a) Nastanak materije (što je u sebi materija?!!):
‘Moja priroda je Ljubav, jedino Ljubav je mogla zračiti iz Mene i kao duhovno biće također biti određeno da bude aktivno u Ljubavi. Ali onda ono također mora djelovati u Mojoj volji, i sve dok je tako bilo bića su također bila intimno povezana sa Mnom, ona su bila neprestano prožeta snagom Moje Ljubavi i na taj način su bića bila poput Mene. Pa ipak ona nisu tako ostala… ona su svoju volju okrenula protiv Mene i snagu Ljubavi koja im je pritjecala koristila da djeluju protivno Mojoj volji. Oni su postepeno sebe udaljili od Mene, a svaka udaljenost također označava slabije pritjecanje snage, koje se sve više smanjivalo pošto su ga bića u oholosti i pogrešnom razmišljanju sama odbijala. Jer oni su kao rezultat njihovog otpora također izgubili svjetlo shvaćanja, oni su se strmoglavili u bezdan gdje je tama koja ih je obuzimala postajala sve gušća sve dok se njihova duhovna supstanca nije ukrutila a oni postali čvrsta supstanca…’, BD 7380;
‘Izuzetno velika udaljenost od Mene od strane onog koji se je jednom pobunio protiv Mene, sve-oživljavajuće snage, je također silno umanjila učinak snage, i time je duhovna supstanca, koja je jednom bila puna života i snage, lišila sebe snage i konačno pretvorila u najtvrđu supstancu, budući se čak duhovna supstanca ukrućuje ako je ona tako beskrajno daleko od Mene da više nije afektirana od strane Moje snage Ljubavi. Proces ukrućivanja duhovne supstance je istoznačan sa pojavkom zemaljske materije koja je, zahvaljujući Mojoj volji, poprimila oblik. Time je svo stvaranje temeljno takva ukrućena supstanca, Moja jednom isijana duhovna snaga koja je unatoč tome potekla iz Mene kao nešto najviše savršeno u svojoj biti… Ova savršena duhovna supstanca je bila neprestano prožimana od strane Moje snage Ljubavi i pri tome sposobna stvarati i raditi bez ograničenja poput Mene. Ja Sam početni izvor snage i sve u postojanju zavisi o ovom izvoru snage. Ništa odvojeno od Mene ne postoji sa neovisnom snagom na njegovu raspolaganju, i time razdvajanje od Mene i Moje snage također naznačava kompletnu dezintegraciju, budući ne bi bilo moguće primiti pritok snage od igdje drugdje. Međutim, razdvajanje od Mene isto tako nije moguće, budući Moja snaga ne može prestati za vječnost i također je vječno nedjeljiva; ali što je poteklo iz Moje snage je sposobno sebe udaljiti beskrajno daleko, a razdaljina naznačava da snaga gubi njezin učinak, time daleko otklonjena supstanca ostaje nepokretna i stiska se u krutu supstancu, u materiju, koja je stoga ukrućena duhovna supstanca bez sposobnosti da bude aktivna budući je napustila polje zračenja Moje snage Ljubavi. Ovo je, prema tome, sudbina pale duhovne supstance koja je najdalje udaljena od Mene a ipak vječno neće prestati postojati… Temeljno, međutim, ona je unatoč tome nešto od supstance koja je jednom bila inteligentna do najvišeg stupnja, posjedovala je svjesnost i slobodnu volju a ipak je, zahvaljujući njezinu padu, izgubila svaki znak njezine božanstvenosti…’, BD 5610.
b) Planeta Zemlja – njezin postepeni nastanak:
‘Proces stvaranja nije bio rad od jednog trenutka, premda bi to uistinu bilo unutar Moje moći… ali onda bi stvaranje bilo promašilo njegovu svrhu, budući je bilo naumljeno osigurati postepeni razvoj iz bezdana do vrhunca i prema tome je potrajao (ili ‘se nastavio’) jedno beskonačno dugo vrijeme. Otud vi ljudi trebate razumjeti kako vas opis u Svetim Pismima, u Knjizi Otaca (Bibliji – Postanak 1), jedino obavještava o ovom činu stvaranja na slikoviti način (znači nije doslovno točan), budući bi ljudi kojima i dalje nedostaje dublje svjesnosti bili nesposobni razumjeti istinski proces, i on je jedino naumljen podučiti ih kako je stvaranje jednom proizašlo iz Moje ruke, da je bilo i jeste rad Moje volje i Moje moći… Svako je djelo stvaranja potrebovalo beskonačno dugo vrijeme pripremnog razvoja koje se, međutim, uvijek odnosilo na duhovnu supstancu koja treba napredovati unutar djela stvaranja… Ono je palo tako nisko da je također potrebovalo jedno beskonačno dugo vrijeme kako bi se ponovno uzdignulo unutar različitih vrsta stvaranja… od najprimitivnijih do najpredivnije formiranih djela dovedenih u postojanje od strane Moje volje kako bi zakrilili duhovnu supstancu i omogućili njezin put uspona… I prema tome je djelo stvaranja Zemlja, također, bilo, u početku, samo nakupina (grozd) potpuno nezrelih duhova čije su se supstance postepeno kondenzirale da bi formirale masu koja još nije mogla biti opisana kao tvrda materija nego je morala biti shvaćena kao temeljni elementi, bez forme ali sa užasnim učinkom snage, jer oni su sadržavali totalno nekontrolirane duhovne supstance. Ipak Moja je mudrost distribuirala sve u ispravnoj mjeri i koristila svaki element za Moj stvaralački rad, tako da su se pojavili odvojeni oblici koji su morali udovoljavati njihovoj određenoj svrsi; i tako je počelo polagano konstruiranje vidljivih djela stvaranja koje se nastavilo jedno beskrajno dugo vrijeme dok Zemlja nije počela pokazivati vegetaciju i povećavajuće više zrele duhovne supstance su bile sposobne okupirati ove tvorevine da bi putovale stazom višeg razvoja u ovom biljnom svijetu. Onda su slijedila prva živa bića… tvorevine, koje su već mogle vršiti izvjesni, premda vrlo mali, zadatak nametnut im od strane prirodnog zakona. I opet, jedno beskonačno dugo vrijeme razvoja je prošlo od ovih sićušnih živih bića do svijeta životinja koji je uključivao sve veće i snažnije oblike, u kojima su se već mnoge duhovne supstance sakupile zajedno i sjedinile kako bi nastavile ispunjavati zadatak kultiviranja Zemlje za konačno krunidbeno djelo Božanskog stvaranja… za ljudsko biće… koje je bilo moralo proći kroz sve ove pripremne stadije i čija je duša sada kompozicija svih onih sićušnih čestica koje su pripadale jednom palom izvornom duhu i koje su, u razloženom stanju, bile morale proći kroz sva djela stvaranja kako bi postepeno opet evoluirale na ovaj način. Posljedično, ljudsko biće nije bilo moglo biti stvoreno u vrijeme ‘stvaranja svijeta’… baš kao što sva djela stvaranja nisu nikada bila Moje trenutno djelo, baš zbog toga što je najprije polagani napredak trebao prosljediti ili bi cijelo djelo stvaranja bilo besmisleno i bez svrhe, jer nije došlo u postojanje poradi Mene već poradi Mojih palih živih tvorevina i stoga je također trebalo ispuniti svrhu vođenja palih duhova opet nazad k Meni.’, BD 8770;
‘Beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno palom duhovnom (duhovnim supstancama) za njegov razvoj prema gore, i beskrajno dugo vrijeme je bilo potrebno Mojim pojedinačnim tvorevinama, koje su se istovremeno sa u njima prebivajućim zavezanim duhovnim morale razviti, kako bi u sebe primile sve zrelije duhovno. Uvijek su iznova bile stvarane nove forme i uvijek nanovo je tim formama bilo dano određenje. Dakle, zemaljsko stvaranje nije nastalo u trenu, već su prošli beskrajno dugi vremenski periodi, dok duhovno u svim stupnjevima zrelosti nije pronašlo sebi odgovarajuću formu, jer je sve više rastuća zrelost zahtijevala uvijek nove tvorevine koje bi ga mogle zaprimiti…’ BD 5800;
‘Evolucija Zemlje je potrebovala jedno beskonačno dugo vrijeme [‘Za stvaranje Zemlje je bilo potrebno beskrajno vrijeme prije nego je ona postala ono što je sada – stvaranje koje bi trebalo omogućiti čovjeku da postigne konačno savršenstvo.’ BD 8235]… Čak ako vi ljudi želite uspostaviti pojam vremena za to vi ste nesposobni razmišljati toliko unazad budući to prevazilazi vašu razumsku sposobnost. Ipak vi trebate znati kako se otpadništvo duhova koje Sam stvorio odvilo tijekom jednako dugog perioda vremena ali da pojam ‘vremena’ nije primjenjiv za ovaj spori razvojni stadij Zemlje jer ovaj pojam jedino postoji za samo-svjesno biće u njegovom stanju nesavršenstva, budući pojam vremena više ne postoji za savršeno biće (BD 7924). To je zašto će ljudi jedino uvijek biti sposobni procijeniti pojedinačne stadije stvaranja djela ‘Zemlja’ ali nikada čak ni približno doći do Istine… ukoliko ne primjene pojam ‘vječnosti’… Jer otpadništvo od Mene je uzelo vječnosti, i isti će period vremena biti potreban da bi se povratili duhovi koji su Me napustili.’ BD 8252.
c) Evolucija duhovnih čestica rastavljenog palog bića kroz forme tri zemaljska kraljevstva sve do utjelovljenja kao duša u ljudskom biću:
‘Sva je materija stvrdnuti duh… I time se cijeli zemaljsko-materijalni svijet sastoji od Moje jednom isijane duhovne snage koja na početku nije ispunila njezinu svrhu pošto nije bila prisiljena to napraviti ali koja, u skladu sa vječnim zakonom, treba postati aktivna i prema tome je bila preoblikovana u raznolike vrste tvorevina čija je funkcija bila predmetom prirodnog zakona i morala je biti ispunjena pod zakonom prisile. Kroz njezino zakonsko kompletiranje aktivnosti duhovna supstanca stječe neprestano viši stupanj razvoja, i time je stvaranje temeljno duhovna supstanca u najraznolikijim stupnjevima razvoja… Razvoj se odvija od najtvrđeg kamena, kao biljka ili životinja sve do ljudskog bića i zajamčen je kroz neprestano služeću funkciju svakog pojedinačnog djela stvaranja. Opet i iznova materija će biti nanovo razložena, to jest, duhovna supstanca neprestano mijenja njezinu izvanjsku formu i prima drugu, više naprednu formu i time postepeno sazrijeva sve do posljednjeg stadija, kada ona može sebe utjeloviti kao ljudsko biće kako bi oslobodila sebe, opet posredstvom korisne aktivnosti, od konačne forme na ovoj Zemlji. Fizičke čahure ili izvanjske forme će uvijek udomaćivati više zrele duhovne supstance unutar njih samih i služiti im da sazriju… Same čahure će uvijek biti iznova razložene, i duhovne supstance unutra će se isto tako ujediniti sa jednako zrelim supstancama i prihvatiti njihove sljedeće forme sve dok se sva snaga, koja je početno bila isijana kao ‘biće’, nije iznova sakupila i postoji iznova u njezinu izvornu sastavu… Ali potrebno je jedno beskonačno dugo vrijeme za negdašnje biće da putuje stazom kroz tvorevine Zemlje, jer što je vama vidljivo kao materija je već potrebovalo duge periode vremena za njegovu preobrazbu, pošto inicijalno tvrda materija, svijet stijena, ne pušta lako duhovne supstance. Ako zakonski prirodni utjecaji nisu prouzročili razlaganje tvrdog izvanjskog oblika mogle bi proći vječnosti dok se neznatno oslobađanje ne dogodi, sve dok svijet stijena ne pokaže mali treptaj života utoliko da sebe mijenja ili se raspada i oslobađa ograničenu duhovnu supstancu, koja će onda iznova biti zavezana u lakšu formu. I time će forma biti uvijek lakša za razlaganje, i sva djela stvaranja osiguravaju duhovne supstance sa prilikom da sazriju u njima pri tom postepeno dovodeći ovaj u početku kompletno otvrdnut, beživotan duh u život… Slijed izvanjskih oblika prosljeđuje sve više i više brzo, i neprestani krug života i smrti, razvoja i dezintegracije se može promatrati kroz cijelo stvaranje… Ipak proces razvoja duha uzima beskonačno dugo vrijeme koje dokončava kao ljudsko biće na Zemlji. Činjenica da je svaka izvanjska forma duhovna supstanca na početku njezina razvoja, i činjenica da svaka izvanjska forma, zauzvrat, udomaćuje duhovne supstance unutar sebe koje su već stekle viši stupanj zrelosti i naumljene su sazrijeti dalje unutar forme, treba biti razabrana (u smislu: čovjek bi toga trebao postati svjestan)…’, BD 8575;
‘I u tom beskrajno dugom vremenu su se pra-duhovi razložili na najmanje čestice, i kretali kroz bezbrojna stvaralačka djela sa ciljem da se razviju uvijek više i na taj način je ukrućeno duhovno polako došlo u život… To je pokrilo beskrajno dug put u prisilnom stanju, tj., sva stvaralačka djela su postignula svrhu i sudbinu koju Sam im Ja odredio. Ni jedno od ne-slobodnih, zavezanih bića nije moglo odlučiti o sebi, već je sazrijevalo polako. Forme su bile stvorene za sve stupnjeve zrelosti duhovnog koje teži visinama. Svijet minerala, biljaka i životinja je beskrajno varirao u njihovim formama koje su sve bile dovedene u život uz pomoć najsitnijih čestica tih palih pra-duhova koje su se opet i iznova sjedinjavale, i konačno postale manja i veća bića. Nakon odbacivanja njihovih prijašnjih formi one su se ponovno sjedinile i naposlijetku su bile dovedene u forme koje su sve više i više sličile čovjekovoj formi. Cijeli dugi put evolucije je stajao pod Mojim Zakonom ili: svi događaji su se zbili u skladu sa prirodnim zakonom u tom stvaranju koji je potjecao iz Moje volje. Praiskonski duhovi su, kroz svoj pad u bezdan, izgubili svoju samo-svjesnost i oni će ju ponovno dobiti i utjeloviti se u posljednjoj formi – kao čovjek – da bi ostvarili svoj razvojni put nagore.’ BD 8235;
‘Svijet, sa svim svojim tvorevinama koje su vam vidljive, služi samo jednu svrhu: povratak duha, koji je jednom otpao od Boga i koji je zavezan u bezbrojnim pojedinačnim supstancama ili sićušnim iskricama duhovne suštine unutar tih tvorevina, kako bi postepeno ponovno evoluirao uz pomoć neprestane promjene lokacije, posredstvom neprestanog preoblikovanja svojeg izvanjskog izgleda, sve dok ne ostvari određeni stupanj zrelosti. To onda omogućava ovom duhu da se utjelovi kao duša unutar čovjeka, od kojeg bi se konačni povratak Bogu sada trebao dogoditi njegovom vlastitom voljom… Duh je uistinu putovao beskonačno dug put prije njegovog utjelovljenja kao čovjek, to je putovanje koje je započelo sa ogromnim mučenjem zatvaranja i ostajanja u zatvoru jedno beskrajno dugo vrijeme sve dok okovi nisu počeli labaviti i eventualno sve više olakšavati ali to je za duhovnu supstancu bilo stanje ograničenja iz kojeg se, međutim, ljudsko biće može osloboditi ako t(ak)o želi… Iz tog razloga je vaša ljudska duša prošla kroz sve ove tvorevine koje su vam vidljive (što će reći, kao ‘duševne čestice kroz forme mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva’) i vi ste sada pristigli do posljednje etape vaše evolucije na Zemlji. Vi jedino trebate ostvariti vaš posljednji zadatak na ovoj Zemlji i onda se možete, oslobođeni od svih zemaljskih ograničenja, još jednom vratiti u kraljevstvo koje ste jednom napustili vašom slobodnom voljom zbog vašeg buntovništva protiv Boga…’ BD 5703;
‘I stoga slušajte sljedeće: Kada Sam transformirao bića, koja Sam jednom isijao kao snagu, u mnoge različite vrste djela stvaranja, započeo je stupnjeviti viši razvoj tih bića u njihovom razloženom stanju… Najprije je to bila jedna nevjerojatna masa duhovne supstance koja je polako dobila oblik kada je Moja volja ukrutila duhovnu snagu u materiju, i ova je materija opet bila opet tako različite prirode da se to vama ljudima ne može učiniti razumljivim. Sukladno Mojoj mudrosti i Mojoj Ljubavi zamislio Sam plan Spasenja za pale duhove koji je trebao biti sproveden u stvaranju. Svrha Mojeg stvaranja je bila potaknuti u njemu zavezane (ograničene) duhovne supstance na služenje, time je jedno djelo stvaranja bilo potrebno drugome da bi se omogućio stupnjeviti viši razvoj [‘Činjenica da je (materijalno) stvaranje uvelike doprinjelo ponovnom vraćanju palih bića može biti shvaćena od vas ljudi jedino kada ste ostvarili ovaj povratak, pošto vi nikad ne bi bili sposobni ostvariti uzlazak da vas Božanski Stvoritelj nije oteo od moći Njegovog protivnika koji je prouzročio vaš pad u bezdan… da vas nije odmaknuo od njegovog utjecaja za vrijeme beskonačno dugog vremena kada ste bili integrirani u djela stvaranja kao najsitnije čestice duše. Njegov protivnik tijekom tog vremena nije imao kontrolu nad vama, usprkos tome vi ste mu i dalje pripadali pošto ste ga jednom dobrovoljno slijedili u bezdan. Ali pošto ste bili potpuno bez snage i svjetla kao posljedica vašeg otpadništva od Boga, vaš put povratka Bogu bi za vas bio nemoguć. Iz ovog razloga vam je Bog osobno omogućio ovaj put povratka kroz Njegova djela stvaranja koja su, u najuzvišenijoj mudrosti i beskrajnoj Ljubavi, bila oblikovana da bi duhovnoj supstanci pružila mogućnost služenja u jednom ili drugom obliku i da bi time, kroz služenje, ostvarila sve više nivoe zrelosti. Duhovne čestice koje su jednom pripadale prvobitnom duhu su se ponovno sakupile te su, postigavši određeni stupanj zrelosti, započele svoju posljednju pretvorbu… Jedan kratak trenutak vremena im je bilo dozvoljeno živjeti na Zemlji kao ljudsko biće i biti ponovno od koristi (tj. ponovno služiti)… ali dobrovoljno i sa Ljubavlju… Svrha zemaljskog života za svaku dušu utjelovljenu u ljudskom biću je osloboditi sebe od svakog pokrova putem blagonaklonog služenja, i ponovno se vratiti u duhovno kraljevstvo, kada njezin zemaljski život završi, kao slobodno duhovno biće koje je bila na početku.’ BD 7800]. Funkcije služenja na početku stvaranja se ne mogu približiti poimanju vama ljudi… jedino kada su djela stvaranja postala donekle više ukrućena je neka aktivnost, premda jako slaba, započela. A svaka aktivnost svjedoči za život, svaka aktivnost ostvaruje promjenu, prema tome su se oblici također neprestano mijenjali, razvijajući se u sve veća djela stvaranja, od kojih je svako trebalo ispuniti zadatak odlučen od strane Moje volje i koji je također bio izvršavan u skladu sa Mojom voljom, budući je duhovna supstanca bila nesposobna oduprijeti se Mojoj volji. Prema tome stvaranje nije nastalo u trenutku kroz Moju volju, umjesto toga, duhovne supstance, ili ‘transformirana snaga’, u njemu zavezana se polako kretala stazom razvoja tako da se njezin otpor postepeno slegnuo što je sebe očitovalo u njihovu služenju koje se, treba priznati, i dalje odvijalo pod Mojim zakonom prisile ali je unatoč tome dokazalo smanjenje otpora… I tako vam je postupak višeg razvoja kroz mineralni, biljni i životinjski svijet sve do stadija ljudskog bića, bio objašnjen tako da su izvanjske forme neprestano oslobađale u sebi zavezane duhovne supstance, koje su se povezivale kako bi se ponovno nastanile u većem prebivalištu i nastavile njihovo služenje, sve dok se sve sićušne čestice koje su pripadale palom izvornom duhu nisu ponovno sastale i bile sposobne sebe utjeloviti kao ‘duša’ u ljudskom biću… Ali baš kao što se događa u životinjskom svijetu, da se, nakon umiranja, najmanji živi organizmi, sjedinjuju sa drugim duhovnim supstancama istog stupnja razvoja i ulaze u veći izvanjski oblik, tako se postupak razvoja nastavio, i Moja Ljubav i Moja mudrost su neprestano stvarale nove forme koje su bile sposobne prihvatiti određenu duhovnu supstancu… U prirodi vi ovo vidite kao ‘evoluciju’ malog živog bića u ono sve veće… Ipak (za razliku od onog što Darwin i evolucionisti krivo naučavaju) najprije Sam Ja morao stvoriti novu formu koja prije toga nije postojala. I premda su ove forme neprestano postajale sve većima i nalikovale prethodnim formama, to je uvijek s Moje strane uključivalo jedan čin stvaranja koji, međutim, nije mogao biti razmatran od strane ljudi budući nitko obdaren sa razumom i slobodnom voljom još nije nastanjivao Zemlju. Međutim, Moj je vječni plan bio konačan, Ja Sam prema tome također znao za živu tvorevinu koja je bila naumljena živjeti na Zemlji kao ‘ljudsko biće’ u svrhu poduzimanja svojeg posljednjeg ispita volje… I tako su duhovne supstance koje su i dalje bile zavezane (ograničene) u različitim djelima stvaranja bile neprestano postavljane u nove tvorevine što je bliže duhovna supstanca pojedinačnog bića prilazila zrelosti… Djela stvaranja su postala rastuće veća… što se ne treba razumjeti s obzirom na fizičku veličinu već u konstituciji pojedinačnog živog bića, njihove funkcije i njihove sposobnosti su ono na što se ovdje upućuje… Ipak svako je novo živo stvorenje bilo djelo Moje beskonačne Ljubavi i mudrosti i svemoći… koje je naknadno sebe reproduciralo ali je uvijek ostalo ista tvorevina kako Sam ju Ja eksternalizirao (tj. prikazao u vanjskom obliku)… Shvatite da nijedno živo biće neće promijeniti svoju strukturu, i tamo gdje vjerujete kako uočavate promjenu ili daljnji razvoj, njezino je pojavljivanje bilo čin stvaranja s Moje strane. Tako su svaka čovjeku-nalik stvorenja koja su nastanjivala Zemlju prije stvaranja prvog ljudskog bića uvijek bila nova stvaranja koja su, međutim, ostala vrste stvorene kao proizvod Moje svemoći. I pošto se zavezana duhovna supstanca unutar njih neprestano dalje razvijala, Moja je volja također stvarala rastuće više čovjeku-nalik izvanjsku formu, ipak ovo je stvaranje uvijek bilo utemeljeno na Mojoj volji, koja je sebe opet očitovala kao prirodni zakon… ono što vi ljudi sada nazivate prirodnom evolucijom bića… Ali ljudsko biće se nikad ne može smatrati proizvodom prirodne evolucije, jer on je odvojeno stvaranje, budući je potekao od Moje svemoći, Ljubavi i mudrosti i bio je dizajniran tako da on hoće i sposoban je ispuniti svoj uzvišeni zadatak na Zemlji. ‘ BD 8702; + BD 7571!!.
d) Da li je ljudsko biće evoluiralo od majmuna ili je bilo potpuno novo Božje stvaranje, tj. trenutno Božje djelo?!:
‘I vrijeme je došlo kada se slobodna volja može vratiti nazad usavršenim pra-duhovima kroz koju bi trebali biti iskušani da li se žele vratiti k Meni ili ostati sa Mojim protivnikom. I za te pra-duhove Sam Ja stvorio ‘čovječju’ formu. – Sva djela stvaranja, a posebice sve obimnije građena živa bića, je Moja volja dala stvoriti, tako što su Moje misli uzimale formu. I prema tome su ta živa bića bila reprezentirana u višestruko različitim formama, ali je svaka forma bila drugačija. Postojale su najrazličitije vrste koje nisu imale sličnost jedna sa drugom, koje su se neprestano razmnožavale ali su uvijek ostale ista stvorenja. Kako je čovječja forma sada postala nužna prijelazom prvih do sada usavršenih pra-duhova, Ja Sam kroz Svoju volju postavio drugo stvaralačko djelo koje je uistinu bilo čudesno-djelo cijelog Mojeg stvaranja… biće koje je na jedan izuzetno umješan način bilo sastavljeno… koje je bilo stvoreno u skladu sa Mojom voljom, i u stanju ispuniti svoj zadatak na Zemlji. To biće Sam Ja stvorio i ono nije nastalo iz do tada postojećeg stvaranja. Pošto je ta forma trebala udomaćiti jednog praiskonskog duha, biće koje je jednom izašlo iz Mene – koje je bilo Moja slika – i koje bi to ponovno trebalo postati. I prema tome je bilo nužno opskrbiti to biće sa razumom, slobodnom voljom i samo-svjesnošću. Oni nisu nastali postepeno od životinji-nalik bića, već su bili dodani čovjekovoj formi, kako je pra-duh uzeo u posjed prvu formu, i uvijek će biti dani svakom čovjeku kao nešto što pripada njegovoj duši kad ga ova kao Božanski dah pri njegovom rođenju oživi (Postanak 2:7). Poslije toga su se ljudi uistinu razmnožavali tako što su ponovno slijedili Moj prirodni zakon, ali oni će uvijek ostati ista stvorenja kakva su bila još od prvog čovjeka – Adama. Oni se neće promijeniti u druga stvorenja, pošto će ta promjena uvijek biti jedino djelo duše, koja na početku i dalje može odlučiti protiv Mene, ali za vrijeme svojeg postojanja kao čovjek, može postići najveće savršenstvo. Ali ljudsko tijelo će ostati kakvim Sam ga stvorio kada ga je Adamova duša zaposjednula. Stvaralačko djelo Zemlja je uistinu zahtijevalo beskrajno dugo vrijeme za sve što je u, na i iznad Zemlje, uključujući sva neživa i živa stvaranja. Ali je to, na određeni način, bila etapa evolucije nagore za palo duhovno, koja je završila kada su se svi najmanji dijelići jednog pra-duha ponovno sakupili i započeli posljednji proces povratka ka Meni. I to postojanje na Zemlji kao čovjek, je od Mene također zahtijevalo novo stvaralačko djelo…. formu, koja može zadovoljiti sve zahtjeve sa ciljem da bi mogla proći posljednji ispit u slobodnoj volji [‘Tijelo prvo-stvorenog ljudskog bića je također bilo djelo stvaranja od strane Moje Ljubavi. Ja Sam tada morao stvoriti izvanjsku čahuru za palog duha jednom kada je odradio svoj put na gore od ponora do točke gdje je bio sposoban poduzeti njegov konačni ispit volje u potpunoj slobodi… Morao Sam stvoriti forme za sve Moje jednom stvorene prvobitne duhove čije su se ranije razložene supstance ponovno sakupile nakon beskonačno dugog vremena i koji su, stoga, kao samo-svjesna bića još jednom, čekali dopuštenje da postanu aktivni… Stvoriti izvanjsku formu takvog prvobitnog duha se nije razlikovalo od bezbrojnih mnogih djela stvaranja koja su prethodno nastala… to je bila Moja u vanjskom obliku prikazana misao koja se, kroz Moju volju, pojavila preda Mnom već kompletna.’ BD 5802]. Čovjek prema tome sebe može smatrati posebnim stvaralačkim djelom sa Moje strane, pošto je on jedino biće na Zemlji koje je obdareno sa razumom, inteligencijom i slobodnom voljom… što su obilježja Božanskog porijekla. Prema tome, on je također u stanju prepoznati Boga i Stvoritelja iznad sebe… Koji mu je dao život, i čovjek stoga također ima sposobnost postići posljednje savršenstvo na ovoj Zemlji … ako njegova slobodna volja za time ozbiljno žudi.’ BD 8235 + 9015;
‘Čak ako pokušate trenirati najinteligentnije životinje razmišljati i neovisno odlučivati vi nikad nećete uspjeti, jer sposobnosti koje posjeduje ljudsko biće nisu skrivene u nijednoj životinji, jer ljudsko biće je jedina živa forma na Zemlji koja posjeduje sposobnost razmišljanja, razum i slobodnu volju… koji se nikad ne mogu polako razviti niti su oni obilježja stupnjevitog višeg razvoja stvorenja, umjesto toga to samo dokazuje da je ljudsko biće samostalno djelo stvaranja, stvoreno kroz Moju volju i Moju silu kako bi ostvarilo zadatak. I bilo je jedino moguće postaviti stvaralačko djelo ‘čovjek’ u svijet nakon što su jednom pali izvorni duhovi već prošli stupnjeviti viši razvoj kroz stvaranja budući je ljudsko biće bilo naumljeno dati unutar sebe utočište jednom takvom palom izvornom duhu kao duši. Riječ ‘razvoj’ jedino uvijek važi za sklonjenu ili zavezanu (ograničenu) duhovnu supstancu u svakom djelu stvaranja koja mora proći kroz ovaj uzlazni razvoj, budući se materijalna djela stvaranja uvijek moraju smatrati kao stvaralačka djela, budući je Moja volja pozvala ove vanjske forme u postojanje kako bi služile duhovnoj supstanci kao izvanjski oblici, koji će sami napredovati time što će služiti. Činjenica da Moja volja istovremeno također predstavlja ‘prirodni zakon’, kojem se ni jedno djelo stvaranja ne može oduprijeti budući još ne pruža utočište duhovno zrelom biću kao ljudi, će također objasniti riječ ‘razvoj’… ali ona nikad neće opravdati tvrdnju kako je ljudsko biće evolviralo samo od sebe… jer ono je bio odvojeno djelo stvaranja kojeg su Moja volja i Moja Ljubav donijeli u život.’ BD 8702.
e) Razlika između pred-Adamita i ljudskog bića:
‘Tako da je onda morala biti stvorena i jedna vanjska forma za to sazrijelo duhovno, kako bi u toj formi ponovo moglo isprobati svoju slobodnu volju. To djelo stvaranja je bio čovjek, koji se od svih ranije stvorenih tvorevina razlikovao utoliko što je pored slobodne volje bio obdaren razumom i racionalnošću… sposobnošću razmišljanja, svjesnošću o svome ja i sposobnošću jezične razmjene sa svojim bližnjima, jer je suživot pružao nužne preduslove za ispit volje. Vanjska forma čovjeka je bila prisutna već u zadnjim stupnjevima prisilnog stanja i bila je određena za prijem bezbrojnih sazrijelih duševnih supstanci, međutim ta bića (pred-Adamiti) su još djelovala u stanju prisile, kao što je to zahtijevao prirodni zakon i time nisu bila odgovorna za svoje postupke… ona su u manjoj mjeri bila sposobna razmišljati, međutim kao djela stvaranja su služila poput posuda za skupljanje onog kroz beskrajno dugo razvojno vrijeme sazrijelog duhovnog, koje je za to duhovno bilo oblikovano od strane Moje mudrosti i Ljubavi. Ali ljudima mogu biti nazvana samo ona živa bića koja su bila u posjedu slobodne volje, razuma i ja-svjesnosti… i tek tada je započeo plan produhovljavanja tih bića… koji je zahtijevao da ta bića… ljudi… budu naučavani od Mene… koji svoju sposobnost razmišljanja, svoj razum i slobodnu volju trebaju koristiti s obzirom na Moje podučavanje i koja uz pomoć svoje slobodne volje mogu živjeti i stvarati na Zemlji… koja se mogu oblikovati u bogove, ali koja mogu postupati i skroz nasuprotno Mojim poukama i Mojoj volji vraćajući se u bezdan iz kojeg su se bili izdigli.’ BD 5800;
‘Bilo je potrebno nezamislivo dugo vrijeme ipak ovaj proces evolucije je bio nužan budući je duh unutra, na površini i ispod Zemlje najprije sebe trebao dokazati tijekom stanja ograničenja, čemu je duh u svakom djelu stvaranja izvrgnut. Tijekom ovog vremena razvoja duh je prošao njegov ispit i mogao se polako razviti u živo biće. Uvjeti življenja su bili značajno više teški ali on je sebe dokazao (učvrstio; izborio se) i postepeno se razvio u izvjesnu vrstu ljudskog bića koje je, međutim, bilo kompletno drugačije od današnjeg ljudskog bića. Biće je i dalje bilo ograničeno, tj. ono je djelovalo instinktivno, do izvjesnog opsega ono je bilo i dalje vođeno i nije imalo svoju vlastitu slobodnu volju i razum. Premda je izvanjski biće nalikovalo ljudskom biću, ono je i dalje bilo na razini životinjskog svijeta u svakom drugom pogledu i živjelo je u skladu sa Božanskim prirodnim zakonom i prema tome instinktivno, bez svjesnosti o njegovim akcijama [‘Posljednje forme u njihovom prisilnom stanju su prema tome postale sve više i više čovjeko-like ali oni i dalje nisu imali samo-svjesnost. Oni su djelovali instinktivno, u skladu sa Mojom voljom, međutim, oni su vršili funkcije koje su već bile slične ljudskima, ali još nisu bili u stanju razmišljati. Razum i slobodna volja su i dalje bili odsutni i prema tome oni nisu bili svjesni ikakve odgovornosti. Oni su bili nagnani na djelovanje od strane duhovnih inteligencija, baš kao što je svako duhovno biće i dalje ograničeno unutar forme bilo predmetom nadglednika, koji su isto tako prenijeli Moju volju na ograničeno duhovno biće kroz prirodni zakon.’ BD 8235]. Ovo biće još nije bilo odgovorno, njegov je život bio predmetom zakona prisile, motiviran od strane njegovih prirođenih instikata, koji su zauzvrat sebe izrazili u bićima u skladu sa Božanskom voljom. Ova živa bića su bila primjerena primitivnim uvjetima zemljine površine, ali do izvjesnog opsega oni su doprinjeli spram zemljina razvoja množeći se i sa njihovim nesvjesnim akcijama ubrzali su promjene na Zemljinoj površini, koja je postala rastuće više prikladna da udomaći više razvijena živa bića sve dok prva ljudska bića, obdarena sa slobodnom voljom i razumom, nisu bila dodijeljena živjeti na ovoj Zemlji. Oni su mogli iskoristiti sve na Zemlji i, podučeni od strane Boga Osobno, živjeti ili su trebali živjeti svjestan život, što je bilo stvarno značenje i svrha njihova utjelovljenja na Zemlji.’ BD 2513 (vidi BD 9015!!!);
‘Jedino biće obdareno sa razumom i slobodnom voljom se može nazvati ‘ljudskim bićem’, koje je bilo dovoljno sposobno razmišljati kako bi postiglo izvjestan stupanj shvaćanja i živjelo sukladno… Otud od tog vremena nadalje čovjek može govoriti o svjesnom razvoju prema usponu, gdje je jednom palim duhovima bila dana mogućnost vratiti Mi se za stalno… Stvaranje prvog ljudskog bića je bio početak perioda Spasenja gdje je slobodna volja postala odlučujući čimbenik a ne Moja volja, kao što je bio slučaj u prethistorijskim vremenima, gdje se sve zbivalo pod zakonom prisile što je neopozivo moralo rezultirati u višem razvoju… I vi se sada pitate koliko dugo je već ‘ljudsko biće’ nastanjivalo Zemlju… pri čemu mislite jedino uvijek na racionalno ljudsko biće koje je sposobno donositi svoje vlastite slobodne odluke i za čije potomke vi sebe smatrate… Prvo ljudsko biće sposobno za prihvaćanje odgovornosti za njegova djelovanja i misli je bio Adam… premda su čovjeku-nalik bića već postojala prije Adama u svim dijelovima svijeta koja su instinktivno sprovodila puno onog za što se pretpostavlja kako je bilo ljudsko razmišljanje ali koji su unatoč tome bili nagnani od strane duhovnih inteligencija, koji su tako služili uzlazećim duhovnim supstancama kao čahura i u zakonu prisile sprovodili što je bilo potrebno za razvoj tvorevine Zemlje… da postane mjesto boravka za buduća ljudska bića. Oni su bili ljudske vrste čiji su instinkti i prisilni impulsi nevjerojatno snažno izbijali ali koji se unatoč tome nisu mogli smatrati odgovornima budući su oni, također, doprinijeli spram činjenice da su se duhovne supstance neprestano oslobađale i bile sposobne sebe nanovo utjeloviti… budući je sve samo služilo da bi pripremilo područje za ljudska bića koja su bila prikladna proći njihov posljednji ispit volje… Ova čovjeku-nalik bića su bila prema tome fizički već jako nalik formi koju Sam pripremio za ljudsko biće Adama kada je vrijeme za pale prvobitne duhove došlo da im se povrati njihova slobodna volja kako bi onda bili sposobni sebe osloboditi od forme u potpunosti. Opet i iznova prethistorijske tvorevine su oslobađale duhovne supstance, i razvoj onog što je do izvjesnog opsega potpomoglo cijelo pojavljivanje Zemlje u njegovom zavezanom stanju je nastavilo napredovati… i tako je eventualno došlo vrijeme za duhovnu supstancu da donese slobodnu odluku… I ovo je bio početak epohe Spasenja koja je od značaja za vas budući je omogućila biću koristiti njegovu slobodnu volju i razum i tako živjeti svjestan život…’ BD 6295.
f) Da li su prva ljudska bića živjela na Zemlji istovremeno kao i pred-Adamiti?!:
‘Otud ste vi u pravu u vašoj pretpostavci da su pred-Adam-iti živjeli dugo prije ljudskog bića… koji je bio prepoznat kao istinsko ljudsko biće zahvaljujući njegovoj samo-svjesnosti, razumu i slobodnoj volji. Ipak ovo ne isključuje činjenicu da su ta ljudska bića imali znanje o pret-povijesnim ljudima, oni su znali za njihovo postojanje ali su ih opisali kako su živjeli dugo prije njih samih. Ali ovo se jedino dogodilo nakon pada u grijeh, kada Sam od gore poslao svjetlosna bića među ljude koji su ih prosvjetlili s obzirom na njihov prošli proces kroz sve (zemaljske) tvorevine… Prethodno ovome oni o njemu nisu imali ni najmanjeg znanja, i time nikakve ideje o ovim čovjeko-likim bićima jer… gdje god su ljudi bili stvoreni… ova bića su bila izumrla. Međutim, pošto je porast ljudske populacije napredovao jedino polako… u skladu sa prvobitnim duhovima koji su sazrijeli… proces stvaranja se nastavio tijekom vrlo dugog vremena, i stoga Zemlja nije bila odjednom nastanjena sa ljudima svugdje, dok su pred-Adam-iti izumrli jedino kada se djelo stvaranja ‘Čovjek’ počelo pojavljivati. Pret-povijesni ljudi prema tome nisu nikada živjeli zajedno sa ljudskim bićima u isto vrijeme, nego je ljudsko biće bilo stvoreno u različitim vremenima pošto su se uvjeti na Zemlji, također, prilično značajno razlikovali i bila im je potrebna ova raznolikost, budući su se čak prvobitni duhovi razvili drugačije, što vama ljudima još nije sasvim razumljivo. Nije kao da su ljudi bili trenutno stvoreni na Zemlji, namjesto toga, sve se tako zbilo da čovjek može govoriti o periodičnom stvaranju, i svaki je period donio na vidjelo takva bića sve dok se ljudsko biće sa samo-svjesnošću, razumom i slobodnom voljom nije pojavilo kao posljednje djelo stvaranja. Ako Ja sada koristim izraz ‘istovremeno’, onda mislim na isti period stvaranja koji je, međutim, bio tako dugačak da se ne može izraziti sa brojevima… no da su ta pret-povijesna bića prethodila stvarnom ljudskom biću budući za Mene nikakav pojam vremena ne postoji i za Mene je tisuću godina kao jedan dan. I cijelo djelo stvaranja je trajalo toliko dugo da ljudi više ne mogu izračunati dužinu vremena, jedino činjenicu kako se sve razvilo, od materije do mineralnog i biljnog svijeta… kroz životinjsko kraljevstvo sve do ljudskog bića, ali da Sam Ja također uvijek stvorio novi izvanjski oblik za sićušne čestice duše kako su se dalje razvijale. Otud, izraz ‘oni su se razvili u drugo biće’ se odnosi jedino na duhovni napredak, ipak svaki je izvanjski oblik bila nova tvorevina koja je uvijek ponovno iščezla jednom kada je bila potpuno ispunila njegovu svrhu, naračun čega je toliko mnogo bića ponovno nestalo jednom kada su ljudska bića došla u postojanje koji su bili sposobni stvarati i oblikovati u skladu sa njihovom voljom… Time ljudi nisu živjeli pored pret-historijskih bića, ali to ne znači kako oni nisu nastanjivali Zemlju u isto vrijeme, oni su samo živjeli toliko daleko da nisu imali o njima nikakvog znanja, budući vrijeme još nije bilo došlo za ljudsko biće da pronađe ispravne životne uvjete koje je potrebovao da bi tamo preživio. Samo jedna stvar mora biti razjašnjena, da Zemlja nije bila nastanjena u isto vrijeme sa potpuno odgovornim ljudima, oni su došli znatno kasnije, dok su pret-historijski ljudi i dalje postojali gdjegod Zemlja još nije bila dovoljno razvijena.’ BD 9022.