOGREŠIVOST POGLAVARA RIMSKE CRKVE

To što ljudi moraju vjerovati u učenje o nepogrešivosti poglavara crkve znači (= povlači za sobom slijedeće,) da svako dodatno učenje ili pravilo postavljeno od poglavara crkve mora biti priznato/odobreno ili prihvaćeno bez ikakve kritike, i time je eliminirano čovjekovo razmišljanje i njegova sloboda izbora, iako su oni nezamjenjivi/prijeko potrebni ako će ljudsko biće jednog dana položiti račun za svoj odnos sa Bogom. Svaki čovjek mora odgovarati (sam) za sebe (Matej 16:27; Otkrovenje 20:12, 13), posljedično tome on mora donijeti svoju vlastitu odluku u potpunoj slobodi volje… Međutim, da bi donio odluku on mora biti u stanju ispitati i uzeti u obzir/razmotriti ono što će odlučiti… Ne bi trebao biti slučaj da jedan pojedinac odlučuje i onda da ta osoba zahtjeva od tisuća i tisuća ljudi da slijede njegovu odluku, naknadno izražavajući ovaj zahtjev u obliku zapovijedi… (doktrine)… što je nedvojbeno slučaj ako se svaka crkvena zapovijed treba priznati kako je u skladu sa Božjom voljom, pošto je njezin temelj (navodna) nepogrešivost poglavara crkve. Ova učenja su sada bez ikakve rezerve prihvaćena bez da ljudsko biće prosvijetli/razjašnjava njihovo značenje i svrhu, što rezultira u rutinskim akcijama koje nisu povezane sa slobodnom odlukom, dubokom vjerom i snažnim osjećajem bliskosti sa Bogom…

 Crkveno služenje se raširilo (ili ‚je nastalo’) koje, u stvarnosti, nije služenje Bogu. Običaji su bili uvedeni koji su više ili manje formalnosti… Protivnikove akcije su bile uspješne u udaljavanju/otuđivanju ljudi od istine pod maskom pobožnosti, u tome da ih spriječe koristiti njihovo vlastito razmišljanje i time također njihovo slobodno odlučivanje, pošto je sve ovo obustavljeno/spriječeno od strane protivnika zbog dogme o nepogrešivosti. Jer jednom kada se ovo učenje učinilo prihvatljivim čovjeku on više u svezi njega neće morati imati mišljenje. Tako on prihvaća/uvažava bez pomnog ispitivanja, on ne mora donijeti odluku pošto je netko drugi već donio odluku umjesto njega i slobodna volja nije korištena. Umjesto toga, čovjek mora vjerovati u ono što mu je određeno/ispostavljeno kao religijska dogma ako ne želi doći u sukob sa određenom religijskom dogmom, kojoj crkva pridaje izuzetnu važnost, da poglavar crkve nikad ne može pogriješiti ili poduzeti pogrešne mjere kada donosi odluke koje se tiču crkve.

 Bog jedino cijeni/vrednuje slobodno donošenje odluke, ali nju sam čovjek mora donijeti i tako on sam mora uzeti u obzir (svako) za i protiv religijske dogme. Jedino ono što može potvrditi u svome srcu se može nazvati vjerom, a ne ono što je prisiljen prihvatiti/potvrditi… Jer religijska dogma naumljena od strane Boga će izdržati svako pomno ispitivanje i biti će prihvaćena čak sa više uvjerenja što ljudsko biće više prekapa po njoj… Međutim, sve što nije od Boga ne stoji prilikom pomnog ispitivanja i biti će odbačeno od strane svake osobe koja se najozbiljnije bori da bi stekla znanje…

 AMEN

Scroll to Top