8. POJAVAK PRVOG ČOVJEKA NA ZEMLJI (Knjižica br. 40, ‘Prvo Božje stvaranje… – 3’)

a) Tko je bio Adam i koja je bila njegova uloga?!:

‘… i ova slobodna volja je rezultirala u činjenici da je pad u bezdan također uključivao bića koja su najprije proizašla iz nas, čije silno svjetlo Ljubavi ne bi nikada trebalo to dozvoliti ali koji su zloupotrijebili njihovu slobodnu volju baš kao i Lucifer, sam nositelj svjetla, čija iznimno veličanstvena priroda nikada nije trebala dovesti do propadanja budući je on posjedovao najblistavije shvaćanje… Ali iz ovog razloga, njegov pad treba biti još više osuđen baš kao i pad tih prvih bića… baš kao što su, upravo obrnuto, potonje stvorena bića stajala čvrsto i razdvojila sebe od njega kada im je bilo dozvoljeno iskoristiti njihovo pravo vlastitog odlučivanja i odabrati njihovog Gospodara… I jedan od ovih palih duhova (prve generacije) je bio Adam, čija je duša bila dostojna (ili ‘bilo joj je dopušteno’) utjeloviti sebe kao ljudsko biće zbog njezine zrelosti…’ BD 7463;

‘… duh je bio blizu svoga savršenstva… a ipak daleko od njega pošto mu je nedostajalo konačno shvaćanje (ili ‘krajnji uvid’)… budući ga je grijeh sa kojim je bio opterećen potpuno lišio sveg znanja i u tom stanju je trebao poduku i zapovijedi… na taj način je on trebao postepeno sazrijeti u shvaćanje pomoću udovoljavanja tim zapovijedima…Velika duhovna borba se dogodila prethodno pošto je veliki broj palih prvobitnih duhova želio okupirati Moju prvo-stvorenu formu… Jer oni su znali kako su mogli ponovno pristupiti k Meni jedino u tijelu ljudskog bića, da će biti sposobni postići nezamislivo izobilje snage i svjetla jedino kroz životni ispit u kojem su trebali dokazati na koji način će iskoristiti snagu koja im je na raspolaganju… Ali Ja Osobno Sam odlučio koji će se prvobitni duh nastaniti u prvom ljudskom biću… Jer jedino Ja Sam znao čije se suprotstavljanje Meni tako oslabilo da bi mu se mogao nametnuti konačni ispit zemaljskog života; Ja Sam znao čija bi se volja mogla oduprijeti sili Mojeg protivnika. Prema tome, odabrao Sam jednog prvobitnog duha (Adama) koji je jednom tijekom otpadništva duhova zauzimao vodeću poziciju… koji je doista bio teže opterećen grijehom ali kojeg je Moja Ljubav itekako puno težila ponovno zadobiti, jer bezbrojna bića bi ga na isti način slijedila i iskupljenje bi moglo puno brže napredovati… — poradi njegove promijenjene volje tijekom preliminarnih stadija on je bio najsnažniji duh, tako je također bio imao pravo biti prvi koji će primiti stanje slobodne volje, a što je stoga nudilo najbolju perspektivu prolaženja ispita volje… Dozvolio Sam da se ovaj ispit dogodi i onda Sam mu dokazao kako je njegova pretpostavka bila pogrešna… Jer zahvaljujući svojem dugom procesu razvoja sâm duh koji se trebao utjeloviti u ljudskom biću više nije dijelio Luciferovu volju, on je dobrovoljno okupirao konačnu izvanjsku formu, i pošto je ovaj prvobitni duh bio blizu svojeg izvornog stanja on izvanjsku formu nije smatrao zaprekom koja bi spriječila padanje u grijeh… Jer on je bio gospodar nad cijelim stvaranjem, on je mogao vladati kao gospodar nad Zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svakom tvorevinom… Imao je izobilnu moć i snagu… jedino podređenu Mojoj moći, koja mu je jedino dala laganu zapovijed, poslušnost kojoj bi bila skršila svako njemu nametnuto ograničenje…’ BD 5800;

‘Pošto je Adam, nakon Lucifera, bio prvi pali prvobitni duh, on je također bio prvi da bude utjelovljen kao ljudsko biće, i da je on sprovodio Moju laganu zapovijed on bi vrlo brzo bio svukao njegovu izvanjsku formu, i svi drugi prvobitni duhovi bi također uskoro bili odustali od njihova otpora, oni bi sebe bili bezuvjetno predali Meni, i njihov bi povratak Meni bio zajamčen…’ BD 8236.

b) Da li je Adam bio jedino stvoreno biće na Zemlji?!:

‘Ali sada će se u vama pojaviti pitanje na koji je način cijela Zemlja bila nastanjena sa ljudima… To je odgovarajuće pitanje, jer bilo je mnogo prvobitnih duhova kada je prvi prvobitni duh Adam sebe utjelovio, i svi ovi prvobitni duhovi su željeli nastaviti njihov kurs razvoja i začeti sebe kao duše u ljudskom biću budući su znali kako se njihov konačni povratak k Meni mogao dogoditi jedino na ovaj način… I Ja Sam također dao ljudske pokrove tim prvobitnim duhovima koji su se svjesno željeli zaputiti stazom preko Zemlje… Stvorio Sam veliki broj ljudskih bića, jer jedino jedna Moja misao je bila dovoljna i svaki je potpuno usavršeni prvobitni duh primio njegovu izvanjsku formu, i svaka je forma bila fizički stvorena tako da bi se rađanje događalo u skladu sa Mojom voljom, kako bi se neprestano osigurala mogućnost za utjelovljenjem dušama koje su također postepeno dosezale njihovu punu zrelost. Ali Ja Sam ograničio predjele prvih praotaca… Vi trebate razumjeti da Sam za ljudska bića odredio pripremljenu Zemlju… Vi ljudi trebate znati kako Sam Ja nastanio cijelu Zemlju budući je mnogo potpuno sazrijelih prvobitnih duhova žudjelo njihovo posljednje utjelovljenje na Zemlji i budući je svakom od ovih prvobitnih duhova bilo dozvoljeno (u smislu, ’bio je ovlašten’) poduzeti posljednji ispit volje unutar ljudskog bića… Bio je jedan veliki broj njih, i svaki je imao mnogo sljedbenika, prvobitnih duhova koji su ga slijedili i opet i iznova mu se ponovno pridružili. I za sve ove Sam Ja odabrao životne uvjete koji su bili prikladni njihovim različitim sklonostima, i stoga, stvorivši njegovu ljudsku izvanjsku formu, postavio Sam prikladno svakog prvobitnog duha, koji je posljedično sebe reproducirao podudarno Mojoj volji i Mojem prirodnom zakonu… Metoda reproduciranja (rađanja) je bila ista svugdje, što je razlog zašto Sam uvijek pridružio prvobitnom duhu drugog duha… Tako je stvaralački čin prvog ljudskog bića bio opet i iznova ponavljan u predjelima koji su bili nepristupačni za pojedinačna ljudska plemena, jer Moje stvaranje Zemlje je bilo tako sveobuhvatno da je proces daljnjeg razvoja svugdje potrebovao prvobitne duhove da se utjelove u ljudskom biću i za to Sam stvorio prve preduvjete… I jedino nakon što je dug period vremena prošao su različita plemena uspostavila kontakt jedni sa drugima… Njihov je duhovni razvoj, međutim, napredovao potpuno drugačije… sve zavisno o stupnju Ljubavi unutar svakog čovjeka.’ BD 8236;

c) U čemu se sastojao njegov pad?! (prvi grijeh ljudi na ovoj Zemlji)?!;

‘Vi ljudi ste svezani (ograničeni) prirodnim zakonima, jer potpunu slobodu, koju ste protratili svojim nekadašnjim odmetanjem morate opet zaraditi svojim zemaljskim životom… Zbog toga Sam prvim ljudima nametnuo ograničenje njihove volje, jer Sam želio da po prvi put spoznaju kako su (bili) podređeni jednoj Sili i kako se toj Sili dakle dobrovoljno moraju podrediti… kako bi tada na poklon dobili konačnu slobodu. Jednom Me nisu htjeli priznati, i to je bio prvi grijeh, pobuna protiv Mene, iz Kojeg su svi bili proizašli. Samo priznavanje u slobodnoj volji je moglo ponovo ukinuti taj prvi grijeh. I to prihvaćanje Moga Sebstva Sam želio postići kada Sam dozvolio da nastane čitavo stvaranje. Dakle zbog toga su prvi ljudi bili opremljeni tako da su Me itekako mogli prepoznati, ali na to nisu bili prisiljeni… i zbog toga je morala odlučiti slobodna volja koja je trebala biti isprobana u kušnji …. Ljudsko oko je moralo biti usmjereno na nešto za čim su žudjeli, i na odluku volje ih je morala potaći zabrana i mamljenje…. ali razumljivo je da je mamljenje bilo povezano sa obećanjem, kojem su se trebali oduprijeti. Zabrana i mamljenje su uslijedili sa dvije strane… jer se radilo o povratku palog k Meni i o ostanku uz Mojeg protivnika, o postizavanju cilja svega od Mene stvorenoga ili o ponovnom padu u bezdan. Prema tome, ljudi su morali imati žudnju unutar njih samih i morala im je biti dana i mogućnost da tu žudnju i zadovolje… ili da je pak prevladaju radi višeg cilja: radi vječne blaženosti uz Mene, koja zemaljsko ispunjenje žudnje premašuje tisuću puta. Kako je ponovno pridobijanje od Mene odmetnutih duhovnih bića bila borba između Mene i Mojega protivnika, i on je morao imati mogućnost djelovanja na volju tih bića… samo što ih je on obmanuo prividnim dobrima i prividnom srećom, kako bi ljudi protratili istinsku sreću, blaženi život u vječnosti. Ja Sam znao za ovu kušnju i zbog toga sam prvim ljudima dao zapovijed uz istovremeno upozorenje od vječne smrti… i to upozorenje je moralo biti dovoljno za ugušiti svaku požudu u ljudima, kako ne bi izgubili život. A Moj suparnik ih je uvjeravao u suprotno(st) Mojeg upozorenja… on im je obećao život. Ali oni su Me spoznali kao najvišu Silu, a ipak su slijedili laž… donoseći time smrt na svijet (Rimljanima 5:12)… Ali što je bilo to što je tako žarko rasplamsalo njihovu žudnju podležući joj? Živjeli su blaženim životom u raju, bili su gospodari svih stvorenja; sve je bilo podređeno njihovoj volji i osjećali su se sretno u posjedu pune snage i moći. Unutarnja Ljubav je spajala i prvo-stvorene ljude, i već pomoću te Ljubavi mogli su se izbaviti iz omči Mojeg protivnika. I sve dok je Ljubav bila usmjerena prema Meni i prema partneru, nije postojala opasnost od neuspjeha na ispitu volje. Međutim Moj protivnik je tu volju znao krivo usmjeriti… on ju je izokrenuo u Ja-ljubav time što je davao lažna obećanja i time dakle u njima rasplamsao želju da si sami stvaraju blaženost. Ljubav im je postala zahtjevna, egoistična i niska ljubav, i time su opet potpali pod vlast onoga od koga su se trebali osloboditi, što su i mogli samo da su svoju žudnju bili podredili Mojoj zapovijedi. Shvatite ljudi… još nije bilo došlo vrijeme za Moje blagoslivljanje prvog ljudskog para… zbog toga je postalo grešno… jer, nije grešno ono što se prilagodi Mome planu spasenja, ne može biti grijeh ništa što se događa u zakonskom redu… i nikada (nikako) proces rađanja (razmnožavanja) ne može biti nasuprotan Božjem poretku. Ali zadovoljavanje osjetila bez volje za rađanjem života nije čin ljubavi koji je Božanski, već je to od Moga protivnika raspaljena ljubav prema sebi, koja čovjeka srozava naposlijetku ga skroz satjerujući u njegovu vlast… Prvi ljudi su bili žrtve ove krive (lažne) ljubavi, i ta kriva ljubav je bila grijeh, koja je opet podsjećala na pra-grijeh oholosti… koja se nije želila pokloniti, već posjedovati i koja je bila nasljeđe njenog stvoritelja… a(li) koja sa Božanskom Ljubavlju nije imala ništa zajedničko… Božanska Ljubav počiva kao iskra u vašim srcima i može se rasplamsati do najveće žari. Ali cilj Mojeg protivnika je bio i ostaje izvrtanje te Ljubavi, što mu je i uspjelo. Čisto, Božansko je bilo onečišćeno i pretvoreno u Ja-ljubav koja više ne zaslužuje naziv Ljubav i koja može biti nazvana jedino požudom, sebičnošću i samoljubljem, i koja je sposobna na sve što Moj protivnik od nje zatraži. I tako je i čin reprodukcije Mojem protivniku postao sredstvom koje mu je okrenulo (privelo) bezbrojne duše, što nikako ne bi bilo moguće da se taj čin događao pod Mojim blagoslovom… gdje je Božanska Ljubav poklanjanja i usrećivanja trebala iskusiti svoje okrunjenje pri nastajanju novog života. Dakle pad u grijeh se sastojao u odustajanju od čisto Božanske Ljubavi radi nečiste sebične ljubavi... Božanska iskra u čovjeku je bila ugašena Sotonskim utjecajem, a zato se je razbuktala vatra koja je gutala sve plemenito i čisto. Osjetila su bila uzbuđena i dotjerana do najviše razbludnosti, što nikako vi­še nije odgovaralo Mojem činu stvaranja… a što opet nije bilo ni spriječeno zbog slobode volje Mojeg protivnika i isto tako i Mojih stvorenja… pošto je još uvijek do volje svakog pojedinog čovjeka hoće li odoljeti ovoj Sotonskoj kušnji… Dakle čin rasplođavanja nije pad u grijeh, već je grijeh putem Sotone podstaknuta i u slobodnoj volji raspaljena pogrešna i grešna ljubav. Time je jedan u Božanskom smislu usrećujući čin srozan na igru nečistih duhova… Mojem je protivniku bio dozvoljen pristup jednom činu, kod kojeg Sam Ja Osobno sa Mojim blagoslovom želio biti uz ljude, kako bi u njima pojačao čistu, Božansku Ljubav koja je trebala utjecati i u novo-stvorena bića čime bi dakle nastao ljudski rod koji bi u sve jasnijem svjetlu Ljubavi bio pronašao put natrag ka Meni bez muke i patnje, koji bi se u kratkom vremenu bio izbavio kroz Ljubav, jer bi Mene Samoga morao spoznati tamo gdje bi Ljubav zasjala… Prvi ljudi su mogli proći taj ispit volje… ali pošto Sam se sa Mojim protivnikom borio oko duša ljudi, nisam ga mogao spriječiti da se koristi sredstvima kako bi si osigurao pobjedu. Jer radilo se o povratku Mojih stvorenja u potpuno slobodnoj volji… koja je međutim zakazala donijevši time cijelom ljudskom rodu sudbinu od koje se sâm više nije oslobodio… sve dok Jedan Čovjek u čistoj Božanskoj Ljubavi nije ostvario djelo… koje je iskupilo čitavo čovječanstvo i time mu opet otvorio put prema gore… Jer Ljubav je izvojevala pobjedu i Ljubav se neće smiriti sve dok i posljednje odmetnuto nije pronašlo put natrag ka Meni. AMEN’BD 5967;

‘Vrijeme koje provedete sa ograničenom voljom… pod zakonom prisile (u tvorevinama mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva)… bi Mene doista bilo zadovoljilo, jer ovo je vrijeme bilo toliko užasno dugo da je trebalo biti dovoljno za vas da se sa Mnom opet sjedinite… ali bio Sam morao zahtjevati posljednji ispit volje od vas kao samo-svjesnih bića… kao ljudskih bića. Vi ste jedino trebali sebe Meni dobrovoljno predati, i na taj način bi bili otkazali ogroman grijeh prošlog otpadništva od Mene… Vi ste trebali dokazati vašu Ljubav za Mene, budući ste se prethodno bili usprotivili Mojem osvjetljenju Ljubavi… Iz ovog razloga prva su ljudska bića bila prikladno stvorena, oni su Mi bili privrženi u Ljubavi, jer Ja Sam ih bio opskrbio sa svime, dao Sam im Zemlju kao njihovo vlasništvo, sve Sam im podredio, oni su Me prepoznali kao njihovog Boga i Stvoritelja… bili su okruženi sa veličanstvenim djelima Moje stvaralačke moći… mogli su u njima uživati… sve je bilo jedino učinjeno tako da su oni mogli pjevati njihove hvale i Meni zahvaljivati… tako da su Mi mogli ponuditi goruću Ljubav, i oni sami isto tako nisu gajili zle misli… Ipak Ja Sam također bio morao obdariti prve ljude sa slobodnom voljom, budući su oni bili potekli iz Mene kao prvobitni duhovi, koji su nezamislivi bez slobodne volje. A pošto su se oni bili jednom okrenuli od Mene i dobrovoljno slijedili Mojega protivnika u bezdan, on je bio imao isto pravo vršiti utjecaj na prve ljude, budući su oni trebali koristiti njihovu volju da bi opet donijeli odluku da li će slijediti Mene ili njega… I oni su podbacili na ovom ispitu volje, kojeg su mogli proći sa lakoćom, i na taj način su ponovno probudili sve zle instinkte koje su već bili prevladali prije njihovog utjelovljenja kao ljudska bića… Nakon toga, prvi su roditelji prenijeli njihove karakteristike na sljedeće naraštaje i postalo je još teže za njih osloboditi sebe od ropstva protivniku (Sotoni).’ BD 9005;

‘Čak bi stalni uzlazak kao ljudsko biće bio zajamčen da su prva ljudska bića vjerno živjela u skladu sa laganom Božjom zapovijedi i oduprijeli se kušnjama od strane Božjeg protivnika… za što su prva ljudska bića, Adam i Eva [‘I zatim Sam Ja postavio drugo biće pored ovog prvobitnog duha, koje ga je istovremeno trebalo podržavati ali mu također i pomoći u svezi ispita njegove volje. Njih obadvoje su trebali podržavati jedno drugo da bi pristigli do konačnog cilja; Ja nisam postavio odgovornost samo na jedno rame… dao sam Zapovijed obadvoma, i obadvoje su bili sposobni ostvariti cilj zajedno… I ovo drugo biće je iskoristio Lucifer, koji je prepoznao njegovu slabu volju i iz toga se nadao ostvariti svoj cilj… Ispit volje je morao biti postavljen pred prvi ljudski par (u smislu, ‘od njih se to moralo potraživati’), i kao podrška ovom ispitu su također i protivne sile morale biti aktivne, jer Lucifer se isto tako borio za svoje žive tvorevine, koje on nije želio izručiti premda su one također pripadale Meni. Njegov je plan uspio…’BD 5802], zasigurno imali snagu… Ali pošto im je bilo dozvoljeno koristiti njihovu slobodnu volju i dozvoliti da ih neprijatelj obmane, oni su podbacili i na taj način učinili djelo iskupljenja puno težim za cijelo čovječanstvo nego je to trebalo biti da su svoju volju iskoristili na pravi način. Otud su ljudi koji su slijedili bili značajno oslabljeni ovim grijehom prvih ljudskih bića, oni više nisu imali snage koji su prijašnji imali na njihovom raspolaganju i do određene mjere su nosili teret ovog grijeha, tako da je Božji protivnik ostvario veliki posao.’ BD 6973;

‘Jer on (Adam) je bio gospodar nad cijelim stvaranjem, on je mogao vladati kao gospodar nad Zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svakom tvorevinom… Imao je izobilnu moć i snagu (Psalam 8:4-8)… jedino podređenu Mojoj moći, koja mu je jedino dala laganu zapovijed, poslušnost kojoj bi bila skršila svako njemu nametnuto ograničenje… A kada je Lucifer ovo shvatio razmišljao je o načinima kako spriječiti ljudsko biće izvršiti ovu zapovijed, a pošto je poznavao tijelo prvog ljudskog bića on je pokušao učiniti ga odbojnim predstavljajući ga kao zapreku… time što je oslobođenje od njega činio ovisnim o kršenju ove zapovijedi… podstičući na taj način prvobitnog duha da se iznutra ponovno pobuni protiv Mene zbog toga što mu nisam dao potpunu slobodu… To je bila promišljena prijevara kojoj se prvo ljudsko biće moglo oduprijeti jednostavnim pridržavanjem Moje jednostavne zapovijedi… da je bio zadovoljan sa njegovim posjedovanjem moći i snage koji su ga činili doista sretnim sve dok Moj protivnik nije u njemu pobudio nečistu žudnju… da bude veći od Onog, Koji je bio perceptibilna Sila nad njime… o Kojem je on znao i Čiju je zapovijed usprkos tome zanemario… Pad prvog ljudskog bića u grijeh je prema tome bilo ponavljanje prvog pada prvobitnih duhova (‘Ipak njegova je neposlušnost bila drugo suprotstavljanje Meni, ona je bila ponavljanje prvog grijeha buntovništava protiv Mene…’ BD 8236; ‘…ali ovo njega unatoč tome nije zaštitilo od padanja po drugi puta… jer još jednom njegova je slobodna volja doživjela neuspjeh… ali ne zato što je bio slab da donese ispravnu odluku… On je želio biti veći od Boga… Ovo je bio njegov prvobitni grijeh i to je bio obnovljeni grijeh u raju…’ BD 7463). On je slijedio Lucifera i za sobom je u ponor povukao nebrojena bića… baš kao što su svi potomci prvog ljudskog bića iza toga također bili postavljeni u oslabljeno stanje grešnih ljudi.’BD 5802.

d) Koja je razlika između Adamova i Luciferova pada?!:

‘Odluka volje koja je bila zahtijevana od Mojeg prvostvorenoga bića… Lucifera… nikako se ne može smatrati zapovijeđu, više je stvorenju bilo potpuno slobodno ostavljeno da svoju volju okrene na jednu stranu, i smjer njegove volje je bio utemeljen jedino u njegovoj želji za vlašću i samovladom. Ono si je bilo svjesno da je proizašlo iz Mene, ali je i vjerovalo kako bi moglo sâmo vladati, jer Me nije vidjelo… Spoznavalo Me je kao svoj izvor, ali Me nije htjelo priznati… a tu volju nisam Ja usadio u biće, nego je ono samo svoju od Mene mu poklonjenu volju tako izokrenulo.To je bila razlika između prvog Luciferovog pada i prvog grijeha prvog čovjeka… koji je u sebi još nosio naopaku volju, i zbog toga Sam mu Ja i dao zapovijed, koju nije trebao prekršiti... zapovijed, koju je lako mogao ispuniti, samo da na njega nije djelovao suprotni duh, koji je na njega imao snažan utjecaj, jer je ovaj u stvari još bio njegov udio… jer još uvijek nije bio povratio savršenstvo, koje bi onemogućilo pad. Savršen čovjek ne bi mogao pasti, što će reći, ne bi bio sposoban pogaziti tu zapovijed, jer bi savršeno duhovno u čovjeku njega spriječilo od bilo kakvog Bogu-suprotnog djelovanja… ali stvaranje čovjeka je bila tek posljedica pada Lucifera i njegove pratnje, jer inače Ja uistinu ne bi imao potrebu, onome od Mene u život pozvanom duhovnom davati izvanjsku formu kao omotač. Ali ljudska forma je već sadržavala palo duhovno, i time je čovjek Adam već bio opterećen prijašnjim grijehom, koji je mogao odbiti, samo da je ispoštovao Moju zapovijed.’, BD 5800.

e) Zašto moramo davati pokoru za Adamov grijeh?!:

‘Vi znate kako se otpadništvo od Mene dogodilo u stanju najblistavijeg shvaćanja. Posljedično tome, sva bića su bila jednako odgovorna za otpadanje od Mene, oni nisu mogli biti prisiljeni od strane volje protivnika da se pobune protiv Mene, umjesto toga ‘odbacivanje snage Moje Ljubavi’ je bila stvar svakog pojedinačnog bića… Slobodna volja ih je napravila grešnima koja, u vrijeme otpadništva, nije bila predmetom Mojega neprijatelja… budući su oni imali pravo vlastitog odlučivanja… ona je i dalje bila sposobna donijeti slobodnu odluku i tako svjesno odabrati protivnika. Ali sada je potonji imao kontrolu nad njegovim sljedbenicima, i ova mu je kontrola od strane Mene bila oduzeta dopuštanjem da nastane Stvaranje kako bi potaknuo snagu koja je, kroz otpadništvo, bila postala nesposobna za bilo kakvu aktivnost, da postane opet aktivna na različite načine… Stoga, protivnik nije od njegovih sljedbenika dobio ništa i bilo mu je jedino dozvoljeno opet primjeniti njegovu silu jednom kada je biće povratilo samo-svjesnost u stadiju kao ljudsko biće. I Ja Sam mu morao ostaviti ovo pravo, naračun kojeg je bio onda sposoban iskušavati ova bića. I to je i napravio sa svakom vrstom lukavosti i lupeštva, on je razumio kako opet lišiti prvo ljudsko biće njegove vjere u Moju Riječ koja im je obećavala vječni život da su slijedili Moju laganu zapovijed. U ovom ljudskom biću, Adamu, bio je utjelovljen jedan izuzetno snažan duh, čiji je pad bio lagano postignut ipak opet od strane protivnika… Zar nije zato bilo očigledno da nijedan duh ne bi bio sposoban oduprijeti mu se koji je postao predmetom istih lukavih iskušenja od strane Mojeg neprijatelja? Nije stvar u činjenici da su potomci trebali davati pokoru za grijeh prvih ljudskih bića, nego je stvar u činjenici da bi Ja… da se prvo ljudsko biće bilo oduprlo ovim kušnjama iz ljubavi spram Mene… bio, suosjećanja radi, učinio isto što je Isus, ljudsko biće, učinio u kasnije vrijeme: da je On ostvario čin okajanja poradi Ljubavi… da bi Ja bio zadovoljan sa snagom otpora od strane jedne osobe koja je sebe izručila Meni i trebala je ponovno omogućiti Moju iluminaciju… I poradi njegove volje Ljubavi bi Ja bio izbrisao krivnju, i put kroz Zemlju kao ljudsko biće bi samo bio svima poslužio da zapale Ljubav spram Mene u najblistaviju vatru, Moj protivnik je bio dokazao njegovu moć nad prvim ljudskim bićima i tako nije predao pravo da naknadno koristi njegove lukave kušnje na svakoj osobi, što mu Ja ne mogu zanijekati zbog činjenice da su ga bića jednom dobrovoljno slijedila u bezdan… Otud vi ne možete reći da će ovi ljudi sada morati davati pokoru zbog grijeha njihovih predaka nego je to uvijek bilo do svake osobe da sebe dokaže tijekom kušnji i on će također primiti snagu od Mene da to napravi, jer Ja blagoslivljam ovu odlučnost i neću nikada prepustiti takvu osobu Mojem protivniku. Međutim, prvi su ljudi mogli pomoći njihovim potomcima da na Zemlji imaju lakši život, ali pošto su podbacili, nije bilo moguće zaštititi potonje od kušnji protivnika... ukoliko Mi nisu uputili zamolbu za Moju zaštitu i onda je njihov zemaljski put doista bio lakši, što je također bio slučaj sa onim prvobitnim duhovima koji su bili prijemčivi za poduke iz svijeta svjetla i nad kojima Moj protivnik nije više bio imao potpunu kontrolu. Prema tome, činjenica da su ti ljudi uvijek imali jedan lakši zemaljski put, da oni nisu pali plijenom mamljenjima Mojega protivnika, da on nad njima nije imao potpunu vlast, je znak da Sam pomogao i uvijek ću pomoći svakoj duši koja započne njezin zemaljski život manje opterećena i čija je volja već posvećena Meni… da Ja prema tome ne dajem dušama milost i snage da ostvare njihov put povratka ne praveći razlike… Međutim, opet i iznova moram spomenuti kako su prva ljudska bića učinila cijeli put povratka više teškim poradi njihovog neuspjeha, bilo bi daleko lakše upravljati da je najsnažniji, jednom pali duh pružio otpor i slijedio Moju laganu zapovijed, da je on više vjerovao u Moje Riječi koje su mu obećavale vječni život… i da je kroz njegov otpor bio slomio silu, što bi onda bilo učinilo nemogućim da ju protivnik koristi nad njegovim sljedbenicima, jer ova pobjeda bi bila afektirala sva pala duhovna bića.’, BD 9006.

f) Što bi se dogodilo da Adam nije pao?!:

‘Kakogod, da su prvi ljudi bili prošli njihov ispit volje, što ne bi bilo toliko teško, Ja bi bio zadovoljan sa beskonačno dugom stazom (kroz tri kraljevstva prirode) kojom su oni bili putovali prije toga… Ljudska bića koja su slijedila bi jednako bila dobrovoljno predala njihovu Ljubav Meni, i onda bi oni živjeli na Zemlji jednostavno da uživaju u njezinim tvorevinama… Oni bi jedino vršili dobar utjecaj na sve tvorevine tako da bi one, također, mogle sebe utjeloviti kao ljudska bića. Zemaljski život bi onda bio pripremni stadij vječnog života, protivnikova sila bi bila slomljena, budući bi prva ljudska bića bila sebe predala potpuno svjesno i na taj način bi bi bili isključili protivnika potpuno, koji onda više ne bi mogao koristiti njegovu silu i uskoro bi bio sebe također predao Mojoj Ljubavi… Stoga, od prvih se ljudi jedino zahtjevalo opet dobrovoljno prihvatiti Moje osvjetljenje i prvobitni grijeh bi bio ukinut, jer jedino je Ljubav bila sposobna okajati ovaj grijeh… Ali onda je grijeh bio ponovljen… i što je prethodno bilo važilo jedino za ograničeni duhovni svijet u stvaranju je sada spopalo svo čovječanstvo…’BD 9005;

g) Nužnost pojavka Isusa Krista:

‘Što su prvi ljudi mogli ostvariti sa lakoćom da su njihovu volju bili usmjerili ispravno je sada postalo beskonačno teško budući su sve sotonske karakteristike postale ukopane u ljudima i da bi se borilo bila je potrebna ogromna snaga, koja više nije mogla biti prikupljena od strane ljudske volje. Otud je djelo Spasenja od strane Isusa Krista, svjetlosnog duha, postalo nužno, Koji se dobrovoljno javio kada je shvatio da su prvi ljudi podbacili, Koji se ponudio, dobrovoljno… zbog Ljubavi… patiti i umrijeti na Križu kako bi okajao ovaj sada dva puta počinjeni grijeh.’ BD 9005;

‘Prvi čovjek je mogao izgraditi most kojim bi svi njegovi potomci mogli dospjeti k Meni… ali kako je pao, čovječanstvo je moralo ostati još dugo u Sotoninom ropstvu, sve dok nije došao Izbavitelj, dok Isus Krist nije sišao na Zemlju, kako bi izgradio most prema duhovnom kraljevstvu Svojom patnjom i umiranjem… Svojom smrću na Križu… — Bilo bi mu (Adamu) moguće iskorijeniti nasljednu krivicu… njegov pad je opet usporio povratak palog duhovnog nazad k Meni i to za beskrajno vrijeme, što je međutim omogućeno putem čina Spasenja čovjeka Isusa, Koji je bez ijedne zapovijedi od Moje strane učinio ono što je čovjek Adam trebao učiniti… potpuno ‘ući u Moju volju’ i putem života Ljubavi ponovo se na Zemlji spojiti sa Mnom kako bi dospio u potpuni posjed snage i svjetla.’,BD 5800;

‘Prvi grijeh je odgodio ali nije otkazao iskupljenje duhovnih bića, jer ono što je prvo ljudsko biće podbacilo napraviti je bilo napravljeno od strane ljudskog bića Isusa… On je bio snažniji od Mojeg protivnika budući se okoristio Mojom snagom… On je bio i ostao u kontaktu sa Mnom kroz Ljubav i dobrovoljno je ostvario ono što prva ljudska bića nisu ispunila kao zapovijed… On je sebe potpuno podredio Mojoj volji i dokazao Svoju privrženost Meni kroz Svoju patnju i smrt na Križu… On je znao za prvobitni grijeh i opetovanu krivnju prvih ljudskih bića, i kako bi poništio tu krivnju, kako bi iskupio čovječanstvo, On se ponudio prinijeti Mi žrtvu, što je Mene zadovoljavalo (ili ‘za Mene bilo zadovoljavajuće’)… žrtvu, koja je ponovno otvorila kapije duhovnog kraljevstva, stazu do Mene, i sada omogućuje svim Mojim živim bićima koja priznaju Njega kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta još jednom postati blaženo sretnima.’ BD 5802.

Scroll to Top