a) Problem ‚nevidljivosti Boga‘ u odnosu na pad:
‘Vječnosti su prošle u najblaženijoj harmoniji i neprestanoj izmjeni Ljubavi… i ovo se stanje nikad nije moralo promijeniti. Ali onda je postupak stvaranja dobio drugačiji oblik (ili ‘krenuo drugim pravcem’)… što se treba razumjeti jedino u duhovnom smislu. Ovo je bilo pokrenuto žudnjom Mojeg prvo-stvorenog bića, nositelja svjetla, da Me ugleda. Ljubav bića spram Mene je i dalje bila nepromijenjena i stoga Me on žudio vidjeti premda je znao da Ja, kao ‘centar snage i svjetla’ nisam mogao biti vidljiv Mojim stvorenim bićima (1 Timoteju 6:16), koja bi prestala postojati na pogled u Moje preobilje svjetla… ono bi uništilo stvorena bića… koja su bila iskre Moje Ljubavi… i tako ugledati Mene nije bilo moguće (Izlazak 33:20). A pošto Me on nije bio sposoban ugledati u njemu je bljesnula misao da postane neovisan od Mene i više manje je sebe predstavio svem mnoštvu izvorno stvorenih bića kao ‘samog Stvoritelja’… misao koja je nastala kao posljedica žudnje da Me vidi unatoč boljem znanju. Kao obilježje savršenstva sva su bića također posjedovala slobodnu volju koja se, međutim, uvijek podudarala sa Mojom voljom. I ova slobodna volja je dopustila spomenutu mentalnu pomutnju… Stoga nositelj svjetla, Lucifer, nije od strane Mene bio spriječen usmjeriti svoju volju u pogrešnom pravcu. Pa ipak, postupak stvaranja je počeo zapinjati, to jest, sve dok njegova volja nije bila u skladu sa Mojom on je više manje sebe zatvorio za dotok Moje Ljubavi, ipak uvijek samo privremeno, jer najprije je njegov otpor bio tako mali da se Ljubav unatoč tome ponovno probila i on je još jednom sebe potpuno posvetio Meni, što je onda također rezultiralo u nesmanjenom dotoku Moje snage Ljubavi i time nastavljene stvaralačke aktivnosti. Ali opet i iznova su se pogrešne misli nastavile pojavljivati u njemu jer on ih nije povjerio Meni Osobno tako da Sam ih mogao pobiti… Jer on Me privremeno isključio bez da je shvatio kako je na taj način umanjio svoju snagu… Čim je on olabavio vezu sa Mnom kroz pogrešno naklonjene misli pritok snage Ljubavi se također umanjio; međutim, on to nije primjetio na vidiku bezbrojnog mnoštva duhova koje je već doveo u postojanje kroz njegovu volju i korištenje Moje snage…‘ BD 7067;
‘Prvo biće, Lucifer, je bio blistavo osvijetljen… i bio je sposoban komunicirati sa Mnom ali također sposoban usmjeriti njegove misli pogrešno; unatoč tome, on bi uvijek bio imao mogućnost podrediti (predati) njegove pogrešne misli Meni tako da bi Ja bio sposoban odgovoriti mu. Ali bile su to baš ove pogrešne misli za koje je on vjerovao kako ih može sakriti od Mene, što je već bilo umanjivanje njegove Ljubavi i time je također rezultiralo u umanjivanju svjetla. I tako, jedna od njegovih prvih pogrešnih misli je također uključivala sumnje u svezi Moje moći budući je bio nesposoban vidjeti Me… Shvaćanje da bi on sam bio prestao postojati suočen sa Mojim prekomjerno blistavo zračećim suštinskim svjetlom nije zaustavilo njegovu žudnju. On je odbio prihvatiti ovu svjesnost i pronašao njegovo vlastito objašnjenje za to u Mojoj ‘bespomoćnosti’… što je zauzvrat bila misao koja je već prikazala da je on bio značajno olabavio njegovu vezu sa Mnom do trenutka kada se ova misao pojavila u njemu. Do iste mjere kako je on započeo dvojbiti Moju moć njegova vlastita svjesnost o snazi je rasla, i onda je jedna pogrešna misao slijedila drugu… njegova se volja više nije slagala sa Mojom, njegova je Ljubav počela opadati, i on je rastuće sebe zatvorio za dotok Moje Ljubavne snage… budući je do sada on bio također izgubio shvaćanje činjenice da je on, također, najprije morao biti hranjen Mojom snagom kako bi bio stvaralački aktivan.’ BD 7082;
‘A ipak promjena se pojavila u višem od blaženog stanju bića… prouzročena situacijom koju su bića smatrala kako je nesavršena: činjenicom da Ja Osobno, njihov Bog i Stvoritelj, njima nisam bio vidljiv kao biće poput njih samih, da su oni doista znali za Mene kao njihova Oca iz Kojeg su bili potekli, ali budući im nisam Osobno bio vidljivo prisutan oni su na to gledali kao na ograničenje Mojeg savršenstva. Oni su počeli gajiti pogrešne misli pošto nisu otvoreno Meni Osobno postavili ovo pitanje, koje bi Ja bio tako odgovorio da su mogli shvatiti i ispraviti njihovu pogrešnu zamisao. Ali oni su vjerovali kako su mogli sakriti ove unutarnje sumnje u svezi Mojeg savršenstva, a ipak Ja Sam za njih znao… Međutim, Ja nisam koristio prisilu nego Sam dao njihovim mislima potpunu slobodu koju su oni unatoč tome zloupotrijebili… Jer oni su također prepoznali iste sumnje u svezi Mojeg savršenstva u prvom biću kojeg Sam bio prikazao u vanjskom obliku i čija ljepota je zračila u najvišoj blistavosti… Vječnostima Mi je ovo biće doista bilo dalo svu njegovu Ljubav, i u ovoj Ljubavi ono je bilo izuzetno sretno i dijelilo je Moju volju… premda je njegova volja također bila slobodna. Ipak tu i tamo male sumnje su se pojavile čak u ovom blistavo zračećem biću budući Me ono isto tako nije moglo vidjeti. Unatoč tome, opet i iznova njegova velika Ljubav za Mene je potisnula pojavljujuće sumnje, i ona je sebe predala Meni nalazeći svoje blaženstvo u neprestanom stvaranju bića iste prirode posredstvom njegove volje i korištenjem Moje snage. Ipak ova sumnja u svezi Mene je nastavila izbijati i on je, također, nije prikazao Meni, što je mogao učiniti… On je njegovao sumnju tako da je postala rastuće snažnija i umanjila njegovu Ljubav za Mene… Ali pri tome je on također oslabio sebe budući je njegova umanjena Ljubav za Mene također umanjila Moj pritok Ljubavi i time također ograničila njegovu stvaralačku aktivnost. Da je on bio sposoban vidjeti Me ne bi se za njega bilo moguće otuđiti od Mene, ipak vatra Moje Ljubavi bi ga bila konzumirala, jer ni jedno stvoreno biće nije sposobno zagledati se u osnovnu vatru Moje Ljubavi bez da prestane postojati… On je to znao, također, budući je posjedovao najviše prosvjetljenu svjesnost, ipak igrao se sa mišlju da bude veći od Mene budući je zračio u najblistavijem svjetlu i najviše savršenoj ljepoti… On nije mogao zamisliti da ga ijedno biće nadmaši u svjetlu i ljepoti, i prema tome on je također prisvojio pravo da vlada nad svim stvorenim bićima, koje je on nedvojbeno bio stvorio ali snagu da to učini je bio primio od Mene. On je sada vidio njegovu moć u mnoštvu duhovnih bića i prema tome je vjerovao za sebe kako je sposoban proći bez Moje snage, on je vjerovao kako ju je on oduzeo od Mene kroz stvaranje bezbrojnih bića, i činjenica da Ja nisam Sebe njemu vidljivo prikazao je od strane njega bila smatrana za dokaz Moje bespomoćnosti…’ BD 8672.
b) Svjesnost o snazi… zloupotreba slobodne volje (Izaija 14:12-15):
‘Ono Me nije vidjelo ali Me prepoznalo i priznalo pošto je bilo prosvijetljeno… Međutim, ono je vidjelo bezbrojna bića stvorena njegovom voljom, i to biće je osjećalo za sebe kako je njihov stvoritelj bez obzira na spoznaju da je svoju snagu primilo od Mene… i biće je bilo zavidno na Mojoj snazi… Iako je bio vidljiv bićima koja je stvorio, ipak je bio svjestan svojeg izvorišta u Meni, ali je za sebe tražio pravo vladanja nad tim bićima predstavljajući im sebe kao izvor snage, kao jedinu silu sposobnu stvarati… Tako rekuć Mi je uskratio Ljubav da bi mogao vladati… Vi ljudska bića ne možete shvatiti proces putem kojeg je samo-svjesno biće moglo prekoračiti u potpuno pogrešno razmišljanje ali to je objašnjivo slobodnom voljom koja, sa ciljem da bi postala aktivna, mora također biti sposobna, iako ne mora, učiniti pogrešan izbor. Nositelj svjetla i snage je na jednoj strani vidio dokaz snage prenešene kroz njega, ipak on nije vidio sam izvor snage. Stoga je on sebe proglasio vladarom nad svojim stvorenim duhovima i također Me njima htio predočiti kao ne-postojećeg. On je na njih pokušao prebaciti svoju sada oprečnu volju…’; BD 5612;
‚Ono je bilo savršeno i jedino je trebalo koristiti njegovu volju za ostati u ovom savršenstvu… Objašnjenje da je ono postalo nesavršeno i palo je bilo usljed njegove svjesnosti snage i svjetla, jer ono je željelo dokazati da je bilo puno svjetla i snage. I time je pogrešno prosudilo Moju Ljubav, koja je sve darivala sasvim nesebično biću kako bi ga učinila sretnim. Samo jedna jedina arogantna misao je bila dovoljna da zamrači (kao kad oblak sakrije sunce) svjetlo shvaćanja i ova je bila popraćena od strane rastuće više pogrešnih misli, koje su okrenule njegovu volju u pogrešnom pravcu budući je bilo slobodno. Za početak je teško učiniti da vi ljudi razumijete kako je moguće za savršeno biće pasti… budući savršenstvo uvijek predstavlja također svjetlo, to jest potpuno shvaćanje… Ali baš svjesnost o njegovoj izobilnoj snazi je nagnala biće da uzme u obzir snagu unutar sebe više nego svjetlo, i obilje snage je za njega učinilo laganim da postane arogantnim, što je trenutno zatamnilo svjetlo. Poput Mene Samoga biće je bilo neprestano sposobno eksternalizirati nove tvorevine i ono je započelo istiskivati Mene, prvobitni izvor snage… ono više nije željelo priznati svoj odnos zavisnosti od Mene i jednom kada je prigrlilo ovu misao ono je također zaboravilo na užasne posljedice koje rezultiraju iz njegova pravca volje.‘ BD 6991;
‚Zadovoljstvo koje Sam doživio je također trebalo usrećiti Moje prvo-stvoreno biće i prema tome Sam mu podario neograničeno svjetlo i snagu, dao Sam mu slobodnu volju koju je njemu bilo dozvoljeno koristiti kako je željelo… ali koju je ono trebalo koristiti u skladu sa Mojom voljom ako je željelo biti aktivno uspoređeno sa njegovim savršenstvom… Međutim, ono je započelo koristiti njegovu volju u suprotnosti sa Mojom voljom… što je doista bilo moguće pošto je biće bilo u cjelosti slobodno, time njegovo savršenstvo ne bi moglo biti dovedeno u pitanje zbog bilo kakve prisile [‘Ali ovo savršeno stanje nije trajalo… jer Ja nisam ograničio duhovna bića Mojom voljom, dao Sam slobodnu volju svakom pojedinačnom biću kao znak njegove božanstvenosti… Prvo stvoreno biće… Lucifer… je također imao ovu slobodnu volju… i on ju je zloupotrijebio… Međutim, Lucifer je mogao dobrovoljno željeti isto kao i Ja Osobno i on bi bio beskrajno sretan i ostao tako zauvijek… Ali on je zloupotrijebio njegovu slobodu volje i usmjerio ju pogrešno, što je rezultiralo u duhovnoj pobuni posljedice koje vi ljudi uopće ne možete razumjeti.’, BD 8566]…. Unatoč tome, ovo bi bilo nemoguće da je biće težilo više za Mojom Ljubavi nego za Mojom silom… da je bilo zadovoljno sa snagom Moje Ljubavi koju je ono neprestano primalo… Golemi broj stvorenih bića dovedenih u život kroz našu uzajamnu Ljubav je probudio njegovu želju da ih kontrolira… i premda je on znao da je Moja snaga bila instrumentalna u stvaranju ovih bića, njegova Ljubav se preokrenula u jedan protivan osjećaj… on je zavidio na Mojoj snazi i prema tome je namjeravao razdvojiti bića pozvana u život kroz Moju snagu kako bi ih posjedovao i sam vladao nad njima…‘ BD 6207;
‚On je bio proizašao iz Mene u najvišem savršenstvu, on je bio Moja slika… Ipak jedna ga je stvar razdvajala od Mene: on je primio ovu snagu od Mene, dok Sam Ja Osobno bio izvor snage… On je zasigurno ovo prepoznao, jer je posjedovao apsolutno shvaćanje… I tako je bio suočen sa ispitom volje koji je od njega zahtijevao da Me prizna kao izvor snage od Kojeg je neprestano primao njegovu silu… Međutim, njegova volja i Moja snaga su doveli u postojanje bezbrojna bića, od kojih su sva bila u najvišem savršenstvu, obdarena sa svim darovima i slobodnom voljom koja je prikaz(iv)ala njihovu Božansku prirodu. I svjesnost da je bio stvoritelj svih ovih bića je učinila prvo-stvorenog duha, nositelja svjetla, oholim, i u njegovoj oholosti on se pobunio protiv Mene…‘ BD 7797.
c) On postaje protu-pol, tj. protivnik (Sotona), i to ostala bića stavlja u poziciju da oni moraju donijeti slobodnu odluku volje za Boga Oca ili za Lucifera:
‘I sada je trenutak odluke, dokazivanja njihova savršenstva, došao također za bića koja su bila stvorena od strane svjetlonoše uz pomoć Moje snage… Moja snaga je bila prirođena svim tim bićima, oni su bili u potpunosti prosvijetljeni i gorjeli su od Ljubavi prema Meni, Kojeg nisu mogli vidjeti ali Kojeg su ipak spoznavali i priznavali. Ali oni su također ljubili svoga stvoritelja, pošto je snaga koja ih je stvorila bila Ljubav koja je zračila iz prvo-stvorenog bića i omogućavala mu stvarati. Ta Ljubav je sada morala odlučiti, i podijelila se… Užasna zbrka je nastala među duhovima koji su se osjećali natjerani donijeti odluku. Ali… pošto je Moja snaga Ljubavi učinkovito bila svjetlo… bilo je razumljivo kako je ono što ih je tjeralo ka prvotnom izvoru snage bilo snažnije u mnogih bića, da se njihova Ljubav prema onome koji se odvojio od Mene i koji je prema Meni navaljivao sa pojačanom silom smanjivala… Jer svjetlo u njima je bila spoznaja kako Sam Ja bio Vječna Ljubav. Svako biće je uistinu imalo ovo znanje, ali je također imalo slobodnu volju koja nije ovisila o znanju, inače ne bi bila slobodna. I duhovni svijet se podijelio… biće prikazano u vanjskom obliku (tj. utjelovljeno u izvanjskoj formi; eksternalizirano) izvan Mene Samoga je imalo svoje sljedbenike baš kao što Sam Ja imao Svoje, čak iako nisam bio vidljiv. Ali učinak Moje snage je bio toliko snažan da su se mnoga bića okrenula od onog koji Mi se htio suprotstaviti… Njihova volja je zadržala ispravan pravac, dok su svjetlonoša i njegovi sljedbenici krivo usmjerili svoju volju, tako su se oni dobrovoljno odvojili od Mene što je prouzročilo njihovo propadanje u ponor… Na taj način je svjetlonoša (Lucifer = hebrejski: הילל heylel hay-lale’), potpuno prosvijetljeno biće koje Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga, postalo Moj protivnik (Sotona = hebrejski: שׂטן satan saw-tawn’ = protivnik, onaj koji se odupire), dok se sve što je proizašlo iz njega, što je bilo stvoreno od strane obje naše Ljubavi, dijelom okrenulo prema Meni a dijelom prema njemu, zavisno kakvim je sjajem Ljubavi bilo prožeto. Čim se svjetlonoša odvojio od Mene bića su iskusila neodređenu potrebu za određenim polom. Slobodna volja se započela otkrivati i razvijati… niti Ja a niti Moj protivnik nismo silom utjecali na njih, oni su jedino bili izloženi zračenju obiju naših snaga koje su svako biće željele pridobiti za sebe. Priliv Moje snage je bila čista Ljubav i utjecala je na bića tako žestoko da su Me ona prepoznala i priznala bez da su Me vidjela, ali oni su također mogli prepoznati promjenu u volji prvo-stvorenog bića. Međutim, pošto su oni mogli vidjeti to biće mnogi su ga slijedili, to jest, oni su sebe podredili njegovoj volji i tako se udaljili od Mene. No druga prvobitno stvorena bića su se pak osjećala kao Moja djeca i dobrovoljno su Mi ostali odani, jedino ih je bio puno manji broj. Ti su bili prvo-stvorena bića koja su nastala iz najblaženije stvaralačke volje Mojeg svjetlonoše i Mojeg neizmjernog pritjecanja Ljubavne snage. I ova snaga Ljubavi je bila također prirođena tim bićima i postojano ih je gurala ka Meni, jer oni su sadašnju volju svojeg stvoritelja prepoznali kao pogrešnu i stoga su se okrenuli od njega. Druga bića su također mogla doći do ove spoznaje ali oni su slijepo slijedili onog kojeg su mogli vidjeti, i njihova volja je bila poštovana i Ja na nijedan način na nju nisam utjecao, pošto se ta odluka volje morala dogoditi sa ciljem da bi se stvorena bića oblikovala u neovisno savršenstvo.’ BD 5612;
‘Lucifer, prvo stvoreno biće, sa kojim Sam bio u neprestanom kontaktu kroz Riječ, je bio sposoban razmišljati, kao što su to bila sva stvorena bića, i prema tome je on također bio sposoban dati pogrešno značenje Mojoj Riječi… On je imao slobodnu volju i mogao je prema tome također promijeniti smjer njegova uma. On je bio sposoban napustiti zakon vječnog reda i uspostaviti potpuno pogrešne zamisli i, čineći tako, prouzročio je mentalnu zbrku u sebi baš kao i u bićima koja su ga slijedila, što je rezultiralo u teškim posljedicama… On je također prenio njegove pogrešne misli bićima dovedenim u postojanje od strane njegove volje i upotrebom Moje snage… nastalo je opće protivljenje Meni, bića su Mi se odupirala, oni više nisu bezrezervno prihvatili Moje osvjetljenje Ljubavi i pri tom su postajali slabiji i mračniji… Oni su revoltirali protiv zakona vječnog reda, njihove su misli krenule njihovim vlastitim putem… Ovo je rezultiralo u neopisivom kaosu u gomili prvobitno stvorenih duhova koji su onda trebali odlučiti koga će slijediti… što je rezultiralo u odvrgnuću bezbrojnih bića od Mene.‘, BD 8566.
d) Grijeh je stoga bio u ‚odbijanju Ljubavi‘:
‘Sve stvari su misli najviše savršenog Bića Kojeg vi ljudi nazivate ‘Bogom’… I ovo Biće je reproduciralo Sebe… Ono je stvorilo ista bića izunutra Sebe, Ono je isijalo Svoju snagu Ljubavi i dalo joj oblike… Ono je stvaralo… Sve stvoreno od strane Boga jeste i ostaje Ljubav u svojoj temeljnoj supstanci. To jeste i ostaje snaga koja treba postati učinkovita u skladu sa Božanskom voljom… Ako je, međutim, ona spriječena od toga da bude učinkovita onda će Božanski red biti promijenjen… Princip Ljubavi će biti okrenut u suprotno. Biću Koje je Sama Ljubav, mudrost i moć… time ‘Bogu’… će biti pružen otpor, što su bića koja je On doveo u život doista mogla ostvariti budući ih je On također obadario sa slobodnom voljom kao Svoje slike… Ali u tom slučaju će biće napustiti svoj zakonski red… ono će se okrenuti u suprotno… ono će zasigurno nastaviti postojati, ali ono više neće dozvoliti snazi Ljubavi da postane učinkovita i to će predstavljati ukrućivanje, to će predstavljati zastoj, to će predstavljati smrt onog što je jednom bilo isijano kao ‘život’ iz Boga…’, BD 8082;
‘I ta su bića od Mene otpala, putem svoje slobodne volje su se obrnula u suprotno, izgubivši svoju savršenost, postajući falična i bijedna, jer su odbi(ja)li Božansko svjetlo Ljubavi koje ih je prožimalo, i posljedično su se lišila Božanskoga. Ali su bića nastavila postojati, jedino što su napustila Ljubav, i to je bilo moguće jer im je kao dokaz njihovog Božanskog porijekla bila svojstvena slobodna volja, koja se mogla razvijati u bilo kojem smjeru i koja se ispoljila u Bogu nasuprotnom smjeru. Biće je sâmo odbilo Božju Ljubavnu snagu, dakle Moje neprestano zračenje Ljubavi, i to je značilo njegov pad u najdublji ponor, jer je postalo nesposobno za aktivnost i u svojoj supstanci se ukrutilo. Dakle ono stvorenje, jednom od Mene stvoreno u svem savršenstvu, se samovoljno udaljilo od Mene i sve više je težilo u ponor; — znate u čemu se sastojalo odmetanje od Mene: u tome da je Moja Ljubav bila odbijena. Time se stvorenje učinilo nesposobnim za aktivnost.‘ BD 8459;
‘Kada dakle polazim od toga da tim stvorenim bićima nije ništa nedostajalo, da su sva bila prikazana u vanjskom obliku izvan Mene Samog kao Moje slike i prilike i da su stvarajući i oblikujući mogli djelovati sve dotle dok su bili prožeti Mojim Ljubavnim svjetlom… tako da vam mora biti jasno da je i njihova aktivnost pretrpjela štetu kada su odbili dotok Moje Ljubavne snage… time su izgubili svoje svjetlo, svoju spoznaju, time im se poremetilo razmišljanje i time su postali nesposobni za stvaranje… ukrutili su se… Taj vam je proces već toliko puta bio opisan, i to možete prihvatiti kao najčišću Istinu, bez dvojbe možete prihvatiti to da je samo odbijanje Moje Ljubavne snage bio grijeh protiv Mene, jer bilo im je upaljeno najblistavije svjetlo u kojem su skroz naskroz bili svjesni svojeg otpora i pobune protiv Mene… Ta bića su sva bila aktivna u Mojoj volji i to do trenutka odbijanja pritoka Moje Ljubavne snage…. Aktivnost bića koja nisu bila pala se sastojala u korištenju snage koja im je dotjecala od Mene… a ta bića su bila u stanju najblistavijeg svjetla… dakle spoznaje… i time ta snaga od bića nije bila korištena drugačije nego u Mojoj volji. Sve dotle dok Mi je biće dakle bilo vjerno, djelovalo je i stvaralo u Mojoj volji. Kada se od Mene okrenulo, izgubilo je moć stvaranja i oblikovanja. Ukrutilo se je i postalo ne-aktivno… Tako da je odbijanje Moje Ljubavne snage stvarni grijeh, jer on je bio usmjeren protiv Mene i pored potpune spoznaje svoga nekadašnjeg izvorišta u Meni…. I zato vam uvijek iznova skrećem pažnju na to da je stvarni grijeh bilo ovo: odbijanje Moje Ljubavne snage, jer su si time bića na sebe navukla stanje poremećenosti i zbunjenosti… stanje u kojemu su odbijala ikakvu vrstu aktivnosti po Mojoj volji…‘ BD 8880.
e) Pad je dakle bio moguć radi slobodne volje i vlastite ‚sposobnosti razmišljanja‘ koji su bili nužni radi ostvarivanja konačnog cilja – dijeteštva Božjeg, ali ne uvjetovani od strane Boga, stoga Bog nije uzrokovao pad da bi mogao postići Svoj zamišljeni cilj:
‘Ipak ovi su duhovni događaji bili suštinski važni za slobodnu odluku volje, koju su sva bića koja su potekla iz Moje Ljubavi morala donijeti (isto u smislu: ispit slobodne volje su sva bića morala proći) kako bi postigla najviše savršenstvo: kao bića slobodnog djelovanja da budu neovisna o Mojoj volji a ipak misle, žele i djeluju sa istom voljom poput Moje vlastite. I ova je slobodna odluka također potrebovala nužne preduvjete… Biće je moralo biti sposobno pasti u bezdan, baš kao što je, alternativno, ono trebalo biti u stanju doseći najviši vrhunac… Čim je jedan gornji ili donji limit bio postavljen za biće, ono više također nije bilo slobodno. I tako je ova slobodno razvijajuća volja bila, zauzvrat, rezultat razmišljanja… misao je, međutim, bila izražaj snage od strane Mene koju Sam prenosio biću… koja je onda stimulirala biće na formiranje njegovog vlastitog mišljenja o njoj. Otud, vlastita ‘sposobnost razmišljanja’ bića se sastojala od obrade primljenog mentalnog osvjetljenja, stoga da više ili manje promišlja misao, ili bi biće bilo ostalo samo Moje ‘djelo’ da je Moja misao neizbježno morala prouzročiti da razmišlja isto… Ali Ja Sam želio prikazati u vanjskom obliku izvan Mene Samog potpuno slobodna bića i prema tome Sam ih obdario sa sposobnošću da donesu njihovu vlastitu prosudbu koja je, kakogod, imala potencijal razviti se u različitim pravcima. Nikada ne bi bilo moguće za Lucifera napustiti Me da nije posjedovao ovu sposobnost. U tom slučaju, međutim, on niti ne bi bio slobodan duh nego uvijek samo lutka i potpuno podložan Mojoj volji. Stoga Sam Ja morao potpuno izolirati od Mene ovo baš kao i sva naknadna bića, oni su morali biti sposobni uživati potpunu slobodu i ne biti ograničeni na nijedan način. Posljedično tome, oni su također trebali biti sposobni procijeniti prenešene misli pozitivno ili negativno… to jest, samo biće je bilo sposobno sprovesti što su ga ove misli motivirale učiniti u potpunom suglasju sa Mnom, time sa istom voljom poput Moje… Ali isto tako ono je bilo sposobno ‘razmišljati drugačije’, time vrlinom ove sposobnosti razmišljanja također biti sposoban doći do drugačijih zaključaka. Ovo se, međutim, dogodilo jedino kada ono više nije smatralo ovu ‘sposobnost razmišljanja’ kao dar od Mene nego kao njegov vlastiti proizvod, i ova pogrešna samo-uvjerenost je rezultirala u zamračivanju njegovog shvaćanja. Svako je duhovno biće bilo doista prikazano u vanjskom obliku od strane Mene kao neovisno postojanje ali je njegova temeljna priroda bila Ljubav, i zato je ova Ljubav također trebala tražiti vezu sa Mnom, budući Ljubav stremi ka Ljubavi… I u to vrijeme se njegova volja također potpuno slagala sa Mojom. Ali ikakvo popuštanje veze sa Mnom je sebe također prikazivalo u skretanju volje bića od Moje, a to je, zauzvrat, rezultiralo u korištenju sposobnosti razmišljanja u pogrešnom pravcu, budući je ono moralo biti sposobno razmatrati svaku misao u svim pravcima ili volja ne bi bila slobodna… što nije isto što reći kako je pogrešna misao tekla od Mene Osobno ka biću… Pa ipak poradi Mojeg naumljenog cilja: – voditi bića koja su bila proizašla iz njega i Mene do najvišeg blaženstva… Ja nisam zaustavio niti jedno od bića, čak ni Mojeg prvo-stvorenog nositelja svjetla, od korištenja njihove volje neispravno… Ja nisam zaustavio niti jedno biće od korištenja sposobnosti razmišljanja pogrešno. Jer Ja Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samog svih njih kao slobodna bića, i najveće se blaženstvo bića također sastojalo u stvaranju i djelovanju u potpunoj slobodi. A to također potrebuje apsolutno usklađivanje sa Mojom voljom bez ikakve prisile. Ali ako ni jedno biće nije bilo sposobno misliti i željeti drugo nego u skladu sa Mojom voljom, onda biće isto tako ne bi bilo imalo slobodnu volju koja je, međutim, neopozivo pripadala Božanski usavršenom biću… I Ja jedino mogu govoriti o Mojim živim tvorevinama kao ‘Mojoj djeci’ kada su oni potpuno dobrovoljno ušli u Moju volju, i jedino onda je njima dano blaženstvo koje pretpostavlja najviše savršenstvo. I ovo savršenstvo nije moglo biti darovano Mojim bićima od strane Mene nego je moralo biti postignuto od strane svakog slobodnog bića njegovom vlastitom slobodnom voljom.’ BD 7082;
‘Jednog dana ćete vi ljudi razumjeti da Ja Osobno neću nikada vršiti i nikada nisam izvršio Moj utjecaj na duhovno biće (Lucifera) koje Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samog kao slobodno i nezavisno… Jer čim Sam ga stvorio kao samo-svjesno biće on je također bio obdaren sa slobodnom voljom, i ova slobodna volja nije bila ni najmanje sputana Mojom voljom, Mojim osvjetljenjem Ljubavi ili ijednim drugim utjecajem s Moje strane… Volja je bila potpuno slobodna i u stanju odlučiti bilo jedno bilo drugo. Ali činjenica da je biće posjedovalo slobodnu volju je također bilo jamstvo da će ono jednog dana biti sposobno promijeniti stanje ‘žive tvorevine’ u stanje ‘djeteta’, što bi bilo nezamislivo bez slobodne volje. Ali Moj su cilj pri stvaranju bića bila istinska ‘djeca Božja’… time bića najvišeg savršenstva koja su, međutim, bila obavezna to savršenstvo postići sami. U vama će se ljudima uvijek pojaviti pitanje u svezi toga da li je misao o otpadništvu bila od strane Mene usađena u ta bića, u svezi toga da li su oni, na izvjestan način, morali otpasti, budući Sam Ja za Sebe bio postavio taj cilj… ‘istinsku djecu’… kada Sam stvorio bića. U tom slučaju vi također možete sporiti slobodnu volju bića, ali ova je bila uzrok, baš kao i mogućnost za, otpadništvo… Otud otpadništvo nije bilo nužno nego moguće naračun slobode volje.’ BD 7932;
‘Vi morate znati da ste bili potpuno prosvijetljeni u vrijeme vašeg pada… da niste bili okruženi ni najmanjom količinom sumraka ili tame u trenutku vašeg otpadništva od Mene i da ste vi, poput Mene Samoga, bili najviše savršeni… tj. svjetlosna bića… čiji pad bi jednostavno bio neshvatljiv da niste bili u posjedu slobodne volje kao znak vaše božanstvenosti. Činjenica da je prvostvoreni izvorni duh (Lucifer) bio obdaren sa istim obiljem svjetla i nije trebao pasti, da je sebe dobrovoljno promijenio u nasuprotno, nije bila Moja volja, to nije bilo Moje djelo, to je u cjelosti bio rezultat njegove slobodne volje što, unatoč tome, nije moglo osporiti Moje savršenstvo. Niti je bilo određeno od vječnosti da je prvostvoreni duh morao pasti, premda Sam Ja znao od vječnosti kako će on usmjeriti njegovu volju. Ali da je ovaj pad bio planiran, kao što vi pogrešno pretpostavljate, onda on ne bi bio imao slobodnu volju, i Ja ne bi bio savršeno Biće da Sam Moju volju bio prenio na njega… Jedino Ja jedini znam da jest i zašto je Moj prvostvoreni duh bio pao, ali to je vama bilo objašnjeno u onoj mjeri koliko ste sposobni shvatiti… Ali ako vi to povežete sa Mojom voljom, Koja želi da svi postignu krajnje blaženstvo, onda je to najvulgarnija obmanjujuća doktrina, koja je jedino mogla biti smišljena od strane neprosvjetljenog duha… čisto razumski proces razmišljanja… Budući je Moja volja dobra, ona neće nikada pokrenuti nešto protivno tome, ona uvijek jedino može sebe izraziti u skladu sa Mojom Ljubavlju, time ona sama nije mogla odrediti pad prvog bića, istovremeno dopuštajući svakom biću njegovu vlastitu slobodnu volju, bez obzira kako je ona korištena… Jer Ja Sam znao o tome od vječnosti i time Sam također bio sposoban ustanoviti Moj plan spasenja sukladno… budući Sam predvidio sa kojom mržnjom Mi se on suprotstavlja, on je sada postao Moj direktni protivnik koji, međutim, unatoč tome doprinosi spram toga da Mi pomogne iskupiti golemi broj Mojih bića, premda nedobrovoljno. Budući jednu stvar Ja nisam mogao napraviti: Ja nisam mogao stvoriti djecu za Mene Samoga, budući slobodna volja samog bića mora postati aktivna… I to je bila Moja nakana od početka, ali to nije činilo nužnim pad Mojeg prvog bića u bezdan budući Ja, doista, imam još mnoge opcije postići cilj kojeg Sam Sebi postavio… I time Ja Osobno nisam mogao željeti nešto što je bilo grijeh protiv Mene Samoga za kojeg bi Ja onda pustio da bića hodaju jednom vječno dugom stazom u agoniji kako bi postala ono što su bila u početku.’, BD 8859;
‘Svatko tko prema tome vjeruje da je Lucifer trebao pasti kako bi bio dobrodošla alatka za Mene, time, kako bi Mi služio kao direktno suprotan (protivan), pomiješao je znanje o njegovoj volji, koja Mi je bila poznata od početka, sa svrhom bića. Jer ova volja je bila… budući je bila slobodna… Meni protivna, tako da Sam Ja bio sposoban izgraditi Moj plan Spasenja na njoj. Činjenica da je biće, koje je bilo stvoreno u svem savršenstvu, bilo sposobno pretvoriti se u suprotno… da je ono moglo osjetiti takvu dubinu mržnje spram Mene, ne može biti pripisana Meni, kako Sam Ja Sama Ljubav i isto tako nisam povukao Moju Ljubav od ovog bića, budući je mržnja jedna bezbožna kvaliteta koja nikada ne može pronaći mjesta u Meni ali koja se… budući je slobodna volja bila sposobna sebe udaljiti od Mene toliko jako puno, također bila sposobna okrenuti u snažnu mržnju…’, BD 8860.
f) Gdje je sada Lucifer tj. koje je njegovo trenutno stanje (da li je i on rastavljen i preoblikovan u tvorevine poput ostalih palih bića?)– da li će se i Lucifer povratiti nazad k Bogu Ocu?:
‘Međutim, vi zaboravljate da svi prvobitni duhovi imaju njihovo porijeklo u Meni i nositelju svjetla (Luciferu)… da je potonji koristio Moju snagu za stvaranje svih duhovnih bića… da ste vi prema tome proizašli iz Mene i od njega, ali njegova je volja koristila Moju snagu koja je tekla ka njemu bez ograničenja. I prema tome vi ćete također razumjeti da je nositelj svjetla imao iznimnu poziciju, budući je on bio jedini koji je bio pozvan u život od strane Mene. Premda je on sasvim sigurno izgubio njegovu snagu i moć kroz njegovo otpadništvo od Mene, on je izgubio njegovo shvaćanje i pao u najdublji bezdan, on je unatoč tome isti prvobitno stvoreni duh, koji je sada aktivan kao direktno oprečan kao što je ranije bio posvećen Meni sa gorućom Ljubavlju i uživao najviše blaženstvo. Sva druga pala bića su bila razložena u njihovoj temeljnoj supstanci, jednom isijana snaga je bila preoblikovana u najraznolikije tvorevine. Nositelj svjetla (Lucifer) je, međutim, izgubivši svo svjetlo, ostao biće koje je bio od početka, on se jedino okrenuo u oprečno, tako da je postao Moj protivan pol (Sotona) i sada Mi služi kao protivan pol u povratku palih duhovnih bića. Jer ova duhovna bića su jednom bila stavljena na ispit da priznaju Mene ili njega, i oni su slijedili njega i postali izgubljeni. I sada će oni biti opet i iznova prokušavani, jer Moj postojeći protivnik inzistira na njegovom pravu na pala bića, baš kao što ih Ja neću predati pošto su oni proizašli iz Moje snage Ljubavi, ali sâmo biće donosi odluku. Moj protivnik zahtijeva njegova prava i utječe na bića u negativnom smislu, dok Ja pokušavam zadobiti bića za Sebe tako što utječem na njih na pozitivan način. I bezbrojna bića su Mi pružila podršku; oni su, također, bili stvoreni od strane njega ali su Me prepoznali kao izvor snage iz kojeg su također potekli. I oni su ostali u blaženstvu budući i dalje neprestano primaju Moju snagu Ljubavi i aktivni su na način da stvaraju i oblikuju. Međutim, samo-svjesna bića su bila prikazana u vanjskom obliku jedino od strane Mene i nositelja svjetla u sjedinjenju, i ova samo-svjesna bića će doista nastaviti postojati zauvijek. Jedino su jednom pala bića izgubila njihovu samo-svjesnost za izvjestan period vremena kako bi bili sposobni iznova ostvariti uzlaz iz bezdana u razloženom stanju. Ali oni će iznova primiti njihovu samo-svjesnost čim trebaju preći njihov konačni ispit volje kao ljudsko biće. Ali Moj duhovni protivnik mora biti uzet u obzir u svakom trenutku, jer on je ostao ono što je bio… i on će nastaviti ostati tko jeste u trajanju beskrajno dugih perioda; pa ipak, jednog dana će iznova promijeniti njegovu prirodu i preoblikovati sebe u Ljubav, i on će, također, biti iznova blaženo sretan bez ograničenja. Onda će ga Moja Ljubav iznova prožeti, kao što je to bilo na početku. AMEN’, BD 8797 (Luka 15:11-32);
‘Sada se Moja snaga susrela sa protivljenjem i otporom, i posljedično je ostala kompletno neučinkovita. I sada ovo, Moje prvo-stvoreno biće više nije bilo sposobno proizvesti nikakva djela stvaranja, ipak ono vjeruje za sebe kako je veliko i silno budući gleda na golemi broj duhovnih bića kao na njegovo vlasništvo, koja su, poput njega, revoltirala protiv Mene i odbacila Moje osvjetljenje Ljubavi… Oni su, također, nesposobni za bilo kakvu aktivnost, budući su se također odmaknuli beskrajno daleko od Mene. Ali to je bila njihova vlastita slobodna volja, koju Sam Ja poštovao i time će oni ostati udaljeni od Mene sve dok se dobrovoljno Meni iznova ne približe i upute Mi zamolbu za Mojim osvjetljenjem Ljubavi… Čak će se prvo-stvoreno biće (Lucifer)… Moj sadašnji protivnik (Sotona)… zaputiti stazom povratka Meni jednog dana, prije ili poslije on će, također, opet čeznuti za Mojim osvjetljenjem Ljubavi i dobrovoljno ga prihvatiti od Mene, budući će jednog dana on odustati od njegova otpora, čak ako to uzme vječnost… Ipak sve što je jednom bilo isijano od strane Mene kao snaga će se neminovno iznova povratiti vječnom izvoru snage.’ BD 8672;
‘Ali što je postalo od ovog prvo-stvorenog bića? Od njegova pada ovo je biće lutalo amo i tamo uokolo kao iskra snage pokušavajući iskoristiti njegovu preostalu snagu da osvijetli sve što mu je Moja volja oduzela… ne da to oživi nego da poveća svoju vlastitu snagu kako bi nadmašio Mene Osobno, to jest, Moju snagu… Duhovna supstanca ograničena od strane Moje volje ne reagira na ovo osvjetljenje (iluminaciju) jednostavno jer joj ne daje život… Ali čim ona iznova postane biće nakon beskrajno duge staze kroz stvaranje, kada su se pojedinačne sićušne čestice iznova sakupile i kao sklop sebe utjelovljuje u ljudskom obliku i pri tom povrati svoju samo-svjesnost, ona će iznova reagirati na nastojanja prvo-stvorenog bića, Mojeg protivnog duha. Ona sebi dozvoljava biti zaslijepljena od strane iskre, jer ova iskra ne osvjetljuje, ona je samo varljivo svjetlo koje zasljepljuje oko kako bi zamračilo njegov pogled u potpunosti… baš kao što je njegova snaga postala neučinkovita zbog otpadništva, zbog beskrajno velike udaljenosti od Mene. Ali njegova suština ostaje, ona nije izgubila njezinu samo-svjesnost, i prema tome je on i dalje sposoban jednako utjecati na samo-svjesna bića, time njegova suština može sasvim prožeti ljudsko biće iznutra, međutim, ograničena pri tome na samo jedno ljudsko biće. Otud je on sposoban sprovoditi njegov utjecaj gdjegod se ljudi hotimično okrenu ka njemu zbog njihove naklonosti i koji time povećavaju njegovu snagu kroz sjedinjenje sa njime… On jedino koristi njegovu preostalu snagu da bi radio protiv Mene, on neprestano pokušava sebe uzdići uz pomoć ljudi koji sebe podlažu njemu. Time, ovaj protivan duh je doista prilično očigledno aktivan, on je također sposoban prilično očigledno dominirati osobom, ipak jedino sve dok osoba treba poduzeti njegov ispit volje na Zemlji… Ako je on postigao njegov cilj da pridobije ljude za sebe onda je unatoč tome samo iznova pridonio ukrućivanju duhovne supstance i izgubio njegovu snagu, tako da će on sam također biti kompletno beživotan čim više nije sposoban priljubiti se uz ljude koji ga opskrbljuju sa njihovom energijom života… I ovo je slučaj kada se period Spasenja približava njegovu kraju, kada je on povukao većinu ljudi u bezdan a drugi su kompletno privrženi Meni. Onda će on sam biti potpuno lišen njegove snage, onda će on, također, biti u ograničenom stanju, on će biti okovan… sve dok nije još jednom sposoban iskušavati ljude na isti način, sve dok ljudi sami ne dođu u stanje da povećavaju njegovu snagu, sve dok oni više ili manje sami ispočetka ne olabave njegove okove kao rezultat njihove pogrešne volje za materijom, koja se podređuje volji Mojeg protivnika i time još jednom uzdiže njegovu poziciju moći, što postaje sve više očigledno u svakom periodu Spasenja što se on više približava Kraju. Iz ovog razloga svaki period Spasenja će započeti u tihom skladu kao istinski raj na Zemlji i završiti sa sotonskom aktivnošću sve dok čak posljednje duhovno biće nije bilo oduzeto od Mojeg protivnika, sve dok on sam nije toliko slab da će zatražiti snagu od Mene… sve dok se on sam neće povratiti Meni u Očevu Kuću… koju je jednom napustio njegovom vlastitom slobodnom voljom.’ BD 5610.