Bertha Dudde – Autobiografija
Objave ‘Unutarnje Riječi’ dobivam i zapisujem od dana 15. lipnja 1937. godine. Da bi ispunila želje mnogih svojih prijatelja, ja ću vam (ovdje) dati opis svoga zemaljskog života, kratko objašnjenje o onome što sam na duhovan način primila, kao i moje vlastite osjećaje u svezi svega toga.
Rođena sam 1. travnja 1891. godine, u Liegnitzu u Šleziji, današnja Poljska, kao druga kćer jednog umjetničkog slikara. Djetinjstvo sam u svom roditeljskom domu uz svojih šestoro sestara proživjela harmonično. Egzistencijalne nevolje sam upoznala vrlo rano. Mojim roditeljima je trebao novac tako da sam svoju sklonost k šivanju iskoristila ne bih li bila od koristi svojoj obitelji. No, i pored toga su roditelji imali novčanih problema, a time i brige, tako da sam se sve do nedavno trudila pomoći svojoj obitelji.
Moji roditelji su bili različitih vjeroispovijesti. Otac je bio protestant, a majka katolkinja. Mi djeca smo bili odgajani u Katoličkoj vjeri, ali na nas nitko nije vršio pritisak ili nas pak prisiljavao da slijedimo crkvene običaje/rituale, tako da je kasnije svaki od nas mogao sam za sebe i u potpunoj slobodi odlučivati o svojoj vjerskoj pripadnosti.
Ja osobno (je)sam bila religiozna, ali doktrinu katoličkog sistema nisam mogla prihvatiti, iako sam poštivala crkvu. Jednostavno nisam mogla na van (ili ‘izvani’) zastupati nešto što moja unutrašnja savjest nije prihvaćala sa potpunim uvjerenjem. Tako sam prestala odlaziti u crkvu, od propovijedi sam čula samo malo, i nisam imala nikakvo poznavanje Biblije (ili ‘znanje o Bibliji’). Nisam čitala nikakvu religijsku ili pak naučnu literaturu i nisam se priključila nekoj drugoj (religijskoj) grupi ili religijskoj sekti.
Tko poznaje katolički oblik vjere, zna u kakve sve nevolje/muke zapadne čovjek sa svojom savjesti ako je se želi osloboditi. Ja također od toga nisam bila pošteđena. Ali u meni je ostalo pitanje: što i gdje je ono što je ispravno (ili ‘što je Istina, i gdje je čovjek može pronaći?’)?
Često bi dok sam molila Gospodovu molitvu (‘Oče Naš’) preklinjala Gospoda da mi dozvoli pronaći Njegovo kraljevstvo. Ova molitva se ispunila (ili ‘na ovu molitvu sam dobila odgovor’) 15. lipnja 1937. godine. Molila sam se tiho i osluškivala svoju unutrašnjost – bila sam skroz mirna – u takvom stanju sam se često nalazila, jer me prilikom toga uvijek obuzimao čudesan mir, i misli koje su mi pritom dolazile – u predjelu srca, ne u glavi – su mi pružale utjehu i davale snagu.
(Tada) još nisam znala da su mi te misli bile ´dane´ (ili ‘da te misli nisu moje’), sve dok u jednom čudnom/neobičnom snu nisam iskusila/doživjela nešto, što se kasnije ispostavilo/ukazalo kao Istina, što me ponukalo zapisivati te `misli’.
Tako mi je jednog određenog dana, dok sam osluškivala svoju unutrašnjost, jasno i glasno došao niz riječi, koje sam zapisala. To je bila prva poruka koju sam zapisala i ona je započinjala ovako: ‘U početku bijaše Riječ! Te Deum (= početna riječ himne ‘Te Deum laudamus’, tj. ‘Tebe Bože slavimo’) Stvoritelju Neba i Zemlje!’
A onda su se pojavile sumnje: ‘Jesi li to sama od sebe napisala?’ – Ukratko, hrvala sam se, molila se i vodila mnoge unutarnje borbe, ali uvijek su riječi iznova nadolazile poput rijeke, poput velikog toka mudrosti pred kojim sam drhtala. – A onda me Sam Bog oslobodio sumnji, On mi je odgovorio i prepoznala sam Njega u Njegovoj Riječi kao našeg Oca. Moja vjera je rasla, sumnje su postajale sve manje (ili ‘nestajale’) a ja sam primala (objave) i zapisivala (ih) svakodnevno.
Sadržaj zapisanog je nadilazio moje znanje. Izrazi, koje nisam nikad čula, ili pak o njima čitala, čudni pojmovi na stranom jeziku, naučni pojmovi kao i upute su mi nezaustavljivo pritjecale. A povrh svega ljubavne izjave Oca Nebeskog kakve još nikad nisam čula a koje, na kraju krajeva, daju utočište (duši) i objašnjavaju (ili ‘bacaju svjetlo na’) sva pitanja o našim životima i smislu našeg postojanja.
Te ‘Riječi’ mi dolaze (ili ‘prijem Riječi se odvija’) na slijedeći način: nakon unutarnje (ili ‘iskrene’) molitve i kratke koncentracije, osluškujem prema unutra (ili ‘svoje unutarnje ja’). Tamo se tada javljaju jasno izražene misli/ideje, a riječi, jedna po jedna, jasno teku – uvijek tri ili četiri odjednom, slično radio priopćenju ili meteorološkom izvještaju, i to polako tako da sa lakoćom mogu pratiti i zapisivati jedan dio rečenice za drugim.
Riječi zapisujem stenografski, kao po diktatu, bez da mislima ili konstruktivno sudjelujem u tome. Pritom nisam ni u kakvom stanju transa; osim toga, ja (sama) ne oblikujem (te) rečenice, nego mi riječi na izvjestan način priskaču (jedna po jedna), bez da prilikom pisanja obuhvaćam značenje (ili ‘kontekst’) zapisanog.
Danima poslije toga, ili čak tjednima, taj stenogram prenosim u čisti zapis, bez da ga prije toga pročitam, riječ po riječ, bez mijenjanja ili ´poboljšavanja´ jednog jedinog sloga, a ni u kojem slučaju ne obrađujući smisao rečenog niti ga stilizirajući. Trajanje jednog takvog diktata iznosi oko pola sata. Izričito bih naglasila da taj proces ne nastaje kao proizvod bilo kakvog pritiska/prisile, niti se događa u ekstatičnom stanju (ili ‘niti sam ja za vrijeme tog procesa u ekstatičnom stanju’). Sve se to događa trezveno i jednostavno, bez ikakvog uzbuđenja ili utjecaja moje vlastite volje. U bilo koje doba mogu prekinuti objavu, te je nakon deset sati ili dana usred prekinute rečenice jednostavno nastaviti. Bez da sam ranije mi dano (ili ‘diktirano’) pročitala, objava mi ponovno biva tečno diktirana u pero.
Volja mi je dakle oslobođena od bilo kakve prisile – ono šta ja želim je služiti Bogu i činiti ono što Njegova Sveta Volja zahtjeva od mene.
Mogu u svoj istini izjaviti da sam do ove Istine bila ‘vođena’, i da su mi (svi ti) koncepti (ili ‘pojmovi’) u potpunosti bili i morali biti strani. Tek godinama poslije sam pronašla potvrdu onog što sam primila, kada sam upoznala zapise štajerskog mistika Jakoba Lorbera. Nemoguće je pojmiti moju radost prilikom čitanja velikih Lorberovih djela, ‘Velikog Ivanovog Evanđelja’ i ‘Isusove mladosti’. Tek tada sam (do)znala da je i drugim ljudima bila dana Riječ Gospodnja, da je Bog, Gospod, u svim razdobljima/vremenima pričao Svojoj djeci i da će i ubuduće nastaviti pričati, jer beskrajna Očeva ljubav i milost ni ne može drugačije.
U Lorberovim zapisima/knjigama sam otkrila (ili ‘pronašla’) isto ono što je i meni bilo dano. Često nisam razumjela riječ koja bi mi došla, međutim Nebeski Otac mi je u Svojoj ljubavi davao i objašnjenja. Bilo je i čudesnih događaja, koje je pojedinačno sada nemoguće navesti, ali koji svjedoče o nezamislivoj poniznosti i očinskoj blagosti.
U nedostatku sveukupnog obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprječavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja/izlaganja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uvečer. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.
Baš moje nepoznavanje Biblije i katoličke doktrine mi je omogućilo da prihvatim Riječ Odozgo bez ikakva otpora. Moje iskustvo me uči kako je ozbiljan katolik ili protestant čije je znanje ukorijenjeno u dogmatskim teorijama previše vezan za njihovu dogmu da bi prihvatio i prigrlio Božanske objave bez otpora.
Međutim, ipak postoje naučnici na više fakulteta, koji sa pojačanim zanimanjem najozbiljnije diskutiraju ova Božanska učenja. Ne samo da ih interesiraju neoboriva objašnjenja nastanka materije kao i njenog mogućeg razlaganja, već i nastanak pogrešnih učenja i raznih religijskih sistema i vjeroispovijesti. U porukama koje sam primila je pokazano u čemu se sastoje te pogreške, i od svih se zahtjeva skretanje pažnje na svako od tih pogrešnih učenja, kad god se za to pruži prilika.
Ali, svakome je ostavljeno na slobodu da prihvati ili pak ne prihvati u svoje srce Gospodovu Riječ. Ali onome koji je razumio duh tih Očevih Riječi, a ne djeluje u skladu s njima, taj samo povećava razmak između sebe i našeg Oca Nebeskog. Kada ne slijedi riječi opomene Ljubavi, on se time neizbježno postavlja pod Zakon. A u istoj toj mjeri, u kojoj ne bude poštovao Božje zapovijedi Ljubavi, će izgubiti i Božju Milost.
Božjom milošću se ljudima iznova daje Evanđelje, i prilično ozbiljno im je skrenuta pažnja na (ili ‘koje naglašava koja je’) svrhu/cilj ljudskog postojanja. Jer milostiva Ljubav Božja želi spasiti sve one koji se još mogu spasiti prije nego što dođe preokret – a on sigurno dolazi (ili ‘a on će zasigurno doći’)! Vrijeme koje su svi vidovnjaci i proroci svih vremena najavljivali – Posljednje vrijeme (´die Endzeit´) – je započelo (ili ‘je sada ovdje’)!
Prema mojim zapisima (ili ‘objavama’), Gospod ne pravi razliku među Svojom djecom – ‘Priđite Mi svi’ – glasi Njegov zov. Blago onome koji sluša (obraća pažnju na) Njegove riječi (ili ‘koji čuje Njegov poziv’) i koji Ga slijedi. Bog voli Svoju djecu, On ih sve želi usrećiti – pa čak i ako ona ne žele znati išta o Njemu.
Zapisano: 22. 11. 1953.
Potpisano: Bertha Dudde
Očeve Riječi… Tumačenje imena BERTHA DUDDE
Sva voljna djeca Me nose u svojim srcima i tragaju za Mojim Duhom pošto su Me njihove duše pri/prepo-znale. A ti, dijete Moje, ćeš čuti Moj glas uvijek kada Mi žrtvuješ svoje vrijeme i Moj rad na tebi neće biti bez uspjeha. Sati u kojima strahuješ da ti nedostaje potrebne snage da bi djelovala za Mene će se smanjiti. Uskoro ćeš dobiti misiju koju ćeš lako ostvariti uz Moju pomoć. Tvoja Vjera, Ljubav i volja će postati velike pošto ću Ja Osobno biti tvoja nagrada… kojoj ćeš gorljivo stremiti.
Dijete Moje, sve što će čovječanstvu biti otkriveno kroz tebe je skriveno u tvome imenu:
B – (Busse) – Trebaju okajati svoje grijehe
E – (Erkennen) – spoznati svoje porijeklo
R – (Rastlos) – neprekidno raditi na svojoj duši
T – (Tätig) – biti aktivni u Ljubavi
H – (Horchen) – slušati glas u svome srcu
A – (Allen) – nijekati sve svjetovne užitke
D – (Demütig) – ponizno se(be) podrediti/predati Ocu na nebu
U – (Um) – neprestano se moliti za Milost
D – (Dienen) – služiti Stvoritelja Neba i Zemlje
D – (Dienen) – služiti svoga bližnjeg u Ljubavi
E – (Ehre) – i slaviti Mene, Oca na nebu, u vijeke vjekova
Shvati da Mene ne mogu pronaći oni koji traže svijet, ali one koji Me traže Ja ću susresti i otkriti/objaviti im Sebe… Tko god Mi se preda/prepusti će Me posjedovati, i tko god moli za Moju milost je u Mojoj milosti, jer uistinu razumjeti Moju Riječ je dar milosti Moje ljubavi…
Pripremi se stoga primiti Moj dar kao znak Moje ljubavi. (Po)brini se za svoju dušu, dijete Moje, spoznaj/priznaj Moju ljubav i potrudi se osjetiti najčišću ljubav prema Meni u svom srcu, pošto sva nečistoća mora biti otklonjena iz srca u kojem ću Ja živjeti, pošto Ja jedino pronalazim užitka u čistoj ljubavi, u ljubavi koja ne traži i jedino daje sebe… koja je voljna učiniti sve da bi mogla služiti… Čista ljubav je dragocjena poput dragulja, ona osvjetljava svoje okruženje sa svojim svjetlom, ona donosi sreću i uvijek jedino želi davati… Kada ti je ova(kva) Ljubav zaposjela srce, ti ćeš Me prihvatiti u sebi i u svom srcu nositi Moju sliku, i to će za tebe biti najviši blagoslov već za života na zemlji.
Što god ti je određeno dok se Moja ljubav brine za tebe mora još biti skriveno od tebe pošto ti postižeš stupanj zrelosti/savršenstva jedino neprestanim stremljenjem za Mojom ljubavlju… Tebi je u korist/blagodat zazivati Mene i Moje prisustvo iz dubine svoga srca… Kada se(be) preporučiš svom Spasitelju u iskrenoj molitvi… Ja ću se pojaviti… neočekivano… i useliti se u prebivalište koje tvoja ljubav priprema za Mene i donijeti blaženu sreću onima koji vjeruju u Mene i ljube Me… Ja neću dozvoliti da Moja djeca, koja Mi se predaju, žive u oskudici/potrebi i Ja ću im otkriti/objaviti Sebe u pravo/prikladno vrijeme.
AMEN
Ovu Objavu (br. 0763) u svezi svoga poslanja je Bertha Dudde primila 28. siječnja 1939.