a) Razlog za stvaranje Lucifera, prvostvorenog bića, slike Božje:
‘Moja stvaralačka volja je bila ogromna, Moja snaga neiscrpna, i Ja Sam pronašao Svoje blaženstvo u ostvarivanju Svojih misli i planova. I to blaženstvo se htjelo izraziti, Moja Ljubav se htjela predati, Ja Sam pored Sebe želio drugo biće da također uživa ono što je Mene činilo neopisivo sretnim. Ja Sam Svoju samoću doživljavao kao nedostatak kojeg Sam mogao promijeniti u bilo kojem trenutku ako Sam to želio… I Ja Sam Sebe želio ponovno otkriti u biću koje bi sa Mnom trebalo biti blisko sjedinjeno, koje Sam želio oblikovati kao Svoje ogledalo, kao Moju vlastitu sliku, da bih ga mogao obdariti sa neograničenim blaženstvom i na taj način također povećati Moje blaženstvo… Ja Sam želio stvoriti takvo biće i ta volja je bila dovoljna, pošto je Moja volja bila snaga koja je uvijek postupala sa Ljubavlju i mudrošću. Biće koje Sam prikazao u vanjskom obliku iz unutra Sebe Samog je uistinu bio Moja slika…’ BD 5612;
‘Kada Sam stvorio prvo biće (Lucifera) bio Sam motiviran jedino mišlju stvaranja posude za Mene koja je bila naumljena primiti Moju besprekidno izlijevajuću snagu Ljubavi… budući je Moja beskonačna Ljubav sebe željela predati i uvijek jedino usrećavati… Moja je snaga Ljubavi neprestano stvarala svakojake vrste duhovnih tvorevina. Prema tome Ja Sam također želio stvoriti nešto što je podudarno Meni Osobno, time Moju sliku. I Moja se volja ostvarila… biće najvišeg savršenstva se pojavilo pored Mene kojim Sam bio zadovoljan, koje je bilo neopisivo lijepo, to je bila Moja slika…’, BD 7067;
‘Moj Duh od vječnosti Me nagnao stvarati… Moja Ljubav je bila veća od najveće, Moja mudrost nenadmašna i Moja moć beskrajna… Ljubav je, međutim, bila snaga Koja je željela postati učinkovita, Koja je željela izraziti Sebe, Ona je željela stvoriti stvari koje su Mi, zauzvrat, dale jedno obilje zadovoljstva. Nesposobna Sebe predati Moja Ljubav je tražila jednu posudu da bi Sebe u nju ulila, to jest, Ona je stvorila Njezinu vlastitu posudu, pošto napose od Mene ništa nije postojalo što bi moglo uhvatiti Moj ogroman izljev Ljubavi kako bi doživjelo njezino blaženstvo. I iz unutar Mene Samoga Ja Sam prikazao u vanjskom obliku ovu posudu kao biće nalične-prirode, kao Moju sliku.‘ BD 7465;
‘Ja Sam jedino isijao jedno biće… Lucifera, nositelja svjetla… kojeg Sam stvorio za Mene Samog kako bi mu dao Sebe i Moju Ljubav, i koji je prema tome bio stvoren na Moju sliku koja je proizašla iz Mene u najvišem savršenstvu, koji se pojavio preda Mnom kao misao i već je postojao u njegovu preobilju svjetla i snage… kako drugačije nije ni moglo biti moguće budući ništa nesavršeno nije moglo nastati iz Mene. Ja Sam stvorio ovo biće za Moju vlastitu sreću, budući je Moja temeljna priroda Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16) a Ljubav neprestano želi pružiti zadovoljstvo, ali prethodno ovome ni jedno duhovno biće nije postojalo koje je bilo sposobno primiti Moju Ljubav. Ono je bilo odrazna slika (u smislu: kao odraz u ogledalu) Mene Samoga, Ja Sam vidio Sebe u Mojem u vanjskom obliku prikazanom (eksternaliziranom) biću, ono je bilo, do jednog opsega, Moje drugo Ja, koje je također sjedinjavalo unutar sebe Ljubav, mudrost i moć tako da ono nije moglo biti ništa drugo nego Ja Osobno, i koje je također bilo neizrecivo sretno budući je bilo neprestano ispunjavano od strane Moje snage Ljubavi. Ja Sam želio jedno istovjetno biće pored Mene budući Me je Moja stvaralačka snaga učinila izuzetno sretnim i želio Sam osigurati biću istu sreću kako bi uživao u njegovom blaženstvu. Moja temeljna supstanca je Ljubav, i ova Ljubav je, zauzvrat, snaga. Moja snaga Ljubavi je bila nesposobna ostati neaktivna i neprestano je dovodila duhovne tvorevine u postojanje. Ipak nitko pored Mene nije bio sposoban uživati u ovim tvorevinama i ovo Me motiviralo stvoriti sličnost Mene Samoga… biće koje je imalo istu prirodu poput Mene, sa razlikom da je ono imalo početak, dok Sam Ja vječan. Ja Sam uživao blaženstva iznad svake mjere tako što Sam zračio Moju snagu Ljubavi u Moje stvoreno biće koje je onda, prožeto od strane iste snage Ljubavi, također htjelo biti stvaralački aktivno i bilo je sposobno to biti budući je bio kompletno slobodan. On je bio sasvim apsorbiran u Moju Ljubav, neprestana izmjena Ljubavi se odvijala, jer Ljubav koju Sam dao Mi je bila vraćena od strane bića na isti način. Biće je bilo naklonjeno Meni i totalno zaneseno sa Mnom. I ovo je rezultiralo u nespriječenom osvjetljenju sa Ljubavlju, nespriječenom osvjetljenju sa snagom koja je željela postati aktivna.’ BD 8797.
b) Prvostvoreno biće – Lucifer, njegova aktivnost, tj. kako je prosljedilo daljnje stvaranje bića nakon Lucifera:
‘Ali stvorivši ovo biće Ja Sam imao posudu u koju je snaga Moje Ljubavi mogla neprestano teći, i stoga je ono sa ovim neprestanim uplivom snage od Mene također primilo Moju stvaralačku volju, Moju snagu, Moju mudrost i Moju Ljubav preko svake granice. Kao rezultat toga, ono je sada bilo sposobno iskusiti isto blaženstvo, bilo je u mogućnosti iskoristiti svoju snagu u skladu sa svojom vlastitom voljom, moglo je biti stvaralački aktivno na svoje vlastito zadovoljstvo [‘Moja slika (Lucifer) koja je od tad nadalje bila tako prožeta Mojom snagom Ljubavi da je bio jednako sposoban biti stvaralački aktivan bez ograničenja. I baš kao što Me izvor Moje snage Ljubavi motivirao oblikovati primajuću posudu u koju je mogao utjecati, ista volja i žudnja se također pojavila u ovom biću da iskoristi neprestani upliv Moje ljubavne snage i, isto tako, da dopusti bićima da nastanu iz unutar njega.…’, BD 7067] i na taj način neprestano povećavati Moje blaženstvo, jer to je bila Moja snaga koja je omogućila biću da tako čini i Ja Sam uživao u njegovoj sreći…’, BD 5612;
‘I baš kao što Me izvor Moje snage Ljubavi motivirao oblikovati primajuću posudu u koju je mogao utjecati, ista volja i žudnja se također pojavila u ovom biću da iskoristi neprestani upliv Moje Ljubavne snage i, isto tako, da dopusti bićima da nastanu iz unutar njega. Tako se isti postupak ponavljao, budući Sam Ja želio pustiti ovom prvostvorenom biću da sudjeluje u nevjerojatnom blaženstvu davanja života bićima slične prirode, jer kao Moja ‘slika’ on je bio obdaren istim osjećajima, bio je preplavljen sa Ljubavlju, a snaga koju je neprestano primao od Mene također nije biće držala neaktivnim… što je rezultiralo u samom ovom postupku stvaranja bezbrojnih bića… Otud ova stvorena bića nisu mogla biti drugačija od Mojeg prvo-stvorenog bića… oni su bili potpuno savršeni, blistavo zračeći i nadmoćno silni duhovi koji su svi bili podudarni sa slikom koju Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga. Kroz Moj upliv snage, koji je na prvom mjestu i omogućio čin stvaranja ovih bića, Ja Sam prema tome također bio njihov ‘Stvoritelj’, premda se volja prvo-stvorenog bića najprije trebala okoristiti tom Mojom snagom. Sva su bića dakle proizašla iz Mene i Moje prve slike… i sva su bića posjedovala istu stvaralačku snagu…’, BD 7067;
‘I sada su iz ovog bića proizašla bezbrojna druga bića iste prirode… Sva ona su bila djeca Moje Ljubavi u zračećem svjetlu, u najvišem savršenstvu, pošto je iz Moje slike koju Sam stvorio i Moje bezmjerne Ljubavi moglo nastati jedino najviše savršenstvo, pošto smo mi dijelili istu volju. Obje naše Ljubavi su sebe ponovno pronašle u stvorenim bićima, pošto ništa ne-savršeno nije postojalo sve dok su Moja volja i Moja Ljubav djelovali kroz ovo prvo-stvoreno biće. To je bio jedan prosvijetljeni svijet duhova, u kojem je izvorno stvorenih duhova bilo u velikom broju… Moja snaga je neograničeno utjecala u biće koje Sam odabrao za Sebe kao nositelja svjetla i snage… A samo biće je bilo više nego blaženo sretno…’, BD 5612;
‘Trenutak stvaranja je kako za Mene tako i za Mojeg svjetlonošu bio čin neopisive blaženosti, jer proizvodi njegove volje i Moje Ljubavne snage su bili tako divno oblikovani, da su nas obojicu neopisivo usrećivali, i Ljubav svjetlonoše prema Meni se sve više razbuktavala…’, BD 8880.
‘Činjenica da su isti stvaralački duh i stvaralačka volja bili isto onako prirođeni u ovom biću kao u Meni Osobno je bila neizbježna ili ono ne bi bilo na Moju ‘sliku’. To je u stvari bila Moja volja da bi biće trebalo osjećati isto blaženstvo ‘stvaralačkog’ čina, i prema tome bezbrojna bića nalične prirode su proizašla iz naše zajedničke snage Ljubavi i volje… stvaralački čin koji se vama ljudima može samo dati naslutiti ali ne i objasniti u svoj dubini…’, BD 7465;
c) Blaženstvo i prosvjetljenje stvorenih bića u prvom stvaranju:
‘Ali vi ljudi znate malo ili ništa o kraljevstvu ovih jednom blaženih duhova… Ovo je kraljevstvo bilo izvorno stvoreno kada Sam želio prepoznati Sebe Samoga u odrazima Mene Samoga, kad Sam stvorio posude u koje Sam mogao izliti Moju Ljubav… Stvorio Sam duhovna bića budući je Moja beskonačna Ljubav željela sebe predati, ona je željela utjecati u slična bića čije Mi je savršenstvo pružalo nezamislivo blaženstvo… Stvorio Sam duhovni svijet sa živim stanovnicima za Moj užitak, nastanio Sam ga sa tvorevinama najveličanstvenije vrste i radovao se blaženstvu bića, kojima Sam dao takvu sreću budući Me Ljubav, koja je bila i ostaje Moja temeljna priroda (1 Ivanova 4:8,16), to motivirala napraviti… Ovaj je duhovni svijet postojao jedno beskonačno dugo vrijeme u skladu i najintimnijem jedinstvu svih bića sa Mnom, Njihovim Stvoriteljem i Skrbnikom… Jedno beskonačno dugo vrijeme volja i Ljubav ovih bića su se slagali sa Mojom… Budući je prvostvoreno biće, kojeg Sam Ja Osobno prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga u potpunom savršenstvu, Mene ljubilo duboko i privrženo. Ono je pronašlo neograničeno blaženstvo u neprestanom stvaranju novih bića dovedenih u život kroz njegovu volju i primjenu Moje snage… koja se podudarala sa Mojom voljom, budući je Ljubav koju je ovo biće osjetilo za Mene rezultirala u istoj volji. Posljedično tome, nije bilo nesklada u duhovnom svijetu, ništa nije proturječilo Mojoj volji, to je bio svijet neograničene sreće budući su sva stvorena bića bila prepuna svjetla i snage i bila su sposobna stvarati koristeći njihovu vlastitu volju… koja je također bila Moja volja sve dok je snaga Moje Ljubavi prožimala sve Moje žive tvorevine…’, BD 8880;
‘To što Sam Ja isijao kao snagu su bila samo-svjesna bića sposobna za razmišljanje, opasana slobodnom voljom… dakle ne mrtvi proizvodi, već bića koja su u sebi imala život, jer Moja snaga koja je bila njihova pra-supstanca, jeste i ostaje nešto živo što ‘forsira’ (na) aktivnost… Dakle, toj sili Sam dao formu stvorenja, što treba shvatiti duhovno, jer međusobno su se mogli gledati kao predivna bića u blistavom svjetlu. Svako isijano biće je bilo biće za sebe… kao nezavisno postavljeno i sva su bila neprestano prožimana snagom Moje Ljubavi. Bile su to slike i prilike Mene Sâmoga, bile su to minijature Mojeg Vlastitog Bića, koji su samostalno mogli djelovati u snazi i svjetlu i koji su se nalazili u najvišoj savršenosti, pošto je iz Mene moglo proizaći samo savršeno.’, BD 8459.
d) Svako biće je u sebi čulo Božji glas u obliku Riječi i tim putem bilo u kontaktu sa Bogom i Stvoriteljem:
‘Stvorio Sam za Sebe bića slične prirode čija je temeljna priroda bila ista kao i Ja Sam: Božanska snaga Ljubavi… I Ja Sam bio u kontaktu sa tim bićima od samog početka kroz ‘Riječ’ [‘…one su bile također sposobne čuti Moj glas i prema tome su znali za Mene Osobno kao njihova Boga i Stvoritelja, i oni su Mi bili vjerno privrženi i užasno sretni…’; BD 8566]… Tako je Riječ bila ‘u početku’ (Ivan 1:1)… kada Sam u postojanje doveo bića… Prije toga ništa nije postojalo što je bilo sposobno čuti Moju Riječ, iako Sam Ja uvijek i zauvijek nosio Riječ u Sebi, jer Ja Sam samo-svjesno misaono Biće Koje Svoju volju sprovodi u djelo i tako je bilo sposobno stvoriti štogod Mu je palo na pamet kao ideja ili misao… Iako su bića koja su proizašla iz Moje snage bila eksternalizirana (postavljena ‘izvan’ Mene) od strane Mene kao neovisna, Ja Sam usprkos tome ostao u neprestanom kontaktu sa njima kroz ‘Moju Riječ’… Ja Sam im govorio, oni su Me razumjeli i stoga su bili neizmjerno sretni… Ja Osobno Sam bio Riječ, jer iako oni nisu bili u stanju ugledati Me Moja im je Riječ usprkos tome dokazala Moje postojanje, znali su kako su proizašli iz Bića Koje ih je stvorilo i Koje ih je strahovito puno ljubilo. Ta Moja Riječ je bila stvaran život u njima; ona je bila neprestan (pri)tok snage koja im je darivala najuzvišenijeshvaćanje, pošto im je kroz Moju Riječ sve postalo razumljivo, oni su dokučili sve međuodnose, znali su kako su proizašli iz elementarne Sile i bili su u neprestanom kontaktu sa tom elementarnom Silom, jer Ona je sa njima komunicirala u beskrajnoj Ljubavi kroz Riječ i oni su Ju čuli…’, BD 8739;
‘Riječ biću daje dokaz o drugom biću, Koje mu tako govori… Riječ je zračila iz Mene kada je suština bića iz unutar Mene ušla u život. Ja Sam suštini bića dao sposobnost percipirati nešto unutar sebe što ga je proželo kao Riječ… kao oblikovana misao… a što je demonstriralo prisutnost drugog bića koje je željelo komunicirati… Jedino je ‘stvoreno’ biće trebalo Moju Riječ i prema tome je rečeno ‘U početku je bila Riječ’ (Ivan 1:1)…. Ja Osobno Sam postojao od vječnosti, ali sve dok nijedno drugo duhovno biće nije postojalo osim Mene nije bilo nužno izgovoriti Moju Riječ; međutim, Ja Sam namjeravao govoriti stvorenom duhovnom biću kako bi pojačao njegovo blaženstvo. Ono Me je bilo nesposobno vidjeti ali Ja Sam želio da Me čuje, ono je trebalo biti u stanju (po)dijeliti Moje misli, koje su prema tome zvučale kao ‘Riječi’ unutar njega i koje su, zauzvrat, stimulirale to samo duhovno biće razmišljati, da slobodno koristi svoju mentalnu sposobnost i svoju volju… jer ja Sam eksternalizirao (= postavio ‘izvan’ Sebe) biće da bude neovisno, ali ono je također trebalo biti sposobno ostati u neprestanom kontaktu sa Mnom kroz izmjenu misli, koje su sebe izražavale kroz ‘Riječ’. Bio Sam ispunjen sa neopisivom Ljubavlju kada Sam stvorio bića na Svoju sliku i poticaj da Sebe saopćim i dam tim bićima Me motivirao govoriti im i reći im o Mojoj Ljubavi spram njih. Čineći tako oni sami su također osjetili vezu sa Bićem, Koje ih je ljubilo u izobilju… Na taj način je Moja Ljubav utjecala u ta bića u obliku Moje Riječi, i oni su također bili sposobni odazvati se na Moju Ljubav jer bili su proizvodi Moje Ljubavi, oni su stoga sami bili ‘Ljubav’ u njihovoj temeljnoj prirodi… Oni su također mogli razumjeti i odgovoriti na Moju Riječ. Bili su jednako tako sposobni komunicirati jedno sa drugim putem Riječi… ali ovo se uvijek sastojalo od misli koje su najprije od Mene pritjecale k njima u obliku Moje Riječi… Jer Riječ je proizašla iz Mene, pošto Sam Ja Osobno Riječ od vječnosti… snaga što stvara sve, Koja je u Sebi Ljubav…’, BD 6852.
e) Unatoč tome, savršenstvo stvorenih bića je bilo djelomično; otkriva se Očev plan glede postignuća njihova konačnog savršenstva, stupnja ‘DIJETE BOŽJE’, kojeg On nije mogao stvoriti nego jedino omogućiti bićima koja su pak sama svojom voljom morala ‘ući’ u to savršenstvo – ispit Ljubavi i volje za stvorena bića:
‘Ali Ja Sam želio povećati to blaženstvo još više; Ja nisam htio da ono bude vezano Mojom voljom već da bude aktivno po svojoj vlastitoj volji koja…. ako je biće bilo savršeno i ako bi tako savršeno ostalo… je bila Moja volja. Jer biće, pošto Sam ga Ja stvorio, nije bilo sposobno imati ni jednu drugu volju. Ali Ja Sam želio da ono može djelovati neovisno… pošto je jedina karakteristika Božanskog bića da je Ljubav tako moćna unutar sebe da je odlučujući čimbenik volje koja se kreće u istom pravcu poput Moje. Ja Sam od Svog prvo-stvorenog bića želio primiti ovu Ljubav što je, međutim, istovremeno trebalo rezultirati u njegovom konačnom savršenstvu, tako da ono više nije bilo aktivno kao stvoreno biće (koje djeluje samo) u skladu sa Mojom voljom već bi trebalo uživati neograničeno blaženstvo stapajući se sa Mojom voljom iz Ljubavi prema Meni… Ali da bi prošlo ovaj ispit Ljubavi i volje to biće je moralo imati potpunu slobodu volje…’, BD 5612.